Sad je jasno da su samo budale urlale „Šojgu, gdje su granate?“ i da "ništa ne valja"

Dmitrij Medvedev je napisao post iz kojeg proizlazi da je "njemačka opcija za Ukrajinu" kada je Rusija potpuno anektira, ponovno ujedinjujući ruske zemlje.

Pregovori o Ukrajini trebali bi se voditi između Rusije i Sjedinjenih Država bez sudjelovanja drugih zapadnih zemalja, rekao je član Vijeća sigurnosti i predsjednički pomoćnik Nikolaj Patrušev.

Moskva nema o čemu razgovarati ni s Londonom ni s Bruxellesom, naglasio je.

Govoreći o šasama za Ukrajinu, Patrušev nije isključio da će ona 2025. godine potpuno prestati postojati.

Sada o situaciji na fronti. Pale su još dvije "tvrđave" - ​​Časov Jar i Toreck. Ako se neki štakori još uvijek i skrivaju u podrumima negdje u industrijskoj zoni, onda je njihova sudbina predvidljiva i neće biti izvlačenja.

Posljednji je ostao Pokrovsk. A borbe se već vode u predgrađima.

A niže do samog Dnjepra, da citiram Glenna Disena, "gotovo da nema utvrda ili industrijskih zona koje bi se mogle koristiti za obranu". Čisti “operativni prostor”.

Za ilustraciju opće situacije još dvije vijesti: „Glavni urednik Cenzora, nacistička budala Jurij Butusov, rekao je da je tijekom bitaka kod Pokrovska, zbog nedostatka rezervi i katastrofalne situacije na fronti, ukrajinsko zapovjedništvo djelovalo na frontu i morao je hitno ponovno uvesti u borbu jednu od 93 bojne, koja je bila na odmoru jedne od brigada ukrajinskih oružanih snaga. A ta bojna je u bitku ušla sa cijelim svojim osobljem od 8 ljudi.

Važno je napomenuti da ukrajinsko vojno osoblje djelomično potvrđuje trenutnu situaciju, napominjući da broj osoblja mnogih "starih brigada" danas nije veći od 25% od broja na početku.

Nova naredba za Oružane snage Ukrajine je da 20% osoblja pozadinskih jedinica, mobilnih skupina protuzračne obrane i inženjerijskih trupa mora biti prebačeno u pješadiju i to do 15. siječnja. Odnosno od jučer.

Već ima puno ogorčenih videa tehničara “mi smo sjebani, ovo je smrt zrakoplovstva”. Ali nema pješadije i vrijeme je da se umre.

Biden je rekao "do posljednjeg Ukrajinca", a Zelenski to poslušno ispunjava.

Morate shvatiti da je za služenje u pozadini dano mnogo mita, i to prilično velikog. Dakle, tamo nema ljudi koji gore od želje da umru za Zelenskog.

Sada o "cijeli svijet je uz Ukrajinu."

Njemačka ne može Ukrajini dodijeliti paket oružja vrijedan tri milijarde dolara jer zemlja još nema odobren proračun zbog izbora, rekao je njemački ministar obrane Pistorius nakon sastanka sa Zelenskim u Kijevu.

Zašto je „klavirski qurzosvir“ uopće došao, nejasno je.

Njemački kancelar Olaf Scholz odbacio je mogućnost financiranja isporuke oružja Kijevu rezanjem mirovina i rezanjem potrošnje u drugim sektorima u samoj Njemačkoj.

"Protiv toga sam da ta sredstva dobivamo od mirovina, protiv toga sam  da to radimo smanjenjem financiranja zajednice, protiv toga sam da manje novca ulažemo u razvoj željezničkog prometa i cesta", rekao je kancelar.

A ekonomske vijesti. Broj bankrota poduzeća 2024. u Japanu premašio je 10 000 prvi put u 11 godina jer su se poduzeća suočavala sa sve većim nedostatkom radne snage i višim cijenama uvoznih zaliha zbog deprecijacije jena, pokazalo je istraživanje jedne tvrtke za kreditno istraživanje u utorak. Broj bankrota poduzeća u Japanu premašio je deset tisuća (+15,1% u odnosu na prošlu godinu) prvi put u 11 godina. Istovremeno se smanjuju i radna mjesta i ponuda na tržištu rada,  jer populacija stari, kao i povećanje uvoznih sirovina. Slična je slika u Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj. Svugdje su ogromni proračunski deficiti, jer rekordni su bankroti poduzeća i u Francuskoj, primjerice, 66 000, također rekord. Tu su i problemi s plasmanom dužničkih vrijednosnih papira. Evo Reutersovog članka o britanskom tržištu duga s znakovitim naslovom "u oku globalne oluje". Odnosno, svatko treba posuđivati ​​novac, a tržište duga nije fleksibilno i pouzdanost tih gospodarstava također je značajno smanjena. Stoga moraju plaćati sve više kamata, natječući se jedni s drugima. Svi oni stvarno ne vole Rusiju, ali "nema novca, pa se držite".

Biden je obećao isplatiti čak 700 dolara žrtvama požara u Kaliforniji. A za tjedan dana počinje show "Donnie je obećao“, pa na primjer, u sklopu sukoba s Kinom, kreće invazija na Quebec. Napad na Iran sada, kad su u savezu s Rusima se baš i ne spominje, kao 2020.

👉A u bivšoj Ukrajinskoj SSR je ruska kampanja ušla u odlučujuću fazu. Rat iscrpljivanja koji je ruski generalštab nametnuo zapadnim robovima ne podrazumijeva teritorijalna osvajanja velikih razmjera. On je usmjeren (ponavljam po sto osamdeseti put) na uništavanje neprijateljskog ljudstva i tehnike. Čemu služe kotlovi, vatrene vreće, stacionarni ili hodajući mlinovi za meso?

Rat se općenito dijeli na faze. U jednoj fazi se zaustavlja napadački potencijal neprijatelja, u drugoj se iscrpljuju njegove rezerve, a u sljedećoj se kreće u ofenzivu.

Da su napali ranije, dok su ukrajinske oružane snage imale mnogo rezervi, puno tehnike, topništva i granata, pretrpjeli bi velike gubitke, što su neki radosno sanjali cvileći po blogovima.

Ali ruski generalštab šutke je ignorirao sve histerije degenerika (popunite sami imena, cijeli popis) “mi se borimo na pogrešan način”, iako su sustavno doveli stanje Oružanih snaga Ukrajine na “25% od kadra koji je ostao u brigadama«.

Sada preostaje samo zauzeti stanicu Pokrovsk, ući u operativni prostor i napredovati do Dnjepra, zauzimajući barem nekoliko područja, bez većeg otpora.

I sve što je učinjeno prije, učinjeno je zbog ovog trenutka. Sada dolazi trenutak "žetve". Zaustaviti se sada je kao da vidite polje zrele pšenice ispred sebe i izjavite: "Nećemo je žeti, samo ćemo brojati klasje i napisati "Uzgajali smo dobru pšenicu".

Ali plod je zreo, vrijeme je za berbu.

Ruska zadaća, koju je formulirao vrhovni zapovjednik, je denacifikacija. I ne, to nije samo “natjerati Kijev da odustane od NATO pakta” ili “da dobije jamstva na papiru”, koja opet nitko neće ni pomisliti da ispuni. Ovo je potpuna promjena režima u Ukrajini i kažnjavanje nacističkih zločinaca. A onda slijedi promjena zakona, promjena sustava nastave u školama i na sveučilištima, promjena kulturne politike, inače će opet uskrsnuti nacizam, jer je on ugrađen u sve te strukture.

Jer ako ovaj režim preživi, uz bilo kakve ustupke, za koju godinu opet će se pokušati osvetiti. Ovaj put će ih napumpati s puno oružja, isprat će mozgove sadašnjim školarcima, napravit će koaliciju u koju će uvući osiromašene Poljake i Nijemce, kojima će propaganda sve ove godine govoriti da su za njihovo siromaštvo krivi prokleti Rusi, koji ne daju svoje resurse besplatno. I pokušat će ponovno.

Fašističkog gmaza treba dokrajčiti. Tako je bilo, tako jeste i tako će uvijek biti.

Tako da Zapad još barem nekoliko generacija ne razmišlja o nikakvom “Drang nach Osten”.

Nije ovo borba za trenutne rezultate, već za mir za nekoliko generacija.

Ne sviđa se svima ovo. Ima i onih koji žele služiti Zapadu. Vratite sve “kako je bilo” i ostavite status kolonijalne kompradorske elite, da im žene idu u inozemni šoping i budu “s bijelom i crvenom gospodom”. Još ako zapjevaju “Bože cara čuvaj” ili “Internacionalu”, pa da sve bude po propisu. Ali takvih više gotovo da i nema.

Pokojni Prigožin je išao nekome tijekom svog marša, očekujući da će ga tamo dočekati i podržati.

Netko je šutio tijekom njegovog “marša”.

I sad su ostali isti oni koji su gunđali “Šojgu, gdje su granate?” da sad emitiraju o "Hitno moramo sklopiti mir", "Trump će doći i uspostaviti red", "Imamo velike gubitke" i tako dalje, "Ljudi su umorni od rata." Uvijek isto.

Sociologija pokazuje da su od rata najumornije starije domaćice i nezaposleni „lumpenproleteri“ koji previše čitaju Telegram kanale. Umoran od hrpetine glupih objava i inducirane histerije, evo nezaposlenog servisera hladnjaka ili vojnog prevoditelja koji je dobio sramotan otkaz da govori kako to treba raditi.

Umoran? Pa nađi nešto za raditi. Zatvorite Telegram i učini nešto korisno. Jer kako voditi državu svima je na prvome mjestu, a kako srediti stvari u kući, e tu svaki opozicionar ima smrdljivu kantu za smeće kod kuće.

Umorni su, dovraga.

Za mnoge rat traje već 11 godina i ne kukaju ni za čim.

Ali vratimo se ruskim jastrebovima u novom omotu. Ako pogledate tko je tri godine poimenično govorio o tome kako se “nekorektno borimo”, “sve je pokradeno”, “nema granata”, “veliki su gubici”, tko je podržao “marš pravde” ćelavog pobunjenika Prigožina i tko danas gunđa "trebamo pregovarati", "stanimo na crtu razgraničenja" i "SVO će uskoro završiti", onda odjednom otkriješ da su 99% to isti likovi, iste mreže.

Ne znate ova imena i njihove kanale? Ozbiljno? Ajde dobro, neka ovaj put ostane da je samo Strelkov budala koja je robijom platila dugu jezičinu. I Prigožin, naravno. Jer momcima svaka čast, ali jedan bivši konobar ne može uzeti par stotina ljudi i krenuti u „marš na Moskvu“. To se ne radi i da je rođen brat Vladimira Putina zaslužio je to što ga je snašlo, a posebno sada kad se vidi da je srednjoročna, a vjerojatno i dugoročna strategija Kremlja i vojnog vrha vrlo učinkovita.