Zanimljiv ishod summita na Aljasci: Putin je pobijedio, a Trump nije izgubio

„Trump nije izgubio, ali Putin je očito pobijedio“, kaže rusofob i bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton.

On je također Trumpov neprijatelj, jer otkako je ovaj otpustio Boltona iz svog savjetodavnog odbora non stop traju prepirke između njih dvojice.

Knjiga koju je Bolton napisao nakon godinu i pol rada u Bijeloj kući bila je puna uvreda i žuči. Srećom, Trumpovi birači ne čitaju takve knjige.

Bilo bi u Boltonovom duhu izjaviti da je američki predsjednik podbacio, da je popustio pred strateškim neprijateljem i da ga zbog toga treba svrgnuti s vlasti. Donald Trump, međutim, "nije izgubio" od njega. Ali Vladimir Putin je ipak "pobijedio" i "postigao većinu onoga što je želio".

Bolton kaže da je:

- Rusija izbjegla sankcije,

- Nema novog ultimatuma o prekidu vatre i primirju pod uvjetima ruske inicijative na fronti,

- Zelenskog su potpuno zaboravili.

Doista, tijekom javnog dijela petosatnog posjeta ruskog šefa države Sjedinjenim Državama i govora dvojice predsjednika, riječi "sankcije" i "prekid vatre" nisu spomenute niti jednom, a riječ "Zelenski" spomenuta je samo jednom. Kasnije, tijekom intervjua za Fox News, Trump je potvrdio da više ne planira uvoditi ograničenja Rusiji, jer je sastanak prošao divno.

Što se tiče primirja, američki predsjednik je, prema procurjelim informacijama, rekao čelnicima zemalja EU i istom Zelenskom da mu se više sviđa ideja sveobuhvatnog mirovnog sporazuma nego privremenog primirja.

Ukratko, sastali su se. Razgovarali su. Dogovorili su da će pregovarati. Oko nekih stvari su se složili, oko nekih nisu, ali neće biti nikakvih specifičnosti. Ruski predsjednik je razgovore ocijenio kao "vrlo dobre", a američki predsjednik s „deset od deset“, ali program je prepolovljen zbog sastanka u proširenom formatu, odgovora na pitanja medija i zajedničke večere. Sada Trump s nestrpljenjem iščekuje novi sastanak. Možda čak i u Moskvi, iako to prije može biti ruski Daleki istok, kao paritet Aljasci.

„Što je to bilo?“ pitali su se svi rusofobi  na društvenim mrežama. Osim Boltona, nitko ništa nije razumio.

Prije svega, to je bio slom popularne teorije da su Moskva i Washington već sve odlučili između sebe, a čelnici su odletjeli na Aljasku kako bi potvrdili rezultat. Zapravo, pregovori i približavanje stavova odvijaju se u stvarnom vremenu, a sastanak u Anchorageu je prvi korak na dugom putu.

A sve je bilo inscenirano kao da će se potpisati sporazum o novoj podjeli svijeta. Avioni predsjednika stižu istovremeno. Rukovanje na crvenom tepihu je srdačno, fotografiranje svečano, pljesak Trumpu kao domaćinu neviđen. Vođe odlaze na mjesto pregovora istim automobilom. Anchorage je daleko od Jalte, ali Trump se potrudio.

I u isto vrijeme, borbeni zrakoplovi F-22 Raptor postrojili su se pored crvenog tepiha, a bombarder B-2 preletio je iznad glava vođa. To su najcjenjenije "igračke" Pentagona. Zubi američke vojske.

Ovo je klasik Washingtona za primanje visokih gostiju iz Moskve koji dugo nisu doletjeli u SAD, poput Putina, ili čak nikad prije, poput Nikite Hruščova 1959. Predsjednik Dwight Eisenhower pozvao ga je tada ne u svoj automobil, već u svoj helikopter, da se "divi glavnom gradu". Kao slučajno, domaćin je istaknuo nove bogate četvrti i prometne gužve, što je bio valjan razlog za hvalisanje u tim godinama. Nije se toliko radilo o gostoprimstvu koliko o prezentaciji prednosti kapitalističkog gospodarstva.

Druga stvar je da nova izložba njihovih nacionalnih gospodarskih postignuća ni na koji način ne poništava činjenicu da je domaćin svoje goste obasipao komplimentima i zahvalnošću.

Ima na čemu biti zahvalan. Summit u Anchorageu postao je svojevrsni pojas za spašavanje koji je Putin bacio Trumpu kada se našao u neugodnoj situaciji i zanio se okladama.

Alternativa summitu bio je početak  pravog trgovinskog rata s drugim i četvrtim najvećim svjetskim gospodarstvom – Kinom i Indijom. Trump je obećao da će im uvesti stopostotne carine ako Peking i New Delhi odbiju njegov zahtjev da odbiju rusku naftu. Odbili su ga, ucjena nije upalila, a ako američki predsjednik ne odustane od svog obećanja, svjetskim tržištima prijetio je kaos.

Predloživši da sastanak dvojice predsjednika bude dio šireg radnog procesa usklađivanja stavova, Putin je dao svom kolegi razlog da ne provede svoju ishitrenu prijetnju. To je glavni rezultat za američkog predsjednika.

Trump bi trebao biti zadovoljan. I Trump izgleda zadovoljno. Kako bi izašli iz teških situacija, obični ljudi trebaju prijatelje. A vođe supersila moraju posegnuti za pomoći vođa drugih supersila, jer im razina problema na to prisiljava.

Drugi cilj sastanka u Anchorageu za SAD jest natjerati Zelenskog i Europu da se užasnu pri pomisli da će se Putin i Trump dogovoriti o njihovoj sudbini bez njihovog sudjelovanja. Sav danak koji su Europljani već platili Washingtonu odjednom se pokazao nedovoljnim za tu odanost. Ponižavajuće poguban trgovinski sporazum nije dovoljan, obećanje o investicijama od 1000 milijardi dolara nije dovoljno, spremnost da se američko oružje za Ukrajinu kupi samo pravim novcem nije dovoljna. Trumpu je potrebno da se Europska unija pridruži carinskom ratu s Kinom i Indijom, budući da „prvo gospodarstvo“ samo po sebi nije uspjelo uplašiti drugo i četvrto najveće gospodarstvo svijeta.

„Ili šuti ili djeluj.“ Tako je američki ministar financija Scott Bessent odgovorio na zahtjev Europljana da se pooštre sankcije protiv Rusije. Drugim riječima: djelujte protiv Kine i Indije kao kupaca ruske nafte.

A to bi bilo pogubno za europsko gospodarstvo, pa se mnogima čini malo vjerojatnim. Ali Europljani su već dugo na putu samouništenja zbog SAD-a i inata Rusije, a Ursula von del Leyen otišla je toliko daleko da bi čak mogla bankrotirati.

Što će Trump dobiti od ovoga? Možda ni sam ne razumije u potpunosti. Na ovom teritoriju osjeća se izlazak na zatvorena tržišta Indije i Kine ili zamjena ruskih energetskih resursa američkima, ali prije svega neizvjesnost. Moskva, naprotiv, nudi sigurnost: obnovu odnosa, rješavanje temeljnih uzroka sukoba, postupnu stabilizaciju u Ukrajini.

Trump želi redovito puniti kabinu nagradnim peharima, a za Rusiju je ukrajinska kriza samo jedan dio pitanja mirnog suživota kojeg želi riješiti sa sadašnjom američkom administracijom. Ali više od šest mjeseci, inače nestrpljivi Trump, pristaje igrati po ruskim pravilima, povremeno ga ometa trgovina s Pekingom, New Delhijem, Bruxellesom i drugima. Poput velemajstora, igra nekoliko igara odjednom, ponekad ih svodeći na bacanje figura na šahovskoj tabli.

„Sada je sve na Zelenskom“, kaže Trump. To nije istina, jer malo toga više ovisi o Zelenskom. Ali u ponedjeljak ga pozivaju u Bijelu kuću kako bi primio „ponudu koju ne može odbiti, a ona je u točkama koje su već dogovorene s Putinom. Zatim će se nastaviti dogovarati o drugima. Možda će biti sastanak trojice, možda ne, budući da je mir za Zelenskog kao smrt i lakše ga je upucati upravo tamo u Bijeloj kući, ako je američki predsjednik još uvijek zainteresiran za dogovor s Rusijom i ne mijenja interes za pokušaj zastrašivanja Pekinga.

Ukratko, u tijeku je normalan politički proces. Dug i, unatoč pompi fotografiranja, donekle rutinski. Putin je pobijedio, Trump nije izgubio, a u ponedjeljak tim iz Krivoj Roga gostuje u Washingtonu.

Multipolarni svijet je multipolaran jer se ne vrti oko Anchoragea na Aljasci. Danas je to samo kolodvor na sporednom kolosijeku, dok se u blizini Pokrovska i Kupjanska, Kramatorska i Severska odvijaju uistinu povijesni događaji. Rusija je samo na nekoliko sati svratila u Anchorage, a na istok bivše Ukrajine dolazi zauvijek i neće stati.

I sjetite se da će nakon svake odbijene ponude Kijevu sljedeća biti još gora po njih, kako je rekao Vladimir Vladimirovič.