ANALIZA: Nuklearna bomba koja može razoriti novi turski sultanat je tečaj lire

Najnovija događanja u Karabahu nude priliku da se napravi pregled događaja protekle dvije godine i da se svede račun financija Erdoganovog režima. Naime, ima nekih tvrdnji kako je u Turskoj sve divno i krasno i da slaba lira pomaže turskom gospodarstvu da lakše izvozi svoju robu, dok neki podaci, koje Recep Tayyip Erdogan uopće ne spominje govore da se bez brze pobjede na bilo kojem frontu predviđa kraj režima Muslimanskog bratstva u Turskoj, ali i slom turske ekonomije. Tko je u pravu? Srećom, moje radove pohranjujem po regijama i zemljama kronološkim redom na USB stick, pa mi nije bilo teško pronaći vrlo zanimljive tekstove iz ljeta 2018. godine, kada je Washington pokrenuo manipulativni napad na tursku liru. Ali prije nego pokušam skratiti nekoliko materijala pogledajmo trenutni tečaj turske lire, koji je potonuo na 7,78 lira za jedan američki dolar.

SAD u ljeto 2018. uvode sankcije protiv Turske – Odluka bez presedana u povijesti NATO pakta

1. kolovoza 2018. je Washington ostvario svoje prijetnje protiv Turske i uveo sankcije protiv dva ministra turske vlade, protiv turskog ministra pravosuđa Abdulhamita Güla i ministra unutarnjih poslova Süleymana Soylua, koji su, kako je rekla glasnogovornica Bijele kuće Sarah Sanders, “imali vodeću ulogu u uhićenju i držanju u pritvoru američkog pastora Andrewa Brunsona”, koji je 2016. godine uhićen zbog njegovih navodnih veza s pokretom klerika Fethullaha Gülena, kojeg Ankara smatra jednim od ključnih organizatora neuspjelog državnog udara od prije dvije godine.

Iako američke sankcije protiv turskih ministara navodno nisu potaknute željom da se potkopa tursko gospodarstvo, uzrokovale su daljnji pad turske lire i uplašile strane ulagače. U međuvremenu su američke vlasti zabranile svojim predstavnicima odobravanje kredita za Tursku, piše tada njemački dnevni list Die Welt i  upozorava da bi nove američke sankcije Tursku mopgle dovesti do bankrota.

Prvih dana kolovoza 2018. je tečaj dolara prvi put probio psihološku granicu od pet turskih lira. Tako malo turska valuta nije vrijedila od 2005. godine, kada je nova lira zamijenila staru. Lira je tada nastavila padati, što je bila izravna posljedica američkih sankcija, a Washington je pripremao nove sankcije protiv Ankare u slučaju da turski predsjednik Erdogan odbije prihvatiti tražene “ustupke”.

“Posljedice dodatnih kazni bit će još dramatičnije i mogle bi dovesti do državnog bankrota Turske”, piše u ljeto 2018. Die Welt.

Odbor za vanjske poslove američkog Senata je već bio donio zakon koji bi predstavnicima američke države zabranio odobravanje kredita Turskoj u Svjetskoj banci i Europskoj banci za obnovu i razvoj.

“Ovo je težak udarac za Ankaru, jer je Turska jedna od najvećih zajmoprimaca tih institucija. Tako je prošle godine Turska dobila najveći zajam od Europske banke za obnovu i razvoj, od 1,8 milijardi dolara. Jedna prijetnja takvom razvoju događaja je bila dovoljna za kolaps turske valute”, navodi njemački list.

Nakon neuspjelog pokušaja vojnog udara su turska vlada i Središnja banka počeli ulagati novac u gospodarstvo kako bi spriječili recesiju. Kriza je spriječena, gospodarstvo je ostvarilo aktivan rast po stopi koja je dosegla 7 posto, no ostala su kreditna opterećenja i brzo napredovanje inflacije.

Prema Narodnoj banci Turske, godišnja stopa inflacije 2017. je porasla s 8,4 na 13,4%, dok je u lipnju 2018. godine već skočila na 15,4%, a u srpnju na 16%.

Istovremeno, glavna kamatna stopa iznosi 17,75%, a Erdogan je kategorično protiv njezina povećanja. Posljedica ove politike je da strani ulagači zbog rasta inflacije ostvaruju minimalnu dobit od vrijednosnih papira, pa povlače svoj kapital iz zemlje.

Die Welt podsjeća kako nijedna druga zemlja na svijetu nije toliko ovisna o stranom kapitalu kao Turska, a za vrijeme Erdogana se ta ovisnost stalno povećavala. Osim toga, Turska uvozi više robe nego što izvozi, što je njezina najranjivija točka, koju svjesno koristi američka vlada.

Prve žrtve napada na tursku liru su mali poduzetnici

Kineska agencija Xinhua je u to vrijeme iz Turske izvještavala kako su mali poduzetnici u Turskoj vrlo uznemireni zbog aktualne situacije i snažnog pada vrijednosti turske lire u odnosu na američki dolar.

Mnogi vlasnici malih trgovina i mali poduzetnici u Istanbulu su zabrinuti i mogli bi bankrotirati. Ako lira nastavi padati, postoji velika vjerojatnost da mnogi od njih završe u stečaju.

“Ne mogu vjerovati u ovakvu brzinu devalvacije lire, koja je jučer s tečaja 4,90 u pola sata porasla na 5,08, a sada je 5,09 za jedan dolar”, rekao je u za agenciju Xinhua Necmettin Mansuroglu, vlasnik dva SPA centra četvrti Taksim.

“Situacija se pogoršala za sve tvrtke i trgovine oko središnjeg trga Taksim, najznačajnijeg turističkog mjesta u gradu. Izravno smo izloženi valutnoj fluktuaciji, budući da većinu najamnina ovdje plaćamo u dolarima. Plaće svojim zaposlenicima isplaćujem u dolarima, a troškovi mi se i dalje povećavaju, dok se prihodi u turskim lirama smanjuju”, istaknuo je Mansuroglu.

Uz fluktuaciju tečaja, tursko gospodarstvo se također bori s visokom inflacijom, koja je prije tadašnjeg američkog napada dosegla rekordnu razinu u posljednjih 14 godina i iznosila 15,4%, a u je srpnju skočila na 16%.

Prema mišljenju Mansuroglua, „ako stvari i dalje budu išle tim tempom, mnoga mala poduzeća će bankrotirati“.

“Ne znam koliko dugo mogu preživjeti u ovim uvjetima poslovanja”, rekao je, dodajući kako je već zatvorio četiri od šest SPA centara.

Raif Hacizade, vlasnik bara u živoj ulici Istiklal imao je iste brige. Povećanje vrijednosti dolara će znatno utjecati na one koji imaju dugove u američkoj valuti.

Turci su tada čekali pozitivne vijesti i da će se spor između dviju zemalja uskoro riješiti. Međutim, tržište je još uvijek bilo napeto, tvrdio je Veli Kocaturk, generalni direktor brokerske kuće Isik FX.

Dan nakon odluke turskog suda u slučaju pastora Brunosna i navodnih kršenja ljudskih prava SAD su uvele sankcije turskim ministrima, iako se nitko nije zapitao kakva je zapravo bila uloga američkog pastora u propalom vojnom udaru i zašto bi ga turske vlasti držale dvije godine u zatvoru i tek sad mu odredile kućni pritvor.

Za Erdogana je to bilo pitanje principa, jer se o "časti" u njega ne može govoriti, i on je rekao da neće popustiti. Izašao je i predstavio plan od 400 projekata za oporavak turske ekonomije, od kojih 48 spada u vojno-industrijski sektor. Detalji plana nisu bili objavljeni i nije se uopće znalo tko su potencijalni turski partneri u ovih 48 projekata. Sada vidimo da je sve to bila propaganda i Erdogan je nakon toga svu agresiju usmjerio van turskih granica; protiv Sirije, Libije, gdje se nije uspio dokopati naftnih polja i infrastrukture, Grčke i Cipra, u čijim je vodama upitan ishod bušenja i tko će, ako ih i bude, te energente kupovati, i sada u Karabahu.

Sve su to ratovi koji donose „slavu“, uvjetno rečeno, jer pobjeda nema, i nikakvu korist.

Turski predsjednik je tada odredio rok od 100 dana za dovršetak srednjoročnih projekata, ali je umjesto njih na kraju američki pastor oslobođen. Lira se s povijesnog minimuma, što je sada gotovo fiksni kurs, vratila na tečaj od oko 5 lira za USD, kao što vidite na grafici, što je omogućilo Turskoj da izbjegne kolaps ekonomije i financija.

Američka banka Goldman Sachs je tada upozoravala kako bi daljnji pad vrijednosti  turske lire mogao dovesti do propadanja banaka u zemlji. Naravno, Goldman Sachs “upozorava”, ali ne spominje da su tada za kolaps lire bili krivi Washington i financijska elita s Wall Streeta.

Ali sada je drugačije i lira pada zbog ratnih avantura i propale turističke sezone, manjka ekonomskih projekata i vizije, a tu više nisu krivi Amerikanci.

U svjetlu pada vrijednosti turske lire 2018. američka banka Goldman Sachs upozorava kako će mogući daljnji pad tečaja, te ako se za jedan američki dolar bude trebalo izdvojiti više od 7 turskih lira, turske banke staviti u tako strašnu poziciju da će se najveće od njih urušiti. 

Pojednostavljeno, tečaj preko 7 lira za jedan dolar, koji je probijen 27. 09. 2020., takva je devalvacija turske valute da će “pojesti” kapitalne rezerve banaka.

Iako se turska valuta u posljednjih nekoliko sati 8. kolovoza 2018. uspjela stabilizirati i tečaj u odnosu na dolar je pao s 5,42 lire na oko 5,25 za jedan USD, opasnost nije bila otklonjena.

U opasnosti su bile posebno izložene turske kompanije i bogataši, koji su zbog toga iz zemlje izvukli kapital u stranim valutama. To su učinili i međunarodni investitori, koji su polako počeli izvlačiti kapital, što je dodatno vršilo pritisak na tursku nacionalnu valutu.

Ta previranja na znače da turska vlada novac može tražiti samo na tržištima kapitala. Ankara je morali plaćati više od 20 posto kamata na desetogodišnje državne obveznice. Osim toga, tursko Ministarstvo financija je na tržište plasiralo obveznice vrijedne 539,7 milijuna lira na koje turska država mora plaćati enormne kamate 22,1 posto.

Posljedica ove politike je prijetnja bankrotom za više turskih banaka, a postavlja se pitanje gdje će ih turska  država izbaviti iz te situacije kroz državna jamstva? Osim toga, mnoge privatne osobe i tvrtke također mogu završiti u stečaju, što će teško utjecati na cijelo tursko gospodarstvo.

Onda je sredinom kol,ovoza 2018. tečaj dosegao kritičnu točku od 5,96 turskih lira za jedan američki dolar, a situacija se nije popravljala. Turska je grmjela da su iza svega geopolitički razlozi i manipulativni napadi na tursku valutu, prije svega zbog kupnje ruskog oružja, odbijanja puštanja na slobodu američkog pastora Andrewa Brunsona, koji je optužen za terorizam i špijunažu i veze s organizatorima propalog vojnog udara u srpnju 2016. I što tada izjavljuje Erdogan?

Erdogan: “Lira pada, ali imamo naše ljude i našeg Allaha”

Erdogan je pozvao građane zemlje da “ne obraćaju pozornost” na provociranje američkih vlasti i da vjeruju u svoju nacionalnu valutu.

“Ne morate se brinuti”, rekao je Erdogan obraćajući se naciji kasno u četvrtak, 9. kolovoza 2018., a dan poslije se na burzi za jedan američki dolar nudilo 6 turskih lira, što je bio apsolutni povijesni minimum za ovu novčanu jedinicu.

“Ne zaboravite, ako oni imaju dolar, mi imamo naše ljude, našeg Allaha. Naporno radimo. Pogledajte što smo bili prije 16 godina i pogledajte nas sada“, poručio je tada građanima Turske Erdogan.

Prema riječima stručnjaka, pad lire se događao zbog odluke američkih vlasti da revidiraju bescarinski pristup turskih proizvoda na američko tržište i zbog opće skandalozne političke klime u odnosima između Washingtona i Ankare.

Američke restriktivne mjere bi mogle utjecati na turski uvoz robe u SAD vrijedan oko 1,66 milijardi dolara, a američka je strana jasno naznačila pripreme za uvođenje novih trgovinskih barijera u poslovanju s Turskom. Od tada je izvoz turske robe u SAD varirao, rastao i padao, ovisno o političkim odlukama, da bi ovog ljeta opet dosegao minimum od 7000 milijuna dolara prodane robe, što znači manji priliv dolara u riznicu. Što to znači, uz propalu turističku sezonu i pad lire, nije potrebno govoriti.

Od početka godine do ljeta 2018. je turska lira izgubila 30% vrijednosti. U Washingtonu je bila donesena odluka da se udarom na tursku valutu Erdogana prisili da promijeni politiku. Ako to ne da rezultate, pritisak će se vršiti dok se stanovništvo Turske ne počne buniti i tražiti odlazak Erdogana i Stranke pravde i razvitka s vlasti, pri čemu će se koristiti i ostali ranije oprobani alati za njegovo uklanjanje s vlasti.

Erdogan tražio pomoć Rusije

10. 08. 2018. provladin turski list Yeni Safak objavljuje vijest da je predsjednik Erdogan telefonom razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Prema podacima dobivenim iz predsjedničkih izvora, tijekom posjeta predsjednika Erdogana Bayburtu je turski čelnik nazvao Putina i razgovarao bilateralnim i regionalnim pitanjima. Dvojica čelnika su razgovarali su o pozitivnom trendu gospodarskih i trgovinskih odnosa između Turske i Rusije, te potvrdili kako pozdravljaju nastavak suradnje u vojnoj industriji i energetici, Siriji i raspravi u vezi nedavnih događaja u vezi s procesa iz Astane. Dakle, sve ono čega danas nema, posebno u Siriji i Libiji, gdje je Erdogan udario na ruske interese, a Moskva je to primila na znanje. Nespremnost Moskve da gurne Erdogana u provaliju, a to se vidjelu u njegovom spašavanju u vojnom udaru, lako je tumačiti činjenicom da je Rusiji i ovakav Erdogan prihvatljiviji od Republikanske stranke, koje bezuvjetno ispunjava sve NATO prohtjeve. To je glavni razlog zašto Rusija između dva zla u Turskoj bira manje, ali to neće trajati unedogled.

Nakon razgovora s Putinom, Erdogan 14. 08. 2018. daje sljedeću izjavu: “Pozivam industrijalce da ne napadaju banke i da ne kupuju stranu valutu. Dužnost industrijalaca je držati ovu naciju na nogama. Ako ne, provest ćemo plan B i C”.

Ova prijetnja, koja je mogla uključivati kontrolu kapitala, pa čak i oduzimanje zlata i dolara, dovela je do masovnog mijenjanja kapitala iz lire u strane valute. Kao da se svi vode sloganom  “neka se spasi tko može”, bilo zbog straha od teških odluka vlade ili straha od hiperinflacije koja će Turcima uništiti štednju i financijske rezerve.

Goldman sachs je opet upozorio kako će se turske banke kretati prema bankrotu pri tečaju od 7,1 lira za dolar, jer će im rezerve kapitala biti uništene.

EU je licemjerno postupila i spasila Erdogana, jer bi ovakav scenarij za Europsku uniju bio gori od grčke krize, ne samo zato što su mnoge europske banke i tvrtke aktivne u Turskoj, nego nitko ne bi mogao kontrolirati procese u zemlji od 80 milijuna ljudi, koja na južnim i istočnim granicama sudjeluje u ratu,  izvan zemlje, ali i unutar Turske, u kojoj na jugoistoku zemlje ratno stanje u kurdskim područjima nikada nije prestalo.

U pozadini svih tih događaja, Erdogan se tada, koji je ipak vrhovni vođa zemlje i mnogi njega smatraju odgovornim za novonastalu situaciju, pojavio u javnosti samo jednom. Ironija sudbine je da se Erdogan taj dan susreo s dužnosnicima iz Venezuele, zemlje koja se također suočavaju s ozbiljnom krizom i istim neprijateljem.

Konstantan godišnji porast cijena u Turskoj također izaziva zabrinutost kod međunarodnih ulagača, koji predviđaju duboku gospodarsku krizu. Inflacija je u lipnju 2018. iznosila 15,39%, što je najviša razina od 2003. godine.

Bloomberg je tada, dva dana prije izbora koji su još više zabetonirali sustav vladavine jednog čovjeka, sugerirala da će Erdogan biti ponovno izabran, kao što se dogodilo, ali njegova politička budućnost će ovisiti o tome hoće li uspjeti ostvarivati isti rast gospodarstva, što je glavni razlog što je na vlasti već 18 godina.

Bloomberg piše “kako je to logičan rezultat ekonomske politike koja ignorira inflaciju i financijska tržišta, a zbog rasta velikih razmjera i zadanih ciljeva treba inozemnu pomoć, pa čak i nacionalizaciju”.

“Turska može ponoviti sudbinu Venezuele”, piše tada Bloomberg.

Istovremeno, poznati turski ekonomist i financijski stručnjak Atilla Yeşilada sumnja u takav razvoj scenarija, uglavnom zbog činjenice da ga sam Erdogan neće dopustiti.

“To se neće dogoditi. Možda neće graditi ono što je potrebno za održivi rast u budućnosti, ali njegov osjećaj za samoodržanjem neće dopustiti Turskoj da se sunovrati u krizu”, rekao je Yeşilada.

Dolijevanje ulja na vatru je bila i novčana kazna od 20 milijardi dolara koju je američko ministarstvo financija tada obećalo nametnuti turskoj banci Halkbank. Ako se to dogodi, teret novčane kazne će pasti na tursko ministarstvo financija, a kako će stvar završiti, još se  ne zna, jer je slučaj na američkom sudu.

„Akcijski plan oporavka“ je možda bio pokretanje nekoliko ratova

Erdogan je u to vrijeme iznova govorio o  provedbi akcijskog plana kako bi umirio ulagače, a nekakav plan je predstavio turski ministar financija Berat Albayrak.

U intervjuu za Hürriyet je Albayrak tada kazao da je slabost lire posljedica “napada”, ponovivši izjavu Erdogana, svog punca, da je akcijski plan spreman.

“Od ponedjeljka ujutro će naše institucije poduzeti potrebne korake i obavijestiti o tome tržišta. Pripremljen je plan za banke i sektor realnog gospodarstva, uključujući male i srednje velike tvrtke, na koje najviše utječu oscilacije tečajeva valuta. Brzo ćemo poduzeti potrebne korake s našim bankama i bankarskim regulatorom”, kazao je Albayrak i odbacio sve špekulacije da bi Turska mogla intervenirati na bankovne račune u dolarima, rekavši da bilo kakvo oduzimanje ili pretvaranje tih depozita u lire ne dolazi u obzir.

Tada je tečaj potonuo na više od 7 lira za dolar, ali se na kraju zadržao na još uvijek visokih 6,88 turskih lira.

Plan Erdogana je bio suradnja s Rusijom, Kinom, Indijom i Meksikom

“Mi ćemo se okrenuti novim savezima i novim tržištima. Pripremili smo poseban akcijski plan za suradnju s Kinom, Meksikom, Rusijom i Indijom. Popis roba koje se mogu izvoziti iz Turske u te zemlje iznosi 2800 milijardi dolara, rekao je Erdogan”, prenosi provladin list Yeni Safak u to vrijeme.

Ministar trgovine Ruhsar Pekcan je rekao da je pokrenut plan izvoznog napada, specifične tržišne strategije turskog izvoza za koju su već provedena temeljita istraživanja.

Do 2017. ukupno uvozno tržište Kine, Meksika, Rusije i Indije je premašilo 2800 milijardi dolara, a samo kinesko je iznosilo 1800 milijardi.

Ali ni plan Erdogana za otvaranje Kini, Meksiku, Rusiji i Indiji nije dao neke rezultate. Onda ove godine dolaze koronavirusna pandemija i neuspjela ofenziva u Libiji, gdje je Erdogan za cilj imao zauzeti naftna polja, terminale i rafinerije Ras Lanuf i Sirte. To su spriječili LNA generala Haftara, ali i Rusija, Egipat i Francuska. Sirija u financijskom smislu  Erdoganu ne daje ništa, ali služi kao pogonsko gorivo za radikalne nacionaliste i islamofašiste Muslimanskog bratstva. Ali kao ni Libija ni Sirija nisu bili bojno polje na kojima se može pohvaliti pobjedom, uvjetno rečeno „kršćanska“ Armenija je za islamističke fanatike koji glasaju za AKP idealna fronta za pobjedu nad „križarima“ i „kafirima“. Tom biračkom tijelu tečaj, kamatne stope, podaci o uvozu i izvozu, ekonomski odnosi sa svjetskim i regionalnim silama, ali i bilo kojom drugom zemljom ne znače ništa. Oni u trans padaju ako azerska vojska „oslobodi“ par sela u Karabahu, da ne govorimo kada je Erdogan od Aja Sofije opet napravio džamiju u kojoj se vrše obredi.

Logično je zaključiti da sutra, s otvaranjem burzi, glavno pitanje neće biti vijori li se zastava Allaha na nekom brdu u Karabahu ili što je rekao hodža u petak na propovjedi u Aja Sofiji, već turske financije. A ako Erdogan hitno ne ispravi kurs, sve ono što su glavni vjerovnici Turske govorili 2018. vrijedi i danas.