Biden se vraća politici Obame i predstavlja ga Jen Psaki, a to znači sljedeće

Srećom sve moje članke spremam na hard disk i kronološkim redom, pa mi je lako, ako se sjetim nečega, pronaći zanimljive ili proročke radove od prije nekoliko godina, sve do 2012.   

Ovdje je zanimljivo što je govori obama u ljeto 2014. i popis izjava Jennifer Psaki, opet glasnogovornice Bijele kuće, koja je čak znala biti simpatična sa svojim lapsusima i neznanjem. Kako je općeprihvaćeno mišljenje da će Biden vratiti kurs Washingtona u vrijeme Obamine uprave, s kojim se ne slažem, jer je Amerika danas blijeda slika zemlje od prije nekoliko godina, vrijedi podsjetiti koji je to kurs bio. A Biden u međuvremenu, kako čitam, ima problema kako namaknuti još 1900 milijardi dolara fiktivnog novca, koji bi poslužio da Amerikanci prežive dok se stabilizira situacija s Covidom-19. 

Svijet prema Baracku Obami i glasnogovornici Jen Psaki - Mitologija američke izuzetnosti

Svibanj 2014. je bez sumnje bio mjesec Baracka Obame i glasnogovornice State Departmenta koji su svojim istupima otkrili pravo lice američke  administracije. Međutim, ovdje nije riječ o onome o čemu se manje ili više govori godinama, koliko o apsurdnoj razini "neznanja" u to vrijeme prvog čovjeka Sjedinjenih Američkih Država i njegove bliske suradnice i dokaz licemjerja Washingtona. No, krenimo s Obamom koji je 28. svibnja 2014. pred kadetima vojne akademije West Point održao dugi govor koji je zbunio visoke državne dužnosnike i predstavnike medija, dok reakcije polaznika prestižne vojne škole nisu poznate.

Michael Brenner za The Huffington Post piše "kako je predsjednik Obama pred kadetima West Pointa opet predstavio svoju viziju vanjske politike i govorio o sveobuhvatnom strateškom kontinuitetu svog mandata i američkoj budućnosti".

"Obamin govor je došao tek nešto više od tjedan dana nakon što je John Kerry izjavio da Amerika mora imati veću i aktivniju ulogu u svijetu, pozivajući Amerikance da ne podlegnu umoru zbog prekomjernog intervencionizma u posljednjih deset godina. Riječi Johna Kerrya su svakako bile upućene i Obami, čiji je govor bio dug, ali je njegova poruka jednostavna: "Prava politika je ona koja je višestrana i međunarodna, ali ne izolacionistička ili jednostrana."

Obama je tada govorio o nastojanjima da se otklone svjetski problemi koji bi mogli ugroziti ključne američke interese i pretjeranom oslanjanju na vojnu silu, što Amerika navodno, čini samo zato jer je uvijek jača strana, ali je svejedno pretjerano neodlučna u korištenju sile kada je to potrebno.

Već tada su mnogi pokazatelji govorili da je Amerika u opadanju i da u Washingtonu ne vide kako im izmiče globalno vodstvo i to prvenstveno zahvaljujući pogrešnom tumačenju povijesti i radu američkih političkih stranaka", piše Brenner.

Obama je tada govorio i o ratovima u Afganistanu i Iraku, Bliskom istoku i Ukrajini i rekao "kako se SAD nužno moraju pomiriti da su intervencije bili duge i skupe kampanje", ta kako je ovo "okretanje stranice i novo poglavlje u povijesti zemlje".

Ali Obama nije odgovorio kakva je bila svrha ratova u Iraku i Afganistanu i odbio se suočiti s posljedicama iračke

tragedije koja je za Sjedinjene Države bila strateška, financijska, politička i moralna katastrofa. U drugom dijelu govora se Obama protivio ratu, ali se suzdržao komentirati svoj mandat i odluke, kao posljedice tih odluka po cijelu zemlju.

Treba li podsjećati da između Busheve i Obamine administracije nema nikakve razlike, što je i sam Obama za The Chicago Tribune priznao još u srpnju 2014.

The Guardian piše kako je Obamin govor na West Pointu "čudna slagalica nestvarne vanjske politike u kojoj američki predsjednik gleda na prošlost i na Afganistan i Irak, a zaboravlja na bespilotne letjelice i Putina, kao da nisu na ovom planetu i ne čine jedinstvenu cjelinu".

I da podsjetim, Rusija tada nije imala hipersonična oružja, a general Philip   Breedlove je insistirao da se iz Ukrajine napadne Rusija, ali je Angela Merkel to odbila i razmatrati, kamoli poduzimati korake u tom smislu.

Međutim, najopasniji dio Obaminog govora u to vrijeme je iznova bio onaj o "američkoj izuzetnosti", a to je bio lajtmotiv i Trumpove uprave i bit će ove nove.

"Prvo, da ponovim princip koji sam iznio na samom početku mog predsjedanja. Sjedinjene Američke Države će upotrijebiti vojnu silu, jednostrano, ako je potrebno, kada to naši temeljni interesi zahtijevaju, kada su ugroženi naši ljudi i kada je u pitanju naš život. Isto tako ćemo postupiti kada je u pitanju sigurnost naših saveznika. U tim okolnostima treba postaviti teška pitanja i odlučiti je li je naša akcija proporcionalna, učinkovita i pravedna. Mišljenje međunarodne zajednice je također važno. Međutim, Amerika nikada ne bi trebala tražiti nečije dopuštenje ako mora zaštititi svoje ljude, našu domovinu ili naš način života", rekao je Barack Obama, vjerujući u nadmoć američke vojske, koje danas više nema.

Ovdje ću sada preskočiti cijeli govor u kojem je Obama prepričao cijelu povijest od napada na World Trade Center 11. rujna 2001. pa sve do sukoba s Moskvom, ali se nužno osvrnuti na šest detalja koji upućuju na to da Barack Obama živi u paralelnom svijetu, što svakoga treba zabrinuti, prije svega zbog očiglednog gubitka statusa globalnog lidera, ulogu koju su Sjedinjene Američke Države sebi namijenile bez ičije suglasnosti i što bi mogle napraviti da ponovno potvrde status kojeg su definitivno izgubili.

"Naša ekonomija i dalje ostaje najdinamičnija na svijetu."

Unatoč ovoj tvrdnji američkog predsjednika, ali ne samo Obame, već i Trumpa, mnogi stručnjaci se slažu da je sam pogled na Wall Street dovoljan da se zaključi kako se približava još jedan balon koji će se „uskoro rasprsnuti“. Ekonomisti vjeruju da je financijski krah američke države neminovan, a kada se to dogodi, moć takozvane "američke" središnje banke će biti značajno umanjena. Predviđanja kada bi se to moglo dogoditi su bila različita, ali se onda napravila „korekcija tržišta“, kada je Dow Jones 27. 02. 2020. u jednom trenutku izgubio dobit iz tri godine Trumpove uprave. I to se dogodilo prije koronavirusne pandemije, pa nema veze sa „zaključavanjem“ i drugim mjerama.

Dolar je sve manje prisutan u međunarodnoj trgovini, a s 4300 milijardi Trumpovog i  prvom paketu Bidena od 1900 milijardi „helikopterskog novca“ čije obveznice kupuje FED, jer ih nitko u svijetu ne želi, situacija je katastrofalna.

"Kad tajfun pogodi Filipine, ili netko otme djevojčice u Nigeriji, skupina maskiranih ljudi zauzme zgradu u Ukrajini, Amerika je zemlja koju mogu pozvati u pomoć."

Ovo je rekao Obama, govoreći o "maskiranim skupinama koje zauzimaju zgrade u Ukrajini", ali je ignorirao tragediju u Odesi, gdje je tada na desetke nevinih ljudi izgubilo živote zbog namjernog podmetanja požara u Domu sindikata od strane neonacista izravno povezanih s američkim tajnim službama. Masakr u Odesi je po broju žrtava i stravičnom načinu zločin kojeg je nemoguće prešutjeti.

Govoriti o žrtvama tajfuna, a ne spomenuti masovno ubojstvo počinjeno na najgori mogući način je vrhunac licemjerja, a njega smo vidjeli i kod Trumpa i gledat ćemo ga kod Bidena.

„Vojnu silu ćemo koristiti jednostrano“

"Dopustite mi da kažem da sam na početku svoga mandata prvi rekao da će SAD koristiti vojnu silu i jednostrano, ako je potrebno, kada naši vitalni interesi to zahtijevaju, kad se našem narodu prijeti i ugrožen mu je opstanak, ili kada je u opasnosti sigurnost naših saveznika", rekao je Obama, a kao da je zaboravio da je tijekom njegovog predsjedanja tisuće ljudi ubijeno u napadima američkih bespilotnih letjelica na teritoriju Pakistana, Afganistana, Jemena i Somalije. Mnogi od ubijenih su bili civili, pa čak i djeca. Američke vojne kampanje u Libiji, Afganistanu i Iraku su nastavljene ili pokrenute upravo jer je Obama govorio kako su "ugroženi temeljni američki interesi".

Sirija: Obama počeo, Trump nastavio i bombardirao i sada slijedi dokazivanje tandema Biden-Harris

"Kao predsjednik sam odlučio da trebamo slati američke vojnike u građanski rat u Siriji, a sada kada vidim sektaško nasilje, mislim da je to bila prava odluka. Međutim, to ne znači da ne bismo trebali pomoći sirijski narod", rekao je Obama, koji je 2013. izjavio da je potrebno pokrenuti zračne napade na Siriju i bez čekanja na odobrenje Ujedinjenih naroda. Samo zahvaljujući ruskim diplomatskim naporima u okviru Vijeća sigurnosti uspjela se izbjeći agresija na tu zemlju. U svom govoru u kolovozu 2013. Obama je optužio sirijsku vladu da se koristila kemijskim oružjem protiv vlastitog naroda.

Međutim, ova informacija nikada nije potvrđena ni dokazana, a Seymour Hersh, američki istraživački novinar i

dobitnik Pulitzerove nagrade (1970.), kao i nagrade George Orwell (2004.), u časopisu London Review of Books objavljuje rezultate istrage koji govore kako iza kemijskog napada stoje Obama, turski premijer Erdogan i teroristi Al-Nusra Fronta.

No, ako je Sergej Lavrov uspio odagnati prijetnju raketiranja Sirije pod Obamom, to mu nije pošlo za rukom pod Trumpom, koji je po želji Ivanke Trump i njezinog plakanja nad „plinom otrovanim sirijskim bebama, koje je vidjela na CNN-u“, naredio bombardiranje arapske zemlje. Napad nije imao željeni učinak i zbog ruskih sustava ometanja i PVO, ali je činjenica da je Trump taj koji je američke interese u Siriji štitio Tomahawcima.

 Rusija

"Naša sposobnost da oblikujemo svjetsko javno mnijenje nam je pomogla da brzo izoliramo Rusiju. Zbog američkog vodstva je svijet odmah osudio ruske akcije. Europska unija i G7 su nam se pridružili u nametanju sankcija", rekao je Obama, a Rusija danas je od tih sankcija, što je paradoksalno, imala više koristi nego štete, a kako vrijeme odmiče, Rusiji će iz EU ili iz zemalja „kolektivnog Zapada“ trebati vrlo malo ili ništa. Zato u početku Hollande i Merkel nisu bili oduševljeni sankcijama, ali su bili prisiljeni nametnuti ih.

Ali kako "svijet" postaje multipolaran i sklopljeni su brojni ugovori, posljednji između EU i Kine, to znači sve veću neovisnost Rusije od europskog tržišta i zapadnih sankcija.

6. "Ono što nas čini jedinstvenim je naša sposobnost da i kad kršimo međunarodne standarde i vladavinu prava, naša želja za jačanjem međunarodnog prava se vidi kroz naše postupke. Zato ću i dalje inzistirati na zatvaranju Guantanama, zbog vrijednosti i američke pravne tradicije ne možemo dozvoliti neograničen pritvor za ljude izvan naših granica“, rekao je Obama, ali Guantanamo je još tamo, a Julian Assange je u Velikoj Britaniji, na rubu nervnog sloma u zatvoru najveće razine sigurnosti, kakvi se koriste samo za mafiju i terorizam.

Svijet kako ga vidi glasnogovornica State Departmenta Jennifer Psaki

Kako se Jennifer Psaki vratila u Bijelu kuću, vrijedi podsjetiti na neke njezine izjave, koje ne samo da su izazivale podsmjeh diljem svijeta, već i zabrinutost jer se nameće pitanje kako je ta dužnosnica Demokratske strane došla do tako visokog položaja i na koji je način 2000. dobila diplomu koledža W&M u Virginiji.

Na brojna pitanja novinara Jen Psaki odgovara frazama: "Moram provjeriti…" i "Kasnije ćemo se vratiti na to pitanje…", što su mnogi novinari komentirali "kako su umorni od slušanja njenih konferencija". Međutim, njene izjave bude ozbiljnu sumnju u vezi njene sposobnosti da uopće obavlja taj posao, ali ju je Joe Biden svejedno pozvao.

Tijekom ukrajinske krize je Jen Psaki u nekoliko navrata privukla pozornost jer nije znala kako odgovoriti na pitanja novinara. Često jen čitala rečenice ne znajući što one znače ili prekidala novinare ne dajući im jasne odgovore. Njene izjave su u Washingtonu su već počeli komentirati Sokratovom uzrečicom: "Znam da ništa ne znam!", no, poslušajmo nekoliko izjava Jennifer Psaki.

"Plin se transportira iz zapadne Europe u Rusiju preko Ukrajine"

Psaki ne izgleda nimalo upućena u energetska pitanja i vjeruje da Europa isporučuje plin Rusiji, a ne obrnuto. U razgovoru s novinarima je rekla "kako želi da Ukrajina dobije dodatni pristup opskrbi plinom, ako bude potrebno".

"Kao što svi znate, prirodni plin se transportira plinovodom iz zapadne Europe preko Ukrajine prema Rusiji", rekla je Psaki, što je, naravno, u Rusiji izazvalo i podsmijeh i zgražanje.

Psaki nije znala objasniti zašto Ukrajina ne želi platiti ruski dug od 3,5 milijardi za već potrošeni ruski plin.

"Zar mislite da Rusi samo žele da im se plati za proizvod koji su već dali", rekla je Psaki, a kada su je novinari pitali "Misli li da Rusi imaju pravo tražiti novac za svoju isporučenu robu?", glasnogovornica je rekla "da će bolje proučiti detalje kad se vrati u svoj ured".

Tada su Ruski mediji pisali "kako Washington upozorava Moskvu da koristi energiju kao političko oružje, a ni sami ne znaju objasniti kako je moguće da netko ne plati isporučeni proizvod i to u vrijednosti 3,5 milijardi dolara.

"Dakle, ne vjerujete da Rusija može samo željeti da joj se plati za proizvod koji je već isporučila? Slažete li se s osnovnom teorijom o prodaji robe?", pitali su novinari.

"Ja razumijem što oni kažu, ali očito je da postoji veliki broj ugovora koji su sklopljeni između dviju zemalja u prošlosti. Ako pogledate što se događa u kontekstu aktualnih zbivanja, to nije samo poslovni spor. To je očito…. ", započela je Psaki.

"No, slažete li se da Rusija ima pravo tražiti da joj se plati za proizvod?", uporan je bio novinar.

"Matt, ponavljam. Spremna sam ponovno provjeriti u detalje kad se vratim u moj ured, ali samo znam da u svim ugovorima ima nekoliko nijansi, a Rusija se već koristila plinom za prijetnje u prošlosti", bio je razgovor kojeg su prenijeli brojni mediji.

"Bjelorusija ima izlaz na more"

Bivša i aktualna glasnogovornica State Departmenta je na svom Twitter profilu napisala "kako će, ako Bjelorusija izvrši invaziju na Ukrajinu, američka Šesta flota istog trenutka biti upućena prema bjeloruskim obalama".

Olivier Fehr, američki ekspert za društvene mreže koji je vidio taj status, ostao je bez riječi, a Jen Psaki je nekoliko dana za redom bila tema ruskog središnjeg dnevnika.

Jen Psaki: "Rekla sam vrtuljak? Da budem iskrena ne znam što to uopće znači."

Psaki očigledno ponekad ni sama ne zna ili nije u stanju shvatiti što je napisano u govorima koje joj prethodno pripreme njeni suradnici.

"Sjedinjene Američke Države ne priznaju rezultate referenduma u pokrajinama Donjeck i Lugansk", na konferenciji za novinare 12. svibnja 2014. je rekla američka glasnogovornica, tvrdeći, između ostaloga, "kako su separatisti organizirali takozvane carousel birača“, prijevaru kojom su se ljudi, "kao na vrtuljku“, autobusima vrtjeli od jednog glasačkog mjesta do drugog i tako glasali više puta.

No, kada je jedan od novinara htio znati što "konkretno" znači termin kojeg je koristila Psaki, visoka dužnosnica je rekla: "Da budem iskrena, to sam pročitala, ali nisam previše upoznata s tim terminom."

"Kijev ne provodi vojne operacije na istoku Ukrajine"

27. svibnja 2014., dan nakon napada na Donjeck i Slavjansk, Jen Psaki je izjavila "kako ukrajinska vlada situaciju na istoku zemlje ne pokušava riješiti upotrebom sile".

"Ne mislite li da je to što radite vojno rješenje za krizu? Zašto mislite da ukrajinska vlada radi pravu stvar", upitao je tada jedan od novinara.

Prethodno je predstavnica State Departmenta ponovila da ne postoji vojno rješenje i navela da ukrajinske vlasti imaju sva prava da uspostave red u svojoj zemlji. Međutim, činjenice pokazuju drukčije. Došlo je do eskalacije napetosti i broj smrtnih slučajeva je rastao. Oružani sukobi u istočnoj Ukrajini su se intenzivirali, a broj poginulih je svaki dan rastao, ali Washington onda i sad poriče da je riječ o "vojnom rješenju".

„Vojno rješenje bi moglo biti rezultat ove krize, ali mi ne planiramo osigurati ubojitu pomoć. Mi ćemo i dalje proučavati zahtjeve ukrajinske vlade", rekla je Psaki na konferenciji za novinare.

"Samo trenutak. Ne mislite li da je ovo što radite vojno rješenje za krizu? Zašto mislite da je ukrajinska vlada radi pravu stvar?", prekinuo ju je jedan od novinara, na što je ona ponovila "kako ukrajinske vlasti imaju pravo uspostaviti red u zemlji".

"Ali nije li to vojno rješenje?", ponovo je pitao novinar.

"To nije vojno rješenje", naglasila je američka dužnosnica.

"Ne? Pa….", nastavlja novinar.

"Mi i dalje vjerujemo da će to biti riješeno kroz dijalog između stranaka, a to je ono što ćemo i dalje promicati", rekla je Psaki, dodavši kako su Sjedinjene Države usmjerene "na ekonomsku potporu i diplomatske napore", iako su u to vrijeme cijeli svijet obišle fotografije i snimci ubijenih u Donjecku i u bombardiranom Slavjansku.

Samo tri dana poslije je za Kijev otputovala delegacija Pentagona.

„Reći da je vojna kampanja posljedica posjete američkih političara Kijevu znači ponavljati izjave Sergeja Lavrova", rekla je Psaki i nije mogla objasniti kako operacije u Ukrajini nisu povezane s posjetom Kijevu američkih dužnosnika Joea Brennana (CIA) i tadašnjeg potpredsjednika Bidena.

Novinar Gaiane Chichakián je pitao Psaki je li "slučajno da nakon svakog posjeta američkih dužnosnika Kijevu, Johna Brennana prije, a zatim Bidena, Kijev šalje vojsku na jugoistok zemlje".

"Mislim da ste kopirali izjave Lavrova", rekla je jednostavno Psaki.

Međutim, novinar je nastavio: "Kakvo je vaše mišljenje o toj slučajnosti?".

"Mislim da možemo preći na sljedeće pitanje", rekla je Psaki .

"Ruski novinari pritvoreni i maltretirani u Ukrajini nisu novinari"

Psaki je rekla i kako u State Departmentu sumnjanju da su novinari ruskog portala LifeNews, Oleg Sidjakin i

Marat Saičenko, uhićeni u Kramatorsku 18. svibnja 2014., zaista novinari i prihvaća izvješće iz Kijeva u kojem se navodi da su "uhićeni iz drugih razloga".

"Prema izvješćima, dvojica su u prtljažniku vozila prijenosne sustave protuzračne obrane. Nisam pitala što vi imate u prtljažniku svog automobila, ali je malo vjerojatno da bi se moglo pronaći nešto slično. Mora se postaviti pitanje da li su ti ljudi stvarno novinari", na tiskovnoj konferenciji rekla je Psaki.

Međutim, pokazalo se da su Oleg Sidjakin i Marat Saičenko doista novinari, s iskaznicama i novinarskim akreditacijama, a pripadnici ukrajinske neonacističke Nacionalne garde su ih maltretirali i ponižavali, čime su se čak pohvalili snimkama na internetu.

U međuvremenu je OESS poslao pismo tada ministru unutarnjih poslova Ukrajine, Arsenu Avakovu, tražeći oslobađanje dvojice novinara.

"Borba protiv neželjenih novinara nije najbolji način da se ljude u Kijevu uvjeri u posvećenosti demokraciji", priopćilo je rusko ministarstvo vanjskih poslova, a na tisuće novinara, kojima su se pridružili ljudi diljem svijeta, pokrenuli su kampanju za oslobađanje Sidjakina i Saičenka, koji su nakon tjedan dana zatočeništva oslobođeni 24. svibnja 2014.

Toliko o "američkoj izuzetnosti" i paralelnom svijetu u kojem žive američki predsjednik Barack Obama i glasnogovornica State Departmenta, Jennifer Psaki, kada je potpredsjednik bio Joe Biden i koji će nastaviti gdje je „Obama stao“.

Možda bi se ipak trebali zapitati je li sve gore navedeno ništa više od tragikomedije ili se trebamo ozbiljno brinuti zbog činjenice da ovakvi ljudi,  formalno ili ne, upravljaju zemljom koja samo za vojsku izdvaja sad već oko 750 milijardi dolara godišnje. Sreća u nesreći za Amerikance je da im svaki cent treba za preživjeti medicinsku i financijsku katastrofu, što znači da će biti zanimljivo pratiti kako će pentagon proći u novoj preraspodjeli proračunskog kolača. S 1900 milijardi, koje Biden mora „izmisliti“, padaju šanse za bilo kakve agresivne kampanje i akcije u inozemstvu.