Rusija šalje signal Bidenu: „Morat ćete otići iz Sirije“

Rusija jača svoju prisutnost u onim područjima Sirije u kojima su ranije vladale Sjedinjene Države i sve izgleda poput pomno odigrane šahovske partije, gdje se za Washington priprema šah-mat.

Da, opet razgovaramo o Siriji. Poznato je da konačnu pacifikaciju ove zemlje pod upravom trenutnog vodstva u Damasku sputavaju dvije okolnosti: Sjedinjene Države i Turska, koji na to utječu ne toliko zbog želja vodstva tih zemalja, već zbog de facto stanja na terenu. Ali protjerivanje Sjedinjenih Država iz Sirije može promijeniti ovo stanje, jer oni tamo nemaju što raditi.

Naravno, sam Washington se vjerojatno neće složiti s tim. Slijedom toga, treba biti pragmatičan. Ali i najrazumnije vodstvo Sjedinjenih Država, ako takvo što postoji, nikada „mrskom režimu u Damasku“ neće dati kontrolu nad naftom, koja danas hrani i naoružava neprijatelje iste te vlade u Damasku. Za Amerikance bi vraćanje naftnih polja bilo  otprilike jednako glupo kao da prestane širiti laži na Sjevernom toku 2, jer se nekako mora hraniti režim u Kijevu, a sa ovim plinovodom sve to pada na pleća Sjedinjenih Država i Europe.

Dakle, iako je nema puno, uz ovakav „priliv“ likvidnih sredstava u američki proračun, sirijska nafta je okolnost koja određuje američku politiku. Sirijska nafta, koja je Sjedinjenim Državama potrebna za borbu protiv sirijske vlade.

Ali postoje i druge okolnosti, ne manje ultimativne. I traže, štio je očekivano, protjerivanje Sjedinjenih Država iz Sirije, s naftnih polja koja kontrolira i pljačka Washington. A za to je potrebno deaktivirati, po mogućnosti nježno i s malo krvi, proameričke kurdske formacije koje kontroliraju teritorije na istočnim obalama Eufrata.

Naime, bivši izgovor, kojim su se Amerikanci prilijepili za Siriju, "Islamska država", izbačena je iz arapske zemlje, i to grubom silom, a sada govorimo o tome da se Amerikancima oduzme sličan alat.

A Turci to čine dobrovoljno i sa žarom. Dakle, raščišćavajući put koncentraciji snaga i sredstava ruske vojske na sjeveroistoku Sirije, tiho, ali uporno Turci su ti koji istiskuju Amerikance odavde. Možda sada bolje razumijete „geopolitički džudo“, toliko puta primijenjen u ruskoj diplomaciji.

Ruska vojska prebacuje snage

Otprilike mjesec i pol dolaze izvješća da se jedinice ruske vojne policije i sirijske vladine trupe raspoređuju u provincijama Raqqa i Hasaka, koje su nedavno postale možda najvrelija točka u Siriji.

Nitko, naravno, ne govori o brojevima, ali sam broj ovih poruka daje naslutiti da se prebacuje puno tih snaga.

Što bi tamo trebali raditi? Najplemenitiji ciljevi bi bili stabilizirati situaciju oko grada Ain Issa i suzbiti "oružane provokacije u području sukoba kurdskih YPG milicija i proturskih islamističkih skupina".

Kurdske YPG milicije, koje su uzele ime "Sirijske demokratske snage", zapravo su oružane formacije antiturske Radničke stranke Kurdistana (PKK) i manji odredi Arapa, Asiraca, Armenaca koje su Amerikanci vezali za njih. To su oni koji su se svojedobno duboko uvrijedili zbog sporazuma SAD-ISIL, ali su odlučili da će im biti ugodnije pod američkim kišobranom nego pod vlašću Damaska. To je zapravo bilo očekivano, ali ne i pošteno. U svakom slučaju, Kurdi na dijelu sirijskog teritorija žele stvoriti vlastitu, zapravo neovisnu državu, ili ovisnu samo o Sjedinjenim Državama, poput Kosova na Balkanu.

Ali Radnička stranka Kurdistana je „crvena linija“ ne samo za Damask, već i za Ankaru. Za Turke još crvenija i koju Ankara beskompromisno klasificira kao terorističku organizaciju i progoni njene militante u Siriji.

Stoga se na području Ain Isse i nastavljaju teške borbe između Turaka, proturskih terosista i Kurda.

Sada je očito da se vojno-transportnim zrakoplovima ruskih snaga dodatne snage prebacuju na područje Ain Isse. Jačaju se kontrolni punktovi na dionici Qamishli-Aleppo na autocesti M4, opremaju se zajednička rusko-sirijska vojna mjesta između kojih patroliraju transportni konvoji.

VIDEO: Ruska vojska ulazi u Ain Issu 20. 01. 

Pa što se događa?

Rezultat je prilično dvosmislena slika. Ruska vojska ne čini ništa posebno upečatljivo. Udari zrakoplovstva, vrlo bolni za žrtve, nanose se teroristima Islamske države na jugu, u pustinji Badia, te po proturskim militantima iz skupine Jaysh Al-Nasr u regiji Aleppo-Idlib.

U regijama Raqqa i Hasaka se provodi "osiguranje kretanja civila i tereta" duž strateški važne autoceste M-4.

Ovo je glavni razlog zašto Turci nisu pronašli legitiman razlog da uvedu svoje okupacijske trupe na to područje. Teritorijalni integritet Sirije ponovno je zaštićen, a istovremeno je samo 300 ruskih vojnika osiguralo da ni američke trupe tamo ne mogu ući.

Ako uđu, neće biti dobrodošli. Za njih više ne postoji put do gradova Ain Issa, Tall Tamer i drugih naselja. I premda su prije samo nekoliko dana Amerikanci ponovno napali Siriju s iračkog teritorija, ovaj komad sirijske zemlje na sjeveru im je nedostupan. I sada, kao u tom dobrom filmu, mogu se ljutiti, udarati, čak i gristi, nazvati policiju i vikati: „Žalit ću se regionalnom odboru“, ali nitko na to neće obraćati pažnju. Posao je gotov, a Turci su u tome zapravo „pomogli“ Rusiji i Siriji.

Ali Ankara ponekad daje takve informacije koje omogućuju da se pomisli da u Siriji postoje i subjektivne težnje i neki, iako ne uvijek javni sporazumi. Nećemo ih ni otkriti, ali samo ćemo nagađati. Primjerice, izravnim sudionicima sirijske drame nisu potrebni Amerikanci. Možda Kurdima, ali to je njihov problem, ako baš žele preživljavati kao američka „kopnena sila“.

Turskoj ovdje nisu potrebni Amerikanci, jer tada neće biti nikoga tko će podržati kurdske militante koji se bore protiv Turaka. Rusiji Amerikanci nisu potrebni jer zauzimaju dio Sirije koji je bogat energetskim resursima, onoliko koliko je potrebno za obnovu zemlje. Iran ne spava i gleda kako Amerikance protjerati iz cijelog Bliskog istoka, a prije svega iz Sirije. O samoj sirijskoj vladi nema se što reći, zbog očiglednih razloga.

Mogu li se ove strane međusobno dogovoriti o tihoj, ali dobro razrađenoj strategiji u kojoj će Washington biti u trajnoj pat-poziciji?

Pa pogledajte Irak. Upravo jučer je izvršen napad na veliki američki logistički konvoj, čime se obistinilo predviđanje Elijaha J. Magniera, koji je rekao da će Amerikanci u Iraku iz jedne baze s drugom moći komunicirati samo helikopterima, a to im ne treba, jer nikako ne mogu utjecati na situaciju u zemlji.

Naravno, Sjedinjene Države u regiji imaju pouzdanog saveznika - Izrael. No, prije nekog vremena pojavila se glasina da je postojao i tihi kontakt Rusije s Tel Avivom. Naravno, sam Izrael neće narediti Sjedinjenim Državama da napuste Siriju, iako u novoj Bidenovoj administraciji ima ogroman lobi, a promatrači su nabrojali čak deset Židova u upravi koji održavaju bliske kontakte sa židovskom državom na Bliskom istoku. Ali, na ovaj ili onaj način, razumni ljudi u Ankari, Teheranu i Damasku razumiju da bez sigurnosnih jamstava Izrael ne može očekivati mir na Bliskom istoku. A ako se ta jamstva daju u zamjenu za povlačenje Amerikanaca iz regije, vrlo je vjerojatno da će se postići važan dogovor za sve zemlje.

Sudeći po bijesnom, ali besmislenom opovrgavanju spomenutih glasina, pregovori bi se već mogli odvijati.

VIDEO:  Najnoviji napadi na američke konvoje u Iraku