EU na prekretnici: Ili potvrditi
suverenitet ili priznati da je područje ograničenog suvereniteta
Jučer ujutro je kao grom iz vedra neba odjeknula vijest da Sergej Lavrov rekao kako će Rusija, ako EU zbog Navaljnog i bez ikakvih dokaza sankcionira ruske strateške i industrije o kojima ovisi nacionalna sigurnost, Moskva prekinuti odnose s Bruxellesom. Rekao je i da ako netko želi mir, mora biti spreman na rat, što su mediji izvukli iz konteksta i optužili Putina, ne više Lavrova, da vojno želi napasti Europsku uniju. Ovaj konstrukt je u Hrvatskoj objavio Index, atlantistički liberalni megafon koji se predstavlja kao antirežimski portal.
Ali ono što Europa ne želi reći je to da Kremlj nije
zainteresiran za konačni prekid, jer je već sedam godina angažiran na stalnoj deeskalaciji
s asimetrijom prema dolje ili u provedbi mjera odmazde planiranih tako da ona bude
ograničena u posljedicama i smanjena u omjerima.
Temelj silazne asimetrije pronicava je i razumna logika koja
umjerenost vidi kao jedini mogući odgovor na novi makartizam koji prevladava u
zapadnim kancelarijama, jer nam prijeti pogubna eskalacija, teška za
kontrolirati.
Stoga je legitimno tvrditi da Rusija neće biti inicijator
moguće rupture odnosa. Sve, međutim, ukazuje na to da taktika ne djeluje i da su
odnosi s euroameričkim blokom na najgoroj razini u eri poslije Hladnog rata.
Zapad asimetrične represalije tumači kao manifestaciju
slabosti i otuda sve veće miješanje Zapada u unutarnje ruske poslove.
I na kraju, ali ne najmanje važno, ne može se isključiti da
je naglo pogoršanje odnosa između Moskve i Bruxellesa, koje je počelo uoči
Borrellove misije, rezultat duge ruke koja djeluje u ime Washingtona, a koji se
neobično pojavljuje posljednjih dana. Čitatelj bi trebao postaviti pitanje
"za što?" U tom bi trenutku pred sobom imao dvostruki odgovor. U
smislu ostvarenih ciljeva Washingtona, pogoršanje odnosa Moskve i Buxelessa otklanja
mogućnost normalizacije između polova, a s druge strane stvara prepreke, ili
barem značajno ograničenje ulaska cjepiva Sputnik V na europsko tržište.
Ako je to
slučaj, politička kampanja linča protiv Borrella i dezinformativna lavina koja
se obrušila na Lavrova odmah dobiva smisao i više nemamo dva izraza rusofobne
histerije, već obrise inteligentnog dizajna koji će se u širem kontekstu Hladnog
rata oblikovati između Zapada i Istoka. To je rat u kojem, što treba naglasiti,
EU nije protagonist, već obični statist, često promatrač provedbe želja
hegemona nad područjem ograničenog suvereniteta.
Izjava Sergeja Lavrova u emisiji "Solovjev Live" u kojoj govori kako će Rusija morati prekinuti odnose s EU, ali samo ako udari na ruske strateške industrije
EU nije protagonist, već obični statist, često promatrač provedbe želja hegemona nad područjem ograničenog suvereniteta....tako nekako
OdgovoriIzbrišiPritisak na Europu raste izvana i iznutra.
OdgovoriIzbrišiPada mi na um kako EU možda ni nema svoju duboku državu već je kontrolirana od američke duboke države jer je u velikoj mjeri američki konstrukt.
OdgovoriIzbriši