Imigranti, krv, bombe i kalašnjikovi: Švedska se s tugom sjeća „dobrih bandi Jugovića“  

Proteklih nekoliko je godina Švedska postala poprište rata između bandi za kontrolu ilegalne trgovine, posebno tržišta droga, koji se vodi pucnjavom i bombaškim napadima. Uključene kriminalne skupine su uglavnom s Bliskog istoka i istočne Afrike, a imaju tri karakteristike: čeznu za hegemonijom, u nekoliko su navrata pokazali da ne razlikuju suparnike od nevinih, a njihovi arsenali potječu iz bivše Jugoslavije. I tako smo mi opet uzrok nestabilnosti i sukoba u „miroljubivoj i civiliziranoj Europi“.

Rat bandi

Ovaj rat između bandi, o kojem se malo piše i loše piše, postupno je gradove poput Stockholma, Göteborga i Malmöa pretvorio u treći svijet i teror je postao sastavni dio svakodnevice.

Ovo je za mnoge paradoks, ako uzmemo u obzir da je Švedska desetljećima bila liberalni raj par excellence, referentni model za progresivne snage cijelog Zapada.

Ali brojke potvrđuju tragičnu prirodu kriminalne pojave. U prvih osam mjeseci 2020. dogodilo se 210 pucnjava i 24 smrtna slučaja. 2015. je rat između bandi odnosio više od četrdeset žrtava godišnje, a od 2012. do 2018. su bande povećale za 140% upotrebu eksploziva, a samim tim i bombaških napada kao načina za uklanjanje suparnika. Prosjek je bila jedna detonacije svaka dva dana,  150 u 2015. godini.

Ali čak i ta brojka je postala gorko slatko sjećanje u sljedećim godinama. Napada eksplozivom je bilo 211 u 2017. godini, 162 u 2018 i  257 u 2019. Eksplozije su odraz dva slična, ali različita modusa operandi. U prvom su to zasjede s granatama i ručnim bombama, a ju drugom slučaju napadi automobilskim bombama.

Malmö je grad koji je najviše pogođen epidemijom gangsterskog nasilja, a trećina eksplozija koje su pogodile zemlju 2019. dogodila se upravo ovdje. Ništa bolja situacija nije ni u Göteborgu, gdje je trag krvi, prema Hakanu Samuelssonu iz Volva, ozbiljno naštetio investicijskoj klimi i tržištu rada.

Bande su, kao što je spomenuto, slične u nekim karakteristikama. U nekoliko su navrata pokazale da ne razlikuju suparnike od nevinih. 7. lipnja 2018. čitavo susjedstvo Linköpinga pogodio je bombaški napad s petnaest kilograma eksploziva. Rezultat: dvjesto pedeset stanova oštećeno, a dvadeset i pet ljudi je hospitalizirano.

Do prekretnice se, međutim, došlo prošle godine, točnije 2. kolovoza. Tog je dana u mjestu Botkyrka, gradiću južno od Stockholma, zalutali metak ubio djevojčicu od 12 godina. Ova je tragedija  pomogla potaknuti javnu raspravu o problemu uvoznog gangsterizma, pretvarajući ravnodušnost u ogorčenje i pasivno prihvaćanje u želju za promjenom.

Cijena emancipacije, koju je gušila politička korektnost čak i prema kriminalcima među imigrantima, bila je smrt nevine 12-godišnjakinje. Ali je tada  tabu o ratovima bandi konačno pao. Može se govoriti,  i razgovaralo se o tome, na političkim skupovima i na televiziji. Ali iznad svega, oni koji se odluče baviti tom temom više nisu optuženi za zavjere, desničarski ekstremizam i skrivene motive.

Najteže stavove je iznio Ulf Kristersson iz Umjerene stranke, koji je rat bandi nazvao "drugom pandemijom", a njegove protagoniste "domaćim teroristima". Anders Thornberg, trenutni načelnik nacionalne policije, kaže da bi nasilje moglo doseći razinu koja prijeti švedskoj demokraciji .

Balkanska veza

U najnovijem izvješću Globalne inicijative protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (GIATOC ), objavljenom 22. siječnja 2021., cijelo je poglavlje posvećeno ratu bandi koji potresa Švedsku. Stručnjaci iz Giatoca zaključili su da "val smrtonosnog nasilja bandi posljednjih godina djelomično podgrijava vatreno oružje i granate s Balkana, točnije iz Srbije“.

Poražena, ili bolje rečeno samoraspuštena, takozvana "Juggemaffian", Jugoslavenska mafija, potisnuta je u kriminalnom krajoliku od strane novih izvaneuropskih bandi, uglavnom iz Istočne Afrike, odnosno Somalije, ta s Bliskog istoka, čija predispozicija za brutalnost "čini da gangsteri bivše Jugoslavije, koji su dominirali švedskim ulicama '90-ih izgledaju poput amatera“, riječi su Jannea Raninena, bivšeg ugovornog ubojice.

Somalijci, sada dominantni, nisu se mogli popeti na piramidu nacionalnog kriminala bez oružja, oružje koje je, kako izvještaj i brojevi zapljena ukazuju, uglavnom srpske proizvodnje. Novi kriminalci su zamijenili stare, a krvoproliće  između dviju generacija izbjegnuto je postizanjem sporazuma, tako da su Srbi smjeli slobodno nastaviti trgovinu unutar svojih zajednica, ali su u zamjenu za to naoružali svoje nasljednike - Somalijce.

Protok oružja od Beograda do Stockholma uglavnom se sastoji od  kalašnjikova, granata i Zastava pištolja. Ovaj je protok stalan, neprekidan i, nadasve, takvih je razmjera da je prevladavanje ponude nad potražnjom stvorilo crno tržište na kojem se preprodaje dio viška. Upravo je taj fenomen prouzročio transformaciju Stockholma u grad bombi. U stvari, pronalaženje granate postalo je jednako jednostavno koliko i jeftino.  Prosječna cijena ručne bombe je oko sto kruna ili nešto manje od deset eura, što je ekvivalent jednostavnom obroku u McDonaldsu.

Drugi brojevi korisni za razumijevanje utjecaja Balkanske veze dolaze iz policije i bolnica. Trećina zaplijenjenog oružja uglavnom je proizvodnja Zastave, dok pandemija nije pridonijela značajnom smanjenju pucnjave. 117 prostrijelnih rana u 2020. u odnosu na 120 prethodne godine), a "liječnici su se navikli na operativne zahvate za sanacije posljedica pucnjave".

U svakom slučaju, nisu samo srpski kriminalci ti koji ispunjavaju arsenale novih protagonista švedske kriminalne scene. Tijekom godina su uhićeni trgovci oružjem i zaustavljeni tereti iz Slovenije , Bosne i Hercegovine, Makedonije i Albanije. Zapadni Balkan u cjelini u praksi sudjeluje u jednom od najdramatičnijih i najmanje razumljivih ratova bandi Starog kontinenta, ali „Jugovići“ sami ne posežu za nasiljem ovih razmjera. To nije slučaj samo u Švedskoj, već u cijeloj Europi, ali to je već druga tema.