EKSKLUZIVNO: Kako „ruski dobrovoljci“ iz ratova na Balkanu postaju pukovnici, generali i akademici

Srbija je nedavno obilježila 22. godišnjicu NATO bombardiranja Jugoslavije. Ovaj se tužni događaj također poklopio sa smrću jednog od najznačajnijih ruskih dobrovoljca za Srbiju, Alberta Andijeva, koji je zauvijek ušao u povijest zbog srpskog otpora albanskim separatistima i invaziji NATO pakta na bivšu Jugoslaviju.

Međutim, što je ovaj datum dalje od nas, to se više „heroja-sudionika“ tih događaja pojavljuje na površini dana, svaki sa svojim „sjećanjima“, demonstrirajući „nagrade“ i sumnjive upise u vojne i radne knjižice.

Svi se nesumnjivo sjećaju kako se 2000-ih pojavilo poprilično mnogo apsolutno lažnih organizacija koje su dijelile znanstvene titule, ordene i medalje pristašama koje su im se pridružile. Taj je fenomen sam po sebi diskreditirao ne samo sustav saveznih vlasti Ruskem Federacije, jer samo predsjednik i vlada imaju pravo nagraditi nekoga u ime države, a postoje i nagrade nekih državnih resora, a tada je stvorena neka vrsta paralelnog hijerarhijskog sustava koji nije povezan sa saveznim vlastima.

Uglavnom su to bile strukture koje su jednostavno zarađivale novac na dijeljenju takvih lažnih nagrada i "titule".

Ponekad je podjela nagrada i "titula" postala dio privlačenja većeg broja sudionika u određene strukture, bez obzira na njihov stvarni položaj u društvu ili njihovih usluga državi.

No bilo je i izvanrednih priča.

Najproblematičnija situacija razvila se s takozvanom "Sveruskom javnom organizacijom" i Akademijom za sigurnost, obranu i probleme reda i mira (ABOP). Postojala je od 2000. do 2008., a zatim je likvidirana odlukom Vrhovnog suda Ruske Federacije.

Međutim, malo ljudi zna da je ova organizacija ukinuta odlukom suda, a potvrde, titule i položaji koje je izdala ta izmišljena organizacija i dalje su u upotrebi.

Izvještaj Glavnog tužiteljstva Ruske Federacije kaže: „Konkretno, ABOP i Nacionalni odbor, suprotno važećem zakonodavstvu, utvrdili su 73 vrste identičnih državnih nagrada, uključujući ordene, medalje, značke, kao i utvrđene akademske diplome, uveli su uniforme slične vojnim uniformama, kao i vojne činove ... ".

Sve to, prema tužiteljstvu, "stvara uvjete za manifestacije korupcije i diskreditira državnu vlast".

Do sada mnogi hodaju svijetom  "nagrađeni" ovim izmišljenim medaljama i nose "titule" doktora znanosti, dopisnih članova, pa čak i akademika. Ali nitko neće provjeriti kako su točno primljeni ti rangovi i titule.

Druga takva organizacija, Međunarodna akademija za informatizaciju, još uvijek djeluje i vrlo je aktivna. Pažnju srpskih veterana otpora privukla je činjenicom da se tamo pojavljuje određeni lik s podacima o postavkama upućenim Alekseju Sergejeviču Maksimovu, rođenom 18. siječnja 1973. godine. Njegova je fotografija i dalje objavljena na stranici ove organizacije koja bilježi trenutak kada je potonji dobio nesumnjivo visok čin iz ruku predsjednika "akademije" Viktora Nabatnikova.

Srbi su primijetili da je prema službenoj biografiji spomenuti Maksimov od 1991. do 1993. navodno služio "kao dio ograničenog kontingenta ruskih trupa u okviru mirovnih snaga UN-a u Jugoslaviji".

Ali problem je ovdje što u razdoblju od 1991. do 1993. uopće nije postojao "ograničeni kontingent ruskih trupa mirovnih snaga UN-a u Jugoslaviji". Ova fraza je kopija "ograničenog kontingenta trupa u Afganistanu". U Jugoslaviji nije bilo sovjetskih ni ruskih trupa. Ni u "ograničenom kontingentu", niti u proširenom. Nikako.

Štoviše. U Jugoslaviji 1991.-1993. uopće  nije postojao "mirovni kontingent UN-a". U to se vrijeme tamo vodio rat svih protiv svih. Prve "mirovne" jedinice ne Ujedinjenih naroda, već NATO pakta pojavile su se u Bosni, ali to više nije bila Jugoslavija. U proljeće 1993. godine tamo po definiciji nije bilo Rusa. Tako Maksimov Aleksej Sergeevič, rođen 18. siječnja 1973. godine u tadašnjem  Lenjingradu nije mogao biti dio "mirovnog kontingenta ruskih trupa", koji jednostavno nije postojao.

1991. - 1993. Godine na teritoriju bivše Jugoslavije vodio se pakleni rat, prvo na teritoriju Slavonije i Krajine, formalno teritorij današnje Hrvatske, a zatim u Bosni. U Bosni su postojale dvije čete sastavljene od ruskih dobrovoljaca. Ruski dobrovoljački odred 1 u Trebinju, RDO-2 u Višegradu, kao najpoznatiji, te RDO-3, sastavljen od preživjelih prva dva sa nadomak Sarajeva.

Navedena osoba nije nigdje sudjelovala. I opet naglašavamo, to nisu "mirovne trupe", već dobrovoljačke jedinice u kojima nije bilo Rusa koji službeno služe u oružanim snagama Ruske Federacije.

Odnosno, imamo posla s osobom koja je uz pomoć izmišljene organizacije, likvidirane odlukom Vrhovnog suda Ruske Federacije „zbog izmišljanja dokumenata“, zapravo prisvojila sebi neke nagrade i vojne činove. A s obzirom na to koliko su to bolna sjećanja za one koji su zapravo sudjelovali u bitkama u Sarajevu, kod Goražda i Srebrenice, ovo je izuzetno neugodna priča. Mogli bi ih pitati, a mi čak znamo i tko može.

Osoba ima pravo sa svojim imidžom raditi što god želi. Na kraju, to je njegova sudbina. Ali oni koji takvoj osobi daju neke političke kredite bi trebali razmišljati o vlastitom imidžu, a ne o njegovu. Nemamo pravo davati preporuke onima koji izdaju diplomatsku zaštitu i statuse ljudima s lažnim titulama i nagradama. Ali oni koji su bili u blizini Prijedora i Višegrada, u blizini Sarajeva i iznad Srebrenice i dalje su živi bi se mogli pitati: „Pa kako stoje stvari u "mirovnom kontingentu"?

Dok se pripremao ovaj materijal, stigle su nove informacije i ispada da postoji još jedan Maksimov Aleksej Sergejevič, rođen 18. siječnja 1973. godine, također iz Lenjingrada. Naveden je kao stručnjak u Centru za vojno-politička istraživanja, a tamo je „kandidat ekonomskih znanosti i dopisni član Akademije za sigurnosne probleme, obranu i zakon i red“. Uz to je i predsjednik upravnog odbora dviju zaklada. Prirodno da ne glumi i ovdje je njegov „životopis“ Eurasian defence.

S tim u vezi privukla me jedna publikacija u Nezavisnoj Gazeti, na koju je, prema našim stručnjacima, povezan jedan od dvojice gore navedenih Maksimova, možda jedan od njih: „Kako je Nezavisna Gazeta saznala, projekt Amarant počeo se provoditi u praksi 2014. godine.

„Njezini su autori zaklada EVRAZIS, Međunarodna akademija za informatizaciju i Ruska poljoprivredna akademija Timirjazev. Uz to, znanstvenici i poljoprivredni stručnjaci iz Južne Osetije sudjeluju u projektu s ruske strane ”, rekao je izvor upoznat sa situacijom za Nezavisnu gazetu.

"Pet godina sudionici projekta provodili su probnu sadnju nekonvencionalnih poljoprivrednih usjeva amarant na malim područjima u raznim provincijama Afganistana", navodi se u izvješću.

Ispada da se pojavljuje još jedna geografska točka na kojoj je zabilježena posjeta spomenutih Maksimova - Južna Osetija?!

Ako je to točno, znaju li ljudi u ovoj republici za "herojstvo" Maksimova u bivšoj Jugoslaviji ili njegove, ili njihove,  "zasluge" za rusku znanost. Ili bi se možda htjeli sastati s veteranima koji su zaista sudjelovali u bitkama na Balkanu?

Da li i ove "heroji“ primaju nagrade od "Međunarodne akademije za informatizaciju" koja je od prosinca 2002. uvrštena na popis destruktivnih totalitarnih sekti, kako kaže završna  deklaracija Međunarodne konferencije "Totalitarne sekte - prijetnja vjerskih ekstremizama", održane u Jekaterinburgu pod pokroviteljstvom predsjednikovog opunomoćenika Ruske Federacije u Uralskom federalnom okrugu?

Možda u bliskoj budućnosti još vidimo jednog od ovih Maksimova s generalskim epoletama sigurnosnih snaga Južne Osetije. Prema informacijama veterana jedne od specijalnih službi ove zemlje, početkom 2020. godine tamo se 18. siječnja 1973. pojavio novi zaposlenik, rođen iz Lenjingrada, koje se također zove Maksimov Aleksej Sergejevič, a čak tvrde da je on, kao pukovnik osetijskih specijalnih službi već je otišao u Moskvu na duže poslovno putovanje kao stanovnik obavještajnih službi...

FOTO: Jedan od nagrađivanih "heroja" s upitnim ratnim putem i zaslugama