petak, 30. travnja 2021.


POLITOLOŠKI KUTAK: Zapadna „ljevica“ je danas desnica i zato što dalje od njih

„Da je Che Guevara milenijalac, gotovo sigurno bi reklamirao donje rublje Calvin Klein…

Iako je ovo moja stalna tema, posebno danas kada se ultraliberali na Zapadu nazivaju „demokratskom ljevicom“, što je detaljnije opisano u analizi  Politološki kutak: Kineski komunizam i zapadna “ljevica“, ovih je dana The Spectacor objavio odličan kraći članak o novim „revolucionarima“ koje Kinezi podrugljivo zovu „baizuo ljevicom“.

The Spectacor je objavio redovitu kolumnu anonimnog zviždača koji se javlja duboko iz srca pokreta Social Justice, koji objavljuje pod kodnim imenom „They/Them“. Wokeyleaks je tajna organizacija za curenje vijesti za svakoga tko želi otkriti povjerljive podatke i urnebesne anegdote o kulturi „wokey“ bez straha i takozvanim „pahuljicama“.

„Moj prijatelj koji zna za moj tajni dvostruki život kao probuđeni zviždač za  The Spectator  pitao me neki dan kako sam skrenuo tako desno. Odgovorio sam da se nisam promijenio ja, nego ljevica. I dalje imam ista politička uvjerenja koja sam uvijek imao, ali čini se da su svi moji „wokey“  prijatelji potpuno poludjeli, ili „zaostali“, kako smo to nekad zvali. Ispričavam se svima uvrijeđenim tom šalom i ne ismijavam ljude s mentalnim smetnjama. Ismijavam „wokeye“ koji su doslovno spastični u najmanjoj sitnici“, piše autor.

„Kad sam bio mlad, ljevica je ubila uvredljivi humor. 1993. ljevičarski komičar Bill Hicks izbačen je iz emisije „Letterman“ kad se šalio o religiji i pokretu protiv pobačaja. Kako su se karte izmiješale?! Danas bi njegove kolege iz ljevice bili otjerani brže nego što bi mogli lezbijki Ellen DeGeneres ručno objasniti što je to kunilingus. Šaliti se bez „wokeya“ na Twitteru ovih je dana jednako zabavno kao i podučavati satove crtanja života proroka Mohammeda u predgrađu Pariza“, piše zviždač pokreta Social Justice.

„Kad sam se uključio, biti ljevičar je značilo klasnu borbu, nešto što moji vršnjaci sve više ignoriraju u korist borbe za identitet. 'Od svakoga prema njegovoj bijeloj-cis-hetro-sposobnosti, do svakog prema njegovom crnom-ne-binarnom-queer-invaliditetu', kako to gordo zvuči njihova obrada poznate marksističke izreke. Ne kažem da rasa, spol i seksualnost nisu važne odrednice nejednakosti, samo kažem da nisu jedine. Primjer je način na koji je „ljevica“ Meghan Markle predstavila kao neustrašivu aktivisticu u borbi za socijalnu pravdu isključivo na temelju boje kože, istodobno potpuno zanemarujući činjenicu da je ona multimilijunašica i vojvotkinja koja se udala za doslovno utjelovljenje klasnog ugnjetavanja“, piše autor.

„Junaci ljevice su uvijek znali utjerati strah u kosti kapitalističkih pasa. No da je Che Guevara milenijalac, gotovo sigurno bi paradirao u donjem rublju Calvin Klein. Kampanja kuće Calvin Klein  #MYTRUTH, u kojoj glume Bella Hadid i Kendall Jenner, tipična je za probuđeno korporacijsko oglašavanje, svojevrsna Pinterest stranica socijalne pravde koja pravi sve vizualne reference, a pritom ne kaže apsolutno ništa suštinsko. Da bi se postigla autentičnost, podržana je od zbora homoseksualnih, trans, multirasnih i plus-size zvijezda poput modela i aktivista i bivšeg savjetnika britanske Laburističke stranke Munroe Bergdorf. Kraljica „kulture“ koja je sve bijelce proglasila rasistima, što je objasnila u svojoj  objavi na Instagramu“, piše zviždač.

#PROUDINMYCALVINS je odbijanje biti 'ograničen tuđim etiketama', rekla je.

„Ali za etikete na Bergdorfovim hlačama radnici rade za na neke od najnižih plaća na planetu. Za 26 dolara mjesečno, bez plaćenog prekovremenog rada, u etiopskim radnjama. Ova se priča pojavila u tisku neposredno prije objavljivanja oglasa. Ipak, niti jedan od vođa pokreta Social Justice nikada nije progovorio o ovoj konkretnoj #ISTINI Calvina Kleina, iako se svi razbacuju njegovim hashtagovima #MYTRUTH. Umjesto toga, bombardirali su svoje Instagrame kombinacijom moralnog  i  potrošačkog poziranja, govoreći ljudima da glasaju  za Bidena i kupe Versace, da  priznaju svoju bijelu privilegiju, iako  lete privatnim avionima.

Među tim slikama njihovog divlje nedostižnog načina života objavljivali su se povremeno meme o svijesti o mentalnom zdravlju, koji je ljude uvjeravao "Dosta ti je". I to kako se stopa samoubojstava među mladim ženama  uvelike povećava u porastu s upotrebom društvenih mreža, a sve ove prazne afirmacije izgledaju poput olovnih čamaca za spašavanje. 1971. šaljivi revolucionar Abbie Hoffman zamolio je ljude „Ukradi ovu knjigu“, odnosno „Steal This Book“. Današnji aktivisti socijalne pravde, koji su se probudili, kako kažu, vjerojatnije će vam reći „Kupite ovu torbu“. Nije iznenađujuće što je pljačka luksuznih modnih trgovina  postala uobičajena pojava BLM marševa kada je ljevica dopustila svojim „revolucionarnim herojima“ da socijalnu pravdu iskoriste kako bi nam prodali brendove.

Desničarski križari protiv „wokeya“ na  društvenim mrežama, poput Stephena Crowdera i Candace Owens, jednako su krivi što su jahali plimne valove bijesa zbog utjecaja na društvenim mrežama. No, usporedite broj reklama za sponzorstva na njihovim profilima na društvenim mrežama da biste probudili poznate osobe poput Gigija Hadida ili Orlanda Blooma i ne možete ne zaključiti da je "ljevica", a ne "desnica" miljenik kasne faze kapitalizma.

To je čudno s obzirom na količinu antikapitalističke retorike kojom se ljevica i dalje razmahuje. Čini se da je kapitalizam, kako su ga definirali moji vršnjaci u ratnici socijalne pravde, postao nešto slično glutenu - maglovitom zlu kojeg krive za širok spektar problema, dok se s krivcem upuštaju upravo u sve to češće nego što bi to htjeli priznati.

Ljevica je nekoć toliko brinula o demokraciji da su tridesetih godina tisuće socijalističkih revolucionara iz Amerike i Britanije, uključujući poznate osobe poput Georgea Orwella, Paula Robesona i Jamesa Robertsona Justicea, putovali u Španjolsku kako bi uzeli oružje protiv caudilla Francisca Franca. Mnogi od njih su bili spremni umrijeti za demokraciju koja nije njihova i slobodu naroda kojeg nikada nisu upoznali. Današnja generacija 'wokey revolucionara' pokušava srušiti  demokratske izbore i referendume jer im to nije pošlo za rukom histeričnim teorijama zavjere o „ruskom uplitanju“, a MSNBC je današnji HUAC iz '50-ih, ili „House Un-American Activities Committee“.

Što se tiče slavnih osoba, gledao sam snimke kineskih sigurnosnih snaga koje su vraški pobijedile one „demokratske prosvjednike“ u Hong Kongu i nikada nisam primijetio Kendall Jenner kako pokušava riješiti stvari svojom  limenkom Pepsi-Cole. Ne, današnji „wokey revolucionari“ radije ostaju sigurni iza svojih telefona, boreći se s "uvredljivim" šalama, "problematičnim" mišljenjima i protiv neživih kipova iz naše rasističke prošlosti. Ne umiru za svoj cilj, ali rado će zaprijetiti da će si oduzeti život ako netko istakne njihovo licemjerje.

Kad sam se priključio pokretu, biti ljevičar značilo je boriti se za sve oko slobode izražavanja. Sada ne mogu napisati ovaj članak pod pravim imenom iz straha da ću izgubiti posao. U raspravi o građanskim slobodama protiv nacionalne sigurnosti, koja je uslijedila 11. septembra i s Patriot Actom predsjednika Busha, ljevica je dosljedno branila pravo pojedinca na privatnost i mišljenja. Ovih dana, moji wokey 'ljevičarski' vršnjaci gomila su puhajućih cinkaroša, moleći svoje nadređene milijardere iz Silicijske doline da cenzuriraju 'opasne' šale i ideje.

Da, još uvijek se identificiram kao ljevičar, bez obzira koliko „wokey“ odlučio da me krivo usmjeri. Glavni razlog zbog kojeg sam odlučio napisati ove članke bio je pokušati zaustaviti praznu „wokey“ histeriju da rastrga ljevicu i naše društvo. Pišem u korist ljevice, a ne za aplauz desnice. Jer najradikalnije što možete učiniti u našem sve podijeljenijem dobu je ne valjati se sa svojim prijateljima u ugodnim ideološkim jaslicama, već rigorozno propitivati ​​ideje i ponašanje svojih političkih kolega, posebno ako su retardirani.


Zviždač „They/Them“ za The Spectator

 

2 komentara:

  1. OK, ne valjaju. Znam.
    #Mytruth je indikativno. Zive u mehurima.
    Ali ko valja?
    Ti pizdis na ovo, ja na kad vidim „jugoslovene“ da se pale na kapitalisticku Jugoslaviju.
    Ne kuze sta je osnova drustvenog uredenja. Nisam ni ja dok nisam studirao deonicarska drustva. Nas, decu proletera, nije niko ucio to.
    Ja sam posle postao jos veci levicar, dok su oni koji su bili skloni desnicarenju postali jos veci desnicari.
    Poena je da, iako ne kuze, ima tu neki instinkt koji se moze obraditi.
    Ako cemo ih samo terati u p m nema nista.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Problem nikad nije u političarima, nego u onima koji ih biraju. Njihova nekompetentnost čini demokraciju štetnom i pogubnom za njih same. Ralog je ignorancija prema znanju i rezultira Dunning-Kruger efektom u kojem oni koji najmanje znaju pokazuju najveću sigurnost u svom znanju.

      Izbriši