Kada bi trebala biti gotova ruska specijalna operacija u Ukrajini?

Prije odgovora na ovo pitanje, potreban je mali uvod o jučerašnjim borbama. Trenutno je u Ukrajini fokus medija usmjeren na borbe u Mariupolju, gdje traje artiljerijska priprema po tvornici Azovstal, smještenoj na obali Azovskog mora.

Tvornicu brani neonacistički dobrovoljački puk Azov koji se odbija predati. Nakon artiljerije je počeo pješadijski napad čečenskih boraca pod vodstvom sultana Rašajeva. Kijev je već poručio da nema nikakvih šansi da se kroz ravnicu provede proboj i uspostavi deblokada grada.

Jednom kada Azovstal kao uporište bude osvojeno, obrana Mariupolja će se urušiti.

Na zapadu grada je milicija Donjecke republike preuzela kontrolu nad zračnom lukom Mariupolj.

Kako prenose RIA Novosti, aerodrom je zarobljen iz ruku ukrajinske vojske koja se povukla u centar grada. Zračna luka se nalazi na zapadnoj periferiji Mariupolja i napuštena je tek u trenutku kada su njezini branitelji riskirali opkoljavanje.

Vojno vodstvo u Kijevu je do posljednjeg trenutka obećavalo braniteljima Mariupolja da će im zračnim putem poslati pojačanja i streljivo. No, to se nije dogodilo.

Ukrajincima u centru Mariupolja je situacija komplicirana, jer ruske i lokalne snage razbijaju obrambeni korpus na manje skupine. Osakaćene i fragmentirane snage će se lakše uništiti ili zarobiti.

Jučer je Rusija napala i postrojenje za popravak zrakoplova u Lavovu, pogodivši i tri aviona MiG-29 koje je azerbejdžanska vojska dala Ukrajini.

Tamo su ukrajinski borbeni zrakoplovi oštećeni bombardiranjem slani na remont. U napadu su uništena i 3 borbena aviona MiG-29, koji pripadaju Azerbajdžanu, a poslani su na provjere.

Prije nekoliko dana rusko zrakoplovstvo napalo je tvornicu oružja i municije Artem u Kijevu. Tvrtka je proizvodila zrakoplovne, mornaričke i protuzračne obrambene rakete, te protutenkovske, kao streljivo za MLRS Grad i druge.

U oba napada korištene su bombe visoke snage UPAB-1500V dizajnirane za uništavanje dobro zaštićenih ciljeva, složenih fortifikacijskih struktura, armiranobetonskih bunkera. Krilna bomba ima žarište težine 1010 kg, lansirana je s visine veće od 10 000 m, iz aviona Su-24, 34, Mig-29, Tu-22M3 i sposobna je letjeti do 40 km, a putanja se vrši automatski preko GPS-a.

U Nikolajevu je u preciznom raketnom napadu projektilima Kalibar na vojarnu 79. jurišne zračno-desantne brigade Oružanih snaga Ukrajine ubijeno ne desetke ukrajinskih vojnika. Fotografije su objavljene na internetu, ali razmjeri razaranja i leševi snimljeni posvuda nisu ugodan prizor, pa ćemo ga izostaviti. Tko želi, lako može pronaći na internetu, jer je sve snimio i objavio Kijev.

Podatke o velikim gubicima među vojnim osobljem brigade, poznate po brojnim krvavim zločinima u Donbasu od 2014. godine, potvrdio je zloglasni zastupnik Vrhovne rade Ukrajine Oleksej Gončarenko.

“Došlo je do velikog raketnog napada na Nikolajev. Deseci ljudi su poginuli “,priznao je Gončarenko, dodajući da je granatiranje izvršeno krstarećim projektilima Kalibar.

Kada bi trebala biti gotova ruska specijalna operacija u Ukrajini

Uzevši u obzir navedeno i da prava pješadijska ofenziva još nije ni počela, a da je svrha demilitarizacije Ukrajine uništenje ili zapljena onih vrsta oružja, čime se Oružanim snagama Ukrajine uskraćuje mogućnost otpora, može se okvirno dati procjena kada će rat u Ukrajini biti gotov.

Ovaj zadatak će završiti kada Oružane snage Ukrajine i nacionalisti jednostavno ne budu imali čime da se bore, a zbog simbolike, to mora biti gotovo prije Parade pobjede na Crvenom trgu 09. 05. 2022.

No, idemo redom. Poznavajući snage neprijatelja, u pripremi za bitku, rusko zapovjedništvo izračunava broj oružja municije potrebnog da se neprijatelj izbaci iz stroja. Organizirana je logistika isporuke resursa, manevre izvode trupe i razrađena je interakcija snaga i svih uključenih struktura. To su uglavnom jednostavne jednadžbe za bilo koju vojnu komandu, pogotovo za rusku.

Dalje, dostigavši planirane prekretnice, koje su, očito, činile prvu fazu specijalne operacije, Oružane snage Rusije promijenile su tempo djelovanja. Zadržavaju pogodnu položaju i konstantno pucaju iz daljine. Oružane snage Ukrajine koje su se sakrile među civilne ciljeve u nekoliko većih gradova više nemaju kud. Najveća količina ukrajinskog oružja i municije nalazi se u ovim većim gradovima i na frontu Donbasa.

Jednom kada je veliki centar otpora bude uništen ili zarobljen, ruske jedinice oslobođene nakon te misije pridružuju se onima koji blokiraju ostatak ukrajinskih centara otpora, itd. Padaju kao domino kocke glavni centri otpora i okupacija Ukrajine će proći gotovo bez borbe.

Održavajući tempo demilitarizacije zaključak bi bio da će svi tenkovi i višecijevni raketni sustavi Oružanih snaga Ukrajine biti eliminirani do početka travnja. Prijenosni protuzračni raketni sustavi i protutenkovske rakete će dijelom ostati i nakon ovog vremena, ali u mnogo manjim količinama. Tome se mora dodati i svakodnevno uništavanje skladišta streljiva i goriva, što u velikoj mjeri onemogućava kretanje i upotrebu vojne opreme, koja bez municije i goriva više neće imati borbenu vrijednost.

Pad borbenog potencijala Oružanih snaga Ukrajine izravno se ogleda u stavu ukrajinskih vlasti, koje, uz povećane gubitke u vojnoj opremi i vojnog osoblja, počinju pregovarati o mirovnom sporazumu. Uz mogućnost prihvaćanja ruskih prijedloga, za koje isprva nisu htjeli ni čuti.

Ima razloga za vjerovati da će u navedenim uvjetima Oružane snage Ukrajine, kao organizirane snage, prestati postojati sredinom travnja.

Faza demilitarizacije će biti gotova i specijalna operacija će se preusmjeriti u fazu denacifikacije. Ova etapa više spada u zadatak obavještajnih službi, pravosuđa i policije. Njihov cilj će biti identificirati, zadržati ili neutralizirati svakoga tko odbije odustati od neonacističke ideologije.

Oni koji su krivi za etnička, ideološka i druga ubojstva će biti izvedeni pred lice pravde, a rusko MVP ima popisane sve zločine i osumnjičene počevši od 2014. godine. Na primjer, za masakr u Odesi ili za obaranje malezijskog MH-17 nad Donbasom. Tek tada počinje najzanimljiviji dio, kada će se propagandni zapadni narativ urušiti kao kula od karata.

Ali prije toga, treba zaboraviti na frontalni juriš s pola milijuna vojnika, uz kalkulirane gubitke 10 do 20% da bi se izbilo na zapadne granice Ukrajine. To se neće dogoditi i sljedećih dana će još uvijek trajati uništavanje vojne infrastrukture, uz neka napredovanja, kao u Donbasu ili Mariupolju, uz zatvaranje istočnog ukrajinskog korpusa u okruženje, ali drugdje takvih proboja neće biti. Je li to sporo ili znači li to „pogrešnu procjenu ruskih generala“, kako lupetaju europski i hrvatski „vojni analitičari“, prije svega u vojnu taktiku i strategiju posve neupućeni mediji? Vidjet ćemo. Osobno, kao da svjedočim reprizi iz Sirije, gdje se jednako nestrpljivo čekao pješadijski prodor i velike pobjede, a „lijeni i dosadni Rusi“ su dan po dan uništavali linije obrane i kompletnu vojnu infrastrukturu islamističkih militanata. I što se onda dogodilo?

Istina, tamo postoji Idlib, ali zašto i Ukrajina ne bi imala svoj „Kijevski Idlib“ na zapadu zemlje i „zelene autobuse“ za radikalne nacionaliste i neonaciste koje će se isporučiti na granice EU u Galiciju? To je samo hipotetski i skroz druga tema. Vojni dio je gore navedeno i možda malo strpljenja ne bi bilo naodmet. Rusija će operaciju završiti, a moja osobna procjena je da za Dan pobjede moraju biti riješeni glavni vojni ciljevi, a denacifikacija je problem koji će tražiti godine mukotrpnog rada.