Kako teče oslobađanje utvrde od ljudskog otpada i neonacista Mariupolja?

Zajednički odredi Narodne milicije Donjecke Republike i ruskih postrojbi, među kojima se ističu čečenske jedinice, koji sudjeluju u oslobađanju Mariupolja govore o taktici koju su koristili militanti neonacističkih bataljuna. Podsjetimo, Mariupolj je posljednjih godina postao pravo uporište radikalnih neonacista iz korpusa Azov.

Borci DNR napominju da je jedna od taktika oružanih jedinica Ukrajine u Mariupolju djelovanje u malim skupinama koje su raspršene u visokim zgradama. Obično su to grupe od 5 do 7 ljudi u kojoj je nekoliko snajperista i bacača granata. Raštrkani su po stanovima praznih mariupoljskih nebodera, pucaju i mijenjaju položaje.

Istodobno, u stambenom sektoru, na krovovima školskih zgrada, u dvorištima objekata društvene infrastrukture, smještene su njihove minobacačke posade. Komunicirajući s onima koji su zaposjeli gornje katove visokih zgrada, pucaju. Prilagodbu paljbe provode iste male skupine militanata koje su se nastanili u nekadašnjim visokim stambenim zgradama.

Neprijatelj također nastavlja koristiti napade s vozilima obično u zaklonu, na koja su postavljeni teški mitraljezi ili protuzračni topovi ZU-23. Militanti koriste uske ulice po kojima se ta vozila "kotrljaju", provodeći paljbu u pravcu određenih grupa milicija DNR ili ruskih trupa koje nisu pokrivene oklopnim vozilima

Napominje se da je iznad Mariupolja višestruko manje dronova ukrajinskih oružanih snaga nego prije 4-5 dana. Dan ranije zabilježena su dva lansiranja izviđačkih bespilotnih letjelica militanata s područja poduzeća Azovstal. Nakon toga, trupe DNR i Rusije odmah su otvorile vatru na lansirne punktove. Od tog trenutka do danas se lansiranja bespilotnih letjelica s ukrajinske strane više se nisu bilježila.

Situacija, nakon oslobađanja aerodroma na zapadu grada, je još lakša za provođenje ofanzive, zbog bržeg prebacivanja jurišnih helikoptera i svježih snaga.

Posljednjih sati stižu izvješća o značajnom napredovanju jedinica DNR i Rusije u središnjem dijelu Mariupolja. Koje je značenje ovog grada za Donbas s vojnog, simboličkog i industrijskog stajališta, kakve ga ukrajinske trupe štite i što će se učiniti da se one likvidiraju?

Vrijednost Mariupola teško je precijeniti i strateški i jednostavno u kontekstu aktualnih događaja.

Značenje Mariupolja

Prvo, Mariupol je jedan od simbola rata u Donbasu od 2014. godine. U početku je bila pod kontrolom DNR i čak je održao referendum o neovisnosti od Ukrajine, ali su ga potom okupirale nacionalističke i otvoreno fašističke skupine kao Azov i tako je pao pod kontrolu Kijeva. U gradu je pokrenut teror.

Tijekom ofenziva 2015. nekoliko se puta postavljalo pitanje potrebe vraćanja Mariupolja pod kontrolu Donjecke Republike, no to se nije dogodilo iz političkih razloga. Spremali su se Sporazumi iz Minska, a nastavak ofenzive bio je izvan dosega diplomacije. Nakon toga, to je više puta izazvalo pritužbe sudionika borbi.

Sada je Kijev Mariupolj pretvorio u tvrđavu s jasnom namjerom da ga iskoristi u propagandne svrhe. "Zaštita Mariupolja" predstavlja se kao nešto što se može usporediti s "obranom aerodroma Donjeck" i zapravo se prodaje Zapadu kao propagandni materijal. Tamo se također stvara mnogo lažnih vijesti o "ruskim zvjerstvima".

Drugo, Mariupolj je gigantski industrijski centar s dvije jedinstvene tvornice, Azovstal i Iljich Plant, modernom lukom kroz koju je išao lavovski dio ugljena iskopanog u Donbasu i tamo proizvedenih proizvoda i aerodromom. Cijelo ovo carstvo pripada Rinatu Ahmetovu. Istovremeno, Azovstal je monopolist u Ukrajini u proizvodnji valjanih metalnih proizvoda i jedan je od svjetskih proizvođača brodskog čelika. U početku su tvornice u Mariupolju, a ima ih više od 40, ekonomski formirao jedan kompleks s cjelokupnom industrijom Donbasa, a i sada su kritično ovisne o opskrbi iz DNR. A luka Mariupolj bila je glavna pretovarna točka za sve proizvode regije.

Treće, Mariupolj je najvažnija posredna logistička točka na autocesti Taganrog-Izmail, izgrađena u sovjetsko vrijeme i koja se proteže duž cijele obale Azovskog i Crnog mora od Rusije preko Hersona, dalje do Odese i do rumunjske granice. Ovo je najvažnija ruta koja otvara izravnu rutu ne samo do Krima, već općenito do sjevernog Crnog mora.

Zauzimanjem Mariupolja svaki se konvoj može poslati izravno iz Rostova i Taganroga u smjeru zapada najkraćom rutom.

Četvrto, oslobađanje Mariupolja dovest će do eliminacije jedne od borbeno najspremnijih skupina Oružanih snaga Ukrajine i tamo utvrđenih neonacista.

Oslobođene snage se potom mogu prebaciti na druge sektore fronte, ruske jedinice u zonu zapadno od Donjecka i u Guljajpoljsku oblast, a dijelovi Donjecke armije u Gorlovku, što će tamo zasigurno dovesti do uništenja ukrajinske obrane, a to će, pak, približiti datum završetka specijalne operacije.

Da ne spominjemo činjenicu da će oslobađanje Mariupolja dodatno podići moral, budući da je ovaj grad na obali u proteklih osam godina postao ne samo simbol, već i poticaj za borce Donjecke Republike. Sada je teško reći koliko je točno civila u Mariupolju. Otprilike od 400 do 450 tisuća ljudi, od kojih je oko 30 do 40 tisuća već moglo napustiti grad, a više od 100 tisuća može biti u onim područjima koja su već pod kontrolom trupa Ruske Federacije i DNR. Iako su sve ove procjene vrlo približne.

Taktike i zadaci

U ovom trenutku, trupe Ruske Federacije i DNR kontroliraju više od polovice grada, ali neravnomjerno. Taktika se sastojala u prvoj fazi blokiranja Mariupolja i postupnog zauzimanja prigradskih naselja. Zatim su napadači napredovali u središnji gradski kvart najkraćim smjerom od sjeverozapada od sela Stari Krim i Osoavjahima duž Ševčenkove ulice do Avenije graditelja. Ševčenkova ulica počiva na Poštanskom mostu preko rijeke Kalmius, glavnoj arteriji koja povezuje dva dijela grada. Most još nije dignut u zrak, a vjerojatno i neće biti, budući da su svi ostali mostovi preko Kalmiusa uništeni, a ukrajinske jedinice na lijevoj obali i izravno na teritoriju tvornice Azovstal ostat će bez zaliha, koje su ionako pri kraju.

Dakle, cilj ruskih jedinica i milicija DNR je doći do Poštanskog mosta, koji ne samo da omogućuje blokiranje neprijateljsko kretanje prema tvornici Azovstal, već i presijeca obranu grada na dva dijela.

U južnom dijelu grada napredovanje je do sada ograničeno na Prospekt Strojtelej otprilike do trgovine "1000 sitnica" na raskrižju s Prospektom Mira. Tako su "numerirane" mikrooblasti od 17. do 23. prešli pod kontrolu Rusije i DNR u središnjem dijelu grada, protežući se dalje od ulice Strojtelej do Središnje tržnice i lokalnog Sveučilišta.

Na lijevoj obali, jurišne jedinice DNR, kao Bataljon Vostok, uz potporu Čečena, stigle su do tvornice Azovstal, ostavljajući u pozadini opkoljenu skupinu Oružanih snaga Ukrajine i bataljon Azov u susjednim stambenim područjima do Kalinovka i Vinogradnoje. Ovaj smjer napada je autonoman, budući da su mostovi preko Kalmiusa, osim glavnog Poštanskog mosta, dignuti u zrak, a bataljun Vostok s Čečenima jednostavno blokira opkoljenog neprijatelja, sprječavajući ga da se povuče na teritorij Azovstala.

Ovaj opis je pomalo skiciran, budući da se ulične borbe svakim satom samo pojačavaju, što ukazuje na želju za forsiranjem. U međuvremenu, u takvim operacijama ne može biti "standarda", a linija fronta u gradu uvijek je uvjetna. Postoje određene referentne točke, kao raskršća, mostovi, tuneli, velike zgrade, industrijski objekti, kojima se vode suprotstavljene strane, ali je nemoguće govoriti o nekoj jasnoj liniji.

Druga stvar je što se već sada nalaze stražnji kvartovi višekatnica iz kojih se evakuira stanovništvo i dijeli humanitarna pomoć. Luka je ozbiljno uništena, ali nema znakova frontalnih pokušaja proboja u onim dijelovima grada koji se smatraju sekundarnim.

Istodobno, postoje dokazi da na oslobođenim područjima dolazi do bijega militanata neonacističkih skupina i aktivista raznih vrsta profašističkih pokreta koji se oblače u civilnu odjeću. I sami ukrajinski izvori javljaju da su zarobljene ili predane neke ikone bojne Azov, od kojih ukrajinska propaganda godinama pravi “heroje Ukrajine”.

Na primjer, zarobljena je Julia Paevskaja, “Anđeo iz Taire”, bivša predsjednica Ukrajinske aikido federacije, 5. dan, vojnik je po ugovoru Oružanih snaga Ukrajine.

Veličina ukrajinskog korpusa u Mariupolju procjenjuje se na oko 15-20 tisuća vojnika, od kojih je najmanje 3 tisuće fašistički bataljun Azov, formiran od lokalnih nacista, predstavnika neofašističkih organizacija iz unutrašnjosti Ukrajine, kao i stranaca, među kojima je i nekoliko desetaka Hrvata. Iz redovnih postrojbi Oružanih snaga Ukrajine do Mariupolja su poslane 36. zasebna i jedina brigada marinaca, 10. zasebna brdsko-jurišna brigada s Karpata i 56. zasebna mehanizirana brigada Mariupolja.

Sve su to elitne postrojbe Oružanih snaga Ukrajine, a 56. motorizirana brigada formirana je tek 2015. godine upravo kao garnizon u Mariupolju. U početku je njezina borbena učinkovitost bila niska, brigada je formirana uglavnom od neonacističkih bojni i lokalnog stanovništva i malo je sudjelovala u borbama 2015. Ali zadnjih godina 56. je prošla borbenu koordinaciju na pozadinskim poligonima.

Navedenim postrojbama pridružile su se 25. i 23. obrambena brigada iz Kijeva, 37. teritorijalni bataljun iz Zaporožja i tzv. 109. zasebna brigada TO “Volkssturm”, čije su jedinice bile smještene duž cijele linije bojišnice od Kramatorska do Mariupolja, dok se nije prepolovila. Sjedište i skladišta ove postrojbe nalaze se u Mariupolju, ali je njezina borbena sposobnost blizu nule.

Tko je za sve to zadužen, veliko je pitanje. Po stažu, ovo je pukovnik Vasilij Zubanič ukrajinske vojske, ali obzirom na tradicionalni utjecaj bojne Azov u regiji, njezin trenutni zapovjednik Denis Prokopenko također može preuzeti svoj dio zapovjedništva. Rusko tužiteljstvo i tužiteljstvo u Donjecku pokrenuli su kaznene postupke protiv sve trojice zbog granatiranja civila od 2015. godine.

Zubanič, rođen 1983., iz Zakarpatja, diplomac je Odeske vojne akademije, a u Ukrajini se smatra velikim herojem. "Kiborg" s aerodroma Donjeck, pa sudionik borbi oko Debalceva, ranjen je dva puta. Zastavnik je parada na Dan neovisnosti Ukrajine u Kijevu. Gnatov je tenkist, imenovan 2016. da zapovijeda marincima, ali samo zbog nedostatka pravih marinaca u Ukrajini.

U posljednja 24 sata bilo je znakova da se obrana Mariupolja, kako kažu, klima. Odavno je jasno da ukrajinske jedinice neće moći pobjeći iz grada, kao i da im nitko izvana neće priskočiti u pomoć. Propagandni apeli prvog zapovjednika bojne Azov Biletskog, koji je rekao „Pomoć je blizu, vojska će se probiti do vas“, više nisu relevantni. Sve veći pritisak Oružanih snaga Ruske Federacije i snaga DNR daje rezultate.

Pojavile su se informacije da se sprema promjena rasporeda obrane Mariupolja. Navodno je Glavni stožer Ukrajine ponudio ostacima gradskog garnizona da se presele na teritorij tvornice Azovstal, što je otprilike trećina teritorija cijelog grada, ali na lijevoj obali Kalmiusa, a sjetimo se na samo jedan preostali most i blokade tvornice s istoka. I tu bi se trebali utvrditi i raditi što?

Tamo se opet, prema nepotvrđenim dojavama, dovoze zalihe streljiva. Stoga se čini da će Azovstal biti pretvoren u nešto kao zračna luka Donjeck 2014. Ali to je dobro za civile, jer čak i da se sruši cijela tvornica, s neonacistima unutra, koga briga?

No već je jasno da bi obrana Mariupolja do sutra ujutro mogla pasti u džep i da preko rijeke neće svi moći pobjeći u Azovstal. Možda će se netko od blokiranih na lijevoj obali pokušati probiti do Azovstala, ali to je više iluzija nego dugoročni plan. Osim toga, nije sasvim jasno koliko je obrana Mariupolja pod kontrolom glavne komande?

Razbijanje obrane na manje punktove, što se radi s cijelim područjem istoka Ukrajine, isključuje svako organizirano preraspoređivanje čak i unutar grada. S druge strane, bataljun Azov otprilike shvaća što će biti s njim ako se ne preda. U međuvremenu od Čečena stižu snimke borbi u  samom gradu, a to izgledao otprilike ovako:

Ruski zračni udari po području tvornice AzovStal gdje su se sakrili neonacisti