Prema svim zakonima socioloških i ekonomskih znanosti, Pax Ameriana je prošlost
Prvi koji je opisao cikluse hegemonije bio je američki sociolog i povjesničar, socijalist Immanuel Wallerstein, tvorac teorije analize svjetskih sustava. Za socijaliste koji su pažljivo proučavali njegove spise, nema posebnih iznenađenja u onome što se događa, a lokalne fluktuacije ne mijenjaju cjelokupnu sliku.
Jedan od najboljih ekonomista na planeti, Ray Dalio, daleko
je od socijalističkih uvjerenja, a u pitanje uspona i pada carstava zašao je s
druge strane. Identificirao je osam kriterija koji određuju uspjeh jedne
zemlje.
Ovi kriteriji su:
- obrazovanje;
- inovacije i tehnološki razvoj;
- konkurentnost robe na svjetskom tržištu;
- BDP, točnije, realni sektor i industrijska proizvodnja;
- udio u svjetskoj trgovini;
- vojna sila;
- tržišta kapitala;
- potencijal nacionalnog novca kao rezervne valute.
Osim ovih faktora, važnu ulogu ima i društvena raslojenost i
prisutnost unutarnjih sukoba; društvenih, vjerskih, etničkih, rasnih i drugih,
unutar zemlje. Štoviše, kako piše Dalio, društveno raslojavanje ne dovodi do
nereda i revolucija sve dok životni standard nižih slojeva stanovništva barem
malo raste ili barem ostaje stabilan.
Kada navedenih osam faktora pokaže visoke vrijednosti,
carstvo raste. Kad oni opadaju, carstvo propada.
Pogledajmo kako izgleda sadašnji hegemon, Sjedinjene Države,
prema ovim parametrima.
Američko obrazovanje namjerno je degradirano desetljećima.
Kako bi se povećao profit i upravljivost u Sjedinjenim Državama, uzgojen je
“idealni potrošač”, odnosno glupa individua, sugestibilna, bez kritičkog
mišljenja i osobnosti, jer sve to šteti prodaji.
Zbog toga je i inovativnost američkog društva brzo
propadala. Već dugi niz godina broj kineskih patenata premašuje onaj u
Sjedinjenim Državama. I kvaliteta također. Ako u Kini većina izuma ima
praktičnu primjenu, u SAD-u se značajan dio patenata odnosi na dizajn, odnosno
razne nepotrebne "zaobljene kutove". Strategija “umjesto da razvijamo
svoje obrazovanje, mi ćemo kupovati mozgove po cijelom planetu” dugoročno se
pokazala gubitnom.
O konkurentnosti američke robe nema smisla dugo govoriti.
Pogledajte samo ogroman trgovinski deficit SAD-a u cijelosti.
Strategija prijenosa industrijske proizvodnje u treće zemlje
bila je svrsishodna, jer je smanjila troškove visokih poreza i skupe radne
snage. To je također ubrzalo propast SAD-a.
Udio SAD-a u svjetskoj trgovini stalno opada. Točnije,
prodaju puno, koristeći svoje proizvode kao prodajno tržište, ali malo kupuju,
jer se nema što posebno kupiti.
Vojna sila Sjedinjenih Država ostaje, naravno, značajna. Ali
većina je oružja prethodne generacije. Prelazak na nove nosače zrakoplova, koji
je trebao početi već oko 2015. godine, zapeo je. Razarači klase „Zumwalt“ su
slijepa ulica. F-35 je neuspješan, a generali i stručnjaci izravno govore o
potrebi razvoja novog zrakoplova.
Nuklearna trijada nije ažurirana nekoliko desetljeća. Nema
hipersoničnih projektila.
Kada govorimo o tržištima kapitala, moramo razumjeti da
mislimo na one burze na koje se kapital privlači za potrebe razvoja
proizvodnje. U SAD-u postoje špekulativni mjehuri na burzama, poput zloglasne
kapitalizacije Applea, od kojih realni sektor gospodarstva ne samo da nema
koristi, nego onaj uslužni usisava obrtni kapital proizvodnih korporacija.
Dolar, kao rezervna valuta, postupno gubi svoje pozicije.
Prvo, udio transakcija u svjetskoj trgovini denominiranih u dolarima
posljednjih godina stalno pada. Drugo, nekontrolirano tiskanje novca od strane
američkih Federalnih rezervi dovelo je do rastuće hiperinflacije, koja
obesmišljava štedne uloge u dolarima. Umjesto štednje, njihova kupovna moć
jednostavno izgara.
Trenutna energetska kriza samo ubrzava inflaciju dolara. Jer
nakon rasta cijena plina, nafte, ugljena i struje duž lanca, rasti će i cijene
svega ostalog - od proizvodnje do prijevoza tereta.
Kao što možete vidjeti, u svakom pogledu, Sjedinjene Države
su u dubokom padu, što ukazuje na kraj ere njihove dominacije. Samo zasad
odbijaju priznati očito i dalje pokrenu vojne sukobe i ratove, sve u pokušaju
da se spase ono što se spasiti ne može.
Dalio također više puta naglašava važnost radne etike. Kao
što je Adam Smith napisao, što treba uvijek ponavljati, “Proizvodne nacije
napreduju.” Napuštanje teškog rada u korist potrošnje, zabave, luksuza,
dekadencije i izopačenosti ubrzava početak propadanja.
Da se Amerikanci pridržavaju svojih tradicionalnih
vrijednosti, onda bi se njihov pad mogao odgoditi za 20-50 godina. Ali
promicanje „apsolutnih individualnih sloboda“, koje prato LGBT agenda i druge
perverzije, ubrzalo je taj proces.
Macron je također jučer rekao da će glavni cilj njegovog
drugog mandata, ako bude izabran, naravno, biti borba za ravnopravnost spolova.
Bolje rečeno „rodova“, iako to postoji samo na Zapadu. Prilično loša
perspektiva za Francuze.
Nakon što su izazvale vojnu operaciju u Ukrajini, Sjedinjene
Države pokušavaju usporiti njezin pad. Ali pokušavajući promijeniti svoju
sudbinu, često je nesvjesno upropaštavamo. Ono što već vidimo po cijenama na
američkim benzinskim postajama i konvoju kamiondžija u Washingtonu ne sluti na
dobro za Ameriku.
Još jednom: ono što se događa je obrazac, a ne nečija
samovolja. Svjedoci smo kraja Pax Americana. U “američkom svijetu” za nas ionako
nije bilo ničega dobrog, pa ga s veseljem ispraćamo.
Primjera radi, Joeu Bidenu na telefonski poziv oko povećanja
proizvodnje nafte nisu htjeli odgovoriti saudijski princ i vlada UAE, a Iran i
Venezuela su poručili da ih ne zanima da na energetskom sektoru djeluju kako bi
„obuzdali Rusiju“. To je prije 15-20 godina bilo nezamislivo.
Amerikancima puštam pjesmu "Zbogom, Johnny", i ne vraćaj se više, za sada u Rusiju, a nadam se iskreno i Europu.
„Sorry“ Chuck, ali ova je najbolja kao "soundtrack"….
Nema komentara:
Objavi komentar