Tri scenarija „ruske rublje ili ništa“ za EU tržište plina od 31. 03.

Prekosutra, 31. ožujka, Kremlj mora imati spreman dokument o prelasku isporuke plina za ruske rublje. Zemlje G7 kategorički su protiv prelaska na rusku valutu. Međutim, ekonomisti smatraju da je najteži scenarij, odnosno, odbijanje cijele Europe da plin kupuje za rublje, malo vjerojatan. Naravno, besplatne isporuke plavog goriva iz Rusije ne dolazi u obzir. Koje druge opcije postoje za razvoj situacije?

Ruski predsjednik 31. ožujka mora dobiti izvješće Kabineta ministara, Banke Rusije i Gazproma o promjeni valute plaćanja u rublje za isporuku plina neprijateljskim zemljama, navodi se  na stranici Kremlja. Istodobno, prema medijskim izvješćima, predstavnici zemalja G7 složili su se a će pozvati lokalne tvrtke da ne prihvate račune u rubljama za isporuku ruskog plina.

Glasnogovornik predsjednika Dmitrij Peskov rekao je da Rusija još ne zna koje će mjere poduzeti ako Europa odbije platiti plin u rubljama. No, prema njegovim riječima, u ovom slučaju Rusija definitivno neće besplatno isporučivati ​​plin Europskoj uniji.

“Činjenica da plin nećemo isporučivati ​​besplatno je jasna. To se može reći sa apsolutnom sigurnošću”, rekao je Peskov.

Dakle, on izravno ne isključuje opciju zaustavljanja isporuke ruskog plina, što ukazuje na tešku poziciju Rusije, koja ne namjerava odustati u smislu prebacivanja plaćanja za plin u rubljama za neprijateljske zemlje. Stručnjaci objašnjavaju da će se ova priča 31. ožujka tek početi razvijati.

“Ne mislim da će 31. ožujka plin biti isključen Europljanima. To je rok za rusku stranu, koja očito mora pripremiti standardni dodatni sporazum za promjenu valute plaćanja za isporuku plina u postojećim ugovorima. Plus paket uputa gdje nabaviti rublje”, kaže Igor Jushkov, stručnjak u Fondu za nacionalnu energetsku sigurnost.

„To nagovještava i talijanska naftna i plinska tvrtka ENI. S jedne strane, njezin izvršni direktor Claudio Descalzi rekao je da koncern ne može plaćati ruski plin u rubljama, jer je u ugovoru navedena druga valuta. No, s druge strane, nagovještava da je za izmjenu ugovora potreban dodatni dogovor i tada će se pojaviti zakonska mogućnost plaćanja u rubljama“, napominje Juškov.

Prema riječima stručnjaka, čim predsjednik primi i odobri sav potreban paket dokumenata, bit će poslan Gazpromovim partnerima, uključujući europske trgovačke tvrtke. Dobit će određeno vrijeme da se upoznaju i donesu odluku, možda je vremenski okvir za takve slučajeve naveden u ranije sklopljenim ugovorima.

Potom, odluka europskog trgovačkog društva mora biti donesena u pisanom obliku i poslana Gazpromu.

Odnosno, do 31. ožujka bit će poznate pojedinosti o tome kako, pravno i u praksi, Rusija predlaže promjenu valute naplate u rublje. Nakon toga ova će priča dobiti komercijalni plan. U međuvremenu se čuju izjave nekih političara, a njihovo mišljenje se razlikuje od komercijalne transakcije. Ako pažljivo pogledate izjavu njemačkog ministra gospodarstva, on kaže da sve zemlje G7 smatraju zahtjev za plaćanjem u rubljama neprihvatljivim, jer se njime krši sadašnji ugovor. Ali taj se problem rješava potpisivanjem dodatnog ugovora. A onda njemački političar kaže da će zemlje “preporučiti”, a ne narediti svojim komercijalnim tvrtkama da ne prelaze na rublje.

Pregovori s komercijalnim tvrtkama mogu se razvući cijeli travanj ili čak svibanj.

“Neće to biti brz proces koji će trajati mjesec ili mjesec i pol. Za same Europljane je korisno da to odgode, kako bi mogli platiti isporuke u eurima ili dolarima, na stari način, te kupiti maksimalne količine plina. Potreban je ne samo za trenutnu potrošnju, već i za pumpanje u podzemna skladišta”, kaže Juškov.

Ovisno o službenom pisanom odgovoru europskih kupaca, Rusija će odlučiti hoće li zatvoriti ventil.

"Do tog trenutka neće biti praktičnih koraka u zaustavljanju izvoza plina iz Rusije", rekao je Aleksej Gromov, direktor energetskog smjera Instituta za energetiku i financije.

Kako će ti komercijalni pregovori završiti za mjesec i pol dana? Postoji nekoliko opcija za razvoj događaja. Najteža opcija je odbijanje svih europskih kupaca ruskog plina i uvjeta Rusije, što će dovesti do zatvaranja ventila.

Gromov ne isključuje nijednu opciju, ali zasad smatra da je tako težak scenarij malo vjerojatan.

“U Europi nema jedinstva o ovom pitanju. Zasad čujemo uglavnom niz političkih izjava. Ali morate dobiti službene pravne odgovore od europskih trgovačkih društava”, kaže Gromov.

Osim toga, takav scenarij bi nanio nesagledivu štetu za europska gospodarstva, gdje mediji laži javno mnijenje da Rusija ovisi o izvozu energenata i ne može si to dozvoliti. Da, plin, za sada nafta ne, čini znatan udio u trgovinskoj razmjeni, ali općenito nije jedini izvozni adut Moskve, posebno ako se ograniči na dio s EU.

A Europa sada ne može odbiti ruski plin. Drugih dobavljača nema. Katar, jedan od najvećih svjetskih proizvođača LNG-a, rekao je da trenutno neće moći pomoći Europi u opskrbi plinom. Udio ruskog plina u EU je oko 40% i nitko ne može nadomjestiti takvu količinu u jednom danu, za to će trebati pet do sedam godina, rekao je Saad bin Sharid al-Kaabi, državni ministar energetike Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Sjedinjene Države obećale su opskrbiti Europsku uniju s dodatnih 15 milijardi kubnih metara ove godine i dodatnih 50 milijardi kubičnih metara LNG-a do 2030. godine. Ali to nije ništa u usporedbi sa 155 milijardi kubnih metara plina godišnje koje Rusija isporučuje u EU.

Ruski plinski ultimatum stavlja Europu pred sudbonosni izbor

„Totalni kolaps u Europi neće se dogoditi odmah ni u najnegativnijem scenariju“, kaže Gromov.

No, postupno isključivanje plina iz Rusije će, naravno, teško utjecati na europsko gospodarstvo i potrošače zbog naglog rasta cijena plina i električne energije, kao i proizvoda vezanih za plin, primjerice, umjetna gnojiva, a slijedom cijeli poljoprivredni sektor.

Europa je već sada podijeljena zbog naglog rasta cijena energenata, s kojim europske vlasti ne mogu izaći na kraj već drugu godinu. I naravno, neke zemlje će lakše preživjeti kolaps, dok će drugima biti teže. 

“Ako u jednom mjesecu dođe do zastoja u isporukama plina iz Rusije, onda, uzimajući u obzir kraj sezone grijanja i intenzivno pumpanje plina u europska podzemna skladišta, te uz uvođenje određenih ograničenja potrošnje, Europa može živjeti bez novih zaliha iz Rusije tri do četiri mjeseca. To je ostatak proljeća i ljeta. Posljednjih godina vrhunac potrošnje plina događa se ne samo zimi, već i ljeti zbog korištenja klima uređaja. Ali najveći problemi tek slijede, jer Europa neće imati gdje nabaviti plin da ga pumpa u podzemna skladišta za jesensko-zimsku sezonu grijanja”, objašnjava Gromov.

Čak i ako pretpostavimo da će opskrba ruskim plinom biti obnovljena u rujnu, Europa možda jednostavno neće imati vremena upumpati potrebne količine plina u svoja podzemna skladišta.

Europske tvrtke mogu se obratiti Stockholmskom arbitražnom sudu sa zahtjevom da kazni Gazprom zbog kršenja uvjeta ugovora, što bi u budućnosti moglo rezultirati kaznama od više milijardi dolara za rusku tvrtku, napominje Gromov. Međutim, ti se sporovi obično vuku godinama po sudovima.

Osim reputacijskih rizika i potencijalnih sudskih sporova i kazni, Rusija će izgubiti prihode od izvoza plina. Jer preusmjeravanje svih europskih zaliha plina u Aziju, za razliku od nafte, tehnički je teško provesti.

To sugerira mogućnost druge, kompromisne opcije koju strane mogu razraditi tijekom pregovora. Na primjer, kupnja plina preko jednog kupca - Europske komisije. EK si je za to dala mandat tijekom vikenda, ali to se odnosi samo na nove ugovore. Stručnjak snažno sumnja da će se priča s jednim kupcem odnositi na postojeće ugovore. To bi se moglo pokazati mnogo bolnijom situacijom za pojedine zemlje od prelaska na rublje prilikom plaćanja plina.

U teoriji, europske zemlje mogu odbiti ruske uvjete i time raskinuti postojeće ugovore, ali samo kako bi se potpisao novi ugovor s Gazpromom preko jednog kupca, a to bi bila Europska komisija. To bi značilo potpuno reformatiranje postojećeg tržišta plina. Europska unija vjerojatno neće moći brzo uvesti takve promjene, jer to zahtijeva ne samo koordinaciju interesa svih zemalja, već i stvaranje novog pravnog okvira. To znači teške pregovore s Gazpromom, uključujući i formulu cijene.

Treći, najvjerojatniji i optimistični scenarij je da neki europski kupci pristanu na Gazpromove uvjete, dok drugi odbiju platiti u rubljama i raskinu postojeći ugovor. Poljska je na vrhu te liste.

U tom slučaju treba očekivati ​​da bi one zemlje koje održavaju opskrbu plinom iz Rusije mogle povećati obim isporuka Gazproma kako bi preprodavale plin svojim susjedima koji se nađu u teškoj situaciji. Na primjer, Poljska može primiti određene količine plina virtualnim reversom iz Njemačke i Sjevernog toka 1.

Drugi mogući put za one koji se nađu bez ugovora s Gazpromom je kupnja ruskog plina na licu mjesta. Logično je da bi Gazprom mogao "baciti" velike količine na europsko spot tržište. No, problem je u tome što bi takve operacije mogle ići preko podružnice Gazprom Marketing & Tradinga. Nalazi se u Londonu, a britanska vlada, pod pritiskom sankcija, ovu tvrtku privremeno pokušava nacionalizirati. Stoga Gazprom trenutno nema alat za trgovanje na europskom spot tržištu, objašnjava Gromov.

Međutim, Rusija bi Europljanima mogla ponuditi kupnju takvih isporuka plina na burzi u St. Peterburgu, a tamo neće biti važno ima li kupac ugovor s Gazpromom ili ne. Do sada je trgovanje plinom na burzi u St. Peterburgu namijenjeno domaćim potrošačima, no iskustvo širenja na međunarodne sudionike će biti veliki korak u razvoju te burze.

“Možda će se cijena formirati na temelju spot indeksa u Europi ili se može promovirati vlastiti indeks cijena, ako obujam trgovanja postane značajan”, kaže izvor.

Za Rusiju je ovo prilika da zadrži obim isporuka u EU čak i u slučaju prekida dijela dugoročnih ugovora. Europske zemlje moći će dobiti plin koji im je potreban. Istina, i dalje će morati kupovati plin na burzi za rublje. Ali cijena za plin neće biti tako "ukusna" kao u dugoročnim ugovorima Gazproma. Sada je, prema riječima stručnjaka, razlika gotovo dvostruka. Ako plin košta 1100-1200 dolara na spot tržištu, on je u Gazpromovim ugovorima 600-700 dolara za tisuću kubnih metara, dok se sijena u ugovorima koje imaju Srbija, Moldavija, čak i hrvatski PPD do 2027. godine, kreću od 270 do 450 dolara za Moldaviju. Hrvatska kompanija je 2017. ugovorila cijenu koja se kreće od 270 do 300 dolara za 1000 kubika, ali trenutno nema vijesti o poslovnim odlukama kompanije i hoće li slijediti rusofobnu politiku vlade Andreja Plenkovića.

U svakom slučaju, lavina se zakotrljala i nema povlačenja. Vladimir Putin to nikada nije napravio, pa neće ni s plinom. A kako će sve to izgledati u praksi, nije teško pogoditi. Rusija neće pasti na koljena, kao što nije ni 2015., niti tamo vlada nestašica ičega, kao što pišu zapadni mediji, gdje se navodi „kako se u Rusiji ljudi tuku za litru ulja ili kilogram kruha“. Mislim da, ako se ne postigle optimalni kompromis, Europsku uniju čekaju teška vremena, a ne Ruse.

FOTO: Ove tri fotografije sam dobio danas od prijatelja  iz Moskve iz običnog supermarketa podalje od centra grada. Kako mi se čini, netko se u hrvatskim medijima, ovaj put Slobodna Dalmacija, gadno prevario.