Ukrajina: Kraj starog poretka i sramota lažnih "progresivaca“ zbog saveza s neonacistima

Svjedočanstva izbjeglica iz borbenih zona u Ukrajini počinju se pretvarati u bumerang protiv Kijeva i „medija“ poput N1, Nova u Srbiji i medijsku kanalizaciju u Hrvatskoj koja emitira pod imenom RTL, a neka od njih pročitajte u nastavku.

"Tijela su bila u blizini kuća [...] Ti psi iz bataljona Azov pogubili su ljude. Čudovišta [...] Pucali su na konvoj civila koji je pokušavao pobjeći, autobuse pune ljudi", kaže jedan od mnoštva.

U istoj mjeri se stišavaju glasovi "progresivaca" u zapadnom svijetu koji su na početku ruske vojne operacije pohrlili da osude "moskovskog mesara" Vladimira Putina i da se solidariziraju s „herojskim ukrajinskim otporom“ kojeg predstavlja predsjednik Vladimir Zelenski.

Sustavno napredovanje ruskih snaga, zajedno s uništavanjem ukrajinskog vojnog aparata, iz dana u dan pokazuje da je ishod ovog rata već riješen, te da su oni koji se nastavljaju boriti zapravo brojne neonacističke nacionalističke skupine koje Sjedinjene Države i Ukrajina financiraju i promoviraju još od neovisnosti zemlje 1991. godine.

Da su rat i genocid počeli 2014. može se vidjeti u ovom propagandnom videu, negdje od 50 sekunde, iako se ne preporučuje mlađima od 18 godina. Sve to osam godina „nisu vidjeli“ razne medijske „zvijezde“ poput Mojmire Pastorčić i Zorana Šprajca ili pak konvertita Hassana Haidara Diaba, koji je u ležernoj konverzaciji zaboravio upozoriti gospodičnu u RTL Direktu da su Istočna Gouta i Aleppo bili razoreni davno prije dolaska Rusa i da oni nisu bili ti koji su „ubijali civile u stambenim područjima“.

Moguće je predvidjeti da će mnogi „progresivci“ pokušati prikriti ono što je u praksi bila bezuvjetna podrška rasističkim i genocidnim pokretima koji su pokrenuti i bujali u Ukrajini, a koji su preuzeli kontrolu nad zemljom u državnom udaru 2014. godine.

Te su „antiimperijalističke organizacije“ dale svoju bezuvjetnu podršku najvećoj operaciji cenzure poznatoj u povijesti, koja nastoji ušutkati "rusku propagandu" koju izražavaju mediji priznate novinarske strogosti, poput kuća RT ili Sputnik, samo kako bi nametnuli jednu verziju događaja.

Oni također suučesnički šute suočeni s poremećenom kampanjom koja promiče globalno prokazivanje i govor mržnje protiv svega ruskoga: građana, knjiga, filmova, umjetnosti, znanosti, iracionalne kampanje mržnje koja je jednaka onoj viđenoj u nacističkoj Njemačkoj.

Cenzura i mržnja zbog "demokracije" nisu ništa novo. Jedino što je novo je r razmjer kojem svjedočimo. Ranije su iranski kanali vidjeli su kako su njihove platforme na YouTubeu, Facebooku i Instagramu ugašene, a njihove baze podataka izbrisane bez susprezanja, uz gromoglasnu šutnju gorljivih branitelja inkluzivnosti i pluralizma.

Iznenađujuće je, pa čak i bolno čitati kolege koji su se cijeli život borili za novi informacijski poredak, ljudi koji su osudili manipulacije, lažne predstave, kulturni i drugi rasizam velikih medija, ljudi koji su stvorili alternativne medije, koji sada brane navodnu informativnu točnost tih istih medija u odnosu na Ukrajinu, Rusiju, Siriju, Venezuelu, Kubu ili Nikaragvu. Degutantno i odvratno, najblaže su riječi za opisati ovo čemu svjedočimo.

Nedavno inaugurirani predsjednik Čilea Gabriel Borić brzo je, čak i prije preuzimanja dužnosti, podržao NATO i preporučio video na engleskom Zelenskog, kojeg prikazuje kao heroja.

Svi ti novinari, političari i intelektualci u svom srcu vjerojatno već shvaćaju, nadamo se duboko posramljeni, da su i sami bili lak plijen medijske opijenosti, koja je navodno ozbiljne medije poput BBC-a pretvorila u propagandne platforme koje emituju besramne laži.

Brzo tražeći da stanu uz dobre dečke protiv loših momaka, zaboravili su svoju intelektualnu dužnost da nepristrano i bez manihejske logike pokušaju razumjeti objektivno koje globalne sile stoje iza sukoba.

Također su bezuvjetno podržali globalno regrutiranje plaćenika, koji nedugo nakon dolaska već masovno bježe, jer shvaćaju da borba protiv Rusa nije šetnja parkom, te da njihova misija očito ne bi bila patroliranje kroz civilno stanovništvo kojem će pokazivati svoje „ratničke vrline“, već da moraju ići izravno na front kao topovsko meso protiv snaga opremljenih, uvježbanih i nadmoćnijih u svemu.

Dva ruska projektila upozorenja lansirana na plaćeničke kampove duž poljske granice izazvala su paniku.

"Rat bez ograničenja", knjiga koju su 1999. objavila dva kineska pukovnika, Qiao Liang i Wang Xiangsui, dobiva u tim okolnostima neobičnu valjanost. Amazon opisuje taj svezak kao "master plan Kine za uništenje Sjedinjenih Država".

Nepristrano, iako ponekad duboko ironično, tehničko i geopolitičko ispitivanje pukovnika počinje u to vrijeme iz Kine, koja je još uvijek nesposobna vojno i ekonomski se afirmirati na planeti.

Autori smatraju da je prvi Zaljevski rat, 1991. godine, u samo mjesec dana promijenio karakter do tada poznatih ratnih sukoba obilježenih definiranim "bojnim poljem" u kojem su se sučeljavali poznati protivnici.

Analiza ukratko uključuje odlomke o agresiji NATO pakta na Jugoslaviju 1999. godine, koja je provedena bez odobrenja UN-a i pod izlikom obrane odcijepljene pokrajine Kosovo od Srbije su bombardirani veliki srpski gradovi, posebice Beograd, a jedan od glavnih ciljeva je bio i uništiti jugoslavenske industrijske kapacitete.

“Rat bez ograničenja“ bi se možda mogao sažeti kao sposobnost slabih zemalja da neutraliziraju ratne sposobnosti velikih sila, a da pritom ne bankrotiraju, kao što se dogodilo Sovjetskom Savezu u hladnoratovskoj utrci u naoružanju.

Jedan od ključeva je definiranju protivnika. Je li Ukrajina protivnik Rusije ili samo poprište veće globalne konfrontacije? Koji su interesi u pitanju? Tko su akteri? Quiao i Wang tvrde da je zastava "jedinstva" ratnih saveza samo paravan za disperzirane interese, što je u slučaju Ukrajine indikativno.

Granice zapadne Ukrajine su etnički i kulturno porozne i često su se mijenjale tijekom stoljeća. Mađarska, Slovačka, Moldavija-Rumunjska i Poljska, na primjer, imaju drugačije interese i svrhe od Sjedinjenih Država, Francuske ili Velike Britanije.

Novi svjetski poredak

Brzo, ne "korak po korak", otkriva se da histerični val sankcija protiv Rusije bez presedana predstavlja "samoubojstvo" zapadnih sila, koje su otvorile Pandorinu kutiju posljedica koje je u ovoj fazi nemoguće izmjeriti. A danas su SAD uvele i sankcije Kini, što je apsolutno nerazumljivo.

Rat se bliži kraju, a rezultat će biti ispunjenje ruskih zahtjeva, bilo pregovorima ili potpunom kapitulacijom. U tome se slažu gotovo svi vojni analitičari koji nisu uključeni u kampanju.

Ali sankcije ostaju. I upravo su sankcije, a ne rat, te koje su promijenile svjetski poredak u nekoliko dana, točnije, razotkrile su novu stvarnost i da  kapitalističku rekonfiguraciju ima Euroazija kao najmoćnija ekonomska sila na planeti.

“Sektor vlada zapadnog svijeta, vlade koje čine Europsku uniju i NATO, koje na relativan način predstavljaju nešto više od 11% svjetske populacije, odlučio je prisiliti i pokoriti svojim diktatima više od 89% stanovnika, ljudskih bića koja žive na ovoj planeti”, rekao je ovaj tjedan predsjednik Putin.

"Ono što svima mora biti jasno je dokaz da su ovi posljednji događaji okončali globalnu dominaciju zapadnih zemalja u politici i svjetskom gospodarstvu", dodao je.

Rusko-kineski savez čini srž ovog novog poretka. Njima treba dodati i Iran, što sam opširnije opisao u jučerašnjoj analizi. Sa svojom ogromnom geografijom, prirodnim bogatstvima, a prije svega znanstveno-tehničkim kapacitetom, moguće je tvrditi da je Rusija, upravo u ovom kritičnom trenutku, Meka budućeg biznisa.

Zapad, odnosno SAD, EU i NATO, se svojim sankcijama marginaliziraju iz ove budućnosti i sve nas u svojoj orbiti osuđuju na pakao krize, inflacije i dekadencije.

Iznimka su zemlje kao Venezuela. Washington je, prisiljen vlastitim postupcima, bio prisiljen odbaciti Juana Guaidóa i priznati Vladu Nicolása Madura, koja danas uživa u ustrajnosti svog naroda. Možda će i prodavati naftu Americi, iako Rosneft ima pola polja pojasa Orinoco, ali savez s Rusijom, Kinom i Iranom je obećavajuća ekonomska i politička stvarnost.

Putinovim riječima: „Rusija ima sve resurse, prirodne, materijalne i ljudske, koji su potrebni ovim nacijama u nastajanju. Zapad više nema ništa za dati, ništa za ponuditi, osim krađe, sve su protratili ili iscrpili, oni samo imaju pohlepu i potrebu za prekidom rasta ovih zemalja u nastajanju, zbog čega je neizbježan početak novog komercijalnog ekonomskog sustava koji se pojavljuje, sustava u kojem će svijet imati jamstvo da njegovo bogatstvo neće biti samovoljno opljačkano i gdje možete trgovati i razmjenjivati ​​na prosperitetan, prirodan i siguran način”.

Što reći za kraj? Iako sam u više objava, do blokiranja na Facebooku, pa u člancima na blogu, upozoravao da će građani EU biti korisni idioti koji će platiti račun sulude politike, a za Amerikance me nije ni briga, očito još nema pomaka u narativu tko su „zli momci i dobri dečki“.

Kada i ako se, pored raznih Vurušića, Mojmira, Šprajcova, Trkanjeca, Bakotina, pa njihovih pandana u N1, Danas i Nova Srbije, da ne govorimo Podgoricu, Sarajevo i Skopje, razbije ovaj suludi medijski narativ, pitanje je hoćemo li imati vremena vratiti se barem na „status quo ante“ prije 2014. godine, ne prije 2022. Jer tada je počeo rat u Ukrajini, ako ova bulumenta nije znala. A znali su, samo su plaćeni da šute i govore kada i ono što im se kaže.