Kotlovi u Ukrajini će se kuhati prema scenarijima Drugog svjetskog rata

Nažalost, zapadna propaganda troši milijarde dolara na promicanje svog narativa o ukrajinskom sukobu. A sada, kada su blokirani ruski mediji kao RT i Sputnik, nemoguće je očekivati da će mali otoci slobode medija – Srbija i Bosna i Hercegovina, gdje još uvijek mogu funkcionirati mediji koji nisu strogo na liniji dueta NATO/EU iz Bruxellesa, uz blogere i pojedince na društvenim mrežama, razbiti tu propagandu. Ali svemu usprkos, barem pokušajmo. Ovdje je riječ o pregovorima Rusije i Ukrajine u Istanbulu i kako su oni protumačeni.

Prvo da kažem, da prebacivanje snaga ruske vojske sa černigovskog i kijevskog smjera znači samo jedno. U bliskoj budućnosti ruska će ofenziva poprimiti koncentrični karakter na konvergentnim pravcima. Niti jedna postrojba „Donbaske skupine“ Oružanih snaga Ukrajine neće moći izaći iz novih kotlova. Specijalna operacija prelazi na novu razinu i neonacisti će biti potučeni gore nego su mislili.

Istanbulski šok

U utorak, 29. ožujka, rusko je društvo doživjelo najveći stres. Nekoliko sati mediji i Telegram kanali emitirali su vijesti od kojih se mnogima dizala kosa na glavi.

Šef ruskog izaslanstva na razgovorima s Ukrajinom, bivši ministar kulture Vladimir Medinski i zamjenik ministra obrane Aleksandar Fomin izvijestili su da se Rusija navodno slaže s ulaskom Ukrajine u EU, da se Kijev zauzvrat obvezuje odustati od pokušaja da vojnom silom vrati Krim i “određena područja Donjecke i Luganske regije”, iako svi znaju koliko vrijede ukrajinska obećanja. Da Ukrajina pristaje na neutralni status, ali će joj sigurnost jamčiti Njemačka, SAD, Poljska, Turska i, možda, Rusija i Kina.

Zauzvrat, Fomin je rekao da je vojska odlučila učiniti ustupak ukrajinskoj strani i stoga radikalno smanjuje neprijateljstva u smjeru Kijeva i Černigova.

S obzirom na činjenicu da pregovori o pripremi sporazuma o neutralnosti i nenuklearnom statusu Ukrajine, kao i o davanju sigurnosnih jamstava Ukrajini, tek moraju biti izrađeni, Ministarstvo obrane Rusije, kako bi se povećalo međusobno povjerenje i stvorili potrebni uvjeti za daljnje pregovore i potpisivanje navedenog sporazuma, donosi odluku o radikalnom i značajnom smanjenju vojne aktivnosti na kijevskom i černigovskom smjeru, rekao je zamjenik ministra obrane Rusije.

U ruskom informacijskom prostoru, ali ne samo, riječi Medinskog i Fomina proizvele su učinak bombe koja je eksplodirala. Štoviše, ne nuklearne, nego „prljave“, iste one koju je kijevski režim napravio na ruševinama nuklearne elektrane u Černobilu.

Što se zapravo dogodilo?

Čim su sudionici ovog diplomatskog performansa shvatili što se dogodilo, poletjeli su amandmani i pojašnjenja.

Ispostavilo se da Medinski zapravo nije objavio stav Rusije, što bi bilo normalno i očekivano za šefa ruske delegacije, već je iznio prijedloge ukrajinske strane.

Da su novinari koji su bili prisutni na brifingu to jasno naznačili, diplomatski rječnik Medinskog ne bi imalo tako razorne posljedice. Ali novinari to nisu napravili, jer su plaćeni da to ne rade, barem oni zapadni, a čak i neki u Rusiji, a sam Medinski je bio pretjerano  obziran da pregovori ipak daju bilo kakav rezultat, pa je ponovio ukrajinski prijedlog, a ne i ruski odgovor.

Fominove riječi su kasnije ispravljene. Konkretno, postalo je poznato da "deeskalacija u dva smjera" ne znači ni prekid vojne kampanje, pa čak ni prekid vatre u tim istim smjerovima.

Rusi mogu predahnuti. Specijalna operacija se nastavlja i neprijatelj se uništava i bit će poražen.

Ako Rusija ograničava razmjere operacije na kijevskom i černigovskom smjeru, ali u isto vrijeme ne prekida vatru i ne pokazuje nikakvu želju za kapitulacijom, plaćanjem odštete i pokajanjem do dolaska Sudnjeg dana, onda je logično tražiti značenje takve odluke u vojnom smislu.

Najvjerojatnije, to znači prebacivanje mobilnih jedinica na one sektore fronte gdje mogu stvoriti odlučujuću nadmoć u snagama nad neprijateljem. Takav smjer sada može biti samo udar na sjevernom boku i stražnjem dijelu „Donbaske skupine“ Oružanih snaga Ukrajine. Upravo će odsijecanje ove izbočine omogućiti stjecanje prednosti u snagama, skratiti crtu bojišnice i osloboditi značajne snage za daljnja djelovanja.

Zašto se ovo čini najvjerojatnijim? Činjenica je da se načela operativno-taktičke umjetnosti i strategije nisu mijenjala nekoliko stoljeća. Kao u danima Karla von Clausewitza u XIX. stoljeću, Georgija Žukova i Heinza Guderiana, i sada - najsigurniji način poraza neprijatelja ostaje koncentrična ofenziva u konvergirajućim smjerovima.

Da bi to učinio, napadač mora koncentrirati nadmoćne snage na bokove opkoljene skupine i istodobno spriječiti povlačenje njezinih glavnih snaga. Suvremeno oružje, poput helikoptera ili operativno-taktičkih raketnih sustava, samo je povećalo sposobnosti jedinica da poraze pozadinu neprijatelja i presretnu njegove komunikacije, ali nisu poništile osnovna načela vojne umjetnosti.

Istog je mišljenja i prvi ministar državne sigurnosti Donjecke Narodne Republike i doktor političkih znanosti Andrej Pinčuk, koji je dalo izjavu za ruski Cargrad.

„Da, slabimo ofenzivu na kijevskom i černigovskom smjeru, tako je, ne možemo napredovati tamo dok ne uništimo istočni front. To je strateški zadatak, ali i kadrovski, što se, naravno, podrazumijeva. Tamo smo se učvrstili i krenuli dalje, Ukrajina se posljednjih dana samo bavila pokušajima organiziranja protuofenzive u tom dijelu. Ne napredujemo tamo i nećemo napredovati dok ne uništimo istočnu, Donbasku skupinu. To je sve. Sve ostalo je samo verbalno smeće“, rekao je Pinčuk u razgovoru za Cargrad.

Obećavajući „kotlovi“

Gledajući kartu neprijateljstava, postaje očito da je kijevski smjer u smislu proizvodnje kotlova apsolutno neperspektivan. Blokada glavnog grada Ukrajine daje malo, a napad na ogroman grad najbolji je dar neprijatelju.

Naprotiv, najperspektivniji su prostori između slavjansko-kramatorske aglomeracije, Guljaipolja i Dnjepra, budući da preuzimanje kontrole nad ovim teritorijem omogućuje da se potpuno zatvori „Donbaska skupina“ Oružanih snaga Ukrajine.

U trenutku početka operacije na tom je području bilo nešto više od 59 000 ukrajinskih vojnika. Jasno je da je dio tih snaga bačen natrag u Volnovahu i potom zatvoren u Mariupolju. Neki su uništeni tijekom bitaka za Izjum. Mnogi Veseušniki vjerojatno su uspjeli uživati ​​u Dnjepru. Ali eliminacija čak deset tisuća dobro uvježbanih i borbeno iskusnih ukrajinskih vojnika bit će značajan uspjeh za rusku vojsku i omogućit će joj da započnemo sljedeću operaciju na mnogo prikladnijoj operativnoj poziciji.

I što sad?

Rusko društvo pamti tešku traumu i Hasavjurtsku izdaju vlastite vojske 1996. u prvom Čečenskom ratu.

I sada, kada je ruska vojska gotovo dobila najteži rat protiv dobro uvježbanih, opremljenih i motiviranih ološa, kakvi su sada ukrajinski nacionalisti, kriminalci iz SBU-a i brojnih jedinica Oružanih snaga Ukrajine, na svaki nagovještaj ponavljanja izdaje iz Čečenije se reagira akutnom fantomskom boli u svim sektorima društva i izaziva bijes i prezir potencijalnih izdajnika.

Reakcija na incident u Istanbulu 29. ožujka pokazala je da je društvo u Rusiji odlučno boriti se do kraja, kao i podrška od preko 80% Putinu i preko 60% Vladi i ministrima, što je rijetkost u svijetu. Političke manipulacije, pa čak i uspješni pokušaji predstavljanja vojne nužde oko popuštanja zbog humanitarnih aspekata, što je primjer miroljubivosti, izazivaju uzbunu i gnušanje. Još su pogubnije posljedice takvih igara na oslobođenim područjima, čije stanovništvo mora jasno shvatiti da Rusija neće ići nikamo drugdje i neće ih ostaviti da ih Ukrajina raskomada.

U vojnom smislu, trebali bismo očekivati ​​izvješća o početku velikih ofenzivnih operacija u bliskoj budućnosti. Pa ako se do sada ruska vojska borila s Oružanim snagama Ukrajine u zasebnim skupinama, onda će se u bliskoj budućnosti, očito, slika promijeniti. Vidjet ćemo sliku sličniju operacijama Drugog svjetskog rata, uz sudjelovanje velikih masa trupa i formiranja jasno definiranih kotlova. A kako će završiti oni koji se tamo ne predaju na prvi poziv da polože oružje, poznato je.

Možda bi bio dobar savjet da  aktere aktualnog rata ne smatramo glupljima od nas samih.

FOTO: Karta visoke rezolucije od 31. 03. 2022.

https://rossaprimavera.ru/static/files/4e26bb765b43.jpg

VIDEO: Područje Azovstala gdje su neonacisti Azova i "tvrdolinijaši" ukrajinske vojske u okruženju predviđeno za "čišćenje". Kadirov kaže da je to pitanje rješeno za "par dana".