Kotlovi u Ukrajini će se kuhati prema scenarijima Drugog svjetskog rata
Nažalost, zapadna propaganda troši milijarde dolara na
promicanje svog narativa o ukrajinskom sukobu. A sada, kada su blokirani ruski
mediji kao RT i Sputnik, nemoguće je očekivati da će mali otoci slobode medija –
Srbija i Bosna i Hercegovina, gdje još uvijek mogu funkcionirati mediji koji
nisu strogo na liniji dueta NATO/EU iz Bruxellesa, uz blogere i pojedince na
društvenim mrežama, razbiti tu propagandu. Ali svemu usprkos, barem pokušajmo.
Ovdje je riječ o pregovorima Rusije i Ukrajine u Istanbulu i kako su oni
protumačeni.
Prvo da kažem, da prebacivanje snaga ruske vojske sa
černigovskog i kijevskog smjera znači samo jedno. U bliskoj budućnosti ruska će
ofenziva poprimiti koncentrični karakter na konvergentnim pravcima. Niti jedna
postrojba „Donbaske skupine“ Oružanih snaga Ukrajine neće moći izaći iz novih
kotlova. Specijalna operacija prelazi na novu razinu i neonacisti će biti potučeni
gore nego su mislili.
Istanbulski šok
U utorak, 29. ožujka, rusko je društvo doživjelo najveći
stres. Nekoliko sati mediji i Telegram kanali emitirali su vijesti od kojih se
mnogima dizala kosa na glavi.
Šef ruskog izaslanstva na razgovorima s Ukrajinom, bivši
ministar kulture Vladimir Medinski i zamjenik ministra obrane Aleksandar Fomin
izvijestili su da se Rusija navodno slaže s ulaskom Ukrajine u EU, da se Kijev
zauzvrat obvezuje odustati od pokušaja da vojnom silom vrati Krim i “određena
područja Donjecke i Luganske regije”, iako svi znaju koliko vrijede ukrajinska
obećanja. Da Ukrajina pristaje na neutralni status, ali će joj sigurnost
jamčiti Njemačka, SAD, Poljska, Turska i, možda, Rusija i Kina.
Zauzvrat, Fomin je rekao da je vojska odlučila učiniti
ustupak ukrajinskoj strani i stoga radikalno smanjuje neprijateljstva u smjeru
Kijeva i Černigova.
S obzirom na činjenicu da pregovori o pripremi sporazuma o
neutralnosti i nenuklearnom statusu Ukrajine, kao i o davanju sigurnosnih
jamstava Ukrajini, tek moraju biti izrađeni, Ministarstvo obrane Rusije, kako
bi se povećalo međusobno povjerenje i stvorili potrebni uvjeti za daljnje
pregovore i potpisivanje navedenog sporazuma, donosi odluku o radikalnom i
značajnom smanjenju vojne aktivnosti na kijevskom i černigovskom smjeru, rekao
je zamjenik ministra obrane Rusije.
U ruskom informacijskom prostoru, ali ne samo, riječi
Medinskog i Fomina proizvele su učinak bombe koja je eksplodirala. Štoviše, ne
nuklearne, nego „prljave“, iste one koju je kijevski režim napravio na
ruševinama nuklearne elektrane u Černobilu.
Što se zapravo
dogodilo?
Čim su sudionici ovog diplomatskog performansa shvatili što
se dogodilo, poletjeli su amandmani i pojašnjenja.
Ispostavilo se da
Medinski zapravo nije objavio stav Rusije, što bi bilo normalno i očekivano za
šefa ruske delegacije, već je iznio prijedloge ukrajinske strane.
Da su novinari koji su bili prisutni na brifingu to jasno
naznačili, diplomatski rječnik Medinskog ne bi imalo tako razorne posljedice.
Ali novinari to nisu napravili, jer su plaćeni da to ne rade, barem oni
zapadni, a čak i neki u Rusiji, a sam Medinski je bio pretjerano obziran da pregovori ipak daju bilo kakav
rezultat, pa je ponovio ukrajinski prijedlog, a ne i ruski odgovor.
Fominove riječi su kasnije ispravljene. Konkretno, postalo
je poznato da "deeskalacija u dva smjera" ne znači ni prekid vojne
kampanje, pa čak ni prekid vatre u tim istim smjerovima.
Rusi mogu predahnuti. Specijalna operacija se nastavlja i neprijatelj
se uništava i bit će poražen.
Ako Rusija ograničava razmjere operacije na kijevskom i
černigovskom smjeru, ali u isto vrijeme ne prekida vatru i ne pokazuje nikakvu
želju za kapitulacijom, plaćanjem odštete i pokajanjem do dolaska Sudnjeg dana,
onda je logično tražiti značenje takve odluke u vojnom smislu.
Najvjerojatnije, to znači prebacivanje mobilnih jedinica na
one sektore fronte gdje mogu stvoriti odlučujuću nadmoć u snagama nad
neprijateljem. Takav smjer sada može biti samo udar na sjevernom boku i
stražnjem dijelu „Donbaske skupine“ Oružanih snaga Ukrajine. Upravo će
odsijecanje ove izbočine omogućiti stjecanje prednosti u snagama, skratiti crtu
bojišnice i osloboditi značajne snage za daljnja djelovanja.
Zašto se ovo čini najvjerojatnijim? Činjenica je da se
načela operativno-taktičke umjetnosti i strategije nisu mijenjala nekoliko
stoljeća. Kao u danima Karla von Clausewitza u XIX. stoljeću, Georgija Žukova i
Heinza Guderiana, i sada - najsigurniji način poraza neprijatelja ostaje
koncentrična ofenziva u konvergirajućim smjerovima.
Da bi to učinio, napadač mora koncentrirati nadmoćne snage
na bokove opkoljene skupine i istodobno spriječiti povlačenje njezinih glavnih
snaga. Suvremeno oružje, poput helikoptera ili operativno-taktičkih raketnih
sustava, samo je povećalo sposobnosti jedinica da poraze pozadinu neprijatelja
i presretnu njegove komunikacije, ali nisu poništile osnovna načela vojne
umjetnosti.
Istog je mišljenja i prvi ministar državne sigurnosti Donjecke
Narodne Republike i doktor političkih znanosti Andrej Pinčuk, koji je dalo
izjavu za ruski Cargrad.
„Da, slabimo ofenzivu na kijevskom i černigovskom smjeru,
tako je, ne možemo napredovati tamo dok ne uništimo istočni front. To je
strateški zadatak, ali i kadrovski, što se, naravno, podrazumijeva. Tamo smo se
učvrstili i krenuli dalje, Ukrajina se posljednjih dana samo bavila pokušajima
organiziranja protuofenzive u tom dijelu. Ne napredujemo tamo i nećemo
napredovati dok ne uništimo istočnu, Donbasku skupinu. To je sve. Sve ostalo je
samo verbalno smeće“, rekao je Pinčuk u razgovoru za Cargrad.
Obećavajući „kotlovi“
Gledajući kartu neprijateljstava, postaje očito da je
kijevski smjer u smislu proizvodnje kotlova apsolutno neperspektivan. Blokada
glavnog grada Ukrajine daje malo, a napad na ogroman grad najbolji je dar
neprijatelju.
Naprotiv, najperspektivniji su prostori između slavjansko-kramatorske
aglomeracije, Guljaipolja i Dnjepra, budući da preuzimanje kontrole nad ovim
teritorijem omogućuje da se potpuno zatvori „Donbaska skupina“ Oružanih snaga
Ukrajine.
U trenutku početka operacije na tom je području bilo nešto
više od 59 000 ukrajinskih vojnika. Jasno je da je dio tih snaga bačen natrag u
Volnovahu i potom zatvoren u Mariupolju. Neki su uništeni tijekom bitaka za Izjum.
Mnogi Veseušniki vjerojatno su uspjeli uživati u
Dnjepru. Ali eliminacija čak deset tisuća dobro uvježbanih i borbeno iskusnih
ukrajinskih vojnika bit će značajan uspjeh za rusku vojsku i omogućit će joj da
započnemo sljedeću operaciju na mnogo prikladnijoj operativnoj poziciji.
I što sad?
Rusko društvo pamti tešku traumu i Hasavjurtsku izdaju vlastite
vojske 1996. u prvom Čečenskom ratu.
I sada, kada je ruska vojska gotovo dobila najteži rat
protiv dobro uvježbanih, opremljenih i motiviranih ološa, kakvi su sada
ukrajinski nacionalisti, kriminalci iz SBU-a i brojnih jedinica Oružanih snaga
Ukrajine, na svaki nagovještaj ponavljanja izdaje iz Čečenije se reagira
akutnom fantomskom boli u svim sektorima društva i izaziva bijes i prezir
potencijalnih izdajnika.
Reakcija na incident u Istanbulu 29. ožujka pokazala je da
je društvo u Rusiji odlučno boriti se do kraja, kao i podrška od preko 80%
Putinu i preko 60% Vladi i ministrima, što je rijetkost u svijetu. Političke
manipulacije, pa čak i uspješni pokušaji predstavljanja vojne nužde oko
popuštanja zbog humanitarnih aspekata, što je primjer miroljubivosti, izazivaju
uzbunu i gnušanje. Još su pogubnije posljedice takvih igara na oslobođenim
područjima, čije stanovništvo mora jasno shvatiti da Rusija neće ići nikamo
drugdje i neće ih ostaviti da ih Ukrajina raskomada.
U vojnom smislu, trebali bismo očekivati izvješća o početku
velikih ofenzivnih operacija u bliskoj budućnosti. Pa ako se do sada ruska vojska borila s Oružanim snagama Ukrajine u
zasebnim skupinama, onda će se u bliskoj budućnosti, očito, slika promijeniti. Vidjet
ćemo sliku sličniju operacijama Drugog svjetskog rata, uz sudjelovanje velikih
masa trupa i formiranja jasno definiranih kotlova. A kako će završiti oni koji
se tamo ne predaju na prvi poziv da polože oružje, poznato je.
Možda bi bio dobar savjet da aktere aktualnog rata
ne smatramo glupljima od nas samih.
FOTO: Karta visoke rezolucije od 31. 03. 2022.
https://rossaprimavera.ru/static/files/4e26bb765b43.jpg
VIDEO: Područje Azovstala gdje su neonacisti Azova i "tvrdolinijaši" ukrajinske vojske u okruženju predviđeno za "čišćenje". Kadirov kaže da je to pitanje rješeno za "par dana".


.jpg)
Sudeći po svemu, više nisam toliko uvjeren da je barem onaj borbeni dio gotov do Devetog maja.
OdgovoriIzbrišiUkropi očito žele pogibelj do kraja.
Nema sanse da bude gotovo do 5 mjeseca!
OdgovoriIzbrišiUpravo su jucer zbomabali u Belgorodu naftno skladište sa dva mi 28 helikoptera!
Sto po sebi nije nesto ali je znacajno(znaci nema predaje)!!
Americki sateliti rade svoj posao odlicno.
Ne znam što se opterećavati nekim rokovima ? Nisu Rusi napamet ušli u ovo , kako vrijeme prolazi vide se jasno ne samo vojni , već i ekonomski , geopolitički potezi koji su sastavni dio ove specijalne operacije...
OdgovoriIzbrišiPuno veća stvar je ovo od ukrajine..
Koji optimizam, smijesno. Po do sada prikazanome, ne treba nista ocekivati od Rusa, eventualno zatvaranje kotla u Donbasu kraj ljeta,ako i to...
OdgovoriIzbrišiEno španija traži da se njen energetski sistem odvoji od eu , tj da sami kontroliraju cijene struje...Što dulje vremenski specijalna operacija u ukrajini traje sve više će evropa da puca po šavovima... Zato , čemu žurba ?
OdgovoriIzbrišiTakoo
IzbrišiStrelkov kaze i da je problem sto Rusija nije uvela vojno stanje, posto u uslovima specialne operacije, vojnici mogu dezertirati a da za to ne trebaju odgovarati pred sudom, sto se valjda vec dogadja. Mozda ovaj napad na ruski teritorij to promjeni? Neki nagadjaju da je to bila ruska false flag operacija posto ukrajina nije preuzela odgovornost za napad ... 🤷♂️
OdgovoriIzbriši