Najvažnije o Ukrajini: Mediji i „ruski zločin“ u Buči i plinska pobjeda Moskve

Da se osvrnemo malo na situaciji u Ukrajini, jer vas to vjerojatno najviše zanima. Trenutno je u tijeku propagandna i medijska kampanja o navodnim ruskim zločinima u gradu Buči.

Snimka koju neprestano objavljuju mediji je snimljena četiri dana poslije predaje grada gradskoj upravi, nakon čega su Ukrajinci granatirali nekoliko položaja napuštene ruske vojne tehnike i ušli u grad. Nije bilo ničega posebno zanimljivog u gradu, što možete vidjeti na videu ukrajinske vojske od 1:17 sekundi. Nema kiše, kao što vidite. Četiri dana poslije dolaze SBU i televizija i snimaju ovo što vidite na početku, odnosno leševe pored ceste i sve čime vas bombardiraju ovih dana.

Rusija je danas tražila posebnu sjednicu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda na tu temu, ali je London uložio veto na raspravu i sjednica se neće održati. Ali ako su sigurni u rusku krivnju, zašto se boje onoga što bi ruska delegacija mogla reći? Mislim da bi ovo bilo dovoljno, iako mnogi od vas pretpostavljaju da „nešto nije u redu“ s ovim optužbama, ali medijska hidra Zapada, uključujući poltronske medije u Hrvatskoj, čak i portal Advance, s člankom Advance ili Geopolitika bivšeg Tuđmanovog obavještajca Zorana Metera, koji je radio u vrijeme guranja Hrvatske u NATO, koji također prvo opširno citira zapadnu verziju, a onda u par redaka ubacuje ruski odgovor, uz zaključak „da se ovaj nemili događaj i zločin nad civilima tek počinje politički zahuktavati, a stvari će biti jasnije tek kada se i ukoliko provede neovisna istraga“. Pa „istragu“ su mogli provesti da su pogledali snimke ne ruske, već ukrajinske vojske, i usporedili datume. Zaključak je da u Hrvatskoj nema medija, portala, novina i „novinara“ koji nije „na liniji“ Centralnog komiteta duopola NATO/EU iz Bruxellesa i svi su u manjoj ili većoj mjeri neprijatelji Ruske Federacije. Za sada se troje usudilo suprotstaviti tom narativu, bez otvorenog podržavanja rata kao takvog – prof. Jelena Jurišić, ekonomist Slavko Kulić i Vedrana Rudan, čiju kolumnu upućujem da preletite. Kratka je i više nego jasna. Ostali, bez iznimke, trebaju dobiti trajnu zabranu ulaska u Rusiju kao dio „propagande medijske mašinerije NATO pakta u širenju laži u ratu u Ukrajini“. To bi bilo najmanje što zaslužuju. Novinarsku etiku i sve ostalo su izdali. Neki odavno, a neki sa situacijom u Ukrajini, iako se mnogi od njih još ponose na Facebooku i Twitter sa slikama iz Moskve i drugih ruskih gradova. Slobodno ih mogu maknuti, jer im Rusija ovo neće zaboraviti.

Idemo dalje. Došao je i dan kojeg smo čekali. Od sada se plin kupuje za rublje, a tko neće, neće ga ni dobiti. Istina, Moskva je stvorila pogodan mehanizam konverzije s Gazprombankom, ali neki još ne žele shvatiti da je kupovina plina za dolare i eure stvar prošlosti i da će na konverziji „kajmak“ ubirati Gazprombanka.

Danas ćemo krenuti s jednom smiješnom izjavom.

Europska povjerenica Margrethe Vestager savjetuje da kontrolirate tuširanje i svaki put kada isključite vodu, recite “Shvati, Putine!”

Njemački ministar gospodarstva Robert Habeck preporučio je Nijemcima da "štede energiju kako bi postali neovisni o uvozu energije iz Ruske Federacije". No, njegov francuski kolega se nakon slične poruke suočio s kritikama s krajnje desnice i čini se da će Macron imati problema na izborima 10. travnja. Da ne govorimo da Korzika doslovno gori i tamo je neka vrsta ratnog stanja, jer Korzikanci žele ili „državu u državi“ ili neovisnost. Uglavnom, na manje ne žele pristati.

Malo tko kaže da bi nestašica mogla ugroziti i dizel goriva, odnosno goriva za milijune automobila, autobusa, kamiona, traktora, građevinske opreme, kamiona za smeće i neke lokomotive.

Bez dizelskog goriva sva će ta vozila stati. To znači da će i veliki dijelovi gospodarskog života biti ugašeni. Privremeno, naravno.

Glavni tržišni igrači već prijavljuju nestašicu dizelskog goriva. U Europi postoji "sustavna nestašica dizelskog goriva", za Financial Times kaže Russell Hardy, čelnik švicarske trgovačke tvrtke Vitol. Thorbjorn Tornqvist, osnivač konkurenta Gunvora, čak govori o "globalnom problemu".

Ovo je dinamika cijena dizelskog goriva i benzina u Njemačkoj kod veleprodajnih dobavljača, a prema tome, u maloprodaji, sve to izgleda još zastrašujuće. Potrebno je potpuno zabraniti rusku naftu, za slavu Ukrajini.

Ah da, u Hrvatskoj su osvanuli grafiti s ustaškim „klempavim U“. Iskreno govoreći, ovdje možemo pohvaliti one koji su ga ispisali, jer su barem pošteni i ne skrivaju se iza fraza o „slobodi i demokraciji“, te priznaju da je ideologija Ante Pavelića i ustaškog pokreta bliska onoj koju trenutno prakticira režim u Kijevu. Komplimenti na iskrenosti. Još jednom. Barem se ne kriju iza fotografija iz Rusije i ranijih reportaža iz „Mordora s Istoka“, a sada lažu i znaju da lažu, ali eto, „mora se, jer…“, jer što? Riskiraš otkaz? Pa što onda? Otkaz ili obraz? Biraj.  

Ali vratimo se plinu. Jučer je Der Spiegel konačno uspio artikulirati trenutnu situaciju na nevjerojatno jasan način: “Uz embargo na plin Rusija će izgubiti mnogo novca, ali Europa će izgubiti sve."

"Shvati, Putine!"

Vladimir Vladimirovič je upravo potpisao dekret o neizbježnoj odmazdi protiv  Europske unije za sve. Odmazdi, naravno, isključivo u rubljama. Ruske vlasti nisu, kao što se događalo prije, nagovorili bivši partneri da se predomisle i shvate svoje pogreške. Ne, Putin je nastavio dizati ulog do krajnjih granica.

A što bi se u konačnici trebalo promijeniti na tržištu plina EU.

Dakle, algoritam je krajnje jednostavan: prije kupnje nove serije plina, jer se dio zaliha se još uvijek plaća unaprijed iz prethodnog razdoblja, europska tvrtka mora otvoriti račun u rubljama u Gazprombanci, iako je pod sankcijama.

Gazprombanka je jedina "ovlaštena banka" preko koje se provode valutno-rubaljske transakcije kada se plin isporučuje neprijateljskim zemljama.

Od 1. travnja 2022. sva plaćanja za opskrbu plinom preračunat će se u rublje, bez obzira na datum isporuke. Plaćanje se smatra izvršenim ne od trenutka primitka valute, već od trenutka prijenosa deviza u rublje s računa europske, američke ili japanske druge strane u Gazprombanci.

Ako nema takvog plaćanja, isporuke se zaustavljaju.

„Zabranjena je daljnja opskrba prirodnim plinom od strane ruskog dobavljača stranim osobama ako je nastupio rok za plaćanje isporučenog plina po ovom ugovoru, a strani kupac nije izvršio plaćanje ili izvršio u stranoj valuti, ili ne u cijelosti, ili na račun u banci koja nije ovlaštena banka u skladu s točkom 2. ove Uredbe", stoji u Putinovom dekretu.

Ako je novac primljen na račun druge banke ili ako je zamrznut devizni račun kupca, to su problemi druge strane, nitko na Zapadu ne može zamrznuti račune u rubljama.

I tada počinje misterij. Gazprombanka, nakon što je primila valutu, ne pretvara je automatski u rublje, već ide s ovom valutom na MICEX u Moskvu. Tamo kupuje rublje po trenutnom tečaju, pomažući jačanju rublje i ruskog gospodarstva, a ne zaboravimo da su nerezidenti s MICEX-a i drugih ruskih burzi izopćeni i ne zna se na koliko dugo. Moguće i godinama.

A tko je najveći kupac valute na MICEX-u? Pa Centralna banka Rusije. Tako Centralna banka više ne povlači 80% devizne zarade, već cijelu valutu.

Nadalje, Zapad ima sasvim prirodnu reakciju na akcije u kojima pošteno trguje Centralna banka, kojoj je zabranjeno trgovati u eurima i dolarima, sjećate se? A onda se ispostavi da je ova valuta već dugo bila otpisana, a Rusija je otplovila u Kinu, Indiju ili Egipat i Centralna banka Rusije će početi kupovati juane, rupije, egipatsku funtu i druge pouzdane valute za eure i dolare.

Postala je svojevrsna pumpa koja postupno pumpa 300 milijardi rezervi zamrznutih na Zapadu u valute zemalja prijateljskih Rusiji, a Rusija ostaje s jačanjem rublje i aktivnog gospodarstva, Kinezi kupuju depozite i resurse diljem svijeta za eure i dolare, Indijci podižu svoju Big Pharma i Big Digital. Svi su u plusu, osim “normalnih i slobodnih zemalja”.

A sada o prvim vidljivim posljedicama. Sjećate se ovog smiješnog grafikona rublja od prošlog tjedna?

Trgovanje u Rusiji završava i dolar  skače s vrlo značajnim razmakom, i tako nekoliko dana zaredom. Ali Kremlj najavljuje svoje mjere i otvara se rusko tržište s padom dolara. A evo kako su se onda otvorila zapadna tržišta u rublji:

Joj, ali zašto je toliko poskupjela rublja? Pred vašim očima, prekrivenim propagandom istkanom od petrodolara? Je li potražnja za rubljom toliko povećana? Što se događa, dobri ljudi, za Boga miloga?

Jasno je da je ovo tek prva reakcija tržišta na nove uvjete isporuke plina u Europu. Sasvim je moguće da će zapadna oligarhija pokušati spriječiti pad dolara u odnosu na rublju, ali evo još jednog smiješnog grafikona za vas - dolar je već pao u odnosu na euro, polako ali sigurno.

I da, za euro se trgovalo ispod 90 rubalja po komadu, a danas za oko 92 rublje, iako je to podatak s Forexa, ne s Moskovske burze, tako da je u Rusiji sigurno nešto slabiji. Dva deserta odjednom.

Prvo, zamislite trenutno raspoloženje plinskih brokera na europskim burzama. Plin vijuga cjenovnim koridorom od 1360 do 1460 dolara za tisuću kubika i potpuno je nejasno isplati li se ga sada prodavati.

Ako ljudi 1. travnja odu u Moskvu kako bi otvorili račune u rubljama, tada će cijene pasti, ali to su zalihe plina za budućnost, takozvani terminski ugovori. Stoga ga treba hitno prodati dok je cijena visoka. A za prodaju vam trebaju rublje u Gazprombanci. Kakav kaos za zapadne brokere.

Ako političari zabranjuju kupnju plina za rublje, onda se morate držati plina kojeg imate do zadnjeg trenutka, dok cijene ne odlete u svemir, inače, brokeri riskiraju gubitak. Ljudi za monitorima doslovno posijede naočigled, ali neizvjesnost samo raste.

Slava Ukrajini. Šteta što tastatura nema „klempavo U“, ali nema veze.

Drugo, ako sutra ljudi odu u Gazprombanku, nejasno je s kojim „obrazom“. Dobro, Nijemci, oni barem imaju ekonomiju. A što je s Poljacima nakon svega što su rekli u posljednje vrijeme? S kakvim će „obrazom“ ići otvarati račune u rubljama plinski poduzetnici iz Latvije i Litve. Zapravo, uvijek brkam ova dva „sela“, jer je Latvija već rekla da pristaje na poslovanje s rubljama.

A Vatikan je već napravio prvu uplati, kako čitam. I to nakon što se papa Bergoglio prvi put u svom pontifikatu svrstao na jednu stranu u ratu, da bi imao obraza reći da bi se s ruskim patrijarhom Kirilom mogao susresti u Kijevu. Nije čuo da je Ruska pravoslavna crkva zabranjena u Ukrajini, a sada slijedi zakon o oduzimanju cjelokupne njene imovine, stare oko 800 godina?

Imate li pojma kakav im je to kognitivni i mentalni udarac zadao Vladimir Putin? On uopće ne štiti osjećaje bivših ruskih „partnera“. Pravi je „tiranin i despot“.

Štoviše, mnogi od njih će prvi put vidjeti Rusiju uživo. Ma želi li ih potpuno slomiti? O Rusima znaju samo ono što čitaju iz zapadnih medija, pa zamislite kako će ova gomila tražiti prosjake s balalajkama? Kako će početi kopati po našim deponijama smeća u nadi da će snimiti umirovljenike prozirne od gladi, ali ih neće naći.

A ako slučajno uđu u ruske trgovine? Strašno je i pomisliti na to. I neće biti tenkova na raskršću, bez grubih vojnika sa strojnicama na svakoj ulici koji viču “Hej, tovariš, uđi, ne zadržavaj se! Ne gledaj u oči, ne smiješi se!“

I nema više smaknuća valutnih špekulanata i prodavača zapadnjačke kozmetike na vratima. Kako dalje živjeti s ovim saznanjima, pogotovo gledajući parkirališta na trgovačkim centrima zakrčena modernim automobilima?

Istina, neće svi doći do Gazprombanke, jer je rusko Ministarstvo vanjskih poslova odobrilo novi popis „alternativno nadarenih političara“, kojima je put u Rusiju zabranjen. Tamo je vjerojatno „naš“ Tonino Picula, što sam siguran, ali ima još „kandidata“.

Pa dobro, neće umrijeti. Za kraj bi, s obzirom na razloge za sankcije nametnute Rusiji, ne ove, nego one od 2014. i ranije, a posebno zbog laži oko „zločina u Buči“, svima, a posebno onima u koje sam vjerovao da će barem jednu istinitu vijest objaviti, uglavnom novinari hrvatskih medija kao Miro Aščić ili  Hassan Diab s njegovim „Kopernikanskim zaokretom“ u RTL Direktu, citirao Njegoša: „Svak' je rođen da po jednom umre, a čast i bruka žive dovijeka“. To vaše: „Morao sam…“ gledajte kroz prizmu ove izreke najvećeg crnogorskog uma, pisca, filozofa i državnika Petra II. Petrovića Njegoša.