Odnos Zapada prema Rusiji otrijeznio ruske liberale i sada su i oni za rat do pobjede

U razgovoru s Ivanom Danilovim je jedan ruski oligarh, liberal, blizak ruskim vlastima, nakon uvođenja obaveze plaćanja plina, ali ne samo, u ruskoj valuti, rekao: „E sad ćemo im je**bati majku“. Da, kada razgovaraju privatno, i ljudi iz visokog biznisa i politike koriste ovaj rječnik, ne samo u Rusiji. Ali zanimljiva je metamorfoza, jer je u početku bi ona rubu odluke poput Čubajsa, da ostavi sve, uzme novac i pobjegne iz Rusije.

“Pošto su usvojili sankcije protiv nas, mi ćemo im sad je**ti majku. Sada će morati kupovati rublje na Moskovskoj burzi kako bi kupovali plin od nas. Ali ovo je cvijeće. Samo početak. Sad ćemo ih sve je**ti!”, kaže mi oduševljeno poznanik visokog ruskog državnog službenika.

Već duže vrijeme radi u Putinovom timu, ali se smatra čovjekom liberalnih stavova. Prije mjesec dana moj sugovornik je bio drugačijeg raspoloženja i pomalo zbunjeno rekao da je najvažnije zaustaviti krvoproliće u Ukrajini, a onda treba razmišljati kako živjeti u novoj stvarnosti.

Nije on jedini koji je to govorio. U Rusiji već dugo nema nelojalnih ljudi na vlasti, ali dužnosnici, zaposlenici i čelnici državnih tvrtki, zastupnici, voditelji državnih poduzeća - u osobnim razgovorima, gotovo svi su izrazili u najmanju ruku zbunjenost u vezi s invazijom Ukrajine. No, tijekom mjesec dana koliko traje vojni sukob, nije bilo masovnog egzodusa dužnosnika i državnih upravitelja. Veliki biznis ili šuti, ili se ograničava na neutralne fraze, „Bože, kakav je ovo svijet?“.

Proteklih tjedan dana razgovarao sam s nekoliko ljudi bliskih Putinu, kao i s desetak državnih službenika različitih razina i zaposlenika državnih tvrtki. Imao sam dva cilja. Prvo, razumjeti kakva raspoloženja vladaju u ruskoj eliti i njoj bliskim ljudima nakon neviđenih sankcija uvedenih Rusiji. Drugo, pokušao sam saznati pokušava li netko uvjeriti ruskog predsjednika Vladimira Putina da zaustavi krvoproliće i zašto se Roman Abramovič pokazao kao posrednik-diplomat.

Ukratko, može se konstatirati da se tijekom proteklih mjesec dana ostvario Putinov san o konsolidaciji ruske elite.

Ovi ljudi shvaćaju da je sada njihov život povezan samo s Rusijom i da ga trebaju graditi ovdje. Različitosti i utjecaji krugova i klanova su izbrisani zbog činjenice da su u masi ljudi izgubili prijašnji položaj i resurse. Moguće sklapanje mirovnog sporazuma vjerojatno neće promijeniti raspoloženje u ruskim elitama.

“Prešli smo točku bez povratka. Svi razumiju da će biti mira, ali da taj mir neće dovesti do povratka života kakav je bio prije”, kaže izvor blizak Kremlju.

Istovremeno, rusko društvo se, kako uvjeravaju moji sugovornici, pod naletom propagande i posljedicama sankcija, također okupilo u podršci Putinovim postupcima. U situaciji kada je, kako im se čini, cijeli svijet protiv Rusa, građani su počeli “mrziti Zapad i konsolidirati se”. Prvo ću govoriti o ovome.

Društvo pod izvanrednim stanjem

Iako službeno Rusija ne vodi rat, već provodi "specijalnu operaciju", ruska državna propaganda radi punim kapacitetom i državni kanali sada prikazuju gotovo samo informativne emisije temeljene na brifinzima Ministarstva obrane i drugim službenim informacijama o "specijalnoj operaciji", te propagandne talk showove. Stanovništvu je pojašnjeno da se Rusija bori u Ukrajini s nacistima koji su pripremali napad na Donbas. Za više straha govore o biolaboratorijima na teritoriju Ukrajine u kojima su, navodno uz potporu Sjedinjenih Država, pripremali biološko oružje protiv Slavena. Istina, ima tu puno propagande, ali rat je i nema prostora za fraze o „zapadnim partnerima“, za koje su „Rusi barbari i divljaci koje treba zbrisati s lica zemlje“. To propagandu gledam svaki dan na hrvatskim kanalima i, iskreno, počinje mi se gaditi i sve ostalo, čak i ono što nema veze s Ukrajinom. Prije svega jer nema jednog jedinog glasa ne proruskog, već da se kritički zapita zašto je do ovoga moralo doći i što potvrđuje navode o „ruskom barbarstvu“? Ne. Propaganda melje sve i prisiljava i one za koje osobno znam da svoju novinarsku profesiju ne bi tako radili, ali su podlegli ucjenama i pritiscima. Ali u mojim očima ih to ne amnestira.

U Rusiji je sam Putin jasno dao do znanja da protivnike rata u zemlji smatra neprijateljima Rusije, koji djeluju u interesu zapadnih zemalja.

"One zapadne zemlje pokušat će se kladiti na takozvanu „Petu kolonu“, na nacionalne izdajnike, na one koji zarađuju ovdje, kod nas, a tamo žive", rekao je Putin 16. ožujka.

Prema njegovom mišljenju, kolektivni Zapad pokušava podijeliti rusko društvo. Kako bi uvjerio sve da Rusi podržavaju njegove odluke, Putin održava sastanke i skupove s građanima koji ovise o državi.

Sve je to uslijedilo nakon početka vala javnog nezadovoljstva ratom. U prvim danima ljudi su izlazili na ulice, masovno potpisivali otvorena pisma i peticije, poznati umjetnici, redatelji, pisci, javne osobe diljem zemlje su na društvenim mrežama govorili protiv rata. To nije dugo trajalo. U tjedan dana vlasti su blokirale i rastjerale gotovo sve nezavisne medije, uvele nove zakone o vojnom izvještavanju, koji se mogu smatrati cenzurom, nisu dale ni najmanju šansu da se ulične akcije razviju u masovne prosvjede ili Majdan.

U prva dva tjedna je policija privela 15 000 ljudi. Privela, da se razumijemo, ne uhapsila i zadržala. Ovdje treba pojašnjenje jer se novinari na Zapadu vole „igrati“ s ovim pravnim terminom, pa privođenja navode kao hapšenja, iako se tu radi o odvođenju u policijsku stanicu na sat ili dva, pa slijedi puštanje kući, možda uz neku novčanu kaznu.

U prvim danima je Rusija gubila informativni rat. Eho Moskve je prenosio informativne emisije ukrajinskog državnog medijskog servisa, kao i televizija Dožd. Onda je usvojen zakon koji je ugasio oba medija. Za Državnu dumu, Kremlj i Vladu je to ipak bilo previše.

Ali početno vrijeme vojne operacije, pod utjecajem takvog izvještavanja, ljudi su imali negativan stav prema kampanji. Podjela u društvu je bila teška, 50 prema 50. Ali onda su se svi državni mediji okupili i počeli puštati normalne sadržaje. Al onda kada su na Zapadu počeli govoriti da su svi Rusi loši, kad su počeli bojkotirati umjetnike, sportaše, uklanjati ruske sadržaje u kazalištima i skidati pisce s polica u knjižnicama, sve se promijenilo.

„Sada je omjer negdje između 75% i 25% u korist pristaša vojne operacije. Odnosno, dolazi do društvene konsolidacije. Pozivi protiv rata nisu nimalo popularni, to je sada marginalna priča”, kaže Danilovu izvor u vodstvu jedne od regija u europskom dijelu zemlje, gdje će se ove godine održati guvernatorski izbori, što znači da tamo vlasti stalno mjere javno raspoloženje. Prema njegovim riječima, sada u društvu ne postoji stav "ajmo završiti", već stav "ajmo završiti, ali pod našim uvjetima".

Ljudi na vlasti s kojima sam razgovarao jednoglasno tvrde da su za mnoge obične građane, barem dok nema snažnog porasta nezaposlenosti, sankcije i druge ekonomske i političke posljedice rata s Ukrajinom imale učinak suprotan od onoga kojeg iste imaju u zapadnim zemljama.

Masovni egzodus zapadnih brendova kao IKEA, Apple, Zara, McDonald's, Carlsberg, itd., obustava poslovanja, zabrana letova, devalvacija rublje, poteškoće u kupovini dolara i eura natjerali su mnoge Ruse da vjeruju da cijeli svijet je protiv njih, a oni se u takvoj situaciji ponašaju na poseban način, kažu moji sugovornici.

“Naša zemlja je nakon Velikog Domovinskog rata odmah počela da se obnavlja i čisti. I nakon 30 godina, zemlja je uglavnom već bila u redu. Ovi ljudi na Zapadu ne razumiju s kim su se petljali. To oštro potiče na podršku kampanji čak i one koji su mislili drugačije i postavljali pitanja vlasti. Ali sada neće još dugo postavljati pitanja, mrzit će Zapad i konsolidirati se da bi radili svoj posao, posebno ljudi srednjih godina. To je vrlo suptilna stvar koju Zapad uopće ne shvaća”, uzbuđeno tvrdi jedan od mojih visokopozicioniranih poznanika, dodajući da se osjeća pomlađenim za nekoliko desetljeća. Iskreno govoreći, teško mi je shvatiti osjeća li on to ili je to privremena obrambena reakcija.

Prema Sveruskom centru za javno mnijenje, 74% Rusa podržava "specijalnu vojnu operaciju" u Ukrajini, a razina povjerenja u Putina od početka operacije porasla je sa 67,2% na rekordnih 80,6%, koju nije imamo već dugi niz godina. Naravno, „nezavisni sociolozi“ smatraju da bi, kada bi se Rusi pitali o njihovoj podršci ratu, broj njegovih pristaša bio manji.

I prije rata je ravnatelj nezavisnog Levada centra rekao da su ispitanici koji su kritični prema politici Rusije izbjegavali odgovarati na pitanja sociologa o Ukrajini. Međutim, sad sam Levada centar u svojoj posljednjoj anketi provedenoj krajem ožujka izvještava: „U ožujku je značajno poraslo odobrenje glavnih državnih institucija: aktivnosti predsjednika odobrava 83%, premijera - 71 %, vlade - 70%, Državna dume - 59%. Dramatično se povećao udio onih koji vjeruju da stvari u zemlji idu u dobrom smjeru.”

Za ne vjerovati. Od Zapada osnovan i de facto liberalni Levada centar iznosi iste podatke kao kremaljske službe.

Putinov san postaje stvarnost

No, što o sebi misle ruske elite, čiji je vrh pao pod neviđene međunarodne sankcije, a oligarsi gube stanove, dvorce i jahte u inozemstvu, te mogućnost posjeta mnogim zemljama? Na popisima sankcija sada se ne nalaze samo dužnosnici, zastupnici Dume i sigurnosni dužnosnici, već i gospodarstvenici i najviši menadžeri koji su se do 24. veljače pokušavali distancirati od politike. Na primjer, Roman Abramovič, Oleg Tinkov, Mihail Fridman, Petr Aven, Aleksej Mordašov, German Gref i nekoliko njegovih zamjenika, Igor Šuvalov i drugi.

“Kad sam vidio što rade ovim nesretnim paraolimpijcima, za mene je to bila poanta. Pa, dovraga s iPhoneom, pa imat ću kineski telefon. Evo imam njemački auto, pa neka bude i kineski ili ruski. Sada razumijem da je Putin u pravu da se cijela ova priča morala dogoditi na ovaj ili onaj način. I da bi nam te sankcije svejedno bile nametnute”, kaže visoki državni službenik koji je prije mjesec dana vjerovao da se imperijalne ambicije mogu očitovati i na druge načine, primjerice rastom jakog gospodarstva, a ne slanjem vojske u suverenu zemlju.

Prema riječima nekoliko ljudi na različitim razinama vlasti, osobne sankcije učinile su Putinu veliku uslugu i pomogle da se postigne ono što je dugi niz godina bilo nemoguće - pretvoriti ruske elite u proruski monolit.

“Sve ove osobne sankcije cementiraju elite. Svi koji su razmišljali o nekom drugom životu shvaćaju da je sljedećih najmanje 10 do 15 godina njihov život koncentriran u Rusiji, da će njihova djeca studirati u Rusiji i njihove obitelji će živjeti u Rusiji. Ti se ljudi osjećaju uvrijeđeno od strane Zapada i neće nikoga rušiti, nego će ovdje graditi svoje živote”, kaže visoki izvor u jednoj od državnih tvrtki koje su potpale pod sankcije.

Paradoksalno, i društvo i elite, dotad beskrajno udaljene jedna od druge, sada, ako se nisu međusobno okupile, onda barem osjećaju da su na istom brodu. Iz izjava sugovornika zaključio sam da se između državnog aparata i državnog biznisa mogu uvjetno razlikovati tri skupine. Mnogi stariji ljudi osjećaju entuzijazam i priliku da zarade novac i počnu ispočetka, kao '90-ih.

“Misle da smo glupi? Mi nismo glupi. Mi smo ruski ljudi. Ništa, sad se mobilizirajmo i radit ćemo. Čekaj, kokoši se broje na jesen, kako se kaže”, kaže mi jedan od ovih ljudi u vodstvu državne tvrtke koja je pala pod sankcije.

Bez entuzijazma, ali s razumijevanjem, prihvatili su sve kako jeste i nastavljaju raditi svoj posao, iako ne vide uvijek smisao u tome, ljudi srednjih godina, od 45-50 godina, koji su u mladosti živjeli u sovjetsko doba.

“Sada je puno važnije shvatiti kako ćemo živjeti u ovim uvjetima”, kaže moj sugovornik u ovoj dobnoj kategoriji, koji zauzima visoko mjesto u hijerarhiji moći i smatra se tehnokratom.

“Pa da, ako se mora jesti korijenje i roditi u polju. Ali koje su druge opcije?“, tužno je ironičan drugi sugovornik iste dobi.

Najviše frustrirana je skupina od 35-40 godina, u kojoj je resetirana većina postignuća koja su stekli ne tako davno. Neki od njih se osjećaju napušteno i ne vole sugrađane koji su napustili zemlju, koji ih, po njihovom mišljenju, iz inozemstva uče kako živjeti i rušiti režim.

“Želim im reći: Samo šutite”, opisuje svoje osjećaje i mišljenje svojih vršnjaka jedan od mojih najmlađih izvora, koji je na čelu borbe države s posljedicama zapadnih sankcija.

Drugi mladi službenik koji ne podržava rat kaže da se osjeća u zamci.

Nepodnošljivo je ostati, ali je nemoguće dati otkaz i otići jer ga nitko neće pustiti iz zemlje, tvrdi.

Uvođenje osobnih sankcija i prekid veza s vanjskim svijetom za ruske elite imaju još jednu posljedicu. Zbog gubitka financijskog položaja i kolosalnih političkih posljedica, razne interesne skupine i klanovi, prema riječima jednog od mojih sugovornika, "nestali su".

“Nema grupa, krugova, klanova, sve je uništeno. Svi su izgubili financijsko povjerenje, političko, izgubili su svoj položaj. Tko je mogao sudjelovati u pokušajima utjecaja na Putina s različitih strana u različitim prilikama, mogao je. Sve je resetirano na nulu, svatko je postao akter svoje povijesti. Primjetne su samo pojedinačne sporadične akcije”, objašnjava stariji izvor.

Oni ljudi koji uspiju komunicirati s Putinom žale se da on sam priča sa zanimanjem, ali gotovo ne sluša što mu govore, objašnjava situaciju osoba koja poznaje ljude koji su razgovarali s predsjednikom posljednjih mjesec dana. Stoga pretpostavljaju da su Putinu potrebni mirovni pregovori da bi dobio vrijeme, ali on i dalje vjeruje vojsci, koja kaže da se Donjecka i Luganska regija i obala Azovskog mora mogu uzeti od Ukrajine.

Tko bi mogao uvjeriti Putina?

„Beskorisno je i besmisleno“, ovako mi odgovaraju svi ljudi s kojima sam razgovarao na pitanje pokušava li se onaj dio ruske elite koji se ne slaže s Putinovim postupkom u odnosu na Ukrajinu ujediniti i utjecati na njega.

“Nitko ne može ništa zahtijevati. Mogu doći i razgovarati, ali nema smisla. Putin ima jasnu sliku u glavi koju ponavlja svima: Htjeli smo biti prijatelji, proglasili su nas svojim neprijateljima, okružili su nas sa svih strana, bili su spremni prihvatiti Ukrajinu u NATO i rasporediti projektile. Provocirali su nas i drugog izlaza nije bilo”, govori svima, što tvrdi osoba upoznata s detaljima pregovaračkog procesa između Rusije i Ukrajine, dodajući da postoji i objektivan problem pristupa Putinu.

Krug njegovih kontakata je što je moguće uži. Proteklih mjesec dana nije javno prijavljen niti jedan susret Putina jedan na jedan s bilo kim iz ruske elite tko bi, recimo, iz ideoloških razloga mogao ne podržati rat.

U Putinovom najužem krugu ima nekoliko ljudi liberalnih stavova. Među njima su predsjedniku najbliži šef Računske komore Aleksej Kudrin i predsjednik Sberbanke German Gref. Izgubili su najveći dio svog utjecaja, kao i cijela takozvana "liberalna kula", čije je postojanje upitno, ali još uvijek imaju pristup predsjedniku Rusije.

Putin, Kudrin i Gref zajedno su radili u uredu gradonačelnika St. Peterburga '90-ih. Upravo je Kudrin pomogao Putinu da se preseli u Moskvu 1996. i nađe posao u predsjedničkoj administraciji, dok je Gref nadgledao razvoj ekonomskog programa u prva dva Putinova predsjednička mandata. Kudrin i Gref, kao ministri, proveli su nekoliko ključnih reformi koje su, uz visoke cijene nafte, osigurale gospodarski rast u Rusiji 2000.-2008. Pod Kudrinom i Grefom, Rusija je prije roka otplatila svoje dugove zemljama Pariškog kluba, što je Putinu omogućilo samostalnu međunarodnu politiku.

Kudrin je dvaput priznat kao najbolji ministar financija na svijetu. 2010. prema časopisu Euromoney i 2003. prema časopisu The Banker.

"Ponosan sam što je takva osoba radila u mojoj vladi", rekao je Putin 2013.

U tom trenutku Kudrin nije imao pristup javnosti zbog svađe s Dmitrijem Medvedevom. No, unatoč tome, Putin je rekao da mu je Kudrin prijatelj i da nije napustio tim.

Kudrin je s Putinom razgovarao prvih dana nakon početka rata, iako je razgovor bio planiran prije ovog događaja, kažu moji sugovornici. Njemu bliska osoba kaže da je Kudrin upozorio Putina na posljedice rata, da će se gospodarstvo zemlje vratiti na početak '90-ih, a to bi moglo dovesti do društvenih potresa.

No od predsjednika nije bilo odgovora. Drugi Kudrinov poznanik kaže da je šef Računske komore nekoliko dana nakon razgovora s Putinom izgledao zapanjeno, jer mu je dao do znanja da će ovaj rat biti dug. Sam Kudrin je 16. ožujka na svojoj Facebook stranici napisao: “Posljednjih tjedana svijet u kojem živimo dramatično se promijenio. Najvjerojatnije će te promjene biti s nama još dugo.”

Nakon početka vojne operacije, sam Gref i Sberbanka, na čijem je čelu od 2007. godine, našli su se pod teškim sankcijama SAD-a i EU. No, prema mojim informacijama, to Grefa nije potaknulo na razgovor s Putinom o potrebi zaustavljanja kampanje. Štoviše, Sberbanka je zauzela oštar stav prema onima koji su otišli s početkom rata i željeli raditi na daljinu. Od njih se traži da se vrate ili da daju otkaz.

Ni Kudrin, ni Gref, ni bilo tko drugi sada neće uvjeravati Putina da zaustavi rat, neće ih se ni slušati, siguran je visoki ruski dužnosnik.

“Da, kako to zamišljaš? Beskorisno je. U tijeku je vojna operacija i sada nije vrijeme za takve savjete”, kaže.

Prema njegovim riječima, svi razgovori mogući su tek kada prođe vruća faza sukoba. Reći Putinu bilo što protiv rata sada bi bilo svojevrsno samoubojstvo, rekao je ruski biznismen Mihail Fridman u intervjuu za Bloomberg, koji je i sam potpao pod sankcije. S njim se slažu i moji sugovornici.

Druga osoba koja bi mogla utjecati na predsjednika je Elvira Nabiullina, guvernerka Centralne banke. Nije iz Sankt Peterburga, ali već više od 20 godina radi za Putina. Od 1999. do 2000. bila je jedan od autora „Strategije 2010“, Putinovog programa ekonomskih reformi. Od 2013. godine je na čelu Centralne banke Rusije, a ugovor joj je istekao ljetos. Prema Bloombergu, Nabiullina je htjela napustiti svoju funkciju nakon događaja u Ukrajini, no Putin je nije pustio. Međutim, dva izvora bliska Nabiullini i istodobno bliska Putinu sumnjaju u ovu verziju događaja, kao i dva izvora bliska vladi.

“Ljudi koji ovako opisuju situaciju ne razumiju kako sve funkcionira unutra, i to su njihove puste želje”, kategoričan je jedan od mojih sugovornika.

Prema njegovim riječima, Nabiullina razumije pravila igre i najviše što bi mogla reći predsjedniku je: Budući da se situacija tako teško razvija i ako postoje sumnje u moj profesionalizam, razumjet ću ako me ne otpustite.

Nabiullini poznanici kažu da je jako zabrinuta zbog onoga što se događa. Jedan od njih, sugovornik blizak vlasti, napominje još jednu stvar.

“Prošle jeseni su Nabiullini klevetnici pokazali video s njezinim mužem i još jednom ženom. Ovo je nevjerojatno odvratno i bestijalno. Pakleno radi, a oni je ponižavaju. Ali ni nakon toga nije otišla. Dodaje da će se svaki spor s Putinom i dobrovoljni otkaz doživljavati kao izdaju.

Marš pojedinačnih neistomišljenika

Bivši potpredsjednik vlade Arkadij Dvorkovič izrazio je svoje protivljenje ratu sredinom ožujka. To je došlo jer je njegov položaj kao predsjednika Međunarodne šahovske federacije bio klimav, jer je savez jednoglasno odlučio zabraniti ruskim sportašima da se natječu pod svojom zastavom.

Nakon ove izjave, Dvorkovič je za sve okrivio Kremlj, ali je potpredsjednik Vijeća Rusjke Federacije Andrej Turčak nazvao njegov govor "nacionalnom izdajom" i pozvao na njegovu ostavku s mjesta predsjednika vladinog fonda Skolkovo. Dvorkoviča je oštro kritizirao i bivši kolega u vladi Medvedeva Dmitrij Rogozin.

Zbog toga je Dvorkovič podnio ostavku. No, očito je ovaj korak više bio odgovor na kritiku nego odlazak u znak protesta. Dvorkovič, koji je odavno izgubio svoj nekadašnji utjecaj, nalazi se u Moskvi, gdje je prošlog tjedna proslavio 50. rođendan, kažu dvojica njegovih poznanika.

Do sada je iz cijele elite bila samo jedna poznata osoba, koja je, po svemu sudeći, dala otkaz upravo zbog neslaganja s odlukom da se bori u Ukrajini.

Predsjednički savjetnik za održivi razvoj i jedan od arhitekata tržišnih reformi u Rusiji, Anatolij Čubajs, koji je otišao u Tursku i odlučio da se još neće vraćati. Akt šefa predsjedničke administracije pod Jeljcinom i prvog potpredsjednika vlade postao je poznat 23. ožujka, dok je dekret o njegovoj smjeni potpisan 25. ožujka.

Čubajsovi poznanici njegov korak nazivaju neočekivanim i on nikoga od njih nije upozorio na svoje planove. Navode i da su mislili da su on i supruga otišli u Tursku na odmor, a najmanje tjedan i pol prije nego što se saznalo za njegovu smjenu. Što je točno Čubajs rekao Putinu i je li uopće išta rekao, nije poznato. Vrijedi napomenuti da u Rusiji možda nema nepopularnijeg državnika od Čubajsa. Dužnosnici i propagandisti dočekali su njegov odlazak s likujućim veseljem, pa Čubajsov čin vjerojatno neće nadahnuti nekoga da ponovi takav korak.

Čubajs nije bio dio Putinovog najužeg kruga savjetnika i nije imao značajan utjecaj barem posljednjih deset godina. Posljednja mu je pozicija bila počasna mirovina, ali ga je predsjednik štitio od sigurnosnih snaga, unatoč njihovim pokušajima da ga zatvore. Upravo je Čubajs 1997. godine savjetovao Putina da radi u predsjedničkoj administraciji, nakon čega mu je karijera iz KGB-a brzo krenula uzbrdo, iako je Boris Nemcov kasnije rekao da je Čubajs bio protiv imenovanja Putina za premijera i pokušao odvratiti Jeljcina od toga.

Neusporedivo utjecajniji milijarder Roman Abramovič iznenada je bez ikakvih izjava pokazao svoju antiratnu poziciju diplomata. Od prvih dana vojnog sukoba u organiziranju pregovora, na zahtjev ukrajinske strane, sudjelovao je izrazito povučeni poduzetnik. Putinu Abramovič nije blizak prijatelj, već oligarh koji mu je ozbiljno pomogao. Na primjer, početkom 2000-ih, kako bi povratio kontrolu nad Prvim kanalom, jednim od glasnogovornika ruske propagande, kojeg je Abramovič donedavno posjedovao. Abramovičeva prodaja Sibnefta državi je označila važnu prekretnicu u povratku kontrole nad naftnim i plinskim sektorom. Osim toga, Abramovič je bio član "Obitelji" - najužeg kruga prvog ruskog predsjednika Rusije Borisa Jeljcina, koja je Putina izabrala za svog nasljednika.

Predsjednik Zelenski je u intervjuu ruskim novinarima, ne navodeći Abramoviča, rekao da oni gospodarstvenici koji pokušavaju pomoći u pregovorima to čine kako bi izbjegli sankcije, a da "u tome nema velikog domoljublja". Međutim, prema Wall Street Journalu, Zelenski je privatno zamolio američkog predsjednika Joea Bidena da ne uvodi sankcije Abramoviču. A član ukrajinske delegacije Mihail Podoljak nakon pregovora 29. ožujka nazvao je Abramoviča "izuzetno učinkovitim posrednikom".

"Odnosno, on djelomično moderira proces sa stajališta kako ne bi došlo do nesporazuma na startu, kada jedna strana nešto izjavi, a druga je to krivo shvatila, sa stajališta logistike pregovaračkog procesa”, rekao je Podoljak.

Budući da je s Putinom ionako beskorisno voditi temeljne razgovore o tome tko je u pravu, a tko u krivu, kako kažu moji sugovornici, Abramovič mu pomaže u predstavljanju raznih opcija za rješavanje sukoba. Njegov položaj se razlikuje od onoga u kojem su državni službenici i ovisni gospodarstvenici podređeni predsjedniku, te mu omogućuje da bude u statusu osobe s kompromisnim neslužbenim primirjem.

Pokazalo se da poslovni čovjek ima sve resurse potrebne za posrednika, napominju moji sugovornici koji ga poznaju. Ima pristup prvim osobama Rusije i Ukrajine, odobravanje njegovog posredovanja od obje strane, sredstva i mogućnosti kretanja između Moskve i Kijeva, pa je dvaput letio tamo-amo kroz Poljsku, poznanstva preko zajedničkih prijatelja s članovima ukrajinske delegacije Davidom Arahamijom i Rustemom Umerovom, a da ne govorimo o vlastitom iskustvu poslovnog čovjeka koji je izgradio svoje carstvo '90-ih.

Abramovič je od Istanbula barem još jednom posjetio Kijev radi razgovora. Sudjelovao je i u novom krugu pregovora koji je održan 29. ožujka. 

Faridai je objavio točke prijedloga ukrajinske strane Rusiji, koje je predsjednički pomoćnik Vladimir Medinski donio u Moskvu. Ako ukrajinski pregovarači imaju izravnu vezu sa svojim predsjednikom, ruski delegati tijekom pregovora komuniciraju samo sa šefom predsjedničke administracije Antonom Vainom.

Napominje se da je na pregovorima u utorak bilo prilike za potpuno zaustavljanje borbi i proglašenje privremenog primirja, ali su obje strane to izbjegle, nadajući se novim vojnim uspjesima. Što znači da rat ide dalje svojom logikom, ali sada s ruskim liberalnim taborom koji mu se ne protivi.