Odnos Zapada prema Rusiji otrijeznio ruske liberale i sada su i oni za rat do pobjede
U razgovoru s Ivanom Danilovim je jedan ruski oligarh, liberal, blizak ruskim vlastima, nakon uvođenja obaveze plaćanja plina, ali ne samo, u ruskoj valuti, rekao: „E sad ćemo im je**bati majku“. Da, kada razgovaraju privatno, i ljudi iz visokog biznisa i politike koriste ovaj rječnik, ne samo u Rusiji. Ali zanimljiva je metamorfoza, jer je u početku bi ona rubu odluke poput Čubajsa, da ostavi sve, uzme novac i pobjegne iz Rusije.
“Pošto su usvojili sankcije protiv nas, mi ćemo im sad je**ti
majku. Sada će morati kupovati rublje na Moskovskoj burzi kako bi kupovali plin
od nas. Ali ovo je cvijeće. Samo početak. Sad ćemo ih sve je**ti!”, kaže mi
oduševljeno poznanik visokog ruskog državnog službenika.
Već duže vrijeme radi u Putinovom timu, ali se smatra
čovjekom liberalnih stavova. Prije mjesec dana moj sugovornik je bio drugačijeg
raspoloženja i pomalo zbunjeno rekao da je najvažnije zaustaviti krvoproliće u
Ukrajini, a onda treba razmišljati kako živjeti u novoj stvarnosti.
Nije on jedini koji je to govorio. U Rusiji već dugo nema
nelojalnih ljudi na vlasti, ali dužnosnici, zaposlenici i čelnici državnih tvrtki,
zastupnici, voditelji državnih poduzeća - u osobnim razgovorima, gotovo svi su
izrazili u najmanju ruku zbunjenost u vezi s invazijom Ukrajine. No, tijekom
mjesec dana koliko traje vojni sukob, nije bilo masovnog egzodusa dužnosnika i
državnih upravitelja. Veliki biznis ili šuti, ili se ograničava na neutralne
fraze, „Bože, kakav je ovo svijet?“.
Proteklih tjedan dana razgovarao sam s nekoliko ljudi
bliskih Putinu, kao i s desetak državnih službenika različitih razina i
zaposlenika državnih tvrtki. Imao sam dva cilja. Prvo, razumjeti kakva
raspoloženja vladaju u ruskoj eliti i njoj bliskim ljudima nakon neviđenih
sankcija uvedenih Rusiji. Drugo, pokušao sam saznati pokušava li netko uvjeriti
ruskog predsjednika Vladimira Putina da zaustavi krvoproliće i zašto se Roman
Abramovič pokazao kao posrednik-diplomat.
Ukratko, može se konstatirati da se tijekom proteklih mjesec
dana ostvario Putinov san o konsolidaciji ruske elite.
Ovi ljudi shvaćaju da je sada njihov život povezan samo s
Rusijom i da ga trebaju graditi ovdje. Različitosti i utjecaji krugova i
klanova su izbrisani zbog činjenice da su u masi ljudi izgubili prijašnji
položaj i resurse. Moguće sklapanje mirovnog sporazuma vjerojatno neće
promijeniti raspoloženje u ruskim elitama.
“Prešli smo točku bez povratka. Svi razumiju da će biti mira,
ali da taj mir neće dovesti do povratka života kakav je bio prije”, kaže izvor
blizak Kremlju.
Istovremeno, rusko društvo se, kako uvjeravaju moji
sugovornici, pod naletom propagande i posljedicama sankcija, također okupilo u
podršci Putinovim postupcima. U situaciji kada je, kako im se čini, cijeli
svijet protiv Rusa, građani su počeli “mrziti Zapad i konsolidirati se”. Prvo
ću govoriti o ovome.
Društvo pod
izvanrednim stanjem
Iako službeno Rusija ne vodi rat, već provodi
"specijalnu operaciju", ruska državna propaganda radi punim
kapacitetom i državni kanali sada prikazuju gotovo samo informativne emisije
temeljene na brifinzima Ministarstva obrane i drugim službenim informacijama o
"specijalnoj operaciji", te propagandne talk showove. Stanovništvu je
pojašnjeno da se Rusija bori u Ukrajini s nacistima koji su pripremali napad na
Donbas. Za više straha govore o biolaboratorijima na teritoriju Ukrajine u
kojima su, navodno uz potporu Sjedinjenih Država, pripremali biološko oružje
protiv Slavena. Istina, ima tu puno propagande, ali rat je i nema prostora za
fraze o „zapadnim partnerima“, za koje su „Rusi barbari i divljaci koje treba
zbrisati s lica zemlje“. To propagandu gledam svaki dan na hrvatskim kanalima i,
iskreno, počinje mi se gaditi i sve ostalo, čak i ono što nema veze s
Ukrajinom. Prije svega jer nema jednog jedinog glasa ne proruskog, već da se
kritički zapita zašto je do ovoga moralo doći i što potvrđuje navode o „ruskom
barbarstvu“? Ne. Propaganda melje sve i prisiljava i one za koje osobno znam da
svoju novinarsku profesiju ne bi tako radili, ali su podlegli ucjenama i
pritiscima. Ali u mojim očima ih to ne amnestira.
U Rusiji je sam Putin jasno dao do znanja da protivnike rata
u zemlji smatra neprijateljima Rusije, koji djeluju u interesu zapadnih
zemalja.
"One zapadne zemlje pokušat će se kladiti na takozvanu „Petu
kolonu“, na nacionalne izdajnike, na one koji zarađuju ovdje, kod nas, a tamo
žive", rekao je Putin 16. ožujka.
Prema njegovom mišljenju, kolektivni Zapad pokušava podijeliti
rusko društvo. Kako bi uvjerio sve da Rusi podržavaju njegove odluke, Putin
održava sastanke i skupove s građanima koji ovise o državi.
Sve je to uslijedilo nakon početka vala javnog
nezadovoljstva ratom. U prvim danima ljudi su izlazili na ulice, masovno
potpisivali otvorena pisma i peticije, poznati umjetnici, redatelji, pisci,
javne osobe diljem zemlje su na društvenim mrežama govorili protiv rata. To
nije dugo trajalo. U tjedan dana vlasti su blokirale i rastjerale gotovo sve
nezavisne medije, uvele nove zakone o vojnom izvještavanju, koji se mogu
smatrati cenzurom, nisu dale ni najmanju šansu da se ulične akcije razviju u
masovne prosvjede ili Majdan.
U prva dva tjedna je policija privela 15 000 ljudi. Privela,
da se razumijemo, ne uhapsila i zadržala. Ovdje treba pojašnjenje jer se
novinari na Zapadu vole „igrati“ s ovim pravnim terminom, pa privođenja navode
kao hapšenja, iako se tu radi o odvođenju u policijsku stanicu na sat ili dva, pa
slijedi puštanje kući, možda uz neku novčanu kaznu.
U prvim danima je Rusija gubila informativni rat. Eho Moskve
je prenosio informativne emisije ukrajinskog državnog medijskog servisa, kao i
televizija Dožd. Onda je usvojen zakon koji je ugasio oba medija. Za Državnu
dumu, Kremlj i Vladu je to ipak bilo previše.
Ali početno vrijeme vojne operacije, pod utjecajem takvog
izvještavanja, ljudi su imali negativan stav prema kampanji. Podjela u društvu je
bila teška, 50 prema 50. Ali onda su se svi državni mediji okupili i počeli
puštati normalne sadržaje. Al onda kada su na Zapadu počeli govoriti da su svi
Rusi loši, kad su počeli bojkotirati umjetnike, sportaše, uklanjati ruske
sadržaje u kazalištima i skidati pisce s polica u knjižnicama, sve se
promijenilo.
„Sada je omjer negdje između 75% i 25% u korist pristaša
vojne operacije. Odnosno, dolazi do društvene konsolidacije. Pozivi protiv rata
nisu nimalo popularni, to je sada marginalna priča”, kaže Danilovu izvor u
vodstvu jedne od regija u europskom dijelu zemlje, gdje će se ove godine
održati guvernatorski izbori, što znači da tamo vlasti stalno mjere javno
raspoloženje. Prema njegovim riječima, sada u društvu ne postoji stav
"ajmo završiti", već stav "ajmo završiti, ali pod našim uvjetima".
Ljudi na vlasti s kojima sam razgovarao jednoglasno tvrde da
su za mnoge obične građane, barem dok nema snažnog porasta nezaposlenosti,
sankcije i druge ekonomske i političke posljedice rata s Ukrajinom imale učinak
suprotan od onoga kojeg iste imaju u zapadnim zemljama.
Masovni egzodus zapadnih brendova kao IKEA, Apple, Zara,
McDonald's, Carlsberg, itd., obustava poslovanja, zabrana letova, devalvacija
rublje, poteškoće u kupovini dolara i eura natjerali su mnoge Ruse da vjeruju
da cijeli svijet je protiv njih, a oni se u takvoj situaciji ponašaju na poseban
način, kažu moji sugovornici.
“Naša zemlja je nakon Velikog Domovinskog rata odmah počela
da se obnavlja i čisti. I nakon 30 godina, zemlja je uglavnom već bila u redu.
Ovi ljudi na Zapadu ne razumiju s kim su se petljali. To oštro potiče na
podršku kampanji čak i one koji su mislili drugačije i postavljali pitanja vlasti.
Ali sada neće još dugo postavljati pitanja, mrzit će Zapad i konsolidirati se
da bi radili svoj posao, posebno ljudi srednjih godina. To je vrlo suptilna
stvar koju Zapad uopće ne shvaća”, uzbuđeno tvrdi jedan od mojih
visokopozicioniranih poznanika, dodajući da se osjeća pomlađenim za nekoliko
desetljeća. Iskreno govoreći, teško mi je shvatiti osjeća li on to ili je to
privremena obrambena reakcija.
Prema Sveruskom centru za javno mnijenje, 74% Rusa podržava
"specijalnu vojnu operaciju" u Ukrajini, a razina povjerenja u Putina
od početka operacije porasla je sa 67,2% na rekordnih 80,6%, koju nije imamo
već dugi niz godina. Naravno, „nezavisni sociolozi“ smatraju da bi, kada bi se
Rusi pitali o njihovoj podršci ratu, broj njegovih pristaša bio manji.
I prije rata je ravnatelj nezavisnog Levada centra rekao da
su ispitanici koji su kritični prema politici Rusije izbjegavali odgovarati na
pitanja sociologa o Ukrajini. Međutim, sad sam Levada centar u svojoj
posljednjoj anketi provedenoj krajem ožujka izvještava: „U ožujku je značajno
poraslo odobrenje glavnih državnih institucija: aktivnosti predsjednika
odobrava 83%, premijera - 71 %, vlade - 70%, Državna dume - 59%. Dramatično se
povećao udio onih koji vjeruju da stvari u zemlji idu u dobrom smjeru.”
Za ne vjerovati. Od Zapada osnovan i de facto liberalni
Levada centar iznosi iste podatke kao kremaljske službe.
Putinov san postaje
stvarnost
No, što o sebi misle ruske elite, čiji je vrh pao pod
neviđene međunarodne sankcije, a oligarsi gube stanove, dvorce i jahte u
inozemstvu, te mogućnost posjeta mnogim zemljama? Na popisima sankcija sada se
ne nalaze samo dužnosnici, zastupnici Dume i sigurnosni dužnosnici, već i
gospodarstvenici i najviši menadžeri koji su se do 24. veljače pokušavali
distancirati od politike. Na primjer, Roman Abramovič, Oleg Tinkov, Mihail
Fridman, Petr Aven, Aleksej Mordašov, German Gref i nekoliko njegovih zamjenika,
Igor Šuvalov i drugi.
“Kad sam vidio što rade ovim nesretnim paraolimpijcima, za
mene je to bila poanta. Pa, dovraga s iPhoneom, pa imat ću kineski telefon. Evo
imam njemački auto, pa neka bude i kineski ili ruski. Sada razumijem da je
Putin u pravu da se cijela ova priča morala dogoditi na ovaj ili onaj način. I
da bi nam te sankcije svejedno bile nametnute”, kaže visoki državni službenik
koji je prije mjesec dana vjerovao da se imperijalne ambicije mogu očitovati i
na druge načine, primjerice rastom jakog gospodarstva, a ne slanjem vojske u
suverenu zemlju.
Prema riječima nekoliko ljudi na različitim razinama vlasti,
osobne sankcije učinile su Putinu veliku uslugu i pomogle da se postigne ono
što je dugi niz godina bilo nemoguće - pretvoriti ruske elite u proruski
monolit.
“Sve ove osobne sankcije cementiraju elite. Svi koji su
razmišljali o nekom drugom životu shvaćaju da je sljedećih najmanje 10 do 15
godina njihov život koncentriran u Rusiji, da će njihova djeca studirati u
Rusiji i njihove obitelji će živjeti u Rusiji. Ti se ljudi osjećaju uvrijeđeno
od strane Zapada i neće nikoga rušiti, nego će ovdje graditi svoje živote”,
kaže visoki izvor u jednoj od državnih tvrtki koje su potpale pod sankcije.
Paradoksalno, i društvo i elite, dotad beskrajno udaljene
jedna od druge, sada, ako se nisu međusobno okupile, onda barem osjećaju da su na
istom brodu. Iz izjava sugovornika zaključio sam da se između državnog aparata
i državnog biznisa mogu uvjetno razlikovati tri skupine. Mnogi stariji ljudi
osjećaju entuzijazam i priliku da zarade novac i počnu ispočetka, kao '90-ih.
“Misle da smo glupi? Mi nismo glupi. Mi smo ruski ljudi. Ništa,
sad se mobilizirajmo i radit ćemo. Čekaj, kokoši se broje na jesen, kako se
kaže”, kaže mi jedan od ovih ljudi u vodstvu državne tvrtke koja je pala pod
sankcije.
Bez entuzijazma, ali s razumijevanjem, prihvatili su sve
kako jeste i nastavljaju raditi svoj posao, iako ne vide uvijek smisao u tome, ljudi
srednjih godina, od 45-50 godina, koji su u mladosti živjeli u sovjetsko doba.
“Sada je puno važnije shvatiti kako ćemo živjeti u ovim
uvjetima”, kaže moj sugovornik u ovoj dobnoj kategoriji, koji zauzima visoko
mjesto u hijerarhiji moći i smatra se tehnokratom.
“Pa da, ako se mora jesti korijenje i roditi u polju. Ali
koje su druge opcije?“, tužno je ironičan drugi sugovornik iste dobi.
Najviše frustrirana je skupina od 35-40 godina, u kojoj je
resetirana većina postignuća koja su stekli ne tako davno. Neki od njih se
osjećaju napušteno i ne vole sugrađane koji su napustili zemlju, koji ih, po
njihovom mišljenju, iz inozemstva uče kako živjeti i rušiti režim.
“Želim im reći: Samo šutite”, opisuje svoje osjećaje i
mišljenje svojih vršnjaka jedan od mojih najmlađih izvora, koji je na čelu borbe
države s posljedicama zapadnih sankcija.
Drugi mladi službenik koji ne podržava rat kaže da se osjeća
u zamci.
Nepodnošljivo je ostati, ali je nemoguće dati otkaz i otići
jer ga nitko neće pustiti iz zemlje, tvrdi.
Uvođenje osobnih sankcija i prekid veza s vanjskim svijetom
za ruske elite imaju još jednu posljedicu. Zbog gubitka financijskog položaja i
kolosalnih političkih posljedica, razne interesne skupine i klanovi, prema
riječima jednog od mojih sugovornika, "nestali su".
“Nema grupa, krugova, klanova, sve je uništeno. Svi su izgubili
financijsko povjerenje, političko, izgubili su svoj položaj. Tko je mogao
sudjelovati u pokušajima utjecaja na Putina s različitih strana u različitim
prilikama, mogao je. Sve je resetirano na nulu, svatko je postao akter svoje
povijesti. Primjetne su samo pojedinačne sporadične akcije”, objašnjava stariji
izvor.
Oni ljudi koji uspiju komunicirati s Putinom žale se da on
sam priča sa zanimanjem, ali gotovo ne sluša što mu govore, objašnjava
situaciju osoba koja poznaje ljude koji su razgovarali s predsjednikom
posljednjih mjesec dana. Stoga pretpostavljaju da su Putinu potrebni mirovni
pregovori da bi dobio vrijeme, ali on i dalje vjeruje vojsci, koja kaže da se
Donjecka i Luganska regija i obala Azovskog mora mogu uzeti od Ukrajine.
Tko bi mogao uvjeriti
Putina?
„Beskorisno je i besmisleno“, ovako mi odgovaraju svi ljudi
s kojima sam razgovarao na pitanje pokušava li se onaj dio ruske elite koji se
ne slaže s Putinovim postupkom u odnosu na Ukrajinu ujediniti i utjecati na
njega.
“Nitko ne može ništa zahtijevati. Mogu doći i razgovarati,
ali nema smisla. Putin ima jasnu sliku u glavi koju ponavlja svima: Htjeli smo
biti prijatelji, proglasili su nas svojim neprijateljima, okružili su nas sa
svih strana, bili su spremni prihvatiti Ukrajinu u NATO i rasporediti
projektile. Provocirali su nas i drugog izlaza nije bilo”, govori svima, što
tvrdi osoba upoznata s detaljima pregovaračkog procesa između Rusije i
Ukrajine, dodajući da postoji i objektivan problem pristupa Putinu.
Krug njegovih kontakata je što je moguće uži. Proteklih
mjesec dana nije javno prijavljen niti jedan susret Putina jedan na jedan s
bilo kim iz ruske elite tko bi, recimo, iz ideoloških razloga mogao ne podržati
rat.
U Putinovom najužem krugu ima nekoliko ljudi liberalnih
stavova. Među njima su predsjedniku najbliži šef Računske komore Aleksej Kudrin
i predsjednik Sberbanke German Gref. Izgubili su najveći dio svog utjecaja, kao
i cijela takozvana "liberalna kula", čije je postojanje upitno, ali
još uvijek imaju pristup predsjedniku Rusije.
Putin, Kudrin i Gref zajedno su radili u uredu
gradonačelnika St. Peterburga '90-ih. Upravo je Kudrin pomogao Putinu da se
preseli u Moskvu 1996. i nađe posao u predsjedničkoj administraciji, dok je
Gref nadgledao razvoj ekonomskog programa u prva dva Putinova predsjednička
mandata. Kudrin i Gref, kao ministri, proveli su nekoliko ključnih reformi koje
su, uz visoke cijene nafte, osigurale gospodarski rast u Rusiji 2000.-2008. Pod
Kudrinom i Grefom, Rusija je prije roka otplatila svoje dugove zemljama
Pariškog kluba, što je Putinu omogućilo samostalnu međunarodnu politiku.
Kudrin je dvaput priznat kao najbolji ministar financija na
svijetu. 2010. prema časopisu Euromoney i 2003. prema časopisu The Banker.
"Ponosan sam što je takva osoba radila u mojoj
vladi", rekao je Putin 2013.
U tom trenutku Kudrin nije imao pristup javnosti zbog svađe
s Dmitrijem Medvedevom. No, unatoč tome, Putin je rekao da mu je Kudrin
prijatelj i da nije napustio tim.
Kudrin je s Putinom razgovarao prvih dana nakon početka
rata, iako je razgovor bio planiran prije ovog događaja, kažu moji sugovornici.
Njemu bliska osoba kaže da je Kudrin upozorio Putina na posljedice rata, da će
se gospodarstvo zemlje vratiti na početak '90-ih, a to bi moglo dovesti do
društvenih potresa.
No od predsjednika nije bilo odgovora. Drugi Kudrinov
poznanik kaže da je šef Računske komore nekoliko dana nakon razgovora s Putinom
izgledao zapanjeno, jer mu je dao do znanja da će ovaj rat biti dug. Sam Kudrin
je 16. ožujka na svojoj Facebook stranici napisao: “Posljednjih tjedana svijet
u kojem živimo dramatično se promijenio. Najvjerojatnije će te promjene biti s
nama još dugo.”
Nakon početka vojne operacije, sam Gref i Sberbanka, na
čijem je čelu od 2007. godine, našli su se pod teškim sankcijama SAD-a i EU.
No, prema mojim informacijama, to Grefa nije potaknulo na razgovor s Putinom o
potrebi zaustavljanja kampanje. Štoviše, Sberbanka je zauzela oštar stav prema
onima koji su otišli s početkom rata i željeli raditi na daljinu. Od njih se
traži da se vrate ili da daju otkaz.
Ni Kudrin, ni Gref, ni bilo tko drugi sada neće uvjeravati
Putina da zaustavi rat, neće ih se ni slušati, siguran je visoki ruski
dužnosnik.
“Da, kako to zamišljaš? Beskorisno je. U tijeku je vojna
operacija i sada nije vrijeme za takve savjete”, kaže.
Prema njegovim riječima, svi razgovori mogući su tek kada
prođe vruća faza sukoba. Reći Putinu bilo što protiv rata sada bi bilo
svojevrsno samoubojstvo, rekao je ruski biznismen Mihail Fridman u intervjuu za
Bloomberg, koji je i sam potpao pod sankcije. S njim se slažu i moji
sugovornici.
Druga osoba koja bi mogla utjecati na predsjednika je Elvira
Nabiullina, guvernerka Centralne banke. Nije iz Sankt Peterburga, ali već više
od 20 godina radi za Putina. Od 1999. do 2000. bila je jedan od autora „Strategije
2010“, Putinovog programa ekonomskih reformi. Od 2013. godine je na čelu
Centralne banke Rusije, a ugovor joj je istekao ljetos. Prema Bloombergu,
Nabiullina je htjela napustiti svoju funkciju nakon događaja u Ukrajini, no
Putin je nije pustio. Međutim, dva izvora bliska Nabiullini i istodobno bliska
Putinu sumnjaju u ovu verziju događaja, kao i dva izvora bliska vladi.
“Ljudi koji ovako opisuju situaciju ne razumiju kako sve
funkcionira unutra, i to su njihove puste želje”, kategoričan je jedan od mojih
sugovornika.
Prema njegovim riječima, Nabiullina razumije pravila igre i
najviše što bi mogla reći predsjedniku je: Budući da se situacija tako teško
razvija i ako postoje sumnje u moj profesionalizam, razumjet ću ako me ne otpustite.
Nabiullini poznanici kažu da je jako zabrinuta zbog onoga
što se događa. Jedan od njih, sugovornik blizak vlasti, napominje još jednu
stvar.
“Prošle jeseni su Nabiullini klevetnici pokazali video s
njezinim mužem i još jednom ženom. Ovo je nevjerojatno odvratno i bestijalno.
Pakleno radi, a oni je ponižavaju. Ali ni nakon toga nije otišla. Dodaje da će
se svaki spor s Putinom i dobrovoljni otkaz doživljavati kao izdaju.
Marš pojedinačnih
neistomišljenika
Bivši potpredsjednik vlade Arkadij Dvorkovič izrazio je
svoje protivljenje ratu sredinom ožujka. To je došlo jer je njegov položaj kao
predsjednika Međunarodne šahovske federacije bio klimav, jer je savez
jednoglasno odlučio zabraniti ruskim sportašima da se natječu pod svojom
zastavom.
Nakon ove izjave, Dvorkovič je za sve okrivio Kremlj, ali je
potpredsjednik Vijeća Rusjke Federacije Andrej Turčak nazvao njegov govor
"nacionalnom izdajom" i pozvao na njegovu ostavku s mjesta predsjednika
vladinog fonda Skolkovo. Dvorkoviča je oštro kritizirao i bivši kolega u vladi
Medvedeva Dmitrij Rogozin.
Zbog toga je Dvorkovič podnio ostavku. No, očito je ovaj
korak više bio odgovor na kritiku nego odlazak u znak protesta. Dvorkovič, koji
je odavno izgubio svoj nekadašnji utjecaj, nalazi se u Moskvi, gdje je prošlog
tjedna proslavio 50. rođendan, kažu dvojica njegovih poznanika.
Do sada je iz cijele elite bila samo jedna poznata osoba,
koja je, po svemu sudeći, dala otkaz upravo zbog neslaganja s odlukom da se
bori u Ukrajini.
Predsjednički savjetnik za održivi razvoj i jedan od
arhitekata tržišnih reformi u Rusiji, Anatolij Čubajs, koji je otišao u Tursku
i odlučio da se još neće vraćati. Akt šefa predsjedničke administracije pod
Jeljcinom i prvog potpredsjednika vlade postao je poznat 23. ožujka, dok je
dekret o njegovoj smjeni potpisan 25. ožujka.
Čubajsovi poznanici njegov korak nazivaju neočekivanim i on
nikoga od njih nije upozorio na svoje planove. Navode i da su mislili da su on
i supruga otišli u Tursku na odmor, a najmanje tjedan i pol prije nego što se
saznalo za njegovu smjenu. Što je točno Čubajs rekao Putinu i je li uopće išta
rekao, nije poznato. Vrijedi napomenuti da u Rusiji možda nema nepopularnijeg
državnika od Čubajsa. Dužnosnici i propagandisti dočekali su njegov odlazak s
likujućim veseljem, pa Čubajsov čin vjerojatno neće nadahnuti nekoga da ponovi
takav korak.
Čubajs nije bio dio Putinovog najužeg kruga savjetnika i
nije imao značajan utjecaj barem posljednjih deset godina. Posljednja mu je
pozicija bila počasna mirovina, ali ga je predsjednik štitio od sigurnosnih
snaga, unatoč njihovim pokušajima da ga zatvore. Upravo je Čubajs 1997. godine
savjetovao Putina da radi u predsjedničkoj administraciji, nakon čega mu je
karijera iz KGB-a brzo krenula uzbrdo, iako je Boris Nemcov kasnije rekao da je
Čubajs bio protiv imenovanja Putina za premijera i pokušao odvratiti Jeljcina
od toga.
Neusporedivo utjecajniji milijarder Roman Abramovič iznenada
je bez ikakvih izjava pokazao svoju antiratnu poziciju diplomata. Od prvih dana
vojnog sukoba u organiziranju pregovora, na zahtjev ukrajinske strane,
sudjelovao je izrazito povučeni poduzetnik. Putinu Abramovič nije blizak
prijatelj, već oligarh koji mu je ozbiljno pomogao. Na primjer, početkom
2000-ih, kako bi povratio kontrolu nad Prvim kanalom, jednim od glasnogovornika
ruske propagande, kojeg je Abramovič donedavno posjedovao. Abramovičeva prodaja
Sibnefta državi je označila važnu prekretnicu u povratku kontrole nad naftnim i
plinskim sektorom. Osim toga, Abramovič je bio član "Obitelji" -
najužeg kruga prvog ruskog predsjednika Rusije Borisa Jeljcina, koja je Putina
izabrala za svog nasljednika.
Predsjednik Zelenski je u intervjuu ruskim novinarima, ne
navodeći Abramoviča, rekao da oni gospodarstvenici koji pokušavaju pomoći u
pregovorima to čine kako bi izbjegli sankcije, a da "u tome nema velikog
domoljublja". Međutim, prema Wall Street Journalu, Zelenski je privatno
zamolio američkog predsjednika Joea Bidena da ne uvodi sankcije Abramoviču. A
član ukrajinske delegacije Mihail Podoljak nakon pregovora 29. ožujka nazvao je
Abramoviča "izuzetno učinkovitim posrednikom".
"Odnosno, on djelomično moderira proces sa stajališta kako
ne bi došlo do nesporazuma na startu, kada jedna strana nešto izjavi, a druga
je to krivo shvatila, sa stajališta logistike pregovaračkog procesa”, rekao je
Podoljak.
Budući da je s Putinom ionako beskorisno voditi temeljne
razgovore o tome tko je u pravu, a tko u krivu, kako kažu moji sugovornici,
Abramovič mu pomaže u predstavljanju raznih opcija za rješavanje sukoba. Njegov
položaj se razlikuje od onoga u kojem su državni službenici i ovisni
gospodarstvenici podređeni predsjedniku, te mu omogućuje da bude u statusu
osobe s kompromisnim neslužbenim primirjem.
Pokazalo se da poslovni čovjek ima sve resurse potrebne za
posrednika, napominju moji sugovornici koji ga poznaju. Ima pristup prvim
osobama Rusije i Ukrajine, odobravanje njegovog posredovanja od obje strane,
sredstva i mogućnosti kretanja između Moskve i Kijeva, pa je dvaput letio tamo-amo
kroz Poljsku, poznanstva preko zajedničkih prijatelja s članovima ukrajinske
delegacije Davidom Arahamijom i Rustemom Umerovom, a da ne govorimo o vlastitom
iskustvu poslovnog čovjeka koji je izgradio svoje carstvo '90-ih.
Abramovič je od Istanbula barem još jednom posjetio Kijev radi razgovora. Sudjelovao je i u novom krugu pregovora koji je održan 29. ožujka.
Faridai je objavio točke prijedloga ukrajinske strane
Rusiji, koje je predsjednički pomoćnik Vladimir Medinski donio u Moskvu. Ako
ukrajinski pregovarači imaju izravnu vezu sa svojim predsjednikom, ruski
delegati tijekom pregovora komuniciraju samo sa šefom predsjedničke
administracije Antonom Vainom.
Napominje se da je na pregovorima u utorak bilo prilike za
potpuno zaustavljanje borbi i proglašenje privremenog primirja, ali su obje
strane to izbjegle, nadajući se novim vojnim uspjesima. Što znači da rat ide
dalje svojom logikom, ali sada s ruskim liberalnim taborom koji mu se ne
protivi.

Valjda više neće konzumirati loš burbon...
OdgovoriIzbriši