EU nije sama u vođenju idiotske politike – Japan je možda i gori, prosudite sami
2022. godine se japanski javni dug procjenjuje na otprilike
12 200 milijardi američkih dolara ili 266% BDP-a. Situacija u zemlji je katastrofalna,
ali to nije razlog da s izdašnim količinama novca pomaže obranu demokracije u
Ukrajini. No o tome ćemo malo kasnije, jer je zanimljivo da je premijer Fumio
Kishida izjavio da Japan želi ići stopama Šri Lanke kako bi zemlju izvukao iz
krize.
Japan razmatra novu vrstu dužničkih obveznica i s prvih 157
milijardi dolara zelenog duga razmišlja o stvaranju „veza za transformaciju
zelene ekonomije“.
Bloomberg javlja kako bi Japan mogao izdati novu vrstu
državnih obveznica za financiranje dekarbonizacije zemlje tijekom sljedećih 30
godina.
Premijer Fumio Kishida rekao je u četvrtak da razmišlja o
stvaranju "obveznice za transformaciju zelene ekonomije" i sa 20
bilijuna jena, ili 157 milijardi dolara, pokrenuti ulaganja u za dekarbonizaciju,
navodi se u priopćenju vlade.
Japan nastoji smanjiti emisije ugljika za 46% do 2030. u
odnosu na razine iz 2013. i obećao je da će biti „ugljično neutralan“ do 2050.
Kishidini komentari dolaze nakon što je ministar okoliša Tsuyoshi Yamaguchi u
siječnju rekao da bi novi oblik državnog duga mogao biti jedan od načina
ulaganja u inovativne tehnologije koje bi Japanu pomogle da postigne klimatske
ciljeve.
Mnoge nacije još uvijek razmatraju detalje o tome kako će
postići i financirati ciljeve klimatskih promjena, ali su Japan i SAD jedine dvije
zemlje u G7 koje su prodale ili planiraju ponuditi državne zelene obveznice.
Korporativni dug vezan uz energetsku tranziciju bio je pod
nadzorom u Europi nakon što su naftne kompanije EU odlučile prodavati zelene
obveznice, ali je to potaknuli skepticizam kod određenih ulagača i potencijalno
devalviralo tržište.
Japan će ukupno omorati uložiti 150 bilijuna jena u
sljedećem desetljeću kako bi postigao neto neutralnost do 2050. Ta brojka
uključuje korporativna i državna ulaganja, tako da je ovih prvih 20 bilijuna
tek dio ogromnog „zelenog duga“ u uvjetima sve veće krize u zemlji.
A što se tiče Rusije, tu Japan neće imati partnera u
ekonomiji i financijama. Naime, aktualni japanski premijer Fumio Kishida je najveći
mrzitelj Rusije u modernoj japanskoj povijesti. Stoga, dok ljudi u Japanu više
od dva desetljeća trpe stagnaciju plaća i žive tri protraćena ekonomska
desetljeća, tijekom kojih je Japan devastiran neoliberalnim modelom ekstremnih
mjera štednje, Kishida se bavi nacionalizmom i beskrajnim ulizivanjem Americi.
Ako zatvorite oči, teško je zamisliti da bi bilo koja druga
nacija sjeveroistočne Azije tražila ekonomsku, geopolitičku i vojnu pomoć u
tolikoj mjeri od vanjskih regionalnih sila. Međutim, to je stvarnost u Japanu
pod proteklim uzastopnim vladama Liberalno-demokratske stranke.
Jen pod Kishidom slabi, dok su druge negativne ekonomske
vijesti pod njegovim vodstvom postale formalnost. I sada Kishida troši više
novca na Ukrajinu, dok se pridružuje debaklu sankcija mnogih zemalja sjeverne
hemisfere protiv Ruske Federacije, čime samo naglašava njegovu beskrajnu
rusofobiju.
Ukrajini će Japan dati još 300 milijuna dolara u ugovorima o
zajmu, uz želju da Japan i druge zemlje skupine G7 oslabe Rusiju u pogledu
geopolitičkih ciljeva Amerike.
“Ranije ovog tjedna Japan je potpisao ugovor o zajmu od 300
milijuna dolara s Ukrajinom. Posljednjom odlukom Japan daje toj zemlji ukupno
600 milijuna dolara zajmova”, priopćila je vlada u Tokiju.
Modern Tokyo Times je nedavno rekao: “Od travnja do svibnja
veleprodajne cijene porasle su za 10 posto. Međutim, baš kao kod slabljenja
japanskog jena, i drugih negativnih ekonomskih vijesti, Kishida se usredotočuje
na antirusku politiku kako bi umirio nacionaliste unutar vladajućeg LDP-a i bio
pohvaljen od strane američke uprave”.
“Premijer Fumio Kishida drugačije cijeni zapadne Ukrajince
nego Ruse u regiji Donbasa ili proruski govornike iz različitih etničkih
skupina u dijelovima ove zemlje. Jednako tako, dok obećava postupno brisanje
Ruske Federacije iz japanske mreže opskrbe energijom, to znači da će bliskoistočne
zemlje odgovorne za bombardiranje Jemena ispuniti energetske zahtjeve Kishidine
antiruske politike. Stoga, kao i za Ruse u Donbasu, kada je u pitanju nafta,
popis briga ravan nuli za Kishidu se odnosi i na Jemence”, dodaje MTT.
James Elder, glasnogovornik UNICEF-a, rekao je prošle
godine: “Svakih 10 minuta jedno dijete u Jemenu umre od nečega što se moglo
spriječiti. A to je brojka koja se, nažalost, nije promijenila u zadnjih par
godina i Jemen je najteže mjesto na svijetu za život dijece. Nevjerojatno, ali
sve je gore.”
Vlada Kishide svjedoči beskrajnim antiruskim prijedlozima
iznutra i izvana, ali on se ne brine ni zbog uznemirivanja regionalnih nacija,
iako je Japan u tom dijelu svijeta odgovoran za genocide koliko Njemačka u
Evropi. Samo zbog toga bi trebao biti oprezniji u izjavama o Kini, Koreji i
drugim narodima, iako ni tradicionalno oprezni Nijemci odnedavno paze samo da
ne uvrede Izrael i Židove, a sve ostale tretiraju po uputama iz Mein Kampfa.
I uz sve, umjesto da se posveti oprobanim ekonomskim
receptima i suradnjom sa svima, pa i Rusijom i Kinom, Kishida se odlučio za „zeleni
dug“ i konfrontaciju s Moskvom i nešto manje s Pekingom. Nastoji oslabiti
Rusiju u ime Amerike i unaprijediti nacionalističku ideologiju unutar i izvan
vladajuće stranke.
U međuvremenu, Kishida, kojemu ne smetaju političke
obiteljske elite u Japanu, koje vladaju nacijom desetljeće za desetljećem, malo
brine o običnim ljudima u Japanu, koji se bore s negativnim posljedicama tri
protraćena ekonomska desetljeća.
Stoga je Kishida najavio i zeleni dug i kidanje energetskih
veza s Rusijom i najveći vojni proračun u povijesti Japana, a sve prati žestoka
antiruska retorika i upumpavanje novca u propalu Ukrajinu. Bilo bi bolje da se
uhvati u koštac s najgorim dugom u svijetu i crnim perspektivama, ali SAD očito
imaju druge planove za Japan, koji, jednom militariziran, može biti jednako
fanatičan u pacifičkoj regiji koliko su to neonacisti u Ukrajini i rusofobi u
EU.
Jedina utjeha nakon ovih nekoliko redaka može biti da nismo
jedine idiotske nacije na kugli zemaljskoj i da je s nama iz EU u društvu i zaista
velika i važna zemlja kao Japan.
Kinezi dobro pamte Nanking i petnajst godina japanskog terora pogotovo svih azijsko-pacifickih nacija za vreme rata. U usporedbi sa ovim nacionalistickim budalama Hajdrihovi izgledaju ko crveni krst. A kako ne bi, vidi samo sta rade sa svojim ljudima, koji im je uopste smisao?
OdgovoriIzbrišiOtkad su u augustu 45-te dobili ono sta su desetlecima trazili, oni se tipicki za ulizice i psihopate ne mogu dovoljno ugurati u dupe jenkijevskog dzelata dok im je ekonomija zajedno sa americkom odavno otisla u tri krasne. Ne verujem, da bi Kinezi tek tako dopustili ukrajinizaciju svog komsiluka, pogotovo ne tamo gde se oduvek znalo da Kinu vide kao deo svog lebensrauma.
Vredi ponoviti i da su Japanci jedina neeuropska kolonialna nacija. Ludi skroz, ko ih jebe, pazice Kinezi na njih.
Ovo zadnje ti nije skroz točno. Primjerice jedan Oman o kojem malo znamo je imao kolonije u Africi. Otomanska Turska je imala posjede po Aziji itd.
OdgovoriIzbrišiJedna stvar jest "prirodno" sirenje granica ili stvaranje trgovackih predstraza a nesto sasvim drugo zauzimanje celih kontinenata i ogromnih pedeset i vise puta vecih prekomorskih teritorija, nametanje politickih, ekonomskih, kulturnih i ostalih modela maticnih drzava te eksploatacija lokalnih resursa i stanovnistva bez presedana, koji jos danas definisu bivse kolonizirane zemlje. Mala je razlika i u tome, da li je teritorija bila zauzeta, uspostavljena nova administracija pa se zivelo dalje, ili je novi gospodar sistematicki eliminirao sve sto se nije potcinilo novoj vlasti.
OdgovoriIzbrišiMongoli su presli pola sveta, Grci su imali kolonije na Siciliji, juznoj Italiji i Dalmaciji dok je Aleksandar dosao do Indije a Rusi stigli do Aljaske pa ih zbog toga niko ne smatra kolonialistima u modernom smislu.
I Singapur na kraju krajeva nije drugo nego drevna kineska trgovacka ispostava (a imali su Kinezi toga jos tamo okolo).