Razumjeti Putina i zašto rusofobnu Europu mora spašavati od nje same

Ako čovjek ima sjećanje akvarijske ribice, koje, kako je znanstveno dokazano, traje do 12 dana, a ne 5 sekundi, kako tvrdi legenda, onda neće shvatiti o čemu se radi, ni kada je počeo rat u Ukrajini, ni tko se za što bori. Postaje žrtvom propagande i lažnih vijesti. Beskorisno mu je objašnjavati da su rat započeli pučisti s Majdana koji su preuzeli vlast. Da su rat, koji se skromno se zvao Antiteroristička operacija, pokrenule redovne snage Ukrajine protiv civila u Donbasu koji se nisu htjeli pokoriti pučistima. Da su osam godina gradovi i sela Donbasa bili izloženi stalnom granatiranju ukrajinskih vojnika. Da je tijekom ovih osam godina poginulo najmanje 13 000 civila, uključujući više od  500 djece. Da su svih osam godina nacisti "Azova" i "Desnog sektora" ne samo terorizirali cijelu zemlju, već i preodgojili cjelokupno stanovništvo, da su omladinu i djecu, ali i odrasle „odgojili“ u duhu anti-Rusije, u duhu slogana "Ubij Rusa". Da su ukrajinske vlasti punih sedam godina "vukle sve za nos", aktivno ne želeći poštivati ​​Sporazume iz Minska koji su potpisani kako bi spasili ukrajinske vojnike od dva kotla. Da je ukrajinska vojska na liniju kontakta dovukla od 120 do 150 tisuća najobučenijih vojnika i puno opreme, kojom su države NATO pakta neprestano opskrbljivale Ukrajinu, kako bi jednim odlučujućim udarcem uništile Donbas. I da je Rusija bila doslovno tjedan dana ispred ovog udarca.

Ali ako ta osoba sve to ne zna, neće shvatiti kako je to da je ruska vojska došla na ukrajinsko tlo ne kao okupator, nego kao osloboditelj. Kako je moguće da se ukrajinske trupe ponašaju na “svom” teritoriju kao pravi okupatori i teroristi, da granatiraju stambene zgrade i civilnu infrastrukturu, pokrivaju se civilima kao živim štitom, ubijaju ljude “koji im se ne sviđaju”, ponekad doslovno iz zabave. To se protivi normalnoj logici takve „dvonožne ribe“. Dakle, sve je to ruska propaganda.

Takav ograničena osoba ne može shvatiti tko je zapravo u pravu u ovoj bitci, čemu služi ova bitka, "koji su ulozi u ovoj igri". A ulozi su iznimno visoki: život i postojanje cijelog Čovječanstva, ni više ni manje. To možete razumjeti samo ako imate dugo pamćenje, kao i povijesnu i prediktivnu viziju. Dugo pamćenje u mnogim slučajevima štiti od utjecaja lažnih vijesti, koje se često temelje na trenutnoj emocionalnoj percepciji. Ali istina se može pronaći samo sagledavanjem aktualnih događaja sa stajališta povijesnog kontinuiteta i razumijevanjem onoga čemu buduće čovječanstvo teži.

A sada da nastavimo analizirati neobjašnjive Putinove postupke.

Razmislite zašto Putin u raznim situacijama nastoji u najvećoj mogućoj mjeri poštivati ​​međunarodno pravo i ugovore, često čak i naizgled na štetu državnih interesa, uključujući nastavak prodaje plina, nafte i druge kritične robe “neprijateljskim” zemljama, čak i u vrijeme akutne faze sadašnjeg sukoba.

Oni koji dublje promisle, lako mogu odgovoriti na ova pitanja. Da, doista, ove “neobjašnjive” akcije i dalje funkcioniraju po narativu pouzdane i jake metropole, iza koje će se svaka zemlja osjećati kao iza kamenog zida. Ali ta metropola, utjelovljena u Capitol Hillu, nije baš onakva kakva se čini.

Priča se da kada su se Amerikanci obratili vlastima Saudijske Arabije da stane na stranu Sjedinjenih Država, a ne Rusije u naftnom sukobu, Saudijci su im odgovorili: “Vi ste nas više puta prevarili,  a Putin je uvijek poštovao sve naše dogovore, čak i one usmene”. I odbili su podržati Ameriku. Tako funkcionira reputacija.

Ali zašto je to potrebno Putinu? Činjenica je da je kriza uvijek kaos. I još više,  trenutna globalna kriza stvara kaos posvuda, gdje god pogledate. I u gospodarstvu, i u politici, i u svakodnevnom životu.

Postoje dva glavna puta kroz kaos. Prvi je da napustite kormilo i prepustite se u olujnim valovima, nadajući se da ćete ipak isplivati. Put je, čini se, lagan, ali  prvo, nije sigurno da ćete moći isplivati, a drugo, uopće nije jasno gdje ćete na kraju isplivati. Tako se ponašaju, na primjer, SAD ili Europska unija.

Ali postoji i drugi način i pokušati proći kroz krizu na upravljiv način. Vrlo težak put, koji zahtijeva ogromne organizacijske napore, ali svi ti troškovi i gubici se nakon završetka krize isplate. Ovaj put je rad za budućnost i takvim izborom zemlja ima šansu da iz krize izađe još jača nego prije.

No, kako bi se kontrolirano prebrodilo kroz kaos krize, vrlo je važno održavati red u ovom kaosu “na svakom radnom mjestu”. Nije lako, ali je izvedivo i glavno je razumjeti koliko je takav lokalni poredak važan u svakoj točki kaosa.

Održavanje reda u kaosu čini se besmislenim. Pa, koja je svrha pridržavati se dogovora i zahtijevati njihovo poštivanje od drugih, ako su se svi okolo odavno prestali naprezati i padati u nasilju kaosa? Ali postoji smisao.

Živopisan primjer takvog "besmislenog održavanja reda" jednom je pokazao gradonačelnik New Yorka Rudy Giuliani. Kako bi smanjio kriminal u gradu, pokrenuo je uklanjanje grafita u vagonima podzemne željeznice, odvoz smeća i ostakljivanje razbijenih prozora. Gdje ima smeća, lakše je učiniti nešto protuzakonito – još više bacati smeće, tući se i pljačkati ili čak nekoga ubiti. Čini se, kakve su ovo gluposti? Treba hvatati kriminalce, a ne vagone prati od grafita. No izračun se pokazao točnim: polako, ali postojano, grafikon zločina je padao.

Tako je i u svakoj drugoj krizi, a ovaj kriminal bez razmjera je kriza, u što ne trebate nikoga uvjeravati, zar ne? Dovođenje stvari u red postupno smanjuje stupanj kaosa, omogućuje njihovu kontrolu. A onaj tko se trudi održavati red obično pobjeđuje one koji se bespomoćno lelujaju u uzburkanim vodama krize, pokušavajući "barem isplivati, ako ništa drugo".

Poštivanje ugovora o opskrbi naftom, plinom i drugom robom u uvjetima u kojima "kontrastrane" pokušavaju kršiti te ugovore na prvi pogled nema smisla. Štoviše, čini se potpuno besmislenim tražiti načine da se takvim ugovornim stranama omogući pridržavanje ovih sporazuma, unatoč svim njihovim kršenjima.

Kao i u slučaju plaćanja plina u rubljama, ako sankcije zabranjuju plaćanje Rusiji u eurima.

Ovdje je važno ne "kažnjavati" drugu nerazumnu stranu, već naprotiv, dati joj priliku da se pridržava dogovora, održava red i čak sačuva obraz. Iako bi se činilo da pokušaje narušavanja sporazuma treba kazniti, to će samo povećati kaos i situaciju učiniti potpuno nekontroliranom.

Da, nije lako obuzdati i kontrolirati kaos i potrebno je uložiti mnogo truda, ali ti će se troškovi na kraju lijepo isplatiti.

Dakle, čini se da smo pronašli smisao, i to vrlo dubok, u naizgled neobjašnjivim postupcima Putina i Rusije. Čak i u opskrbi plinom preko ukrajinskog tranzitnog sustava u tijeku i unatoč Specijalnoj vojnoj operaciji, i Kijevu plaćati za to.

A sada pokušajmo predvidjeti daljnje postupke Rusije u smislu poštivanja sporazuma. Da bismo to učinili, pokušajmo odgovoriti na pitanje hoće li Rusija dopustiti energetski, prehrambeni i gospodarski kolaps Europe?

Svima je već jasno da se Europska unija uvukla u zamku sa svojom rusofobijom, da je bez energije, poljoprivrednih proizvoda i gnojiva koje isporučuje Rusija, te da će se suočiti s energetskim i prehrambenim kolapsom.

Kao da su prespavali lekciju u kojoj se učilo da ne postoji ništa što bi zamijenilo ove isporuke. Štoviše, europska se industrija već počela zaustavljati bez ruskih energenata, što je prvi, ali siguran korak prema ekonomskom kolapsu.

Kako bi kaznila Europu, dovoljno je da Rusija jednostavno “udovolji željama” europskih rusofoba, da zaustavi isporuke. Europa će se nakon toga urušiti sama od sebe, bez pomoći izvana.

Tko će imati koristi od takvog kolapsa? Očito, SAD i njihovi saveznici. Eliminiranje jakog konkurenta samo je dio koristi koju će Amerika dobiti od ovog kolapsa. Osim toga, uz glavnog "egzistencijalnog" neprijatelja, Rusiju, stvorit će snažno i opasno žarište nestabilnosti. Kao što se već dogodilo, ekonomski kolaps mogao bi potaknuti Europu da se konačno ujedini u jedinstvenom impulsu “Drang nah Osten”, da se opljačka dobro nahranjena Rusija. A Amerika, nakon što je postigla snažno slabljenje Rusije u takvom sukobu, istovremeno će dobro zaraditi  na opskrbi oružjem. Idealno, kao što je bio slučaj u Drugom svjetskom ratu. Neka se međusobno ubijaju, tada će biti puno lakše svesti stanovništvo Zemlje na "preživjelu milijardu".

Može se pretpostaviti da će takav kolaps biti koristan za Rusiju. ​​Sva europska rusofobija će biti osvećena, a Europa će sama na koljenima morati dopuzati do Putina, moleći “barem za suhu koricu kruha”. Amerika je, inače, na taj način sebi podredila mnoge zemlje i isto se ponašanje očekuje i od Rusije. Štoviše, Rusija ne treba puno učiniti za to, jer Europljani sve čine sami.

Ali trik je u tome što je takav kolaps za Rusiju potpuno neisplativ. Čak i ako ne uzmete u obzir činjenicu da reputacija "osvetoljubive druge strane" stvara vrlo odbojnu sliku o mogućoj budućoj metropoli. Biti s takvim nacijama “ispod krila” znači da bi Rusija živjela i bojala se da ne naljuti stvarnog “suverena” i njegove osvete. Ovo nije život.

Ali to je dugoročno, a ovdje prijete neposredne nevolje.

Prvo, rast kaosa u blizini granica Rusije, neizbježan kada se pola milijarde Europljana, naviklih na lagodan i miran život, suoči s glađu i totalnom nestašicom. Drugo, prijetnja ratom s istom Europom. I treće, ako je nešto korisno za Sjedinjene Države, onda je već dobro poznato da je to vrlo štetno za sve ostale narode na svijetu.

Dakle, jednostavno se može predvidjeti da će Rusija uložiti ogromne napore, iako to nije uvijek vidljivo vanjskim promatračima, kako bi u svakom slučaju spriječila energetski, prehrambeni ili gospodarski kolaps Europe. I to ne “iz dobrote duše”, nego iz čisto pragmatičnih promišljanja, kako danas tako i u budućnosti.

Kako će to učiniti Rusija? Što će Putin konkretno učiniti da Europa ne propadne protiv volje same Europske unije? Da biste to predvidjeli, morate imati sve informacije, a to nam nije dostupno. Stoga možemo samo predvidjeti "glavni vektor" budućih događaja.

No, ovaj vektor nam pokazuje da poštivanje sporazuma, čak i kada se radi o ugovornim stranama s kojima se ne može pregovarati, nastavak opskrbe „neprijateljskih“ zemalja i sprečavanje potpunog kolapsa, kojeg oni sami sebi izazivaju, apsolutno nije u interesima Rusije. Ni sada ni u budućnosti.