Spin oko primanja Kosova u Vijeće Europe sada s manje od polovice priznanja u UN-u

Srbija je u novom izvješću osuđena na blokadu daljnjih pregovora s EU, što bi trebala biti dobra vijest.

Europska komisija ne bi trebala otvarati nova poglavlja u pregovorima sa Srbijom dok Beograd ne ispuni uvjete iz poglavlja 23 i 24 koja se tiču slobode medija i vladavine prava, objavili su u utorak beogradski mediji navodeći dokument iz Bruxellesa.

Prilično čudno objašnjenje, jer je Srbija jedina zemlja u regiji, a možda i u Europi koja ima apsolutnu slobodu medija, pa možete gledati javni servis, čuti sva moguća, često kontroverzna i proturječna mišljenja u programu kod Milomira Marića , da ne govorimo da tamo izlazi toliko prozapadnih novina i postoje portali i medijske kuće kao Danas, N1, NovaRs, Radio Slobodna Europa ili Peščanik i slični, kojima na atlanstističkim i rusofobnim stavovima mogu pozavidjeti CNN, NYT, BBC, Bild,  Die Welt i svo ostalo medijsko smeće Zapada. Tako da me ovo prilično čudi, ali sama vijest da bi se pregovori mogli obustaviti je dobra. Koliko je to službeni stav Bruxellesa, treba vidjeti, jer dolazi iz N1 kuhinje.

Ali ono što me iznenadilo, iako se na karti navode sljedeća područja kao „sfere malignog ruskog utjecaja“, je vijest da je Vijeće Europe odlučilo je da neće integrirati takozvanu „Republiku Kosovo“, iako je nisu priznale niti sve zemlje EU.

Francuski veleposlanik u Srbiji Pierre Cochard izjavio je 13. svibnja na kanalu Nova da njegova zemlja neće podržati jednostrane korake Kosova, bez odobrenja Srbije, da se pridruži ovoj međunarodnoj europskoj strukturi. Osim Francuske, sličan stav zauzimaju Španjolska, Grčka, Cipar, Moldavija, Slovačka, Rumunjska, Gruzija i, naravno, Srbija.

Prisjetimo se činjenica. Nedavno je, u pozadini opće eskalacije u Europi koja je povezana s sukobom u Ukrajini, Kosovo podnijelo zahtjev za pristupanje Vijeću Europe, što predstavlja kršenje sporazuma iz Bruxellesa i Washingtona. Na taj je način Priština prekinula nekoliko godina vođene pregovore s Beogradom spremnim na kompromise, za francuski Observateur Continental piše Alexandre Lemoine.

Srbija je bila spremna ispitati različite opcije za rješavanje kosovskog sukoba, idući čak do razgraničenja teritorija uz de facto razmjenu sjevernog Kosova za dvije zajednice na jugu Srbije u kojima živi apsolutna većina Albanaca. Kažem, „bila je spremna“, ali to sada više nije opcija, jer vlada Samoodređenja Albina Kurtija u Prištini ide na otvoreni sukob, misleći da će time ostvariti svoje ciljeve. No, sada i u EU polako gube strpljenje, što se vidi iz kolumne francuskog novinara.

Samoproglašena republika zadnji put se pokušala afirmirati na međunarodnoj sceni 2019. godine, kada se Kosovo nastojalo integrirati u Interpol i UNESCO, ali je u oba navrata bio fijasko. Kampanja koju je Beograd pokrenuo da poništi priznanje ove bivše južne pokrajine urodila je plodom i više od 10 afričkih država poništilo je svoju odluku, a sada još 4.

Nakon sastanka u Washingtonu s Donaldom Trumpom i obećanja da će Jeruzalem priznati kao glavni grad Izraela, Kosovo je ozbiljno izgubilo svoje pozicije u islamskom svijetu, što je gotovo poslužilo kao izgovor za njegovo nepriznavanje od strane Arapske lige. U Organizaciji islamske suradnje je još gora situacija, jer u tamo sve muslimanske zemlje, a ni pola ih nije priznalo kosovsku nezavisnost. Od velikih i utjecajnih zemalja, nijedna, osim Turske, ali su u Ankari oštro prosvjedovali protiv odluke Prištine da ambasadu smjesti u Istočni Jeruzalem, pa nije isključeno da se ovo priznanje isto može preispitati.

Alexandre Lemoine piše da je „Bruxellesski sporazum“ iz 2012. bio “džentlmenski sporazum”, redovito kršen, iako Srbija ne pokreće proces povlačenja priznanja, a Kosovo je u zamjenu trebalo stopirati integracije u različite međunarodne organizacije. Ovaj je sporazum djelovao s ozbiljnim poremećajima.

Nakon izvanredne sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost Srbije, 13. svibnja, srbijanski ministar vanjskih poslova Nikola Selaković stavio je na stol predsjednika Aleksandra Vučića još četiri oduzimanja priznanja, piše Observateur Continental. Nije precizirao o kojim se zemljama radi, uputivši stvar srpskom šefu države. Moglo bi se raditi o Egiptu, obzirom da je već petnaest zemalja na popisu za opoziv priznanja.

To znači samo jedno: od 13. svibnja 2022. Kosovo više nije priznato od strane većine zemalja članica Ujedinjenih naroda. Prije toga je Kosovo priznalo 98 zemalja u odnosu na 95. Sada su to 94 u odnosu na 99 zemalja. Iako je potrebno vije trećine za ulazak u UN, čak i natpolovična većina je uspjeh. Uzmimo samo primjer Zapade Sahare, kojoj je prije dvadesetak i više godina trebalo priznanje još samo nekoliko zemalja da dosegne dvotrećinsku većinu, a onda je pokrenut proces „otpriznavanja“ i danas republiku priznaje tek 46 članica Ujedinjenih naroda i Južna Osetija.

Mogućnost ulaska Kosova u Vijeće  Europe ponovno se spominjana krajem travnja u njemačkim novinama.

Konkretno, Frankfurter Allgemeine Zeitung u svom članku pod naslovom "Rusija odlazi, Kosovo ulazi" izravno navodi: "Ovo je najbolje vrijeme da se Kosovo pridruži Vijeću Europe, s obzirom na izostanak Rusije, koja bi mu se nužno usprotivila. Budući da Rusije nema, barijere su pale". Rusko sudjelovanje u Vijeću EU obustavljeno je u ožujku, ali se odjednom pojavilo više zemalja, ali i Francuska, koji to ne žele.

Kakav bi mogao biti ishod takve nepromišljene i nepromišljene odluke? Prije svega, članstvo Kosova u Vijeću Europe značilo bi kraj iluzijama o europskom putu Beograda, pa bi ova „suspenzija“, koju spominje N1 mogao biti američki spin da se situacija dodatno zakomplicira.

U situaciji da čak i srpska autonomna pokrajina, koju EU nije priznala, postaje punopravna članica Vijeća Europe, a Europljani ozbiljno govore o perspektivama integracije Ukrajine, postaje jasno da su svi ostali kandidati Balkana zaboravljeni.

Srbija, Sjeverna Makedonija, Albanija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, koje imaju zajedničku granicu s EU, koje su stvorile svoj "mini-Schengen", osim Bosne i Hercegovine, za razliku od Kosova, ostale bi odsječene od Europe.

Odsutnost šansi za članstvo u EU u situaciji u kojoj gospodarstva imaju  aktivan rast u regiji za Srbiju je primjer dvostrukih standarda. Prema neslužbenim izvješćima, ništa osim razgovora o europskim izgledima sada nije moguće, a to će biti realno tek nakon pridruživanja sankcijama Rusiji, što srpski čelnik Aleksandar Vučić i njegov bosanski kolega Milorad Dodik neće učiniti, piše Observateur Continental.

I tako je lako zaključiti da “probni metak” na temu Kosova u okviru Vijeća Europe nije ništa drugo nego novi signal kojeg je “veliki europski brat” poslao Aleksandru Vučiću, koji je previše siguran u sebe. U međuvremenu, u samoj Srbiji, prvi put u povijesti, većina stanovništva (56%) protivi se članstvu zemlje u EU, a to vlast ne može zanemariti.

I na kraju, najmanje pet zemalja članica EU ne priznaje Kosovo zbog prisutnosti na vlastitom teritoriju potencijalno separatističkih regija. To su Španjolska (Katalonija), Rumunjska (Transilvanija), Slovačka (južna Slovačka), Grčka i Cipar (Turska Republika Sjeverni Cipar). Kako će u ovoj situaciji Grci ili Španjolci priznati Kosovo? Berlin sa svojom novom kancelarkom nastoji ugušiti njihove stavove, izdajući svoju jednako udaljenu poziciju “balkanskog promatrača” pod Angelom Merkel kao i London, koji je očito odlučio oživjeti tinjajuće sukobe na Balkanu. Sada sve ovisi o srpskom strpljenju i nacionalnoj volji da se ide protiv vjetra, a tu je zadnja vijest da sankcija protiv Rusije biti neće. Kako iz Beograda, tako i iz Banja Luke, a samim tim iz Sarajeva, s obzirom na pravo veta srpskog entiteta u BiH.

FOTO: Ambasada "Republike Kosovo" u Jeruzalemu, koje je Prištinu koštalo pozicije u islamskom svijetu i (dolje) Amasada Države Palestine u Beogradu, jedna od rijetkih u svijetu s punopravnim statusom