Američki vodeći akteri već priznaju poraz Ukrajine, ali traže način da to objave svijetu

Iako izbjegavam pisati u prvom licu, moram podsjetiti da sam preveo transkripte tri važne Putinove poruke. Prva je govor u Münchenu iz 2007. , druga je poruka autorski članak objavljen u listu Izvestia 2011. i treća govor na Međunarodnom raspravnom klubu Valdai 2013. Tu je i govor u Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda 2015. godine, nekoliko dana prija početka ruske kampanje u Siriji, ali i mnogi drugi. Nakon iskustva već više od desetljeća čitanja dokumenata, izjava, transkripata i drugih materijala, mogu reći samo jedno – Vladimir Vladimirovič je vrlo predvidljiv državnik i dovoljni je pažljivo slušati što govori i to će sigurno biti. U Ukrajini će Rusija poraziti ukrajinsku vojsku i iskorijeniti neonacizam, što ne treba sumnjati, a Zapad će platiti račun koji mora platiti.

I sada smo u vremenu kada je prošlo 100 dana od početka specijalne vojne operacije.  

Ukrajinski žrtve u sukobu kreću se po stopi između 600 i 1000 dnevno, piše The Guardian.

Vijeće za vanjske odnose sa sjedištem u New Yorku održalo je videokonferenciju 31. svibnja pod naslovom „Rat Rusije u Ukrajini: Kako završava?“ Predsjednik trusta mozgova Richard Haas predsjedao je panelom istaknutih sudionika — Stephena Hadleyja, prof. Charlesa Kupchana, Aline Polyakove i general potpukovnika Stephena Twittyja. Bila je to velika rasprava kojom je dominirala liberalna internacionalistička struja koja je do sada vodila tim za nacionalnu sigurnost predsjednika Bidena, koji želi pomoći Ukrajini u dugom ratu protiv Rusije.

Ono što je upečatljivo u raspravi bilo je priznanje koje je iskreno artikulirao bivši general, koji se stvarno borio u američkim ratovima, koji je rekao da ne postoji način na koji Rusija može biti poražena u Ukrajini, te stoga mora postojati određena jasnoća u pogledu željenog kraja sa se "oslabi" Rusija. Sumorna prognoza bila je da europsko jedinstvo u odnosu na rat više ne traje.

Treće, jedan vjerojatan scenarij bi bio da Rusija pretvori Ukrajinu u “zamrznuti sukob”, nakon što trenutna faza rata dosegne administrativne granice Donbasa, poveže Donbas s Krimom i uključi Herson, a “strateška pauza i zastoj u ne tako dalekoj budućnosti” može otvoriti vrata diplomaciji.

Vjerojatno da establišmentom Washingtona puše hladan zrak realizma i svijest da Rusija pobjeđuje u bitci za Donbas i da je moguća konačna ruska vojna pobjeda nad Ukrajinom.

Profesor s Georgetowna Kupchan unio je veliku dozu realizma: “Što dulje ovaj rat traje, to su negativniji ekonomski i politički učinci, uključujući i ovdje u Sjedinjenim Državama, gdje je inflacija stvarna i Bidena stavlja u težak položaj”.

“Moramo promijeniti narativ da je svatko tko govori o teritorijalnom ustupku izdajnik pomiritelj i započeti razgovor s Ukrajinom i, u konačnici, s Rusijom o tome kako završiti ovaj rat prije, a ne kasnije. Gdje završava linija fronte, koliko teritorija Ukrajinci mogu zauzeti, ostaje za vidjeti. Mislim da je aspekt vrućeg rata opasniji nego što mnogi ljudi percipiraju, ne samo zbog eskalacije već i zbog povratnih učinaka.Mislim da počinjemo uočavati pukotine na Zapadu i doći će do ponovnog oživljavanja republikanaca sa sloganom 'Amerika na prvom mjestu' kako se budemo bližili izborima za Kongres. Sve me to navodi na uvjerenje da bismo se trebali zalagati za prekid rata i nakon toga ozbiljno razgovarati o teritorijalnoj preraspodjeli”, rekao je profesor Charles Kupchan.

Nitko od panelista nije tvrdio da se rat mora dobiti ili da se još uvijek može dobiti. Ali nitko nije priznao ni legitimne sigurnosne interese Rusije. General Twitty upozorio je da bi Ukrajina mogla biti blizu vojnog iscrpljivanja i Rusija je već uspostavila kontrolu nad pomorskim područjem u Crnom moru, a ipak, “dok gledate diplomatski, informativno, vojno i ekonomski, užasno nedostaje diplomatski dio svega ovoga“.

„Ako primijetite, uopće nema diplomacije koja bi pokušala doći do neke vrste pregovora”, rekao je general Twitty.

Liberalni internacionalisti pogrešno vjeruju da je NATO kamen temeljac američke nacionalne sigurnosti. Unatoč neuspjehu Bidenove nepromišljene odluke da vodi posrednički rat protiv Rusije, SAD je opčinjen NATO paktom i ne želi ni razmatrati sklapanje sigurnosnog sporazuma s Moskvom.

Ako je stari narativ u Washingtonu bio o pobjedi u ratu, novi narativ sanjari o “partizanskoj aktivnosti usmjerenoj na ruske okupacijske snage”, kojeg je u Večernjem listu, kopirajući diktat za medijski narativ, u Hrvatskoj najavio „novinar“ Hassan Haidar Diab. Tek sada vidimo da su ti „partizani“ osmišljeni u krugovima američkih globalista. Samo ih treba stvoriti.

Naravno, ovaj narativ je još teže neovisno provjeriti nego prethodne glasne tvrdnje, iako je na Twitteru bilo nekakvih grupa koje su tvrdile da su „Hersonski partizani“, i slične. Ali borbi i akcija ti „partizani“ nisu imali, pa su mogli biti lansirani iz ureda zapadnih službi bilo gdje.

Upravo u ovoj zoni sumraka je predsjednik Putin smjestio svoje podrugljive riječi 9. lipnja, povlačeći povijesnu analogiju 21 godinu dugog Velikog sjevernog rata Petra Velikog između 1700. i 1721. i istočne Europe. Nakon što je prisustvovao svečanosti obilježavanja 350. godišnjice rođenja legendarnog ruskog cara, Putin je razgovarao s elitnom publikom najboljih i najbistrijih mladih znanstvenika u Moskvi.

Putin je rekao: “Petar Veliki je vodio Veliki sjeverni rat 21 godinu. Na prvi pogled, bio je u ratu sa Švedskom kojoj je nešto oduzimao. Ništa nije oduzimao, vraćao je. Ovako je bilo… Vraćao je i ojačavao, to je radio… svi su to prepoznali kao dio Švedske. Međutim, od pamtivijeka su tu živjeli Slaveni zajedno s ugrofinskim narodima, a ovaj je teritorij bio pod kontrolom Rusije”.

“Jasno je da nam je stalo da se vratimo i ojačamo. A ako djelujemo na pretpostavci da su te temeljne vrijednosti temelj našeg postojanja, sigurno ćemo uspjeti ostvariti svoje ciljeve”, poručio je ruski predsjednik.

Putin je ovdje dao složenu poruku o potpunom odbijanju Rusije nadmoći NATO pakta. Bez obzira što je potrebno, Rusija će povratiti svoje naslijeđe. To je prije svega obećanje njegovim sunarodnjacima koji se okupljaju iza Putina, čiji rejting danas premašuje 80 posto, dok Biden ima samo 33 posto.

Poanta je da postoje i neizgovorene linije. Nije slučajno da se ruskom diskursu slobodno koristi izraz "anglosaksonski" za označavanje izazova na zapadnoj granici zemlje. Tamo su pušteni demoni. Doista, što je u ovom trenutku značilo putovanje u Vatikan predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen na audijenciju kod pape Franje?

Irski profesor dr. Declan Hayes nedavno je napisao esej pod naslovom „Sveti rat u Ukrajini“ u vrijeme nasilnih napada na ruske pravoslavne svećenike unutar njihovih crkava u gradu Striji, regija Lavov, te cijeloj Ukrajini pod kontrolom Zelenskog. Posvuda se vidi NATO i njegove šape "zavadi pa vladaj“, pa tako i u crkvi. Možda u ovo vrijem posebno u crkvi.

“Ako su fašistički napadi na ranjive ruske svećenike ispred njihovih zaoapdnih zajednica jedna od manifestacija da su se duhovi mračne prošlosti Ukrajine ponovno pojavili, murali Djevice Marije koja pozira s američkim projektilima Javelin su druga”, napisao je prof. Hayes.

Ruski ministar obrane Sergej Šojgu objavio je prošlog tjedna da je uspostavljen "kopneni most" prema Krimu, jednom od ključnih ratnih ciljeva Moskve, i da funkcionira. To je uključivalo popravak stotina kilometara željezničke pruge. Istovremeno, mediji su objavili da je obnovljen željeznički promet od Ukrajine do granice s Rusijom i da su kamioni počeli prevoziti žito iz elevatora u gradu Melitopolju na Krim.

Šojgu je obećao "sveobuhvatan promet" do i od Rusije do Hersona i dalje do Krima. Uz to, u posljednje vrijeme postoji stalan niz izvješća da integracija južnih regija Ukrajine u Rusiju brzo napreduje - rusko državljanstvo, registarske tablice automobila, internet, banke, mirovine i plaće, ruske škole itd.

Prošlog tjedna, utjecajne novine Izvestia citirale su vojne izvore koji tvrde da bi bilo kakvo mirovno rješenje u ovom trenutku također trebalo uključivati ​​Kijevsko prihvaćanje Hersona i Zaporožja kao odcijepljenih regija, uz ranije odcjepljene Donbas i Krim. Ključno pitanje više nije može li Kijev ponovno zauzeti jug, već kako će uopće zaustaviti ruski "kopneni most" od daljeg napredovanja prema zapadu do Moldavije.

S druge strane, tvrdoglavost oko mirovnih pregovora može značiti da će Kijev kasnije morati prihvatiti i gubitak Odese. No, tko je u Europi u poziciji da urazumi Zelenskog? Osim toga, Zelenski je američka marioneta i preživljava od anglosaksonske potpore, a zauzvrat Angloamerikanci plivaju ili tonu s njim.

Još se ne nazire jasan kraj ovom ratu. Na kraju krajeva, ono što se ističe jeste to da je Putin svoje postupke u Ukrajini usporedio s Petrom Velikom koji je povratio izgubljeni povijesni i kulturni prostor i zemlje slavenskih naroda tijekom njegovog rata protiv Švedske u XVIII stoljeću.

A sjetite se da Vladimir Putin nikada ništa ne govori u vjetar, tek da nešto kaže. Tako je, uz sve ostale, mislio i pokojni američki senator John McCain, koji se cerio u prvim redovima dok je Putin 2007. govorio na Međunarodnoj sigurnosnoj konferenciji u Münchenu. Umro je, ali je stigao vidjeti da se sve izrečeno u velikoj mjeri ostvarilo.

Zato ne treba sumnjati u ishod ove operacije i da će to biti kako su zamislili u Moskvi, a toga u velikoj mjeri postaju svjesni vodeći američki intelektualci, bivši generali i političari.