Imam Homeini - Vođa koji se među prvima suprotstavio unilateralnom globalizmu

Imam Homeini je preminuo na jučerašnji dan, 3. lipnja 1989. u 87. godini u bolnici u Teheranu. Svake godine milijuni Iranaca i muslimanskih vjernika iz cijelog svijeta hrle u mauzolej Imama Homeinija u Teheranu kako bi odali počast i ponovili svoju predanost revolucionarnim vrijednostima ovog iranskog vođe.

Bio je mislilac svjestan problema islamskog svijeta i lik čije misli nastavljaju osvjetljavati put muslimanima. Arhitekt Islamske Republike Iran, imam Homeini, simbol je otpora i borbe protiv globalne arogancije i imperijalizma, te zagovornik vrijednosti pravoga islama. Nekoliko godina svog života posvetio je borbi protiv monarhijskog režima šaha Reze Pahlavija, čak i tijekom svog egzila u Turskoj, Iraku i Francuskoj, sve do konačnog ostvarenja Islamske revolucije u Iranu 11. veljače 1979. Pokojni imam neutralizirao je nekoliko unutarnjih i vanjskih zavjera, kao što je rat kojeg  je Iranu od 1980. do 1988. nametnuo bivši režim Sadama Husseina. Naravno, Hussein je to radio po nalogu Washingtona, koji će ga kasnije stajati glave.

Okončati nasljednu monarhiju koja je imala tisućugodišnju povijest

U povijesti Irana, imam Homeini je izvršio dva velika zadatka bez presedana. Jedna je bila uništenje strukture na kojoj se temeljila okrutna nasljedna monarhija.

Ova nasljedna monarhija imala je tisućugodišnju povijest u perzijskoj zemlji. U ovoj staroj i napuštenoj strukturi neki ljudi mogu vladati snagom svog oružja i vojske, a onda su to prenijeli na druge u nasljednom redu. Bila je to pogrešna i nerazumna tradicija koja je dominirala Iranom tisućama godina. Prvi zadatak koji je izvršio pokojni imam bio je da uništi ovu pogrešnu strukturu i povjeri poslove ljudima iz naroda.

Islamski sustav

Drugi veliki zadatak koji je izvršio bilo je stvaranje vlasti na bazi islama. Ovo je bilo bez presedana u iranskoj povijesti.

Ideja islamske vlasti nastala je u sferi mišljenja imama Homeinija tijekom njegovog egzila u Iraku i postala je odlučujući faktor u dinamici borbe iranske nacije. Kao rezultat straha koji je ova ideja usadila u stupove tiranskog šahovog režima, na kraju je, s jedinstvenim ustankom iranske nacije i vodstvom imama Homeinija, dovela do sloma monarhije i uspostave Islamske Republike Iran.

Još jedno načelo imama Homeinija bilo je vjera u odlučnost i moć naroda, te protivljenje centrizmu vlasti. Ovo je bila jedna od glavnih direktiva imama Homeinija.

Za upravljanje državom oslanjao se na glasove naroda na izborima. U svim fazama i u svim okolnostima, imam Homeini je naglasio da se izbori moraju održati prema rasporedu. Vjerovao je u narod i duboko poštivao glasove, misli i odluke naroda u pravom smislu te riječi.

Imam Homeini je bio vatreni branitelj slabih klasa. Odbacio je ekonomsku nejednakost na ozbiljan i oštar način. Bio je pobornik socijalne pravde u pravom smislu te riječi.

Obrana socijalno ugroženih slojeva bila je možda jedna od tema koje je najviše ponavljao u svojim govorima. Uvijek je isticao, u svojim jasnim smjernicama, da svijet treba iskorijeniti siromaštvo.

„Borite se protiv globalne arogancije“

Imam Homeini je podržao borbu protiv međunarodnih nasilnika i arogantnih sila. Nije pokazivao nikakvo poštovanje prema nasilnicima i bio je gorljivi branitelj potlačenih diljem svijeta, bez obzira na njihovu vjeru ili etničku pripadnost. Nije pravio kompromise s bahatim silama.

"Veliki Sotona" bio je iznenađujući izraz kojeg je imam Homeini skovao za Sjedinjene Države. Veliki Sotona ima vrlo širok doseg. Kada nekoga i neku organizaciju smatrate sotonom, jasno vam je kako se trebate ponašati i osjećati prema njima i do posljednjeg dana svog života je pokojni imam imao isti osjećaj prema SAD-u.

Druga glavna smjernica u mislima imama Homeinija bila je tema neovisnosti zemlje i odbacivanja arogantne dominacije. Ovo je još jedno važno poglavlje. Vjerovao je u neovisnost svoje zemlje i odbacio je stranu dominaciju.

Nacionalno jedinstvo

Imam Homeini promicao je nacionalno jedinstvo. I ovdje imamo radikalni zaokret u odnosu na Šaha Pahlavija, koji je favorizirao Perzijance, iako oni u Iranu čine jedva polovicu stanovništva.

Od prvih dana pobjede Islamske revolucije u Iranu 1979. godine, imam Homeini je stavio jedinstven i neusporediv naglasak na nacionalno jedinstvo i solidarnost svih naroda u Islamskoj Republici, a kao neraskidivu vezu je nametnuo islam, posebno šiitsko učenje, čime je u iransku naciju automatski uključio Azere, Kurde i druge, te povećao nacionalni korpus Irana. Ova strategija je manje uspjeha imala samo kod Arapa u pokrajini Balučistan na jugu, ali i tamo je situacija pod kontrolom.

Izvan iranskih granica

Univerzalna poruka Islamske revolucije u Iranu proširila se cijelim svijetom. U stvarnosti, imam Homeini je izazvao svjetski ustanak. Posljednja četiri desetljeća Islamska revolucija u Iranu i njezin osnivač bili su u središtu svjetske politike.

Doista, poruka Homeinijevog islama djelovala je kao sredstvo društvene mobilizacije protiv despotskih režima i igrala je ključnu ulogu u emancipaciji potlačenih nacija na Bliskom istoku.

Iransko vodstvo širilo je oslobađajuću poruku islama drugim zemljama. Kao rezultat toga, masovne prodemokratske demonstracije održane su diljem muslimanskog svijeta, crpeći inspiraciju iz Islamske revolucije u Iranu. Snaga Islamske revolucije u Iranu zabrinula je i uznemirila proameričke režime u bliskoistočnoj regiji i uzdrmala prijestolja arapskih despota u Saudijskoj Arabiji, Bahreinu i Iraku. U isto vrijeme, Iran je krenuo u napornu kampanju kako bi osvojio srca i umove islamskih naroda, od Nigerije do jugoistočne Azije.

U nas je bilo pokušaja da se proširi iransko tumačenje islama, ali  su ideju u korijenu sasjekle državne islamske zajednice još '90-ih, koje su se zaklele na vjernost dijelom Saudijskoj Arabiji, a dijelom Muslimanskom bratstvu, odnosno najgorim tvrdolinijaškim islamskim pravcima u modernoj povijesti.

Danas se jasno može vidjeti da među običnim ljudima u bliskoistočnim, afričkim i latinoameričkim, iako katoličkim, zemljama postoji veliko divljenje prema iranskoj revoluciji, što je posebno bilo vidljivo kod Chaveza i Fidela Castra.

Neosporna je činjenica da se islamskom revolucijom inspirira bezbroj kultura i nacija, cijeneći istinu da islam može biti način da se svijet oslobodi ukorijenjenog autoritarizma i globalne arogancije.

Naravno, to ne podrazumijeva prelazak na sam islam, tko to nije ili nije uopće vjernik, jer su ideali Islamske revolucije u svojoj biti univerzalni i stoga Iran može biti strateški saveznik ne samo muslimanima, bilo kojeg učenja, već i drugim narodima, što se trenutno vidi u odnosima Irana s Rusijom, Kinom, zemljama Latinske Amerike, Pakistanom i mnogim drugima.