Putin je 2019. upozorio da će se EU raspasti 2028. i obratio pažnju na Balkan

Budući da se u Ukrajini i svijetu vijesti ponavljaju, pisati o napredovanju ruske vojske i ekonomskom i financijskom kolapsu Zapada, koji se preračunao u procjenu učinka sankcija protiv Rusije, nisu teme koje plijene pozornost. Barem još neko vrijeme. Ali ovo što se danas događa, prije svega urušavanje američke hegemonije i rađanje multipolarnog svijeta, najavljeno je u poznatom govoru Vladimira Putina u Münchenu 2007, a vrlo je zanimljiv intervju kojeg je ruski vođa dao 2019. Tada je rekao vjeruje da će se EU potpuno raspasti za samo 10 godina, isto vrijeme koliko je trebalo da se raspadne SSSR na Svetog Stefana 1991. Njegove izjave sugeriraju da je početak kraja već počeo, a tada je govorio i o Balkanu, a posebno o Srbiji. Kako politika ruskog vođe ima kontinuitet i mijenjaju se samo metode, ali ne i ciljevi, vrijedi podsjetiti u kom kontekstu se spominje Balkan, jer se u smislu ciljeva malo toga promijenilo, a s distance od nekoliko godina možemo lakše dati sud o onome na što je upozoravao.   

Daily Express tada piše da je Putin, iznoseći javno svoju zabrinutost hoće li EU moći ostati u sadašnjem obliku do 2028. godine, naveo je Brexit kao glavni uzrok kolapsa Bruxellesa, dodavši da zato "sa zabrinutošću prati što se tamo događa", misleći na samu EU.

Dodao je da, budući da je EU najveći trgovinski partner Rusije, Moskva je zato zainteresirana da bude sigurna da sve bude "kako treba".

Rekao je: "Do 2028. neke istočnoeuropske zemlje dosegnut će razinu razvoja da više neće primati potporu iz europskog proračuna, već će morati plaćati, kao što je to učinila i nastavlja činiti Velika Britanija".

 

"Vjerojatno će se pojaviti iste inicijative koje se danas mogu vidjeti u Ujedinjenom Kraljevstvu", dodao je.

Također je rekao da europski čelnici razmatraju različite scenarije za postizanje “stabilnijih oblika integracije”.

Dodao je: “Ne znam hoće li uspjeti. U svakom slučaju, želim uspjeh njihove inicijative".

Riječi predsjednika Putina u to vrijeme dolaze nakon glasina da koristi svoju rastuću karizmu kako bi obnovio SSSR i povećao moć ruske države.

„Posljednji potez ruskog predsjednika bilo je slanje raketnih sustava „Pancir-S“ Srbiji, s ciljem jačanja veza s autokratskom upravom u Beogradu, koju vodi predsjednik Aleksandar Vučić“, 2019. piše Daily Express i dodaje „kako je Putin već zaključio važne vojne sporazume s ovom balkanskom državom, isporučujući kopnene i zračne sustave naoružanja, te borbene zrakoplove, jurišne helikoptere i tenkove“.

Dogovor je postignut unatoč tadašnjim upozorenjima Trumpove administracije da će Washington uvesti oštre sankcije Srbiji zbog „kupnje smrtonosnog oružja od Rusije“.

„Međutim, Srbija nije jedina zemlja na Balkanu koja je pala pod čari Kremlja. Paul Stronski u svom članku "Ruska igra na Balkanu" ističe da je utjecaj Kremlja na Zapadnom Balkanu usmjeren na potkopavanje nade tih zemalja da se pridruže Europskoj uniji i NATO paktu. To se teži postići naglašavanjem nestabilnosti regije, kako bi se smanjila vjerojatnost da te nacije budu prihvaćene u zapadne saveze, jer će strahovi za sigurnost rasti“, piše Carly Read.

Gledajući nakon tri godine, a posebno ako uzmemo u obzir pritiske na Srbiju da uvede sankcije Ruskoj Federaciji, priprema napada ukrajinske vojske na Donbas, koju je Moskva osujetila „preventivnom specijalnom operacijom“, jasno je da će ukrajinski sukob riješiti i druga goruća pitanja.

Jedno od njih je i Balkan, a drugo Sirija i nedavno rusko bombardiranje američke baze u Al-Tanfu, pa su se Izraelci uplašili da će ih Washington napustiti zbog pomoć kijevskom režimu i tražili da se više fokusira na svoj status na Bliskom istoku, a da se manje posveti Ukrajini.  Ovo je apsolutno točno, jer ako SAD i NATO ne uspiju u Ukrajini, cijeli će se svijet „rekonfigurirati“ u skladu s novim odnosom snaga. A to znači da će zemlje koje teže suverenitetu puno lakše odbijati „zapadne ponude koje se ne mogu odbiti“.

Za Srbiju je ovo važno, jer će po završetku sukoba i kada bude jasno da je Rusija pobjednik, puno lakše odbiti pritiske da uvodi sankcije velesili koja je dokazala svoju superiornost nad Zapadom.

Što se tiče ostatka regije, 2019. daily Express piše da "šest zemalja Zapadnog Balkana, odnosno Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija, sve imaju za cilj ulazak u EU, ali nedavno su dvije od tih zemalja vidjele kako su njihove nade smanjene kada je njihov proces integracije naišao na unutarnji otpor europskog bloka“.

I ovdje govorimo o 2019. godini, a ne sramotnom odbijanju davanja statusa kandidata Bosni i Hercoegovini, a isti je dobila neonacistička Ukrajina i pseudodržava Moldavija, koja nema kontrolu nad Pridnjestrovljem, a statut autonomne regije Gagauzije, gdje žive etnički Turci pravoslavne vjeroispovijesti, kaže da će Gagauzija u slučaju odmaka od Rusije proglasiti neovisnost i ostati u Zajednici nezavisnih država. Stoga, ako BiH ima problema s funkcioniranjem zbog razlika u viziji države, Ukrajina i Moldavija su zemlje koje nemaju probleme, već de facto nestaju s političke karte Europe, pa nije jasno po kojem su kriteriju one bolji kandidat od BiH. Iako, budimo iskreni, ovo samo može pomoći Bosni, jer odgoda može značiti i kraj bajke o nekakvoj EU, koje, prema Vladimiru Putinu, 2028. neće ni biti.

Tada je francuski predsjednik Emmanuel Macron bio je jedini čelnik EU koji se protivio ulasku Sjeverne Makedonije u blok, dok su se Francuskoj pridružile Danska i Nizozemska u osujećivanju pokušaja Albanije da se pridruži tadašnjih 28 država članica.

„Čini se da Putinov utjecaj, zajedno s kineskom prisutnošću u regiji, ometa balkanske države u njihovoj potrazi za stabilnošću“, žali ose Daily Exepress, novine koje izlaze u zemlji koja je napustila EU jer je smatrala nepravednom zajednicom naroda. Prilično apsurdna situacija. Ali za ono što danas vidimo, kada EU tone u svakom smislu, sam da „pomogne Ukrajini“, te su odluke zaista beznačajne.

Putin je u nekoliko navrata izrazio svoje negativne osjećaje o raspadu Sovjetskog Saveza. Na forumu 2018., kada je upitan što je promijenilo rusku povijest, odgovorio je: “ Raspad Sovjetskog Saveza".

Kako ističe Stronski, na Balkanu postoje važne povijesne, kulturne i vjerske veze zbog bliskih veza između Sovjetskog Saveza i Jugoslavije koje datiraju još iz Hladnog rata, ali se zaboravljaju izuzetno jake veze Crne Gore i Srbije, koje su se kao nacionalne države oslobodile osmanskog jarma zahvaljujući i pomoći Ruskog Carstva. A te su veće puno jače od onih koje su gradile komunističke vlasti poslije Staljinove smrti, kada je Jugoslavija bila partner i Sovjetima, ali je istovremeno možda bolji partner bila Zapadu. Uz vodeće mjesto u Pokretu nesvrstanih.

„Vjerojatno je Putinov najkontroverzniji politički potez u istočnoj Europi bila nezakonita aneksija Krima od Ukrajine 2014., što još uvijek nije u potpunosti riješeno. Sukobi s Gruzijom i kampanje dezinformiranja u baltičkim državama također su u tijeku, dok Moskva nastoji oživjeti sovjetski narativ u Latviji i Litvi“, zaključuje Carly Read u članku "Putin predviđa kolaps EU do 2028. po uzoru na SSSR“.

Za kraj treba dodati da Putin nije Nostradamus ili Baba Vanga, te da kada on nešto „predviđa“, onda postoji jasan scenarij i koncept onoga što „najavljuje“. Pitanje na koje nemamo odgovor je koliko je Rusija toga učinila da se to i dogodi, a koliko je pratila procese koje je inicirao Zapad, pa samo iskoristila očite kardinalne greške u provedbi plana da se od Ukrajine napravi anti-Rusija i da se, ono što nas najviše zanima, politički i vojno apsorbira Zapadni Balkan, gdje je Bruxelles, kao EU i kao NATO napravio toliko „grešaka“, da je ulazak ostatka zemalja u ova dva saveza vrlo upitan. Posebno ako ta 2028. zaista završi prema „predviđanjima“ Kremlja.