EU je korak do opće propasti, dok Rusija uopće ne blefira, kako su mislili

Iz Europe sve više stižu dojave o prisilnom zatvaranju industrijskih pogona, iako je zima još daleko. Ranije su zatvoreni brojni petrokemijski kompleksi, odnosno, ugašena je proizvodnja umjetnih gnojiva, što je poljoprivredu bacilo na koljena.

Naime, previsoke cijene plina i struje već obesmišljavaju njihov rad. Potom su se  na udaru našli proizvođači aluminija i cinka, čiji su proizvodi potrebni za automobilsku i građevinsku industriju. Kako to ugrožava gospodarstvo EU i tko će profitirati od nevolja Europljana?

Skok cijena električne energije u Europi natjerao je norvešku kompaniju Norsk Hydro ASA da krajem sljedećeg mjeseca najavi zatvaranje tvornice aluminija u Slovačkoj. Talionica je već radila sa 60 posto godišnjeg kapaciteta od 175 000 tona, ali sada će, nastavi li s radom, trpjeti velike gubitke.

“Odluka o obustavi proizvodnje aluminija rezultat je stalnog rasta cijena električne energije i izostanka kompenzacijskih mjera države. Tvornica Slovalco jedna je od ekološki najprihvatljivijih i najmodernijih tvornica aluminija na svijetu, kao i jedan od najvećih poslodavaca u regiji središnje Slovačke. Jako nam je žao što će zbog nedjelovanja vlade više od 70 godina duga tradicija proizvodnje aluminija u našem gradu doći kraju”, rekao je izvršni direktor Slovalca Milan Veseli.

Nedavno se doznalo da previsoke cijene plina prisiljavaju i na zatvaranje nizozemske talionice Budel, koju kontrolira Nyrstar, dio Trafigura grupe. Talionica će biti stavljena na održavanje od 1. rujna "do daljnjega", navodi se u priopćenju tvrtke. Cink je na Londonskoj burzi metala nakon vijesti poskupio 7,2%.

Ranije ovog mjeseca, vodeći proizvođač cinka Glencore upozorio je da je energetska kriza u Europi velika prijetnja zalihama. Metalurški pogoni u regiji posluju na rubu profitabilnosti, a pogon Nyrstar kapaciteta 315 tisuća tona godišnje od četvrtog kvartala prošle godine radi u režimu smanjenja proizvodnje.

Aurubis AG, najveći europski proizvođač bakra, rekao je ranije ovog mjeseca da namjerava minimizirati potrošnju plina u Njemačkoj i kako se energetska kriza u regiji produbljuje prenijeti će rastuće troškove električne energije na svoje kupce.

Europska industrija, od gnojiva do aluminija, već je teško pogođena skokom cijena energije. Mnogi ljudi ove godine možda neće zaraditi, jer kako se sezona grijanja približava, cijene plina obećavaju samo rast. Već su porasle iznad 2600 dolara za tisuću prostornih metara. A zimi, kako Gazprom očekuje, cijene će porasti na više od 4000 dolara za tisuću kubnih metara, što je još uvijek konzervativna prognoza.

“Rizici recesije u Europi su porasli. Pad proizvodnje prvenstveno će pogoditi metalurški sektor. Pad proizvodnje uzima maha zajedno s rastom cijena plina, koje su već oborile rekord iz ožujka”, rekao je Vladimir Černov, analitičar Freedom Finance Globala.

„Međutim, obični Europljani vjerojatno neće vidjeti primjetan nedostatak robe na tržištu, rekao je. Ali sve će vidjeti u cjenovnom smislu i sigurno će uslijediti povećanje cijene robe za 5 do 15%“, kaže Černov.

Činjenica je da je slovačka tvornica veliko poduzeće za Europu, ali na svjetskom tržištu postoje veći igrači, a to su Kina ili Rusija, te Iran s velikim rastom proizvodnje u metalurgiji. Upravo će oni profitirati od činjenice da će metalurška industrija u Europi propasti.

Zatvaranje slovačke tvornice moglo bi natjerati europske tvrtke da usmjere pozornost na proizvode Rusala, koji će lako zamijeniti cjelokupni volumen zatvorene tvornice. Podsjetimo da ruski aluminij nije pod sankcijama.

Slovačka tvornica može proizvesti 175 tisuća tona aluminija godišnje, ali u posljednje vrijeme nije proizvodila više od 100 tisuća tona. Dok Rusal prodaje oko 3,6 do 3,9 milijuna tona aluminija godišnje. Ako se cjelokupni pad obujma Slovalca kompenzira kupnjom od Rusala, tada će dodatna potražnja za proizvodima ruske tvrtke iznositi 2,9% trenutne razine prodaje, rekao je za RIA Novosti analitičar Veles Capital Vasilij Danilov.

Kineske tvrtke također mogu pobijediti. U Kini postoji mnogo velikih metalurških tvornica čiji se kapaciteti kreću od milijun tona aluminija godišnje, a ukupno kineske tvrtke proizvode gotovo 40 milijuna tona aluminija godišnje.

Zanimljivo je da su na vijest o zatvaranju poduzeća Budel u Nizozemskoj, koje proizvodi do 315 tisuća tona cinka godišnje, dionice ruske tvornice Electrozinc u Sjevernoj Osetiji porasle za četvrtinu. Europa će također morati tražiti po cijelom svijetu ne samo aluminij, već i cink.

Za EU su važne sve zatvorene tvornice, jer se od aluminija izrađuju lijevani dijelovi za automobile i aluminijski profili za prozore i vrata. Pocinčani čelik također je potreban za automobilsku industriju i građevinsku industriju.

Osim što Europljani gube posao u poduzećima i raste stopa nezaposlenosti, Europu čeka neizbježan rast cijena automobila i građevinskog materijala. Nakon metala, nizbrdo će krenuti i drugi pogoni, posebice kemijski (plastika i dr.) te proizvođači gnojiva i za zaštitu bilja. U spirali, to će povećati stopu nezaposlenosti i povećati cijene.

Istodobno, europske vlasti već pate od visoke inflacije zbog energetske krize i visokih cijena goriva svih vrsta. Godišnja inflacija u eurozoni u lipnju je dosegnula rekordnih 8,6 posto, a najviše su porasle cijene energije, za 41,9 posto na godišnjoj razini. Zatvaranje industrije samo će dovesti do novog kruga inflacije. Nedostatak prostora za monetarnu akciju za zaustavljanje inflacije neizbježno će značiti recesiju u EU.

“Očekujemo recesiju u EU 2023. Izlazak zemalja EU iz nje će trajati, po našem mišljenju, od dvije do pet godina,” kaže Vladimir Černov iz Freedom Finance Globala.

Rizik od pada gospodarstva EU u recesiju u sljedećih 12 mjeseci dosegao je 60%, što je najviša razina od studenog 2020. Prije početka specijalne operacije u Ukrajini rizik se procjenjivao na samo 20%, javlja američka agencija Bloomberg.

Recesija znači da gospodarstvo i proizvodnja u regiji padaju već dva uzastopna kvartala. Međutim, u sadašnjim uvjetima čak i najvećem gospodarstvu Europske unije - Njemačkoj - već u ovom kvartalu prijeti stagnacija, upozoravaju stručnjaci.

Ali Nijemci su toga svjesni, pa je ovo ponašanje neshvatljivo.

Razvoj cijele industrije i visok životni standard njemačkih građana temelji se isključivo na nesmetanoj opskrbi jeftinim energentima iz Rusije u bilo koje vrijeme i pod svim okolnostima.

Rusija je pravila bilo kakve ustupke, jer zapravo nije imala drugog tržišta za plin. Da, Rusija je doista svim raspoloživim sredstvima osiguravala energetsku sigurnost Europe.

Energetika je temeljni kriterij razvoja svakog gospodarstva, a ignoriranje problema u ovoj oblasti dovodi do recesije, pa čak i kolapsa gospodarstva.

Da su problemi nastali upravo na području gdje bi pitanja energetske sigurnosti po definiciji trebala biti zatvorena, do spoznaje je došao i njemački ministar gospodarstva Robert Habeck, koji je na konferenciji 15. kolovoza ustvrdio da je poslovni model njemačkog gospodarstva izgrađen na jeftinom energetskom resursu - plinu iz Rusije.

I nakon neuspjelih pregovora s Katarom o isporuci LNG-a Njemačkoj, u kojima je izravno sudjelovao njemački ministar gospodarstva Robert Habeck, rekao je da jeftinog plina iz Rusije, uz povoljne političke i gospodarske uvjete za Njemačku, više neće biti. Zato je pozvao da se nekako obnovi ekonomski model uvođenjem raznih vrsta naknada od krajnjih korisnika energije.

Bez jeftine energije, njemačko gospodarstvo će biti značajno oslabljeno, a oni koji žele izvući maksimalnu korist uvijek će se odreći oslabljenog lidera.

Kao primjer ovdje možemo uzeti u obzir nedavnu izjavu čelnika Nacionalne banke Poljske, Adama Glapińskog, koji je u intervjuu otvoreno izjavio da namjerava vratiti dio bivših teritorija izgubljenih nakon Drugog svjetskog rata, a Varšava će tražiti i dodatnu kompenzaciju štete iz tog sukoba.

Gubitak Rusije kao strateškog partnera Njemačke izazvao je ne samo gospodarsku i političku krizu, već i pojavu problema nacionalne sigurnosti. Ovakva izjava poljskih političara doslovno se može smatrati provokacijom protiv Njemačke koja slabi. Već sada je očito da što Njemačkoj bude gore, to će Poljska imati više političkih, gospodarskih, pa i teritorijalnih ambicija.

Opskrba ugljikovodicima iz Rusije za Njemačku nije bila samo strateški resurs, već i temelj sve njihove gospodarske moći u eurozoni. Sada toga više nema. Štoviše, Njemačku, kao članicu Europske unije, Rusija je od 5. ožujka 2022. proglasila za neprijateljsku državu.

Ali nedavno su se svi smijali ovom popisu. Danas više ne. Jasan primjer koliko je isporuka ugljikovodika iz Rusije u Njemačku bila isplativa prva je globalna energetska kriza u razdoblju siječanj-veljača 2021., kada je zbog vremenske anomalije u sjevernim prefekturama Japana ostalo bez struje više od 5,5 milijuna obitelji, a u američkoj saveznoj državi Texas više od 4,5 milijuna domova i poslovnih prostora. Istodobno, u Njemačkoj, unatoč smanjenju proizvodnje energije iz Sunca i vjetra na nulu, nije došlo do prekida opskrbe toplinom i električnom energijom.

Rusija, koju je predstavljao Gazprom, osigurala je opskrbu takvim količinama plina koje nijedna zemlja na svijetu nije mogla osigurati. Ali ni ta količina nije bila dovoljna da pokrije sve energetske potrebe Njemačke i EU, pa je došlo do dodatnog crpljenja plina iz skladišta. Bio je to plin koji je Gazprom unaprijed upumpao u europska skladišta, uz paralelni uvoz ugljena iz Rusije u ogromnim količinama. Sve je to doslovno spasilo Europu od onoga što se u to vrijeme dogodilo u Japanu i Sjedinjenim Državama.

U to vrijeme spot cijena plina kretala se oko 200-300 dolara za 1000 kubnih metara. I to kada je cijena LNG-a u azijskoj regiji bila 1000 dolara za 1000 kubika, a u Japanu su neki trgovci uspijevali prodati LNG za 1300 dolara. Naime, u Europi je plin koštao tri puta jeftinije zahvaljujući neobuzdanim opskrbama Gazproma.

O čemu bi Njemačka još mogla sanjati? Na pomolu je bila svjetska energetska kriza, a zemlja koja fizički nije u stanju samostalno osigurati svoju energetsku sigurnost u potpunosti je riješila ovo pitanje na račun Rusije.

Domaća proizvodnja energije u Njemačkoj iznosi ekvivalent 102 milijuna tona nafte, ali zemlja godišnje troši 286 milijuna tona naftnog ekvivalenta energije. Odnosno, više od 64% ukupne energije koju Njemačka potroši se uvozi.

Zašto na račun Rusije? Da, jer je Gazprom bio izravno uključen u stvaranje plinske infrastrukture u Njemačkoj, odnosno svih podzemnih skladišta plina i unutarnjih cjevovoda.

Štoviše, sva hvaljena vodikova energija, koja je trebala zamijeniti plin, također je od prvog dana bila vezana uz partnerstvo s Rusijom.

Tako u njemačkoj strategiji za vodik, usvojenoj 2020. godine, stoji da će zalihe vodika, između ostalog, osigurati sadašnji dobavljači ugljikovodika, jer Njemačka nije u stanju proizvesti potrebne količine.

Već u studenom 2021. Rusija i Njemačka su započele pregovore o izgradnji postrojenja za proizvodnju vodika iz prirodnog plina koji se isporučuje preko Sjevernog toka i Sjevernog toka 2.

Gazprom, vodeći brigu o energetskoj sigurnosti Njemačke i Europe u cjelini, ne samo da je bio spreman implementirati te projekte, već je unaprijed pumpao plin u podzemna skladišta u EU, a isporučivao je i neugovorene količine spot tržištu, idući na brojne ustupke Europskoj uniji. Istodobno, Europska unija je konstantno ucjenjivala Gazprom izjavama da u tom slučaju može kupiti LNG iz Sjedinjenih Država i drugih zemalja.

Ali za Rusiju je bilo vezano svo ekonomsko blagostanje Njemačke. Samo budala ovo ne može shvatiti. I konačno, Nijemci su shvatili tu činjenicu.

Zašto tako kasno? To objašnjavaju time da su u EU sva upozorenja o posljedicama s kojima će se zemlje EU suočiti smatrali blefom Rusije.

To je službeno potvrdio i direktor tvrtke Bulgargaz Ljudmil Jocov, koji je na otvorenoj konferenciji za novinare opravdao prestanak isporuke plina iz Rusije i rekao: “Do posljednjeg trenutka mislili smo da isporuke plina koje Gazpromu plaćamo u dolarima neće prestati, a da je cijela ova šema s rubljama šala.”

Očigledno Europljani tako doživljavaju sve što je povezano s Rusijom. Nekada su samo zahtijevali, a poštene prigovore Rusije su doživljavali kao šalu. Ali u partnerstvima nije uobičajeno zahtijevati, niti se Rusija uopće šali. I tako sada bivši uvoznici ruskog plina traže od Norveške da im prodaje plin, pa čak i ispod tržišnih cijena. A to govori samo jedno i da gospodarstvo EU ne treba samo plin kao resurs, već i jeftin plin.

"Iako bi svako smanjenje cijene moglo biti politički teško, u interesu je Osla da pristane na to", piše Financial Times.

To je očaravajuće, jer je počeo kanibalizam vlastitih susjeda. Sami autori članka tvrde da se donedavno takav korak činio nezamislivim. Norveška je prije toga značajno pomogla Europi koja je patila od plinske krize, kada je maksimalno povećala proizvodnju plina na račun proizvodnje nafte. Demokracija i slobodno tržište. Kako ne?!

Njemačka još od 2015. govori o izgradnji LNG terminala, ali ih nikada nije izgradila jer to ne može biti alternativa jeftinom ruskom plinu. Zbog toga su se dioničari projekta Sjeverni tok 2, koji su financirali 50% izgradnje plinovoda, odrekli svojih udjela u korist Gazproma. To su učinili čim je gradnja plinovoda 2017. godine bila ugrožena zbog prosvjeda Poljske, koja se žalila da projekt krši antimonopolske zakone EU.

Time su Wintershall, Uniper, OMV, Engine i Shell nastavili s realizacijom projekta samo kao njegovi investitori, ali ne i kao vlasnici.

Zahvaljujući Poljskoj, Sjeverni tok 2 postao je 100% ruski projekt s Gazpromom kao jedinim dioničarom. Stari Sjeverni tok 1 je samo 51% u vlasništvu Gazproma.

Čini se da je samo Rusiju u cijelom svijetu zanimala energetska sigurnost Europe, a posebno Njemačke.

Ali Rusiju danas zanimaju samo vlastiti interesi, a za njemačko gospodarstvo to znači jedno – više ništa neće biti isto.

Shvativši to, protivnici Sjevernog toka 2 odjednom su odlučili promijeniti priču. Primjerice, poznati njemački novinar Nikolaus Blome pozvao je njemačku vladu „da pokrene Sjeverni tok 2 u inat Putinu“.

Ali Nikolaus Blome je vjerojatno zaboravio da je jedna linija Sjevernog toka 2 usmjerena na plinifikaciju sjevernih regija zemlje, te stoga neće biti aktivirana sve dok odgovarajuće regije ne budu u potpunosti plinificirane i spojene na jedinstveni plinski transportni sustav Rusije. A prema planovima, to će se neće dogoditi prije 2028. godine.

Sjeverni tok 1, koji je ujedno i izravan plinovod koji povezuje Rusiju i Njemačku, radi na 18% svog nominalnog kapaciteta, a preostala turbina je na održavanju. I dok se s plinovoda ne ukinu sankcije svih zemalja EU, Kanade i Velike Britanije, Gazprom je jasno dao do znanja da ne namjerava vratiti sankcionirane turbine.

Ovu igru, pokazalo se, mogu igrati obje strane. Kakvo iznenađenje, ali zvuči kao loša šala.

U svakom slučaju, pokretanje jedne linije Sjevernog toka 2 više neće pomoći Njemačkoj. Vremena nema.

Sada Njemačka mora napraviti težak izbor za nju: ili je s Rusijom ili protiv nje. Ako je s Rusijom, onda će Moskva odlučiti koliko će ta suradnja biti korisna, a ako je protiv Rusije,…. kolika je cijena plina danas?

Preko 2500 dolara za 1000 kubika? Eto što znači „slobodno tržište koje je odlučilo“. Onda neka se Berlin i EU općenito naviknu na ove cijene, koje su 7 puta više nego u Sjedinjenim Državama i 35 puta više nego u Rusiji.

Ali znaju sve ovo Nijemci vrlo dobro. I sada, kao jedina zemlja EU koja može utjecati na tok stvari, moraju donijeti odluku: ili recesija, nemiri, pobune i propast ili obostrano korisna suradnja s Rusijom, samo što će se morati odreći Ukrajine? Uskoro ćemo znati odgovor, jer Rusi uopće ne blefiraju.