Manipulacija i rusofobija su doveli do toga da istinu šire usamljeni glasovi na društvenim mrežama 

U aktualnom sukobu između Ruske Federacije i Ukrajine jedno od temeljnih oružja koje koristi Zapad su dezinformacije i manipulacija. One u svoj svojoj veličini izražavaju ideje koje je formulirao američki lingivist, povjesničar i filozof Noam Chomsky o deset strategija medijske manipulacije.

Među spomenutima, u aktualnom sukobu u Istočnoj Europi ističu se oni koji su vezani za jačanje neuke, emotivne publike, bez kritičkog promišljanja i, prije svega, prvo stvaranja problema i potom predstavljanja sebe kao šampiona rješenja. Kako drugačije objasniti da je Ruska federacija 31 godinu, nakon pada tzv. socijalističkog lagera i rasparčavanja bivšeg Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR), zahtijevala od SAD-a i članica NATO pakta sigurnosna jamstva koja bi spriječila bilo kakvu naznaku sukoba na zapadnoj granici Rusije. Da se neće uključivati ​​članice bivšeg SSSR-a u političko-vojnu organizaciju koja predstavlja NATO i da će Moskva i Zapad provoditi politiku suradnje i zajedničkog razvoja.

Ništa od toga se nije dogodilo, a stvarnost je pokazala da je politika detanta bila vrlo daleko od ciljeva Sjevernoatlantskog saveza. NATO je počeo ubrzano inkorporirati bivše zemlje bivšeg socijalističkog tabora u svoje redove, prisiljavajući Rusiju na generiranje obrambene politike koja je preusmjerila važne resurse za konsolidaciju svog novog političkog scenarija.

Stvoren je scenarij sukoba, katalizirana je politika u istočnoeuropskim zemljama koja promovira NATO, što je kulminiralo svrgavanjem bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča u veljači 2014. i ratom istrebljenja stanovništva Donbasa, koje ima snažne političke, povijesne, kulturne i jezične veze s Rusijom.

Drugim riječima, problem je stvoren baš sa zaoštravanjem sukoba proeuropske i NATO politike protiv Rusije. Potpirivana je vatra sukoba, pri čemu su Washington i njegovi pristaše podržavali rat koji je vodio Kijev, a koji je do danas, što „naši slavoukrajinaši“ ne znaju i neće da znaju, generirao najmanje 20 tisuća mrtvih, što je stanovništvo Donbasa natjeralo na formiranje narodnih republika Donjecka i Luganska.

Republike su ojačale svoje veze s ruskom domovinom, suočene s napadima ukrajinskih ultranacionalističkih i nacističkih snaga i odlukom Moskve da obrani ove republike jasnim upozorenjima Zapadu, da ako nastave s ovom neprijateljskom politikom, uz kršenje sporazuma o proširenju i nastavku jačanja opsade Rusije, da će ruska strana morati odgovoriti.

I tako je od 24. veljače 2022. počela ruska kampanja „uzvratnog udara“ na rat koji traj od travnja 2014. Zapad je isplanirao, organizirao i održava politiku maksimalnog političkog, ekonomskog, diplomatskog i vojnog pritiska na Rusiju, a danas kada je stvorio problem pretvara se da podržava rješenje, iako to u praksi znači jednostavno dolijevanje ulja na vatru.

Za to ima populaciju u kojoj prevladava neznanje, potporu velikog dijela dezinformacijskih i manipulativnih medija kojima upravlja, sa servilnom publikom u kojoj se potiče jačanje emocionalnosti umjesto kritičkog mišljenja, s politikama odvraćanja pažnje usmjerenim na izbjegavanje svega toga, tako da društva ne brinu o važnim problemima. Među ostalim, ova je strategija osmišljena da bude efikasnija uz golemu upotrebu medija i društvenih mreža. Zato se profili na društvenim mrežama koje kontrolira Zapad, a nisu po volji Washingtona, sustavno blokiraju.

Zapadni mediji kao što su CNN i Fox News iz Sjedinjenih Država, BBC iz Velike Britanije, France 24, DW iz Njemačke u glavni u ovom poslu. Mediji, kako televizijski tako i štampani, radijski, digitalni i novinske agencije glavnih sila pridruženih NATO paktu, nametnuli su narativ koji Rusiju predstavlja kao zemlju koja koristi tehnike apsolutno suprotne konvenciji o ratu i tako se materijalizira rusofobna vizija, gdje se sve što je prikazano u smislu razaranja, smrti, bombardiranja škola, bolnica i stambenih četvrti pripisuje ruskoj vojsci.

Nema minimuma namjere, na primjer, da se kaže analizi da Rusiju, koja je okupirala veliki dio Donbasa i tako konkretizirala svoju obranu, bombardiraju snage ukrajinske vojske i nacistički paravojni bataljuni poput Aidara, Azova i drugih, a sam zločin protiv civilnog stanovništva, bez ijednog retka u tim medijima, traje od 2014.

Rusko ministarstvo obrane predstavilo je dokumentirane dokaze međunarodnim organizacijama o ubojstvu svojih zarobljenih vojnika nakon premlaćivanja i mučenja. Predali su dokaze o korištenju civilnih objekata od strane ukrajinskih snaga i nacionalističkih bojni, njihovo opremanje u vatrene položaje, što je potkopavanje te civilne infrastrukture.

Tamo su zapravo garnizoni i vatrena mjesta, što ih stoga čini legitimnom metom rata.

Na primjer, u gradu Lubotinu, u Harkovskoj oblasti, je privremena baza 92. motorizirane pješačke brigade ukrajinskih snaga raspoređena u tehničkoj školi. To je mjesto na kojem je djelovalo 150 vojnika sa 15 oklopnih vozila i teškim strojnicama. Nakon ruskog napada na ovo ukrajinsko vojno osoblje je Zapad grmio o „rušenju škole“.

Ovih dana je pogođen vlak koji je prevozio nove snage na front. Na snimkama se lijepo vidi gomila vojnika nakon udara oko kompozicije, a na stražnje dijelu teretni vagoni s ratnom tehnikom. Ali ne, to je bio „pogodak na putnički vlak“.

Na primjer, ukrajinske vojne snage i njihovi krajnje desničarski bataljuni, nakon povlačenja iz grada Svjatogorska, nakon što im je onemogućeno korištenje gradske katedrale i pretvaranje iste u utvrđeno područje, spalili su je pri povlačenju do temelja. Ukrajinci su odabrali tu pravoslavnu katedralu jer su znali da je ruske snage neće napasti, ali ukrajinska vojska jest, ali je i ovdje zapadni tisak ponavlja rusofobni narativ.

Dodajmo ovome korištenje kemijskih, naftnih i nuklearnih industrijskih zona na takav način da se izbjegne napad pod prijetnjom ekološke katastrofe, a da su ukrajinske snage odande sustavno napadale ruske snage. Tako su korišteni kemijska tvornica Azot u gradu Severodonjeck i kemijsko poduzeće u gradu Sumi.

Prisjetimo se i vojne namjene koju je Ukrajina dala nuklearnoj elektrani Zaporožje, koja je najveća nuklearna elektrana u Europi i treća najveća u svijetu, koja je bila meta vojnih napada ukrajinske vlade. Uz podršku zapadnih medija se odgovornost za ta granatiranja pripisuje Rusiji, iako ruska vojska kontrolira i brani elektranu. Rusko ministarstvo obrane izjavilo je da "srećom, ukrajinske granate nisu pogodile postrojenje nafte i goriva te obližnju tvornicu kisika, čime je izbjegnut veći požar i moguća radijacijska nesreća”.

Ruska vlada pozvala je Međunarodnu agenciju za atomsku energiju da posjeti teren i na licu mjesta provjeri ukrajinsku akciju koja predstavlja opasnost za cijelu Europu. Ali se oglasio Kijev i  želi da ruske snage napuste NE Zaporožje, a da inspekcija koju bi poslala IAEA vršlja po pogonima bez ruske pratnje. Naravno da ovo tako neće biti provedeno. Na to je pristao Sadam Hussein, pa je imao izvješće kakvo je imao, a Colin Powell je mahao s „epruvetom s bojnim otrovima“ u Ujedinjenim narodima.

U sklopu rata dezinformacija i manipulacija kojem je Rusija izložena, izvješće Amnesty Internationala je mnoge iznenadilo. Dokument izdan 4. kolovoza jasno i temeljno optužuje Ukrajinu i njene vojne snage za postavljanje vojnih baza u bolnicama, školama i stambenim četvrtima, odakle se izvode topnički napadi na ruske ciljeve. Prema izvješću Amnesty Internationala, tim je akcijama ugroženo civilno stanovništvo, upozoravajući da se radi o kršenju međunarodnog humanitarnog prava i pretvaranjem civila u vojne mete.

U izvješću se nadalje navodi da se ukrajinske civilne žrtve javljaju kao rezultat ruskog odgovora na ove napade, izvedene iz civilnih područja.

Dokumentacija iz izvješća datira između mjeseca travnja i srpnja u područjima Harkova, Donbasa i Nikolajeva. Glavna tajnica Amnesty Internationala Agnés Callamard istaknula je da su "dokumentirali obrazac u kojem ukrajinske snage ugrožavaju civile i krše zakone i običaje rata kada djeluju u naseljenim područjima".

U tom smislu, podsjetila je da "biti u obrambenom položaju ne izuzima ukrajinsku vojsku od poštivanja međunarodnog humanitarnog prava".

Tijekom ovih istraga, tim je pronašao dokaze da su ukrajinske snage pokrenule napade iz naseljenih stambenih područja i da su se smjestile u civilnim zgradama u 19 gradova i mjesta u navedenim regijama.

„Evidence Lab“ ove organizacije analizirao je satelitske slike kako bi dodatno potvrdio neke od ovih incidenata. Većina stambenih naselja u kojima su bili stacionirani vojnici nalazila se nekoliko kilometara od prve linije bojišnice. Postojale su održive alternative koje ne bi ugrozile civilno stanovništvo, kao što su obližnje vojne baze ili gusto pošumljena područja, ili druge strukture udaljene od stambenih područja, ali ukrajinska vojska je namjerno koristila baš ove položaje, jer zna da će Rusi maksimalno štedjeti civile.

U slučajevima koje je dokumentirao, Amnesty International je svjestan da je ukrajinska vojska stacionirana u civilnim strukturama i stambenim područjima tražila od civilnog stanovništva da ne evakuira susjedne zgrade, niti im je pomogla da ih evakuiraju, odnosno nisu poduzeli sve moguće mjere za zaštitu civilnog stanovništva.

Unatoč ovom izvješću, izjavama ruske vlade i njezinoj spremnosti da podrži svaku međunarodnu istragu za koju je optužena da je odgovorna, zapadna strategija dezinformiranja i manipulacije još je jedan od krakova hobotnice s kojima se protiv Rusije vodi borba, opovrgava pravo na potpunu informiranost i nedvojbeno se svrstava na stranu Ukrajine, uzimajući u obzir interese Sjedinjenih Država i NATO pakta.

Važno je analizirati cijeli scenarij i iz njega izvući zaključke. Ne zaboravimo da rat u Ukrajini otkriva i dvostruke standarde Zapada u humanitarnim problemima, posebice oko žrtava sukoba na Bliskom istoku, te prevladavajući rasizam, što se pokazalo i u odnosu na način na koji Europa reagira na pitanje  prihvata ukrajinskih izbjeglica ili kako je to činila kada su u pitanju Afrikanci, Sirijci, Afganistanci, između ostalih.

Zato imamo drugu viziju, drugu liniju kroz koju možete gledati i analizirati što se događa u Ukrajini, u Donbasu, u ovom dijelu istočne Europe koji je služio i za prikrivanje drugih sukoba koje vodi Zapad, kao što je slučaj okupacije i kolonizacije Palestine od strane Izraela, okupacije i kolonizacije naroda Saharawi od strane Maroka, agresija na Siriju, Irak, rata protiv naroda Jemena kojeg vode Saudijska Arabija i njeni partneri. Sve ovo je dio zločina o kojima se šuti jer je Ukrajina prevladavajući narativ, najvećim dijelom lažni.

Stoga, možemo zaključiti da na Zapadu nema ništa novo, osim da je strategija medijske manipulacije, sada uz pomoć društvenih mreža i cenzure, dovedena do savršenstva. Posebno žalosti činjenica da je publika u zapadnim zemljama informatički vrlo pismena, ali zaglupljena i sustavno izmanipulirana da zaista vjeruje u ovaj sada već degutantni rusofobni narativ. Naravno, uz male izuzetke, ali njih se lako odstrani iz javnog diskursa cenzurom i blokadom aktivnosti na društvenim mrežama. Mediji su odavno očišćeni od bilo kakvog kritičkog razmišljanja, a oni koji i znaju da lažu, lažu zbog konformizma i plaće bez koje ne žele ostati, a osobno ih poznajem nekoliko na hrvatskoj medijskoj sceni.

Stoga su vaši usamljeni glasovi na društvenim mrežama puno važniji nego što mislite. Čak i ako to znači da ćete moći reći svoja saznanja samo par dana prije nove blokade. Nitko drugi na Zapadu nije ostao da se usudi reći istinu, pa je, slijedom toga, odgovornost za budućnost svih nas spala na usamljene glasove na društvenim mrežama.