Manipulacija i rusofobija su doveli do toga da istinu šire usamljeni glasovi na društvenim mrežama
U aktualnom sukobu između Ruske Federacije i Ukrajine jedno
od temeljnih oružja koje koristi Zapad su dezinformacije i manipulacija. One u
svoj svojoj veličini izražavaju ideje koje je formulirao američki lingivist,
povjesničar i filozof Noam Chomsky o deset strategija medijske manipulacije.
Među spomenutima, u aktualnom sukobu u Istočnoj Europi
ističu se oni koji su vezani za jačanje neuke, emotivne publike, bez kritičkog
promišljanja i, prije svega, prvo stvaranja problema i potom predstavljanja sebe
kao šampiona rješenja. Kako drugačije objasniti da je Ruska federacija 31
godinu, nakon pada tzv. socijalističkog lagera i rasparčavanja bivšeg Saveza
Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR), zahtijevala od SAD-a i članica NATO
pakta sigurnosna jamstva koja bi spriječila bilo kakvu naznaku sukoba na
zapadnoj granici Rusije. Da se neće uključivati članice bivšeg SSSR-a u političko-vojnu organizaciju koja
predstavlja NATO i da će Moskva i Zapad provoditi politiku suradnje i
zajedničkog razvoja.
Ništa od toga se nije dogodilo, a stvarnost je pokazala da
je politika detanta bila vrlo daleko od ciljeva Sjevernoatlantskog saveza. NATO
je počeo ubrzano inkorporirati bivše zemlje bivšeg socijalističkog tabora u
svoje redove, prisiljavajući Rusiju na generiranje obrambene politike koja je
preusmjerila važne resurse za konsolidaciju svog novog političkog scenarija.
Stvoren je scenarij sukoba, katalizirana je politika u
istočnoeuropskim zemljama koja promovira NATO, što je kulminiralo svrgavanjem
bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča u veljači 2014. i ratom istrebljenja
stanovništva Donbasa, koje ima snažne političke, povijesne, kulturne i jezične
veze s Rusijom.
Drugim riječima, problem je stvoren baš sa zaoštravanjem
sukoba proeuropske i NATO politike protiv Rusije. Potpirivana je vatra sukoba,
pri čemu su Washington i njegovi pristaše podržavali rat koji je vodio Kijev, a
koji je do danas, što „naši slavoukrajinaši“ ne znaju i neće da znaju,
generirao najmanje 20 tisuća mrtvih, što je stanovništvo Donbasa natjeralo na
formiranje narodnih republika Donjecka i Luganska.
Republike su ojačale svoje veze s ruskom domovinom, suočene
s napadima ukrajinskih ultranacionalističkih i nacističkih snaga i odlukom
Moskve da obrani ove republike jasnim upozorenjima Zapadu, da ako nastave s
ovom neprijateljskom politikom, uz kršenje sporazuma o proširenju i nastavku
jačanja opsade Rusije, da će ruska strana morati odgovoriti.
I tako je od 24. veljače 2022. počela ruska kampanja „uzvratnog
udara“ na rat koji traj od travnja 2014. Zapad je isplanirao, organizirao i
održava politiku maksimalnog političkog, ekonomskog, diplomatskog i vojnog
pritiska na Rusiju, a danas kada je stvorio problem pretvara se da podržava
rješenje, iako to u praksi znači jednostavno dolijevanje ulja na vatru.
Za to ima populaciju u kojoj prevladava neznanje, potporu
velikog dijela dezinformacijskih i manipulativnih medija kojima upravlja, sa
servilnom publikom u kojoj se potiče jačanje emocionalnosti umjesto kritičkog
mišljenja, s politikama odvraćanja pažnje usmjerenim na izbjegavanje svega toga,
tako da društva ne brinu o važnim problemima. Među ostalim, ova je strategija
osmišljena da bude efikasnija uz golemu upotrebu medija i društvenih mreža.
Zato se profili na društvenim mrežama koje kontrolira Zapad, a nisu po volji
Washingtona, sustavno blokiraju.
Zapadni mediji kao što su CNN i Fox News iz Sjedinjenih
Država, BBC iz Velike Britanije, France 24, DW iz Njemačke u glavni u ovom
poslu. Mediji, kako televizijski tako i štampani, radijski, digitalni i
novinske agencije glavnih sila pridruženih NATO paktu, nametnuli su narativ
koji Rusiju predstavlja kao zemlju koja koristi tehnike apsolutno suprotne
konvenciji o ratu i tako se materijalizira rusofobna vizija, gdje se sve što je
prikazano u smislu razaranja, smrti, bombardiranja škola, bolnica i stambenih
četvrti pripisuje ruskoj vojsci.
Nema minimuma namjere, na primjer, da se kaže analizi da
Rusiju, koja je okupirala veliki dio Donbasa i tako konkretizirala svoju
obranu, bombardiraju snage ukrajinske vojske i nacistički paravojni bataljuni
poput Aidara, Azova i drugih, a sam zločin protiv civilnog stanovništva, bez
ijednog retka u tim medijima, traje od 2014.
Rusko ministarstvo obrane predstavilo je dokumentirane
dokaze međunarodnim organizacijama o ubojstvu svojih zarobljenih vojnika nakon
premlaćivanja i mučenja. Predali su dokaze o korištenju civilnih objekata od
strane ukrajinskih snaga i nacionalističkih bojni, njihovo opremanje u vatrene
položaje, što je potkopavanje te civilne infrastrukture.
Tamo su zapravo garnizoni i vatrena mjesta, što ih stoga čini
legitimnom metom rata.
Na primjer, u gradu Lubotinu, u Harkovskoj oblasti, je privremena
baza 92. motorizirane pješačke brigade ukrajinskih snaga raspoređena u
tehničkoj školi. To je mjesto na kojem je djelovalo 150 vojnika sa 15 oklopnih
vozila i teškim strojnicama. Nakon ruskog napada na ovo ukrajinsko vojno
osoblje je Zapad grmio o „rušenju škole“.
Ovih dana je pogođen vlak koji je prevozio nove snage na
front. Na snimkama se lijepo vidi gomila vojnika nakon udara oko kompozicije, a
na stražnje dijelu teretni vagoni s ratnom tehnikom. Ali ne, to je bio „pogodak
na putnički vlak“.
Na primjer, ukrajinske vojne snage i njihovi krajnje
desničarski bataljuni, nakon povlačenja iz grada Svjatogorska, nakon što im je
onemogućeno korištenje gradske katedrale i pretvaranje iste u utvrđeno
područje, spalili su je pri povlačenju do temelja. Ukrajinci su odabrali tu pravoslavnu
katedralu jer su znali da je ruske snage neće napasti, ali ukrajinska vojska
jest, ali je i ovdje zapadni tisak ponavlja rusofobni narativ.
Dodajmo ovome korištenje kemijskih, naftnih i nuklearnih
industrijskih zona na takav način da se izbjegne napad pod prijetnjom ekološke
katastrofe, a da su ukrajinske snage odande sustavno napadale ruske snage. Tako
su korišteni kemijska tvornica Azot u gradu Severodonjeck i kemijsko poduzeće u
gradu Sumi.
Prisjetimo se i vojne namjene koju je Ukrajina dala
nuklearnoj elektrani Zaporožje, koja je najveća nuklearna elektrana u Europi i
treća najveća u svijetu, koja je bila meta vojnih napada ukrajinske vlade. Uz
podršku zapadnih medija se odgovornost za ta granatiranja pripisuje Rusiji,
iako ruska vojska kontrolira i brani elektranu. Rusko ministarstvo obrane
izjavilo je da "srećom, ukrajinske granate nisu pogodile postrojenje nafte
i goriva te obližnju tvornicu kisika, čime je izbjegnut veći požar i moguća
radijacijska nesreća”.
Ruska vlada pozvala je Međunarodnu agenciju za atomsku
energiju da posjeti teren i na licu mjesta provjeri ukrajinsku akciju koja
predstavlja opasnost za cijelu Europu. Ali se oglasio Kijev i želi da ruske snage napuste NE Zaporožje, a
da inspekcija koju bi poslala IAEA vršlja po pogonima bez ruske pratnje.
Naravno da ovo tako neće biti provedeno. Na to je pristao Sadam Hussein, pa je
imao izvješće kakvo je imao, a Colin Powell je mahao s „epruvetom s bojnim
otrovima“ u Ujedinjenim narodima.
U sklopu rata dezinformacija i manipulacija kojem je Rusija
izložena, izvješće Amnesty Internationala je mnoge iznenadilo. Dokument izdan
4. kolovoza jasno i temeljno optužuje Ukrajinu i njene vojne snage za postavljanje
vojnih baza u bolnicama, školama i stambenim četvrtima, odakle se izvode
topnički napadi na ruske ciljeve. Prema izvješću Amnesty Internationala, tim je
akcijama ugroženo civilno stanovništvo, upozoravajući da se radi o kršenju
međunarodnog humanitarnog prava i pretvaranjem civila u vojne mete.
U izvješću se nadalje navodi da se ukrajinske civilne žrtve
javljaju kao rezultat ruskog odgovora na ove napade, izvedene iz civilnih
područja.
Dokumentacija iz izvješća datira između mjeseca travnja i
srpnja u područjima Harkova, Donbasa i Nikolajeva. Glavna tajnica Amnesty
Internationala Agnés Callamard istaknula je da su "dokumentirali obrazac u
kojem ukrajinske snage ugrožavaju civile i krše zakone i običaje rata kada
djeluju u naseljenim područjima".
U tom smislu, podsjetila je da "biti u obrambenom
položaju ne izuzima ukrajinsku vojsku od poštivanja međunarodnog humanitarnog
prava".
Tijekom ovih istraga, tim je pronašao dokaze da su
ukrajinske snage pokrenule napade iz naseljenih stambenih područja i da su se
smjestile u civilnim zgradama u 19 gradova i mjesta u navedenim regijama.
„Evidence Lab“ ove organizacije analizirao je satelitske
slike kako bi dodatno potvrdio neke od ovih incidenata. Većina stambenih
naselja u kojima su bili stacionirani vojnici nalazila se nekoliko kilometara
od prve linije bojišnice. Postojale su održive alternative koje ne bi ugrozile
civilno stanovništvo, kao što su obližnje vojne baze ili gusto pošumljena
područja, ili druge strukture udaljene od stambenih područja, ali ukrajinska vojska
je namjerno koristila baš ove položaje, jer zna da će Rusi maksimalno štedjeti
civile.
U slučajevima koje je dokumentirao, Amnesty International je
svjestan da je ukrajinska vojska stacionirana u civilnim strukturama i
stambenim područjima tražila od civilnog stanovništva da ne evakuira susjedne
zgrade, niti im je pomogla da ih evakuiraju, odnosno nisu poduzeli sve moguće
mjere za zaštitu civilnog stanovništva.
Unatoč ovom izvješću, izjavama ruske vlade i njezinoj
spremnosti da podrži svaku međunarodnu istragu za koju je optužena da je
odgovorna, zapadna strategija dezinformiranja i manipulacije još je jedan od
krakova hobotnice s kojima se protiv Rusije vodi borba, opovrgava pravo na potpunu
informiranost i nedvojbeno se svrstava na stranu Ukrajine, uzimajući u obzir
interese Sjedinjenih Država i NATO pakta.
Važno je analizirati cijeli scenarij i iz njega izvući
zaključke. Ne zaboravimo da rat u Ukrajini otkriva i dvostruke standarde Zapada
u humanitarnim problemima, posebice oko žrtava sukoba na Bliskom istoku, te
prevladavajući rasizam, što se pokazalo i u odnosu na način na koji Europa
reagira na pitanje prihvata ukrajinskih
izbjeglica ili kako je to činila kada su u pitanju Afrikanci, Sirijci,
Afganistanci, između ostalih.
Zato imamo drugu viziju, drugu liniju kroz koju možete
gledati i analizirati što se događa u Ukrajini, u Donbasu, u ovom dijelu
istočne Europe koji je služio i za prikrivanje drugih sukoba koje vodi Zapad,
kao što je slučaj okupacije i kolonizacije Palestine od strane Izraela,
okupacije i kolonizacije naroda Saharawi od strane Maroka, agresija na Siriju,
Irak, rata protiv naroda Jemena kojeg vode Saudijska Arabija i njeni partneri.
Sve ovo je dio zločina o kojima se šuti jer je Ukrajina prevladavajući narativ,
najvećim dijelom lažni.
Stoga, možemo zaključiti da na Zapadu nema ništa novo, osim
da je strategija medijske manipulacije, sada uz pomoć društvenih mreža i
cenzure, dovedena do savršenstva. Posebno žalosti činjenica da je publika u
zapadnim zemljama informatički vrlo pismena, ali zaglupljena i sustavno izmanipulirana
da zaista vjeruje u ovaj sada već degutantni rusofobni narativ. Naravno, uz
male izuzetke, ali njih se lako odstrani iz javnog diskursa cenzurom i blokadom
aktivnosti na društvenim mrežama. Mediji su odavno očišćeni od bilo kakvog
kritičkog razmišljanja, a oni koji i znaju da lažu, lažu zbog konformizma i
plaće bez koje ne žele ostati, a osobno ih poznajem nekoliko na hrvatskoj
medijskoj sceni.
Stoga su vaši usamljeni glasovi na društvenim mrežama puno
važniji nego što mislite. Čak i ako to znači da ćete moći reći svoja saznanja samo
par dana prije nove blokade. Nitko drugi na Zapadu nije ostao da se usudi reći
istinu, pa je, slijedom toga, odgovornost za budućnost svih nas spala na
usamljene glasove na društvenim mrežama.

Pitam se koliko je uopšte potrebno objašnjavati stanovnicima zapada nešto što ne žele ili ne mogu da razumiju...
OdgovoriIzbrišiOpet , opominjati se mora i ići putem istine , htjeli oni da razumiju ili ne..
"Posebno žalosti činjenica da je publika u zapadnim zemljama informatički vrlo pismena, ali zaglupljena i sustavno izmanipulirana da zaista vjeruje u ovaj sada već degutantni rusofobni narativ."... eh da, do kraja izmanipulirana Zapadnjacka stoka ziveca sa osecajem superiornosti nad ostatkom sveta. Skoro ce taj olos tvrdo da udari u tlo, isto nemam sumnje da ce opet Rusija u pomoc doci (ja ne bih da sam na njihovom mestu)
OdgovoriIzbriši