Djelomična mobilizacija mijenja bit cijele Specijalne vojne operacije

„Skupina od oko pola milijuna ljudi s modernim oružjem ne može stajati mirno i gotovo sigurno treba očekivati ofenzivnu aktivnost ruskih oružanih snaga, i to puno intenzivniju nego što je bila u proteklih nekoliko mjeseci“

Koje će zadaće dobiti stotine tisuća novih vojnika koji će biti mobilizirani za specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini? Tih zadataka ima nekoliko, a neki od njih su od temeljne važnosti. Popunjavanje bi trebalo promijeniti samu prirodu vojnih operacija u Ukrajini koje su u tijeku.

U vezi s djelomičnom mobilizacijom, prije svega, može se naići na izjave da je njezina glavna zadaća uspostaviti pouzdanu kontrolu nad teritorijima koje su Oružane snage Ruske Federacije već oslobodile u Ukrajini. Grubo rečeno, ešaloniranje prve crte.To podrazumijeva prijelaz na obrambene operacije u pravcima Nikolajev-Krivoj Rog i Zaporožje, te u općem vektoru prema Harkovu. To je donekle u suprotnosti s konceptom referenduma u Zaporoškoj i Hersonskoj oblasti, budući da oni podrazumijevaju ulazak u sastav Ruske Federacije cjelokupnog “navedenog” teritorija regija u formatu u kojem su ucrtani na kartama Ukrajine. SSR. Ranije se ista priča dogodila s DNR i LNR, koje su priznate kao države upravo u starim granicama.

Kratko video prikaz: Ruske regije u vrijeme referenduma i dijelovi za osloboditi

Ali zaista je krajnje potrebno frontu zasititi kadrovima. Prema grubim procjenama, čisto kvantitativno, Oružane snage Ruske Federacije i saveznika zaostaju za standardima prihvaćenim u vojnoj znanosti po broju vojnika po kilometru fronte oko četiri puta.

Štoviše, u nizu područja ima ih i više, jer je u onim zonama u kojima se izvode ofenzivna djelovanja koncentracija trupa i sredstava značajnija. Tamo se privlače operativne rezerve, a zauzvrat slabe ostali fragmenti fronte na kojima je već dugo zatišje. Na operativno-komandnoj razini počinje nešto poput japanske igre Go u kojoj je jedan oblik strategije brojčano slomiti protivničku liniju pomicanjem figura u tom pravcu.

Neprijatelj je, pak, davno prešao na principe totalnog rata i ne vodi računa o gubicima i broju mobiliziranih. Ukrajinska strana ima, za ovo ratište, gotovo neograničen mobilizacijski resurs, budući da nema ograničenja na regrutaciju. Mobilizacija u Ukrajini je totalna, a u Oružane snage Ukrajine već se primaju starci, teško bolesni, pa čak i invalidi. U takvim uvjetima, neprijatelj može formirati ono što on naziva operativnim rezervama i bombardirati liniju bojišnice ljudstvom u beskrajnim pokušajima protuofenzive.

To je jedna od najgorih taktika ratova sredine dvadesetog stoljeća, ali neprijatelj je koristi, što znači da se na nju mora reagirati.

Posljedično, značajan dio mobiliziranih trebao bi jednostavno popuniti liniju bojišta, čime bi se eliminirala opasna brojčana prednost Oružanih snaga Ukrajine.

Na južnom sektoru fronte prednja linija ide ravno preko stepe. Mnogo je manje naselja za koja se može držati nego u industrijskom i gusto naseljenom Donbasu, gdje se svako naselje lako pretvara u utvrdu. A sada je kvantitativno vrlo teško stvoriti punopravni veo u ovom smjeru. Rusija se mora se držati svakog naselja, kao u Donbasu.

S druge strane, upravo se u Donbasu treba suočiti sa slojevitom obranom Oružanih snaga Ukrajine, za što su raspoložive snage također nedovoljne. Ipak, standardi broja osoblja tijekom ofenzive i obrane nisu izmišljeni niotkuda. Oni su napisani krvlju.

Ranije su neki stručnjaci govorili o mogućnosti formiranja cijelog vojnog korpusa u Oružanim snagama Rusije od nule. Međutim, nije uobičajeno raspršiti snage velike vojne formacije, stoga bi se ovaj korpus mogao koristiti samo u cijelosti i na jednom mjestu. Drugim riječima, novi armijski korpus trebao je pripremiti veliku ofenzivnu operaciju, a ne samo na donjeckom sektoru fronte. Sada nije vrijeme za nagađanje gdje bi se to točno moglo dogoditi. Koncept se promijenio i najvjerojatnije nema smisla formirati nove velike vojne snage od nule od mobiliziranih.

S druge strane, već je jasno da će svi mobilizirani prije slanja na front proći prekvalifikaciju. Budući da se pretpostavlja da se radi o iskusnim i već obučenim ljudima, za to neće trebati puno vremena. Ovo vrijeme će biti potrošeno na borbenu koordinaciju. Odnosno, u zonu specijalne vojne operacije stići će spremne posade (tenkovi, borbena vozila pješaštva), posade (topništvo, MLRS, protuzračna obrana) i jedinice (izviđači za blisku borbu). A takve se ćelije lako spajaju u postojeće cjeline i tako se mogu "bacati" duž cijele fronte. Osobito tamo gdje je potrebno pojačanje u vezi s dodijeljenim zadacima.

Naime, od zadaća dobivenih grupacijom ovisit će gdje će se i kojim snagama takvo jačanje provoditi. Skupina od oko pola milijuna ljudi s modernim oružjem ne može stajati mirno. Gotovo sigurno treba očekivati ​​ofenzivnu aktivnost ruskih oružanih snaga, i to puno intenzivniju nego što je bila u proteklih nekoliko mjeseci.

Slijedom toga, drugi dio mobiliziranih nakon obuke u borbenoj koordinaciji trebao bi pojačati one podjedinice koje će prije svega biti uključene u jurišne grupacije. Takvo brojčano povećanje u neprijatelja će proći nezapaženo, jer neće doći do promjene jedinica na prvoj crti. Jedinice će jednostavno imati nove skupine bataljona, a takvo pojačanje gotovo je nemoguće odrediti vizualno, pa čak i elektronički.

Teško je predvidjeti koja će područja biti ojačana „uvjetnom zavjesom“, a koja će biti pripremljena za ofenzive. Postoje, naravno, očigledne stvari i stepski dijelovi fronta se moraju nedvosmisleno ojačati, kao i područja sjevera LNR i ugledarski smjer u DNR. S druge strane, nitko nije otkazao mogućnost nastavljanja ofenzive na Nikolajev - Odesu ili sjeverno na Krivoj Rog.

Ali postoji još jedna nijansa. S obzirom na taktiku Oružanih snaga Ukrajine, imperativ je uništiti sve topničke sustave dugog dometa i višecijevne raketne sustave (MLRS) koje Zapad isporučuje Ukrajini, kao i svu ukrajinsku taktičku protuzračnu obranu. Ovo oružje pogađa civilne ciljeve. Cijeli ovaj „orkestar“ mora se ušutkati, a za protuartiljerijsku i proturaketnu borbu potrebni su iskusni topnici, strijelci, operateri dronova i izviđači.

I, konačno, još jedna skupina mobiliziranih rezervista može predstavljati uvjetno pozadinsku komponentu. Ne radi se o čisto pozadinskim strukturama, već o novim jedinicama koje mogu vršiti garnizonsku službu na oslobođenom teritoriju. Oni moraju objedinjavati i policijske i sigurnosne funkcije, te predstavljati operativnu rezervu lakog pješaštva koje uvijek nedostaje kada je to potrebno.

Ovo stupnjevanje je, naravno, uvjetno, jer se mobilizacijski timovi formiraju za određeni cilj. Čini se da je temeljna stvar ovdje želja da se fronta ne zasiti samo zastorom, već da se skupina uključena u SVO pretvori u neku vrstu šok šake u kojoj će udio specijalista, ako ne premašiti broj "jednostavnog" pješaštva, onda će sigurno značajno porasti. A to će promijeniti samu prirodu neprijateljstava.

Prije svega, Oružane snage Ruske Federacije više neće biti ometane uvjetno "slabim", odnosno sektorima fronte koji nisu kvantitativno osigurani. Osim toga, bit će moguće zaboraviti na stalno čepljenje rupa prijenosom snaga s jednog područja na drugo. Postojat će operativna rezerva.

Planiranje napadnih operacija poprimit će redoviti karakter, a bit će moguće izvoditi više ofenziva, istovremeno i na različitim sektorima bojišta. I, konačno, uz pomoć novih pojačanja mogu se zaustaviti posljedice korištenja zapadnih modela naoružanja, koji su u posljednjih mjesec dana počeli prevladavati u Oružanim snagama Ukrajine.

Evgenij Krutikov / Pogled