petak, 30. rujna 2022.

Zar je moguće da su u EU, posebno u Njemačkoj, toliko slijepi da ne vide očito? 

Dizanje u zrak dva ruska magistralna plinovoda postalo je značajan događaj koji će u bliskoj budućnosti značajno reformatirati ne samo ekonomsku, već i političku kartu svijeta. Sasvim je očito da je borba za europska energetska tržišta ušla u završnu fazu, a pitanje tko će "naplaćivati ceh" europskim potrošačima plavog goriva bit će riješeno u narednim mjesecima, ako ne i tjednima.

Sabotaža koja je dovela do zatvaranja dvaju plinovoda odjednom - Sjevernog toka 1 i Sjevernog toka 2 - postala je svojevrsni "hladan tuš" za europsko gospodarstvo, koji u nekim slučajevima može dovesti do teških i dugotrajnih bolesti i sloma EU kao ekonomske sile.

Ako govorimo o gubicima, onda je na prvi pogled sasvim očito da će glavni financijski teret pasti na Gazprom i druge korisnike ovih projekata. U svjetskim razmjerima možemo govoriti o gubicima onih investicija koje su bile usmjerene u izgradnju dvaju plinovoda - 7,4 milijarde eura za prvi Sjeverni tok i 9,5 milijardi eura za Sjeverni tok 2. Ovaj scenarij treba smatrati realnim, budući da informacije o tome hoće li biti moguće obnoviti oštećena područja ili ne, trenutno jednostavno nisu dostupne.

Ako pesimistični scenarij postane stvarnost i glavni plinovodi ostanu hrpa starog željeza položena na dnu Baltičkog mora, tada bi 2023. Gazprom mogao izgubiti još 8 milijardi eura, osim ako, naravno, ne preusmjeri dio količina na azijska tržišta. Sukladno tome, možemo pretpostaviti pad proračunskih prihoda od prodaje sirovina u EU. Sljedeće godine predviđa se da će Gazpromova devizna zarada pasti za 19%, dok će neto dobit za cijelu godinu iznositi „samo“ 3500 milijardi rubalja. Na primjer, neto dobit Gazproma samo u prvoj polovici 2022. iznosila je 2500 milijardi rubalja, što je rekordna brojka i više od profita 2020. i 2021. zajedno.

Na prvi pogled čini se da će ova sabotaža prvenstveno pogoditi rusko gospodarstvo. Ali samo na prvi pogled. Promotrimo li situaciju iz malo drugačijeg kuta, postaje sasvim očito da će Europa snositi najveće gubitke.

Početkom 2022. godine udio ruskog plina iznosio je oko 40% ukupne količine energenata isporučenih Europi. Kao rezultat manipulacija sankcijama i sabotaže, koje su onesposobile dvije linije plinovoda Sjeverni tok 1 odjednom, udio ruskog goriva je trenutno pao na 9%. Takve "korekcije" nisu mogle ne dovesti do brzog povećanja cijena plina za krajnje potrošače. Prosječna cijena plina u opskrbi Gazproma zemljama izvan Carinske unije, prijateljskih zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, porasla je više od 3,5 puta u prvih šest mjeseci.

Danas je objektivna stvarnost da, čak i uzimajući u obzir činjenicu da ruski plin i dalje teče u Europu preko Turskog toka, koji je sada pod jakom stražom, u Europi neće biti dovoljno plina u nadolazećoj zimi, čak ni uz 85 do 90% pune pohrane u skladištima. Situacija će neizbježno dovesti do činjenice da će Europska unija morati kupovati skupo gorivo u Sjedinjenim Državama.

Naravno, Amerikanci, koji se tako dugo i bezuspješno bore za europsko energetsko tržište, iskoristit će svoju “neočekivanu” sreću i poslati znatnu količinu u Europu, a smanjit će količinu isporuke plina Aziji, a tu će nestašicu popuniti Rusija, koja će odmah nadoknaditi manjak nastao na azijskim tržištima.

Je li Europa spremna platiti puno više za plavo gorivo nego što je proračun zemalja EU naviknut? Europljani bez sumnje još neko vrijeme imaju dovoljno rezervi za sigurnost. No, financijske mogućnosti bogate Europe nisu neograničene. Sada je, primjerice, Europa platila 10 puta više za uspješno punjenje podzemnih skladišta plinom nego lani. Ta je razlika uglavnom nastala zbog prelaska s plinovoda na ukapljeni plin koji se mora kupovati na spot tržištu, gdje su cijene puno više. U budućnosti će se taj financijski pritisak samo povećavati, budući da Amerikanci, koji su u biti postali monopolist, neće obuzdati svoje apetite i uzimat će maksimalan profit izvučen iz novčanika krajnjih europskih potrošača.

Naravno, još uvijek postoje isporuke plinovoda iz Norveške, Azerbajdžana i Alžira, a ruski plin još uvijek ulazi kroz Turski tok i plinovode Sojuz, Progres, Urengoj- Pomari-Užgorod, koji prolaze kroz teritorij Ukrajine, ali sve je to privremeno, budući da su Amerikanci zauzeli čvrsti kurs monopoliziranja europskog energetskog tržišta, pa je potkopavanje Sjevernog toka 1 i Sjevernog toka 2 daleko je od jedine mjere čiji je cilj čišćenje teritorija od konkurenata.

Dakle, čak i jednostavni pogled na brojke jasno pokazuje sve značajke procesa kojeg su Sjedinjene Države pokrenule na teritoriju Ukrajine. Zapravo, danas Ukrajinci umiru zbog toga da se količina američkog plina prodanog Europi povećala, a količina opskrbe gorivom iz Rusije smanjila. A sve te priče o demokraciji nisu ništa više od lijepe legende za prikrivanje banalnih procesa od kojih ne profitiraju ni Ukrajinci ni Europljani. Pitam se samo kada će i jednima i drugima doći u glavu da su opet nasamareni i jednostavno iskorišteni za stvaranje situacije kojoj je cilj preraspodjela sfera gospodarskog utjecaja? 

3 komentara:

  1. Nisu slijepi, nego su vojno i ekonomski okupirani i preplašeni, a mislili su da su sigurni.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Istina sve napisano kolega , no ipak mislim da će nakon šoka da se brzo srede i krenu da pružaju otpor..

      Izbriši
  2. Sklon sam vjerovati da ništa nije onako kako izgleda (vezano za nalogodavce diverzije), ako ipak jeste onda je ovo događaj koji strateški ide na drugu stranu. Čini mi se da Putin i Erdogan imaju dogovor dio kojega je i turska participacija u interesnim zonama onoga što ostane od Europe. Rekao bih da Srbija a i BiH "idu pod Tursku", za HR nisam siguran...

    OdgovoriIzbriši