Izbori za Kongres i mogu li SAD uopće nastaviti hraniti Ukrajinu?

Sutra su u Sjedinjenim Državama izbori na sredini mandata, za Kongres i guvernere, na kojima, prema svim anketama, "demokrati" gube poraznim rezultatom. I to ako se izborni rezultati ne krivotvore, a ako se krivotvore, onda su moguće sasvim druge opcije.

U početku treba reći da Biden i dalje može osiguravati sredstva predsjedničkim dekretom, bez suglasnosti Kongresa, ali je to nepopularna mjera i time se riskira predsjedništvo. Ali ipak treba reći da bi se za Ukrajinu svakako mogle odvojiti tranše i bez Kongresa. No za to treba imati novca.

Uoči izbora ima smisla pokušati pobliže pogledati sustavnu krizu u Sjedinjenim Državama, od kojih se dijelova sastoji, što se događa u svakom segmentu i zašto je stanje u cjelini još gore nego pojedinačno.

Samo imajte na umu da ima toliko činjenica da socioekonomski pregled možete napisati na nekoliko stotina stranica, a ovdje se sve pokušava strpati na par stranica. Tako da će ispasti kako bude.

Obrazovanje

Krenimo od korijena svih problema – obrazovnog sustava. Američki sustav elitnog treninga, "Ivy League", karakteriziraju isti problemi kao i britanski, samo s jakim premazom.

Sustav masovnog obrazovanja u Sjedinjenim Državama je jednostavno užasan. Zbog toga maturanti masovno ne mogu zbrojiti jednoznamenkasti broj "na treću" ili imenovati zemlje koje se nalaze u Sjevernoj Americi, iako ih ima samo tri.

Degradacija masa nužno vodi degradaciji elita, pa nepismeno stanovništvo nije u stanju održavati, da ne kažemo razvijati,  visoku tehnološku razinu.

Dugo se to kompenziralo priljevom visokoobrazovanih migranata iz drugih zemalja uz tzv. poticani “odljev mozgova”, ali strane radnje su sada zatvorene.

Elite

Danas SAD ima užasnu gerontokraciju. Većinu ključnih pozicija drže ljudi u dobi od oko 80 godina.

Uz svu priču o demokraciji, meritokraciji i "zemlji mogućnosti", veliki broj funkcija je zapravo nasljedan. Suci, tužitelji, šerifi, guverneri i kongresmeni često u trećoj ili četvrtoj generaciji. Čak su i neki predsjednici okupirali Ovalni ured nekoliko generacija.

Ako u Rusiji administrativne elite redovito dobivaju svježu krv u obliku raznih “elitnih poziva” kao što su natječaji “Lideri Rusije” i drugi slični mehanizmi selekcije, onda u SAD-u nema ništa od toga.

Razumijem da je sve to izravno u suprotnosti sa stereotipima koji se propagiraju o obje zemlje, ali u stvarnosti je sve upravo tako.

Infrastruktura

Većina infrastrukture u Sjedinjenim Državama izuzetno je istrošena. Još Trump je htio pokrenuti „Veliku obnovu“ s tisućama milijardi dolara, ali nije uspio. Tada su izašli poražavajući podaci o stanju u vijadukta, tunela i cijele prometne i druge infrastrukture.

Počevši od električnih mreža, koje tamo nisu integrirane u jedinstven elektroenergetski sustav, pa stoga često ne mogu priskočiti u pomoć drugim regijama u slučaju opasnosti, kao što je to bio slučaj u Teksasu ne tako davno, pa sve do brana, mostova, željeznica i cesta.

Pažljivo pogledajte bilo koji video iz velikih američkih gradova, pomno promatrajući stanje na cestama, prisutnost smeća na ulicama, grafita, razbijenog stakla i tako dalje.

Čak i na Manhattanu, na 5. aveniji i ulicama uz Wall Street, ceste su pokrpane, uz brojne pukotine i rupe na asfaltu.

Većina mostova, brana i autocesta u SAD-u izgrađena je u Rooseveltovo vrijeme, manje ili više, korištenjem besplatne radne snage zatvorenika. I od tada se sve to nije posebno popravljalo, a tamo gdje jeste, uglavnom kozmetički.

Željeznice su često i starije. Željeznička vozila u Sjedinjenim Državama su jedna od najzaostalijih na svijetu.

Prema procjenama stručnjaka, za popravak infrastrukture u SAD-u pod Obamom bilo je potrebno više od 1000 milijardi dolara, Trump je govorio o 1500 milijardi, a tražio je 4000, Biden je na početku mandata tražio 2100 milijardi, a sada je potrebno još više. Razgovara se, ali se ne dodjeljuju sredstva, ne provode se popravci i modernizacija, a sve i dalje zastarijeva i propada.

Hrpa raznih industrija koje su bile u Americi prije tridesetak godina, danas nisu u stanju reproducirati bogatstvo.

Westinghouse već dugo ne može dovršiti izgradnju niti jedne nuklearne elektrane, Abrams ne proizvodi nove, a izgubljene su i mnoge druge tehnologije.

Zadnje što se vidjelo na Made in Southeast bile su majice. Cool, naravno, ali po toj cijeni će netko u inozemstvu kupiti tri ili četiri domaće, s istom kvalitetom. Prema riječima dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju Josepha Stiglitza, "SAD proizvode samo pivo i kurve".

Već je opisan prometni kolaps, a oni koji žele mogu pronaći ove publikacije.

I uz sve to se nameće se “zelena agenda” koja smeta spašavanju gospodarstva.

Američki državni dug je premašio 31 000 milijardi dolara. Bezbožno napuhani BDP u isto vrijeme jedva pokazuje 23 000 milijarde. Odnosno, dug iznosi katastrofalnih 135% BDP-a.

Više od dva puta više od kritičnog praga od 60% BDP-a, a ako ne vjerujete, otvorite taj udžbenik Ekonomije, pa pročitajte. Ali Amerikanci i mnogi drugi misle da se to Sjedinjenih Država ne tiče i oni su gospodari svijeta i valuta. No ipak se tiče

Inflacija im je dvoznamenkasta,  a inflacija u realnom sektoru gospodarstva je još veća. Službeni podaci bit će objavljeni nakon izbora. Šteta.

Benzin je dvostruko skuplji nego u Rusiji. U Kaliforniji čak 2,5 puta. Rezerve dizela su im za deset dana. Početkom godine strateške rezerve nafte iznosile su 825 milijuna barela. U rujnu tek nešto više od 400. Do kraja godine bit će smanjene više od dva puta i prema nekim procjenama na 180. Biden nije uspio uvjeriti Mohamada bin Salman da mu pomogne i sada stvar spašava bacanjem rezervi na tržište. Nimalo inteligentno i ravno samoubojstvu.

Postoje i detaljne analize o diskontnoj stopi i inflaciji, ali ukratko, činjenica da povećanje stope smanjuje gospodarsku aktivnost u zemlji i poskupljuje kredite. To je lako razumjeti.

Poskupljenje kredita dovodi, između ostalog, do toga da trgovanje "s polugom" (leverage) na burzi postaje skuplje i opasnije. Rizici rastu, profiti padaju. A to dovodi do činjenice da su mnogi špekulativni trgovci prisiljeni prodati svoje dionice, što opet dovodi do općeg pada američkog tržišta dionica i to se primjećuje u posljednje vrijeme.

Prije svega padaju kojekakvi „fejsbuci“. Jer u krizi ih nitko ne treba i pretvaraju se u konstantno neprofitabilnu imovinu za koju je potrebno plaćati servere i moderiranje, a prihodi od oglašavanja značajno padaju.

A s padom tržišne kapitalizacije, svim tim korporacijama postaje teže dobiti nove zajmove kako bi nastavile svoje trenutne aktivnosti.

To će neminovno pogoditi brojne "zombi kompanije", oznaka za kompanije kojoj su potrebne stalne financijske injekcije kako bi nastavila svoje aktivnosti. Prema definiciji Banke za međunarodna poravnanja "zombi" je javno dioničko društvo, koje traje najmanje 10 godina i kod kojeg otplate kamata na kredite premašuju zaradu i prije odbitka kamata i poreza. Teoretski se lako može pokrenuti val bankrota.

Prema bilo kojem od scenarija, životni standard u Sjedinjenim Državama ozbiljno će pasti, što će uzrokovati daljnji porast društvenih napetosti.

Mora se uzeti u obzir da je tamo

a) veliki broj ljudi koji desetljećima nigdje ne rade, žive od raznih naknada ili od bonova za hranu,

b) ogroman broj oružja u rukama stanovništva,

c) lavovski udio stanovništva živi u iznajmljenim stanovima, jer ne više od 10% stanovnika ima vlastiti stan,

d) našim su ljudima prije u krizi pomagali vrtovi da prežive, ali to je bio dio naše kulture ponašanja, a toga u Sjedinjenim Državama nema.  

Zločin i mržnja

Crna kronika iz Sjedinjenih Država više izgleda kao izvještaj ratnog sukoba srednjeg intenziteta. Samo u Chicagu je prošle godine ubijeno više od 4000 ljudi.

Ratovi bandi, oružane pljačke, policijsko nasilje, zločini iz mržnje, obiteljsko nasilje, "vožnja" i pucanje iz automobila u pokretu, krađe ili "otmice" automobila uz prijetnju oružjem, nasumični napadi  kada su slučajni prolaznici napadnuti na ulicama ili u metrou, i tako dalje.

Suprotno bajkama o tome kako se "svi smiješe i pitaju kako su", u stvarnosti svi mrze sve - republikanci demokrate i obrnuto, crnci bijelce, bijelci Latinoamerikance, vjernici jedne sve one različitih vjera, uključujući i službeno registriranu Crkvu sotonista, svatko svakoga mrzi, straight homoseksualce, siromašni bogate i tako dalje.

BLM i "Defund policy", pokret koji zahtijeva smanjenje financiranja policije, legalizacija sitnih krađa i program "sigurne upotrebe droga", iako takvo nešto ne postoji, sve je to samo pogoršalo situaciju.

Statistika pokazuje brz porast kriminala u svim vrstama i kategorijama: ubojstva, silovanja, pljačke, prijevare, krađe. Specifičnost mentaliteta. Kada se u prirodno ili ideološki kolektivističkim društvima dogodi neka elementarna nepogoda, svi pomažu jedni drugima. Tu su akcije spašavanja, prikupljanje humanitarne pomoći, volonteri. Ali kada se dogodi prirodna katastrofa u Sjedinjenim Državama, tamo slijede neredi, pljačke i "niste osigurani - vaš problem".

Sve je veća pošast narkomanije, iako su tu podaci različiti zbog različitog pristupa o tome što droga jeste a što nije. U nekim državama i do 60-70% stanovništva. Broj umrlih od predoziranja fentanilom prošle je godine oborio sve rekorde. Već više od godinu dana u Sjedinjenim Američkim Državama vode se aktivne rasprave o odcjepljenju nekih saveznih država, ali i teritorija. Odnosno, o mirnoj podjeli na posebne države, gdje će "demokrati" živjeti u svojoj državi, a "republikanci" u svojoj.

Prije nekoliko dana na TV kanalu ABC pristaše Republikanske stranke prozvani su "žoharima". Ovo je tipična dehumanizacija, tako je počeo genocid u Ruandi.

Trumpove pristaše Republikanske stranke Biden naziva i “opasnim domaćim teroristima” i “polufašistima”, ne pitajte kako. Već je bilo slučajeva ubojstava zbog nošenja crvenih kapa.

Lonac polako ključa. A ako demokrati opet lažiraju izbore,… da ne nagađamo, ostalo je još samo do sutra.

Ukupno, zaključak je sljedeći:

- pretjerani dug i visoka inflacija;

- proizvodnja se ne može vratiti u SAD, a Europljani svoje tvornice sele ne u SAD, kako su se nadali, već u Kinu;

- kadrovska katastrofa, počevši od politike pa do manjka inženjera i gubitka kompetencija i tehnologija;

- dotrajala infrastruktura;

- dominacija populista u politici, koji guraju govore, a suštinski ne čine ništa;

- raskol u društvu na razini "podijeljene kuće", nešto kao „balkanizacija SAD-a“, što sam nekoć opisivao kao temu fantapolitike.

Svaka od ovih točaka zasebno se teoretski može riješiti. Ali kada se, kao lavina, sruče sa svih strana, nemoguće je resurse za rješenje jedne industrije uzeti od drugih.

Htio sam u ovaj tekst strpati analizu kako su došli do takvog života, pčevši s reformama zvanim Reaganomics, ali to ću morati napraviti posebno.

Ali za ilustraciju, brojke o gospodarstvu bit će objavljene nakon izbora, kada izađu godišnja izvješća, a njihova financijska godina završava u listopadu.

Ukrajina – Hoće li biti novca?

Umjesto kronološkog pregleda propasti „američkog sna“, važnije je znati hoće li SAD imati novca za ukrajinsku kampanju, koliko i hoće li je republikanci dodijeliti, a ako ne, hoće li Biden posegnuti za nepopularnim predsjedničkim dekretima, oblikom „ustavne diktature“.

Izbori za Kongres počinju sutra, 8. studenog, a mogli bi imati velike posljedice za Ukrajinu. Prema svim prognozama, pobjeđuju Bidenovi protivnici, Republikanska stranka, gdje se masovno čuju glasovi o smanjenju ili čak potpunom prekidu financiranja kijevskog režima. Politička elita Sjedinjenih Država posvađala se oko novca dodijeljenog Ukrajini.

Rat iscrpljivanja. To je, prema većini stručnjaka, ono što Ruska Federacija trenutno radi u Ukrajini. Oslanjajući se na kolosalnu razliku između ruskih i ukrajinskih potencijala - gospodarskih, vojnih, mobilizacijskih itd., Moskva namjerno ne forsira događaje na fronti, a istovremeno sustavno uništava ukrajinsko oružje i energetsku infrastrukturu.

Naravno, ova će taktika u potpunosti funkcionirati samo ako se ukrajinski potencijal stalno ne nadopunjuje na račun zapadnih zemalja, prije svega  Sjedinjenih Država. Čini se da je ovaj uvjet nerealan, jer zapadne zemlje redovito daju Ukrajini novi novac i oružje za borbu protiv Ruske Federacije. Čelnici Sjedinjenih Država i zemalja EU govore o potrebi potpore Ukrajini do kraja, po njihovom razumijevanju, do pobjede.

No, situacija bi se mogla promijeniti u narednim danima, nakon očekivane pobjede Republikanske stranke na parlamentarnim izborima u sredini mandata i početka novog Kongresa 2023. godine. Kongres gdje će biti političara koji vjeruju da je Bidenova administracija angažirana u pogrešnoj zemlji.

"SAD  nisu  bankomat"

“Demokrati su širom otvorili našu granicu, ali jedina granica koja ih zanima je Ukrajina, a ne Južna Amerika. Pod republikancima, Ukrajina neće dobiti ni peni. Naša je zemlja važnija”, rekla je zastupnica Kongresa Marjorie Taylor Green koja je razgovarala s biračima u Iowi.

Ovdje se, naravno, neće raditi o obustavi pomoći i taj bi korak za SAD bio previše radikalan. Međutim, među republikanskim kongresmenima bit će dosta onih koji su prilično skeptični oko iznosa novca kojeg Sjedinjene Države troše na održavanje ukrajinskog režima. Konvencionalno se nazivaju „trumpisti“.

“Pobjeda republikanaca u Zastupničkom domu dala bi krila taboru „America First“ koji se zalaže za smanjeno strano uplitanje, jer imaju više glasa i potencijalno veću težinu”, objašnjava The Hill.

“Ako se Ukrajina i Rusija nastave boriti dvije, tri, četiri godine, moramo li slati 50 milijardi dolara svakog tromjesečja za održavanje sukoba?” pita Garrett Bess, potpredsjednik lobističke strukture Heritage Action, povezane s najvećim prorepublikanskim think tankom, Zakladom Heritage.

"Bidenova administracija nema pravo tražiti od nas da izdamo bjanko čekove Ukrajini u vrijeme kada se američki narod bori s vrtoglavom inflacijom, a javni dug dosegnuo je 31 000 milijardu dolara", rekao  je zastupnik Chip Roy.

"Ukoliko Rusi ne odluče spakirati svoje torbe i otići kući, mislim da će biti stalnih poziva u pomoć",  rekao je republikanski zastupnik Scott Perry.

„Svi želimo pomoći. Ali u isto vrijeme, kao što znate, imamo neriješenih problema u vlastitoj zemlji i apsolutno ne razumijemo što će administracija Bidena učiniti. Pa, kamo idemo? Troši li se novac naših poreznih obveznika pametno?“, primjećuje Lauren Bowbert i dodaje kako "Joseph Biden ne razumije da Sjedinjene Države nisu ukrajinski bankomat".

“Republikanci su uglavnom podržavali Ukrajinu, ali su ispitivali sve o tome, od toga kako je ta pomoć korištena do toga treba li se isporučivati ​​nevojna roba, a to su dovodili u pitanje i stranački marginalci i predstavnici konzervativnog mainstreama”, piše The Hill.

Dijelom je ovakav stav dijela republikanske elite povezan s mišljenjem stranačkog biračkog tijela. Prema anketi koju je proveo PEW Centar. Amerikanci su u rujnu bili mnogo skeptičniji u vezi s izgledima za nastavak sponzoriranja Kijeva nego što su bili u ožujku.

I načelno, prema drugoj anketi, samo 29% republikanaca, u usporedbi s 56% demokrata, vjeruje da su SAD "obavezne" pomoći Ukrajini. Obični glasači Republikanske stranke, na koje su vjerojatno utjecale poruke bivšeg predsjednika Donalda Trumpa i Tuckera Carlsona iz Fox Newsa, prihvaćaju ideju da je američka pomoć bacanje novca kojeg je bolje potrošiti na domaće probleme. I nove ankete pokazuju porast podrške Republikanskoj stranci nakon obećanja da neće izdvajati novac Ukrajini.

Kao što primjećuje demokratski senator Chris Murphy, pozicija Josepha Bidena igra ulogu u antiukrajinskim osjećajima niza čelnika Republikanske stranke. Sada se republikanci spremaju potopiti sadašnju administraciju na svim frontama, kako bi s njom konačno potopili i Demokratsku stranku do izbora 2024. To znači da ako Biden odluči dalje aktivno podržavati Ukrajinu, onda bi ga republikanci trebali kritizirati zbog te podrške.

Dodijeljeni novac treba strogo kontrolirati,  kaže vjerojatni budući predsjednik Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma Michael McCall, što znači da sredstva ne treba izdvajati za Ukrajinu, nego za američke potrebe.

Ne čudi da se na tu temu već sukobljavaju s onima koji zagovaraju potpunu potporu Ukrajini. Nakon što je republikanski kongresmen Kevin McCarthy, koji cilja da postane predsjednika Donjeg doma ako republikanci pobijede, rekao da Amerikanci neće ispisivati bjanko čekove Ukrajini dok je zemlja u recesiji, odgovorio mu je predsjednik Joe Biden. Stanar Bijele kuće optužio je republikance za nerazumijevanje vanjske politike, da je u pitanju ne samo Ukrajina, već cijela istočna Europa, kao i sudbina NATO-a.

Neki republikanci odlučili su dokazati Bidenu da razumiju situaciju i stali su na stranu aktualne administracije.

“Budućnost američke sigurnosti i njezini ključni interesi bit će određeni ishodom ove borbe. I svatko tko je zabrinut zbog cijene plaćene za potporu ukrajinskoj pobjedi trebao bi uzeti u obzir mnogo veću cijenu ukrajinskog poraza", rekao je  trenutni čelnik republikanaca u Senatu Mitch McConnell.

Zanimljivo, Mitch McConnell, možda ima rekordan antirejting ne samo među republikanskim vrhovima, nego i među svim stranačkim čelnicima. 19,8% birača ima pozitivan stav o njemu, a 58,8% negativan. Za usporedbu, McCarthy se sviđa 30% birača, a ne voli ga 43,3%.

Prepucavanje McConnella i McCarthya pokazalo je da ne treba očekivati ​​potpuni prekid podrške Ukrajini u slučaju pobjede republikanaca. Međutim, napredak će sam po sebi biti i smanjenje, kako otvorene podrške Sjedinjenih Država tako i prisiljavanje američkih saveznika na to.

“Ako republikanci zauzmu Kongres nakon izbora na sredini mandata, tada će Sjedinjene Države prestati biti sila koja poziva cijeli Zapad da podrži Ukrajinu. Tada Europa mora biti spremna djelovati sama”,  piše Ian Bond iz londonskog Centra za europsku reformu.

Pitanje je samo kako će Europa točno postupiti? Hoće li isti onaj njemački kancelar Olaf Scholz učiniti nemoguće za opskrbu Ukrajine oružjem ako se američki diktat po tom pitanju promijeni, uvjetno rečeno, britansko-poljskim? Čini se da je pitanje retoričko. Njemačka s ovom vladom nije suverena zemlja i rasprava o tome što će uraditi Scholz je bespredmetna. Stoga, pričekajmo da završi sutrašnji dan, a onda, uzevši u obzir sve gore navedeno o stanju u samoj Americi, vidjet ćemo što će učiniti pobjednik izbora.