Naziru se obrisi ruske taktike za početak zimske kampanje protiv kijevskog režima

Ovo je šala iz kategorije crnog humora: “Najmasovniji udar na Ukrajinu izveden je na dan samita G20. A vi kažete da Putin nije sudjelovao na summitu.” U svakoj šali ima i dio istine, ali je u ovoj "šali" udio humora mikroskopski mali.

Još ne znamo sa sigurnošću je li vremenska podudarnost dvaju događaja - okupljanja G20 i masovnog raketnog napada na Ukrajinu - bila slučajna ili ne. No, čak i da se doista radi samo o čistoj slučajnosti, iako nema čuda u svijetu geopolitike, čelnici kolektivnog Zapada ipak su od Putina dobili jasan signal, kako u pogledu čvrstoće namjera Kremlja, tako i u smislu sredstava kojima će te namjere ostvariti.

Ovog je tjedna načelnik američkog Združenog stožera, general Mark Milley, objavio svoju prognozu razvoja situacije u Ukrajini ove nadolazeće zime.

Prvo je general Milley primijetio da se taktičke operacije usporavaju tijekom hladnog vremena, a zatim je rekao: “Po mom mišljenju, predsjednik Biden i Vladimir Zelenski rekli su da se ova kriza na kraju mora politički riješiti. Dakle, ako se taktičke operacije uspore, ako se to dogodi, onda bi mogao postojati prozor za političko rješenje ili barem početak pregovora.”

Budući da sam potpuna neznalica u vojnim poslovima, definitivno nisam osoba koja može ravnopravno raspravljati o pitanjima borbene strategije sa šefom američke vojske, ali vidim barem dvije velike logičke rupe u njegovom razmišljanju.

Logička rupa broj jedan: “ulazak u pregovarački prozor” moguć je samo ako strane u sukobu osjećaju potrebu za tim. Zasad Moskva i Kijev nemaju takve potrebe. Ciljevi koje su deklarirale strane sukoba, "obnova teritorijalne cjelovitosti Rusije" i "obnova teritorijalne cjelovitosti Ukrajine", apsolutno su nekompatibilni jedni s drugima. „Pregovarački prozor“ postat će praktičan tek kada jedna od strana u sukobu, kao rezultat snažnog utjecaja sile, dođe do zaključka da će morati preispitati svoje dosadašnje ciljeve.

Logička rupa broj dva. Ne moraju se sve taktičke operacije nužno usporiti tokom zime. Neka me stručnjaci isprave ako treba, ali rakete i dalje mogu poletjeti i pogađati mete i po ne baš toplom vremenu. Pa nisu to britanski razarači koji se zaustavljaju u trenutku ulaska u topla mora.

Kada je Rusija u listopadu izvela snažan raketni napad na energetsku infrastrukturu Ukrajine, bio je to čin odmazde za teroristički čin specijalnih službi Zelenskog protiv ključnog ruskog infrastrukturnog objekta kao što je Krimski most.

Ali što više vremena prolazi, to postaje jasnije da sustavno onesposobljavanje ukrajinske energetske infrastrukture nije samo odmazda. To je također vrlo važan element ruske strategije, čiji je cilj lišiti kijevski režim resursa za nastavak neprijateljstava.

Može li moderna država i moderna vojska nastaviti funkcionirati ako ta država ima malo ili nimalo električne energije? Odgovor na to pitanje dat će ratište u Ukrajini. To je klasična borba iscrpljivanja, samo u novom ili relativno novom obliku. Moskva nema razloga za pauzu od takvih akcija tijekom zimskog razdoblja.

Ali Moskva ima sve razloge da pokuša okončati sukob u Ukrajini što je prije moguće. Poznati ruski analitičar Aleksandar Baunov napisao je ovaj tjedan: “Posljedice eksplozija na poljskom teritoriju mogle bi biti širenje vojne autonomije Poljske i drugih najaktivnijih branitelja Ukrajine. Otvoren je put za postupno, postupno uključivanje NATO pakta u vojnom sukobu s Rusijom.”

Pokušat ću dešifrirati što se točno krije iza formulacije "proširenje vojne autonomije Poljske". Moskva je navikla izrazito negativno ocjenjivati ​​činjenicu da su europske zemlje NATO pakta u podređenom položaju u odnosu na Washington. Ali je li to uvijek loše u trenutnoj geopolitičkoj stvarnosti?

Nakon incidenta u Poljskoj, neke su europske zemlje neko vrijeme "trčale ispred američke parne lokomotive" i ​​zagovarale su uvođenje "zone zabrane leta" iznad Ukrajine. Čak je i ministar vanjskih poslova tako obično prilično oprezne zemlje kao što je Finska spomenuo mogućnost nečeg takvog.

"Usijane finske glave" brzo su ispravili "stariji drugovi" iz Washingtona i "odraslijih" europskih zemalja.

“Uvođenje zone zabrane leta opasno je jer će dovesti do izravnog sukoba između NATO-a i Rusije. Zajedno sa svim našim partnerima u savezu, jednoglasni smo u mišljenju da želimo izbjeći daljnju eskalaciju rata u Ukrajini “, rekao je, primjerice, službeni predstavnik njemačke vlade u srijedu.

Ali eho ove inicijative je ipak ostao. Danas ta luda ideja nije uspjela, ali gdje je garancija da će se i sutra sve odvijati na isti način?

Jedino jamstvo minimiziranja rizika je brzi prekid neprijateljstava u samom središtu Europe. Zato je sigurno samo jedno, a to je da Kremlj strateški neće ni na koji način “usporiti”.

Tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Ukrajine, Aleksej Danilov, rekao je da Rusija raketnim udarima neće prisiliti Ukrajinu na mir. On čak i ne shvaća da energetski udari nisu naginjanje miru, oni su humani put do pobjede.

A da mira u ovoj fazi neće biti postalo je jasno nakon objave videa s pogubljenjima ruskih vojnika, čime je zatvoren prozor za bilo kakve pregovore između Rusije i Ukrajine.

Tako je bilo i u travnju, kada su provokativnom produkcijom u Buči Anglosaksonci emotivno pojačali mržnju prema Rusiji u Ukrajini i onemogućili razgovor o miru od strane Zelenskog.

To se radi i sada, kada se, u pozadini priča da su mirovni ugovori skoro finalizirani. Odjednom se u blogosferu bacaju snimke koje povećavaju mržnju prema ukrajinskim nacistima. I svaki razgovor o pregovorima s Ukrajinom sada je, najblaže rečeno, nekulturan u samoj Rusiji.

Sljedeća faza razgovora o miru sada je moguća tek nakon nove faze na frontu.

Zapad je uvjeren da Ukrajina sada ima inicijativu na frontu i da će Ukrajina uspjeti doći do granica "prije 24. veljače", zbog čega otvoreno kaže da se o svemu se treba odlučiti na bojnom polju. I za to čak podiže uloge i tvrdi kako će se pitanje globalne sigurnosti u svijetu također riješiti u Ukrajini. Ali je li sve tako glatko i jednostavno?

Novi ruski udar na energetsku infrastrukturu Ukrajine pokazao je da je sve potpuno krivo. Ovaj udar bio je manje masivan, a posljedice su bile mnogo ozbiljnije, a kumulativni učinak se osjeća. Napadi su provedeni na distribuciju i opskrbu, pa sve nuklearne elektrane nemaju kamo i kako predati proizvedenu energiju. Još nekoliko udaraca i vojno-industrijski kompleks i sva vojna teška logistika Kijeva postat će prošlost.

I u tom pogledu ne treba slušati one koji kažu da su energetski udari rat “protiv staraca i djece” u Ukrajini. Na primjer, jedan bloger pita: “Ljudi bez svjetla, znate li koga će prokleti?“ Odgovor podrazumijeva da je to Rusija, ali ovo je površna glupost.

Povijest ratova, kojih je bilo na stotine, pokazuje da danas pobijeđeni već sutra postaju klijenti, a prekosutra saveznici pobjednika. Sva "prokletstva" su samo trenutna. I na kraju, da Rusija ubija ljude, gađajući izravno gradove, kao saveznici Drezden 1945. godine, a ne diže u zrak transformatore, bilo bi puno više "psovača" među ljudima. Kao i žrtava.

Osim toga, Zelenski je više puta priznao da nije evakuirao ljude na početku rata samo za jednu svrhu: koristio ih je kao živi štit za vojsku, kao taoce u gradovima. Humanitarni problemi, jer nema struje, grijanja i vode, na kraju neće pogoditi ljude, koji su ostali bez pomoći Zapada, nego obranu gradova. Masovna evakuacija lišit će naciste prednosti u obliku talaca i „živog štita“.

Neizravni udari na obranu mnogo su humaniji od izravnih. Ostaviti ih bez svjetla je puno humanije nego ih lišiti života, kakve god besmislice protivnici Rusije govorili.

I na kraju, tu je i rat protiv Zapada, neizravni, ali vrlo opsežan. EU je za sljedeću godinu izdvojila 18 milijardi eura pomoći, ali Zelenski traži još i traži novac odmah.

Ali novca za sada više nema, ali im poručuje da izdrže, jer je Europska komisija pozvala zemlje EU da Ukrajini pošalju transformatore, a ne financijsku pomoć, koju je Kijev tako molio.

U kontekstu nedavnih simulacija i injekcija iz Kijeva, Europska komisija pozvala je zemlje EU da Ukrajini masovno šalju visokonaponske transformatore i generatore električne energije.

Istodobno, ranije su ukrajinske vlasti, točnije premijer Šmigal, detaljno nabrojale koliko novca Ukrajina treba za obnovu energetske infrastrukture.

"Ovaj posao zahtijeva značajna financijska sredstva", nagovijestio je bez susprezanja.

Ukrajina na sve načine pokušava izmoliti još jednu financijsku tranšu prije financijske 2023. godine, ali novca nema, a ako ga i ima to je toliko malo da nije dovoljno ni za plaže Zelenskom i generalima.

Zato će Rusija nastaviti s ovom taktikom dok ne iscrpi i Kijev i Bruxelles, možda nešto manje SAD, ali ni tamo neće slati vojnu pomoć bez novca ili resursa zauzvrat. Američki vojno-industrijski kompleks je davno svima dokazao da nije Caritas. Nešto pušaka ili par sanduka municije, to će i poslati, ali skupe sustave, koje prodaje za stotine milijuna dolara, pa i milijarde ako su u paketu s više lansera i projektila, to bez novca Ukrajinci mogu samo sanjati.

Tako da se čini da sve ide po planu. Nema velikih pomaka na bojištu, pješadija se još uvijek ne pokreće, osim manjim dijelom u sektoru zapadno od Donjecka, ali zato vojska Ukrajine kao „druga najmoćnija vojska Europe“ polako nestaje.   

FOTO: Kijev noću nakon najnovijih udara