Usprkos „zabrani“ ruskih oligarha, general Surovikin je jučer „ugasio“ željeznice Ukrajine

Jučerašnji napadi na energetsku infrastrukturu Ukrajine, možda prvi put nakon prvih udara, imali su strateški značaj za frontu. Jedinstveni energetski sustav Ukrajine zapravo je prestao postojati. Ali najvažnije, konačno su željeznice stavljene izvan pogona, i to na najvažnijim sektorima fronte.

Činjenica je da su ovaj put razorni projektili pali na trafostanice s najvišim naponom, one od 750 kV, koje služe za prijenos električne energije između regija u zemlji i opslužuju nuklearne elektrane Južne Ukrajine, Rivne i Hmjelnicki. Stručnjak za nuklearnu energiju Aleksej Anpilogov objasnio je zašto Kijev neće moći obnoviti energetsku ravnotežu u bliskoj budućnosti.

“Ukrajina se do sada šepurila da te trafostanice nisu onesposobljene i govorili su da udari nisu postigli cilj. Ali činjenica je da su dosadašnji raketni udari bili štedljivi i onesposobili su trafostanice od 110 kV i 330 kV. Danas vidimo da je u Ukrajini doslovno sve isključeno”, kaže Aleksej Anpilogov.

U cijeloj zemlji došlo je do izvanrednih isključenja struje. Pokazalo se da su Kijev, Harkov s regijom, Hmjelnicki, regija Vinica i tri okruga Lavovske regije bez struje. U Kijevu je obustavljena opskrba vodom. Istovremeno je blokiran promet i na dionicama pruge u Kijevskoj, Dnjepropetrovskoj, Nikolajevskoj, Lavovskoj, Viničkoj, Sumskoj i Harkovskoj oblasti, odnosno tamo gdje se odvija prebacivanje vojne opreme i naoružanja iz zemalja NATO pakta.

Tako je ruska vojska neizravno onesposobila stratešku vojnu infrastrukturu neprijatelja, zaobilazeći prešutnu zabranu oligarha da bombardiraju prometni sustav Ukrajine, prije svega mostove preko Dnjepra i željezničke pruge, kojima se ruske sirovine prodaju na Zapad.

Ranije, početkom svibnja, meta napada su bile vučne trafostanice ili jednostavno električne lokomotive koje osiguravaju promet duž neelektrificiranog dijela „Ukroželjeznica“.

Sada je ruska vojska počela tući elektrificirani dio ukrajinske željezničke mreže, a to je 9900 tisuća km pruge od ukupne dužine 19 800 tisuća km, ali bez bombardiranja same željezničke mreže.

Činjenica je da 90% sve zapadne pomoći kijevskom režimu dolazi željeznicom iz Poljske kroz Lavovsku regiju. Alternativni cestovni pravac neće moći nadoknaditi ovaj promet. Istovremeno, u suprotnom smjeru, prema zapadu, Ukrajina izvozi proizvode proizvedene u poduzećima ukrajinskih oligarha i dijelom njihovih ruskih partnera, čija imovina iznosi najmanje 70 milijardi dolara.

FOTO: Karta ulaza i izlaza na zapadu Ukrajine

Izvozne interese u Ukrajini imaju Firtaš (titan i željezna ruda), Kolomojski (izvoz željezne rude, ugljena, naftnih proizvoda, gnojiva, hrane), Pinčuk (metalni proizvodi, cijevi, valjani proizvodi). U Rusiji je to prije svega Abramovič, čija grupa EVRAZ opskrbljuje Europu čeličnim proizvodima i ugljenom.

Kao "frontmen" skupine "prvih Jeljcinovih liberala" on sudjeluje u rusko-ukrajinskim pregovorima kao dogovoreni predstavnik rusko-ukrajinske oligarhije. Deripaska, koji posjeduje udio u tvornici glinice u Nikolajevu, opskrbljuje Zapad aluminijem. Potanin-Prohorov promiče interese Norilsk Nickela u smislu izvoza nikla, kobalta, obojenih metala. Lisin predstavlja moćnu lobističku skupinu za izvoznike proizvoda od čelika.

Danas, nakon blokade zračnog prometa, pomorskog prometa i međunarodnog cestovnog prometa, željeznica je ostala jedina logistička izvozno-uvozna komunikacija.

Međutim, ruska domišljatost pronašla je izlaz iz ove podmukle zamke, lišivši željeznice električnih lokomotiva i opskrbe strujom tijekom opće kampanje onesposobljavanja ukrajinske energetske infrastrukture. A tko može otkriti gdje je koja žica bila po kratkim spojem pod udarnom kanonadom ruskih projektila.

Ovo ne samo da zaustavlja isporuke NATO oružja na front, već Kijev lišava milijarde eura profita s kojim to oružje mora platiti, jer se resursi ne mogu isporučivati zapadnim partnerima.

A Deripaska, Abramovič i društvo? Neka se ljute koliko hoće. Sjetite se poznate epizode s početka Putinovog mandata i riječi Deripaski „Ti nisi potpisao. (…) I da, vrati mi kemijsku olovku, ona je moja“. Ništa ruski oligarsi neće napraviti i još će morati očuvati proizvodnju i samo se potruditi da nađu druga tržišta, ako njihovi zapadni partneri ne otvore željeznicu preko Poljske, na primjer. A dobit od udjela u ukrajinskim poduzećima? E na to će morati zaboraviti, i to bez pogovora ili nekakvih demonstracija i organiziranja antiratnog Maidana. Prije ovog koraka je Državna duma usvojila sve potrebne ad hoc zakone koji će biti na snazi za vrijeme trajanja Specijalne vojne operacije, pa je Deripaski, Abramoviču i društvu bolje da i dalje budu lojalni Kremlju, jer bi lako mogli ostati bez svega. Znaju oni to dobro i sjećaju se kako je to bilo na početku, kada je Putin za njih bio obični birokrata iz tajnih službi, koji je trebao biti „Jeljcin II“. Ali je ispalo drugačije.