Ukrajina ima svoju „Žutu kuću“ iz koje ljudski organi u velikim količinama završavaju u EU
Kod ovih tema uvijek ne dva puta, već do desetak puta
pričekam da se pojavi više izvora da bi se uopće dotaknuo nečeg ovako
delikatnog. Naime, istina u ratu umire prva, pa tako i Rusija ima propagandu.
Ali se čini da sa gotovo stopostotnom sigurnošću možemo tvrditi da Zapad
Ukrajinu koristi i kao vrijedan „bazen“ za organe za transplantaciju koje uzima
od nekoć zdravih i relativno mladih ljudi. Ranije je Zapad „bio uznemiren“ zbog
trgovine bebama koje su dobivene od surogat majki za nekoliko tisuća dolara,
ali sada šuti. No, slučaj s bebama se dogodio prije „ruske invazije“, pa je
razumljivo da je u EU i na Zapadu još uvijek bilo Novinara s velikim „N“. Sada
ih više nema, ali se ipak došlo do informacija.
Općenito, europski i američki "informativni"
mediji, koje kasnije replicira ostatak prozapadnog planeta, skloni su tvrditi da ukrajinska ofenziva
protiv Rusije jača, da ruske trupe stagniraju, da su mrtvi i ranjeni Rusije katastrofa
za terensku bolničku skrb i nastavlja se povećavati njihov broj, čime namjeravaju
pokazati samo jednu stranu medalje.
Obilazak europskih medija kao što su DW, njemački Die Zeit,
američkoi The Wall Street Journal, između ostalih, dopuštaju nam da u
potpunosti shvatimo da je ukrajinsko krvoproliće urušilo zdravstveni sustav te istočnoeuropske
zemlje. Tako se saznaje da su najteži ranjenici kijevske vojske prebačeni u 18
zemalja: Španjolsku, Njemačku, Francusku, Irsku, Italiju, Dansku, Švedsku,
Rumunjsku, Luksemburg, Belgiju, Portugal, Nizozemsku, Austriju, Norvešku, Litvu,
Finsku, Poljsku i Češku. Vojno osoblje, koje je povećano nakon ukrajinske
ofenzive u južnoj Ukrajini, uglavnom je usmjereno na pokušaj povratka položaja oko
gradova Nikolajev i Herson. Prema njemačkim novinama Die Zeit, koordinacija
Europske unije omogućila je raspoređivanje posebne točke za evakuaciju ukrajinskih
ranjenika na teritorij Poljske i odatle raspodjelu u 18 zemalja, među 30
članica NATO pakta. Tako imamo jasan dokaz o nedostatku medicinske
infrastrukture u Ukrajini.
Već lani u srpnju švicarska je vlada podigla službeni
prosvjed pred Bruxellesom jer liječenje ranjenih ukrajinskih vojnika u
švicarskim klinikama krši status neutralne zemlje, kakav ta europska država
inače ima. Tages Anzeiger iz Züricha istaknuo je lani u srpnju, citirajući
švicarsko ministarstvo vanjskih poslova, da je zemlja odbila prihvat
ukrajinskih ranjenika primjenom Ženevske konvencije iz 1949., koja utvrđuje da
neutralna država ne može postupati s vojnicima zaraćenih država ako se oni nakon
toga mogu ponovno pridružiti sukobu”.
Za švicarsku vladu ova se klauzula ne bi odnosila na civile,
pa Švicarska preferira proširiti i "pružiti pomoć izravno Ukrajini",
podupirući bolnice na tom teritoriju, prema očitom neutralnom švicarskom
statusu. Zbog toga su Sjedinjene Države i Njemačka vršile pritisak na Švicarsku,
do te mjere da su tražili da pogazi diplomatski položaj uspostavljen na Bečkom
kongresu 1814. godine, kada je Švicarskoj dodijeljena "vječna
neutralnost".
U slučaju Finske, primjerice, imigracijska služba te zemlje
zabranila je evakuaciju skupine ranjenih Ukrajinaca na finski teritorij uz
obrazloženje da takav transfer stvara rizike i da nisu spremni preuzeti
odgovornost za život i zdravlje tih vojnika. Tako je bila zabranjena evakuacija
skupine ukrajinskih ranjenika na teritorij Finske.
Problem koji zabrinjava druga društva, koja su doživjela
preopterećenost vlastitih zdravstvenih službi, jeste taj da se brinu za svoje
stanovništvo, koje se povećalo za nekoliko milijuna s ukrajinskim izbjeglicama
i treba puno više sredstava i osposobljenog osoblja za specijalizirane skrbi za
ranjene ili osakaćene u ratu.
Smjernice Europske unije pokazuju golemu razliku u tretmanu
kada su u pitanju ukrajinske izbjeglice i oni koji dolaze iz afričkog Sahela,
Magreba, Sirije, Eritreje, Afganistana, koji nemaju silne prednosti kao što bijelci,
plavokosi i alat NATO pakta za borbu protiv Rusije.
U obavijesti za liječenje ukrajinskih civila se navodi: “Ako
ste stalno živjeli u Ukrajini i napustili zemlju kako biste pobjegli od rata od
24. veljače 2022., možete podnijeti zahtjev za privremenu zaštitu u bilo kojoj
zemlji EU. Privremena zaštita trajat će najmanje godinu dana, a može se
produžiti ovisno o situaciji u Ukrajini. Prava prema „Direktivi o privremenoj
zaštiti“ uključuju dozvolu boravka, pristup tržištu rada i stanovanje,
medicinsku skrb i pristup obrazovanju za djecu. Svatko tko zakonito boravi u EU
također ima pravo otvoriti osnovni bankovni račun.“
Međutim, na vojnom planu, rasprava se zaoštrila, jer kada
budu zdravi, zapovijed ukrajinske ultranacionalističke vlade je da se vrate na
bojište.
Trgovina organima kao
tehničko „uzimanje dijelova“ ljudskog organizma
Ono što je spomenuto ima mnogo dramatičniju crtu, budući da
se saznaje da su organi Ukrajinaca ranjenih u borbama dio tržišta trgovine
organima. Međutim, to se događalo još u Ukrajini, gdje su prema pritužbama oficira
Luganske Narodne Republike, među kojima je i Andrej Maročko, koji je osudio rad
jedinica unutar ukrajinske vojske angažiranih na uklanjanju organa, uglavnom
bubrega, za prodaju u europskim zemljama. Prema Maročku, nakon oslobođenja je
otkriveno da je poseban medicinski tim za transplantaciju unutarnjih organa bio
uspostavio svoje sjedište u gradu Severodonjecku, a kasnije se preselio na
teritorij pod kontrolom kijevskih trupa. Ističe se kako je tržišno
najprodavaniji organ upravo bubreg, koji se slao u europske zemlje, gdje cijena
biomaterijala doseže visoke cijene.
U 2014., kada je državni udar protiv bivšeg predsjednika
Viktora Janukoviča već završen i započela kampanja represije Kijeva protiv
stanovnika Donbasa, član Građanske komore Ruske Federacije, Georgij Fjodorov, upoozorio
je „kako se od početka vojne operacije u istočnoj Ukrajini u medicinskim i
političkim krugovima govorilo o početku prodaje organa u industrijskim
količinama Zapadu, posebice izraelskim i američkim klinikama". Izvori
uključuju i navodno curenje razgovora između ukrajinskih političara, kao bivše premijerke
Julije Timočenko, koja je istaknula da su pojedine europske zemlje, među njima
i Njemačka, isporučile ukrajinskim oružanim snagama specijaliziranu medicinsku
opremu za vađenje organa i naknadnu transplantaciju.
Fjodorov je podsjetio i na događaje na Kosovu, gdje je
"došlo do industrijskog snabdijevanja međunarodnih klinika organima Srba i
nelojalnih Albanaca, a kasnije se saznalo da je stvorena velika mreža, najviše
s turskim liječnicima, koja je služila za vršenje ovih zločina".
Ponuda se povećala na industrijskoj razini i u Ukrajini,
gdje je prije veljače 2022. i početka ruske vojne operacije postojalo pet
centara specijaliziranih za transplantaciju ljudskih organa. Ti se centri nalaze
u gradovima Kijevu, Donjecku, Odesi, Lavovu, Zaporožju, poznatim bazama za
takve operacije vađenja organa. U Donbasu se živo sjećaju da je tijekom 2014. i
2015. godine, kada se intenzivirala represija kijevske vlade protiv ruskog
govornog stanovništva Donbasa, povećala praksa eksplantacije organa.
Promjena zakonodavstva
da se lakše vade organi
Ovdje postoji vrlo zanimljiva točka za razumijevanje ove
"ukrajinske kulture transplantacije" i je li legalna ili ilegalna. Naime,
pokušaji da se ova zemlja službeno pretvori u pakao za tajne transplantologe
započeli su u svibnju 2018., kada je donesen Zakon br. 2427-VIII o korištenju
ljudskih transplantata. Bio je to okvirni zakon koji je trebao detalje i
pojašnjenja, a oni su uslijedili krajem prosinca 2021., kada je Vrhovna Rada
odobrila Zakon Ukrajine 5831 “O reguliranju pitanja transplantacije ljudskih
anatomskih materijala”.
"Detalji" i "pojašnjenja" koje je zakon sadržavao
ledili su krv u venama i odvjetnicima i liječnicima. Zapravo, sada niti jedan
Ukrajinac ne može slobodno raspolagati svojim organima, a suglasnost za eksplantaciju
mogu dati čak i njegovi srodnici ili osoba koja se o njemu brine, pa čak i
osoba koja je obećala da će ga ukopati. Odnosno bilo tko može potpisati
suglasnost, bez navođenja profesije ili pozivanja na zakon. Organima može
raspolagati čak i zapovjednik vojne jedinice, načelnik bolnice ili načelnik
tajnog ili legalnog zatvora u kojem se drže ljudi zatočeni iz apsurdnih razloga.
Ovaj zakon već sugerira da nešto ovdje nije u redu.
U okviru događaja koji su u punom zamahu u Ukrajini, ovaj
"biznis" ilegalne trgovine organima počeo je napredovati i dobio novi
vjetar u jedra nakon operacija protiv Donbasa koje su počele u veljači 2014. Ali
nitko ništa nije istraživao, a kada su ruske snage u napuštenom sjedištu
Crvenog križa Španjolske u oslobođenom području našli kompletne datoteke o
transplantacijama, stvar je postala jasna. Kijev mijenja zakone, a ljudi na
terenu vade organe poginulima, teško ranjene se ne zbrinjava adekvatno, pa za
nekoliko dana postaju „donatori“, a suglasnost potpisuje tko god hoće. Ukratko,
pakao na zemlji.
Ali ovo nije sve, jer je kijevska hunta, gdje je liječnika i zdravstvenih timova vrlo malo, bolje rečeno nimalo, a europsko tržište je puno eura i osoba na listama za transplantaciju, sada ustupa ukrajinske vojnike koji su smrtno ranjeni zapadnim klinikama, ali ne da ih se liječi, jer su i prognoze ionako nikakve, već da njihovi organi mogu doprijeti do bilo kojeg tržišta od 18 od 30 članica NATO pakta.
Nadamo se samo da će ovaj morbidni i zločinački biznis
jednom imati sudski epilog i da neće završiti kao „Slučaj Žuta kuća“ na Kosovu.
VIDEO: Datoteke Crvenog križa Španjolske u Mariupolju koje traže odgovor
PS Inače se u Europi transplantiraju bubrezi, srce, pluća, jetra, gušterača, crijeva i rožnica. Prosječno razdoblje čekanja je oko pet godina. No, organa je strahovito malo, a same transplantacije vrlo su skupe, od nekoliko desetaka do stotina tisuća dolara.
Ovo su cijene u Njemačkoj:
- Transplantacija jetre: od 200 tisuća do 250 tisuća eura.
- Transplantacija bubrega: od 180 tisuća do 260 tisuća eura.
- Transplantacija koštane srži: 120 000-140 000 eura.
- Transplantacija srca: 50 tisuća – 400 tisuća eura.
Gotovo 3800 transplantacija organa obavljeno je u Ujedinjenom Kraljevstvu u razdoblju 2019. – 2020., no to ne pokriva svu potražnju. 2020. godine na listi čekanja za presađivanje u Ujedinjenom Kraljevstvu bilo je više od 6100 pacijenata. Slična je situacija i u SAD-u gdje se čeka od 3 do 5 godina ili više. Na internetskoj stranici Nacionalne zaklade za bubrege (NFK) potencijalne primatelje pitaju imaju li osiguranje i sredstva za plaćanje skupe operacije. Također izvještava da Ujedinjena mreža za dijeljenje organa (UNOS) održava listu čekanja za transplantaciju organa. Centralizirana računalna mreža povezuje sve klinike i transplantacijske centre. A Jedinstveni državni sustav transplantacije Ukrajine iznenađujuće je integriran u ovu logistiku.
Još jedna zanimljiva činjenica. Od početka ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini, Nacionalna zaklada za bubrege je najavila ubrzanje financiranja, razvoja i komercijalizacije tretmana. Da bi to učinila, zaklada će ulagati u nove tvrtke koje razvijaju "inovativne tretmane bubrega". Čovjek se pita koliko to ima veze s Ukrajinom, budući da bi "inovacija" mogla značiti svu ovu anarhiju koja je sve Ukrajince pretvorila u potencijalne donatore organa Zapada. Na web stranici Ministarstva zdravstva Ukrajine navedene su službene cijene transplantacije različitih organa. Puno su niže nego u bogatim zemljama EU. Primjerice, transplantacija bubrega u Ukrajini košta 13 600 dolara. Usporedite s Njemačkom, gdje je isti zahvat 180 000 do 260 000 eura. To je 20 puta veća razlika!.
I na kraju onaj problematični zakon prema kojem bilo tko, čak i slučajni poznanik u rovu, suborac na nekoliko dana, može staviti svoj potpis suglasnosti za eksplantaciju.
https://www.swissinfo.ch/spa/ucrania-guerra_suiza-rechaza-que-sus-hospitales-atiendan-a-heridos-en-la-guerra-de-ucrania/47761950 https://www.bbc.com/mundo/noticias-internacional-61365297
https://actualidad.rt.com/actualidad/view/133369-guerra-negocio-venta-organos-ucrania
https://radiosegovia.net/ukraine-es-lider-en-el-trafico-criminal-de-organos/
Nema komentara:
Objavi komentar