Umro je Gaston Besson - Hrvatski mediji i dio javnosti liju krokodilske suze za neonacistima

Slobodna Dalmacija javlja kako je uoči obilježavanja obljetnice pada Vukovara, stigla je tužna vijest iz Francuske. Preminuo je Gaston Besson, Francuz koji je ratnih devedesetih došao u Hrvatsku kao fotoreporter, s namjerom da izvještava iz Slavonije, da bi se, potom, pridružio obrani naše zemlje.

Jako tužna vijest za sve nas koji smo ga znali. Danas je preminuo Francuz Gaston Besson, koji je u Hrvatsku stigao avanturistički, kao fotoreporter, kako bi izvještavao s prvih crta bojišnice istočne Slavonije, prenosi Facebook stranica Zahvala stranim dragovoljcima Domovinskog rata. Ruski izvori pogrešno navode da je poginuo kao plaćenik „Kijevske hunte“ u Ukrajini, iako to ne umanjuje zlo koje je ovaj „čovjek“ činio tijekom svog života i nije bio nikakav „fotoreporter“, već pripada onima koje zove „psi rata“, koji se na skoro desetak poznatih ratišta uvijek borio za interese Francuske i NATO pakta. Tako da bajke kako se u Hrvatskoj pridružio kako bi bio na strani slabijeg mogu povjerovati samo naivni i oni koji vjeruju mainstream medijima.

Ali da se podsjetimo ove osobe s člankom iz moje arhive kojeg sam objavio na sada ugašenom portalu Altermainstreaminfo. Članak je u izvornom obliku, ali je pisan 2015. godine, pa obratite pažnju na prezent u tekstu, da ne bi bilo zabune.

06. 02. 2015. Tko je Hrvatima otvorio vrata pakla Donbasa?  

Jučer i danas je hrvatska blogosfera bila poligon rasprave oko FB statusa Velimira Bujanca koji je sliku hrvatskih dragovoljaca u Ukrajini komentirao ovako:

“HRVATSKI RATNICI U UKRAJINI!

Hrvatski dragovoljci upravo su mi se javili iz Ukrajine, gdje se bore na strani naše ukrajinske braće protiv ruskih okupatora, separatista i četnika. Javio mi se hrabri prijatelj Miroslav Mašić, trenutačno su u jednom kampu, a uskoro odlaze na prvu liniju u Mariopolj. Bore se za slobodu Ukrajine, u sastavu pukovnije “Azov”. U telefonskom razgovoru su izrazili nadu da će na liniji – s druge strane – možda sresti nekog četnika iz Srbije pa da “malo porazgovaraju”!

DEČKI DRŽITE SE, NEKA VAS DRAGI BOG ČUVA! ŽIVJELA SLOBODNA UKRAJINA! ZDS!”

Kolege sa portala „Kontraportal.com“ se s pravom pitaju:

„Ako ovo nije dovoljan razlog da policija, pravosuđe pa čak i vojne obavještajne službe ne ispitaju ovaj slučaj i primjereno ne sankcioniraju Velimira Bujanca zbog poticanja na mržnju, osvetu i huškanje na rat, kao i njegovu promociju rata onda mi tu više nemamo šta pričati o demokraciji i zdravom razumu? Također se treba postaviti pitanje uloge Miroslava Mašića u ratu i kako je on uopće došao do Ukrajine zajedno sa ostalim hrvatskim građanima i po kojim vezama?“

Odgovor je jednostavan. Jedna od ključnih figura u odlasku ovih mladića u Ukrajinu, gdje ih u sukobu s iskusnim borcima armije Donbasa čeka sigurna pogibelj, nije ni Velimir Bujanec, niti bilo tko drugi, nego Gaston Besson, koji je 24. siječnja u Parizu sve promatrao sa sigurne udaljenosti.

Foto Gaston Besson (lijevo) 24. 01. 2015. Pariz

Naravno, Besson ima pravo na individualne odluke, kao što je 1991. došao ratovati u Hrvatsku, ali je uz pomoć medija, Jutarnjeg lista, koji je u rujnu objavio reportažu i intervju s Bessonom „Skupljam hrabre dobrovoljce za rat u Ukrajini“, a tu je i „uradak“ Slobodne Dalmacije: “Gaston brani slabije: Nakon Hrvatske, četnike progonim i po Ukrajini“, uporno radio na odlasku ove desetine na područje sukoba u Donjeckoj Narodnoj Republici.

U tiskanom izdanju Jutranjeg Lista od 07. rujna 2014. se mogao naći kontakt i i adresa elektronske pošte na koju se prijaviti za odlazak u Ukrajinu.

To nije bio jedini uradak u kojemu se Besson prikazivao kao „romantični borac za slobodu ugnjetavanih naroda diljem svijeta“, a na njegovom osobnom profilu i na FB stranici su se objavljivale upute kako doći do Mariupolja, a pjedinci su objavljivali i fotografije vježbi gađanja bojevom municijom negdje u Hrvatskoj, što je naknadno uklonjeno.

Sada uzmite ovih nekoliko mladića, pa čak i ovih nekoliko starijih s fotografije, te njihovu odgovornost, a s druge strane stavite odgovornost hrvatskih institucija koje mjesecima šute na evidentno vrbovanje od strane medija i pojedinaca, koji su najviše zaslužni za činjenicu da se oni ovog trenutka nalaze u paklu Donbasa.

Našem „poznavatelju“ ove priče, Velimiru Bujancu, poručio bih da nije pukovnija nego bojna „Azov“ i da se kao televizijski "novinar" malo bolje informira o situaciji u Mariupolju i Donbasu, jer će ovim nesretnicima stvarno trebati puno sreće da se vrate kućama živi.

Za informaciju gospodinu Bujancu, za bojnu Azov cijeli svijet otvoreno piše da je riječ o neonacistima. Među brojnima koji su pisali o ukrajinskim neonacistima su američki časopis Foreign Policy, prilog ruskog RT-a, BBC je napravio dokumentarni film o Desnom sektoru, Trozubu i Samoobrani EuroMaidana, ali u Hrvatskoj istina kao da ne postoji.

Bojna Azov se bori "za ukrajinsku slobodu i od Rusa, ali i od NATO saveza i EU". Elementarno nepoznavanje povijesti, porijekla i korijena Desnog sektora, bojne Azov, koja je sve samo ne "dragovoljačka u financijskom smislu", a prema Jutarnjem listu i njenom sugovorniku "borci sami plaćaju put i preživljavaju od takoreći ničega", što je nezamislivo.

Dovoljno je otići na Wikipediju, koja zna biti sumnjiv izvor, ali u ovom slučaju ne može skriti evidentne činjenice, gdje se jasno vidi kako se nikako ne radi o "borcima za slobodu" ili, kako kaže sugovornik autorice teksta, o "anarhistima" (?!), nego o čistom i nepatvorenom fašizmu. Desni sektor i bojna Azov su sljednici organizacije UNA-UNSO iz i poslije Drugog svjetskog rata, što baš nitko ne spori.

VIDEO  You Tube

Dakle, naš najčitaniji dnevni list je pogazio sva pravila novinarske struke, moguće je počinio kazneno djelo veličanja nacifašističke ideologije i jedne njene aktualne militantne paravojne postrojbe, a što je najgore biti će suodgovoran za moguću pogibelj bilo kojega od ovih koji su se uputili u Ukrajinu, 

O Desnom sektoru i njegovim neonacističkim paravojnim formacijama je već sve napisano i rečeno. Detaljne podatke posjeduje i ukrajinska služba sigurnosti SBU, koja je upozorila da je bojna Azov gotovo u cijelosti sačinjena od bivših zatvorenika , što je u Vrhovnoj Radi potvrdio i ukrajinski zastupnik Oleg Ljaško.

Poznato je i da je oligarh Igor Kolomoiski davao na tisuće dolara za jednog ubijenog "ruskog terorista", a mnogo više za jednu "oslobođenu zgradu državne uprave", stoga reći da se danas ratuje „gratis“ je prilično neukusno.

Konačno, otkuda nekom pravo da "pojašnjava" i poziva bivše hrvatske branitelje i mladiće u sukob koji ih se nimalo ne tiče, pogotovo ako bi sudjelovali u redovima neonacističke paravojne postrojbe čiji je lider i zapovjednik  Dmitrij Jaroš zbog toga i na Interpolovoj tjeralici.

Stoga, putuj Gaston, nikome nećeš nedostajati, ili barem ne većini normalnog svijeta, a kako se u Hravstkoj od pisanja ovog teksta 2015. do danas nije ništa promijenilo, odnosno čak je i gore, ova ilustracija slobodno može biti uvodna fotografija za podlogu za sat središnjeg Dnevnika Hrvatske radio-televizije.