Merkel je na odlasku bacila ručnu bombu u poljski WC veza s Moskvom i Beogradom

Bivša njemačka kancelarka Angela Merkel je priznala da su Sporazumi iz Minska potpisani samo kako bi Ukrajina kupila vrijeme i da ih ni Kijev ni Zapad nikada nisu mislili provesti u djelo i tako političkim putem riješiti pitanje istoka Ukrajine, iako ne i Krima.

Ovo je bio alarm za uzbunu u svim centrima s kojima je Zapad sklopio bilo kakav sporazum kojima daje garancije za suprotnu stranu. Nas prije svega, zbog isprepletenosti odnosa i blizine, zanima onaj kojeg Beograd ima s Prištinom, gdje sutra može eskalirati rat. Ni do bor je da je to rekla, sada vlasti u Beogradu barem ne gaje baš nikakve iluzije da sporazumi kojima su garanti zapadne sile išta vrijede. A ako rata mora biti, da parafraziram Ranka Marinovića i njegovog junaka iz romana „Kiklop“, ne može ga ne biti zbog moje žene ili zato što ona ne bi voljela da ga bude.

Ali Angela Merkel ne samo da je uništila Ukrajinu, slagala sve koji sudjeluju u „Berlinskom procesu“, a to su sve zemlje regije, niti je slagala samo Ruse, iako su oni vjerojatno ostaviti tu mogućnost otvorenu. Ona je slagala i Nijemce, koje će njeni nasljednici uništiti.

Angela je učinila sve što gledamo da se događa u Njemačkoj. Kao da je to učinila iz neke duboke, podsvjesne i iracionalne mržnje prema Njemačkoj koju vuče iz vremena dok je bila komsomolka.

Gurnula je ginekologinju Ursulu von der Leyen, koja je veću ništila Bundeswehr, na mjesto u glavnoj komandi EU. Ova akcija je po učinku sasvim usporediva s hrpom smeća ostavljenom ispod vrata neprijateljskog stana.

Kažu da je njemačkom ministarstvu vanjskih poslova preporučila i ludu Annalenu Baerbock. Analena je ručna bomba koju je Angela bacila u poljski zahod međunarodnih odnosa. Ta je bomba potom eksplodirala i zasmrdjela i zas*ala sve čega se dotakla. Zadnja od antologijskih izjava Annalene Baerbock je ona kojom eksplicitno poručuje da Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244, koja predviđa da Srbija ima pravo da traži povratak određenog broja svojih snaga na Kosovo, mora da se ignorira. Nemam tu što dodati. Zemlja koja kao bivši nacistički Reich nema stalno mjesto u Vijeću sigurnosti dovodi u pitanje jedini međunarodnopravni dokument koji se mora poštovati i nameće svoju „viziju“ rješenja za problem Kosova i Metohije.

Ne sumnjam da će Angela Merkel ući u povijest kao razaračica Njemačke i Europske unije.

Izjava starice o tome kako je vješto prevarila Ruse s Ukrajinom ući će u anale povijesti kao dokaz njene transcendentne gluposti, iako neki misle da bi trebalo podići i međunarodnu optužnicu protiv bivše kancelarke.

Razumijem da većina predstavnika pete kolone vidi Boga u starici Angeli. Kako u nas tako i u Rusiji. Doduše. Olimp pete kolone u Beogradu je upravo ostao bez Latinke Perović, jedne od najvećih umova srpske kvislinške misli, usporedive samo s tipovima put Nedića, đeneralom s druge strane kvislinške barikade, pa nemaju vremena da se bave sa svojim njemačkim idolom.

Ali za one u Rusiji, iako ne samo, jer to trebaju razumjeti i drugi, izjavu bivše  kancelarke treba tumačiti s vremenom i kontekstom kada su nastali Sporazumi iz Minska.

1. U 2014. ruske oružane snage mogle su uvaljati smotati vojsku Ukrajine kao palačinku. Ali Rusija bi kao nagradu dobila 45 milijuna poludjelih Ukrajinaca, smrtno ljute na Ruse što ih nisu pustili u Europsku uniju, da putuju bez viza, do mirovina od 2000 eura i čipkastih gaćica. Rusija bi pod sankcijama morala hraniti i pojiti te diverzante, mrzitelje svega ruskog, te ih umiriti i zabaviti.

2. Rusija 2014. još nije postigla potpunu sigurnost hrane i morala bi trpjeti zapadni embargo na opskrbu mesom i drugim robama. Istovremeno, to bi morala dijeliti s ljutitim „Ukrima“, koji su kroz cijelo vrijeme Sovjetskog Saveza navikli za doručak lokati kavu sa šlagom, dok su rudari Donbasa i radnici teške metalurgije na istoku radili za njih. Da, samo dvije regije istoka Ukrajine su  punile više 50% proračuna i činile jednako toliko izvoza. Regija Lavov, na primjer, punila je proračun s 2% financija. Oni su bili, intelektualci, pisci, novinari, profesori i sve ono što ne daje kruh na stolu, bez ikakve uvrede za te nužne profesije. Ali ipak, nemojmo se šaliti.

Godine 2022. njihov domaći predsjednik Zelenski počastio ih je s kavom bez šećera. Ali zato ih on grije i zabavlja u hladnim zimskim danima.

3. 2014. Rusija  nije imala dovoljno oružja i krstarećih projektila i drugih sredstava prisile na mir. Do 2022. ih ne nakupila toliko da ih ima dovoljno da pošalje Ukrajinu u XIX stoljeće. Ako baš bude trebalo, bit će ih još i za Poljsku i ostatak Europe.

4. NATO je 2014. godine imao potpuno iste vojne i opskrbne sposobnosti kao 2022. godine. Ali Rusija 2014. godine   nije imala  Cirkone, Kinžale, Avangarde i ostale Posejdone. Lansirani su u seriji tek 2021. Rusija nije imala ni Sarmat ICBM. Od 2014. 62 broda, uključujući 11 podmornica, ušli su u službu ruske mornarice.

Tako da nije uvjerljiv argument da su Rusi trebali navaliti 2014. godine, čak i ako bi Ukrajinci pobjegli spuštenih hlača.

Sve ide kako treba i stići će se na pravo mjesto.

Gospođa Merkel nije shvatila da su Rusi odmah vidjeli njezine djevojačke ludorije i cinično su igrali na njezine kolektivne trikove.

Konačno, pa oni su nju učili, dok je bila mlada komsomolka, ali su neki od tih učitelja još uvijek živi i sigurno bahatim Nijemcima nisu prenijeli sva ruska i sovjetska znanja.

U tom kontekstu, ako ste shvatili poantu, Njemačka je osigurala Kijevu da kupi vrijeme, ali je i Putin kupovao vrijeme i igrao na Sporazume iz Minska kao nešto što će se kad tad provesti. U međuvremenu je jačao ekonomiju, sigurnost hrane, vojsku i stvarao saveznike.

E sad, ima li analogije sa Srbijom, koja jeste potpisala sporazume, onaj u Buruxellesu, Washintonu i koje sve ne, iako zna da ih Priština nikada neće provesti.

Podatke o ekonomiji, sigurnosti hrane,    jačanju vojske i žandarmerije i stvaranju saveznika u cijelom svijetu možete pronaći sami.