Izraelski i američki napadi na Iran su ujedno napad na Rusiju

"Fenomenalno uspješnim" su izraelski mediji nazvali napad kojem je tijekom vikenda bio izložen Iran. Prema zapadnim izvorima, uništeni su važni objekti iranskog vojno-industrijskog kompleksa, i to rukama Tel Aviva, a iza napada stoje Sjedinjene Američke Države. I što je najvažnije, sve je to izravno povezano s interesima Rusije.

Navečer 28. siječnja u Iranu se dogodila serija eksplozija. Jedna od meta bilo je obrambeno postrojenje u gradu Isfahanu koje su napale tri bespilotne letjelice. Istovremeno je gađan konvoj Iranske revolucionarne garde koji je prolazio u području sirijsko-iračke granice. Bilo je i izvještaja o terorističkim napadima u iranskom gradu Mahabadu, pa čak i na sjedište samih Quds snaga Iranske revolucionarne garde, strukture koja igra ulogu paralelne vojske u zemlji. Međutim, kasnije ti podaci nisu potvrđeni, a više je snimki i fotografija koji govore da je šteta bila neznatna.

Kolika je šteta?

Procjene se razlikuju po ovom pitanju, i to iz očitih razloga. Svaka strana tvrdi ono što joj je od koristi. Pouzdano se zna da je u konvoju, koji je prema službenim podacima prevozio rižu i brašno, uništeno nekoliko vozila. Prema neslužbenim informacijama, onim izraelskim, uništeno je oružje koje su Iranci trebali prebaciti svojim skupinama u Siriji.

Što se tiče napada na Isfahan 28. siječnja, prema Teheranu, šteta od njega bila je minimalna. Dva od tri drona, prema iranskoj novinskoj agenciji IRNA, oborena su u prilazu, a preostali je uspio oštetiti samo krov zgrade. Međutim, izraelski list Jerusalem Post uvjerava da je napad bio "fenomenalno uspješan".

Tko je kriv?

Prema nekim izvješćima, jedna od iranskih terorističkih skupina bila je izravni počinitelj terorističkog napada u Isfahanu. Upravo je ona lansirala dronove kvadrokoptere s iranskog teritorija. Sam grad nalazi se više od 300 kilometara od granice zemlje, a kvadrokopteri jednostavno ne bi prevladali toliku udaljenost iz inozemstva. No, napad je izvršen po naredbi druge zemlje, barem tako kažu u Iranu.

Teheran je već imenovao naručitelja, to su izraelske tajne službe. Isto se govori i na Zapadu. Zapravo, verziju o krivnji Izraela podržava, ako ne konsenzusom, onda barem velika većina zapadnih stručnjaka i medija.

Same izraelske vlasti ni na koji način ne komentiraju incident, kao što se ni ranije nisu očitovale o drugim terorističkim napadima koje su tajne službe ove zemlje „navodno“ počinile u Iranu. Na primjer, Izrael nikada nije priznao eksplozije u nuklearnim postrojenjima u Natanzu u proljeće 2021. i ljeto 2020.

Zašto su provedeni napadi?

Iranske vlasti smatraju da je cilj napada bio sijanje panike među stanovništvom.

Ako se držimo verzije krivnje Izraela, onda bi razlog napada mogla biti želja da se zaustavi ili obustavi iranski nuklearni program. Prema nekim izvješćima, napadnuto postrojenje u Isfahanu moglo bi se povezati s iranskim nuklearnim i  raketnim programom. Iranske vlasti neizravno su potvrdile ovu verziju. Prema riječima iranskog ministra vanjskih poslova Hosseina Amira Abdollahiana, neprijatelji su poduzeli "kukavičke korake koji ne mogu utjecati na volju i namjere naših stručnjaka u pogledu razvoja miroljubivog atomskog programa".

Američki Wall Street Journal piše da bi izraelski udar mogao biti dio američko-izraelske strategije pronalaženja novih načina za odvraćanje iranskih nuklearnih i vojnih ambicija. Do danas, Sjedinjene Države i Izrael nemaju diplomatskih opcija za zaustavljanje iranskog nuklearnog programa. Pokušaji povratka na pregovore o obnovi nuklearnog sporazuma su propali. Jedina preostala opcija je sabotaža ili potpuna vojna operacija.

Ali vojna operacija ne može se pokrenuti službenom invazijom, jer je to otežavajuće zbog stjecanja otvorenog statusa agresora. Najbolje je početi kao „obrambena strana“. Zato bi svrha terorističkog čina, odgovornost koju nitko nije priznao, mogla biti navesti Iran da službeno izvede uzvratni udar na Izrael. Udar koji bi Izrael i Sjedinjene Države mogli smatrati povodom za pokretanje napada velikih razmjera na Iran.

Tko ima koristi?

Glavni dobitnik je, naravno, Izrael. Za Tel Aviv je stjecanje nuklearnog oružja od strane Irana stvarna egzistencijalna prijetnja. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu već je rekao da njegova zemlja "neće dopustiti" situaciju u kojoj bi Iran dobio "najubojitije oružje", a prema čijem posjedovanju "uporno ide". Istovremeno, Izrael se nije spreman sam boriti protiv Irana, jer nema dovoljno resursa. Tel Aviv treba uključiti SAD u ovaj rat.

Do danas nije jasno u kojoj je mjeri ovaj napad koordiniran sa Sjedinjenim Državama. Pentagon je službeno izjavio da nema nikakve veze s napadom na Isfahan.

No, zanimljivo je da je sam udarac zadan točno nekoliko dana prije posjeta Izraelu američkog državnog tajnika Anthonyja Blinkena. To znači da ili Izrael stavlja Ameriku pred svršen čin ili Washington i Tel Aviv na taj način pokazuju jedinstvo u svojim pristupima metodama borbe protiv iranskog nuklearnog programa.

Zapravo, Amerikanci su također na dobitku. Zainteresirani su za uništenje iranskog nuklearnog raketnog programa jer iranska nabava nuklearnog oružja iziskuje brojne troškove za SAD. Među njima je prijetnja američkim bazama na Bliskom istoku, kao i poticaj Saudijskoj Arabiji da napravi vlastitu nuklearnu bombu.

Također, eskalacija oko Irana pogoduje i iranskim regionalnim protivnicima, prvenstveno Saudijskoj Arabiji i Azerbajdžanu. Obje države balansiraju s Islamskom Republikom na rubu rata i željele bi da druge zemlje vode taj rat umjesto njih.

U čemu je složenost iranskog odgovora?

Iran savršeno jasno čita igru ​​svojih neprijatelja i razumije što bi značio punopravni vojni odgovor na teroristički napad. Shvaća da ga pokušavaju uvući u rat, da ga isprovociraju.

Međutim, Teheran treba uzeti u obzir unutarnjopolitički trenutak. Stanovništvo Irana zahtijeva oštru reakciju vlasti, a odbijanje će rezultirati nezadovoljstvom naroda, što ajatolasima uopće nije potrebno u pozadini teške situacije u zemlji.

Također je potrebno uzeti u obzir stanje u iranskim elitama. Sada se vodi i borba za ime budućeg nasljednika duhovnog vođe Irana i de facto šefa države. A zato potencijalni kandidati, osobito sadašnji predsjednik Ibrahim Raisi, ne mogu pokazati slabost.

Koji su rizici za Rusiju?

Ruskoj Federaciji ne treba američko-izraelski rat protiv Irana. Da, to će skrenuti pozornost s Ukrajine, ali udari će biti izvedeni i po iranskim ciljevima u Siriji, na čijem teritoriju se nalaze i ruske trupe.

Taj rat također destabilizira situaciju na južnom Kavkazu, do te mjere da će se, ako u njemu sudjeluje Azerbajdžan, tamo otvoriti drugi front. Također je moguće da će Armenija biti uključena u ovaj rat, bilo kao sudionik ili kao pokušaj Azerbajdžana da tiho riješi svoja teritorijalna pitanja s Erevanom.

Konačno, Rusija sada razvija ozbiljnu suradnju s Iranom, uključujući i vojno područje, a najnovija vijest je vjerojatna isporuka ruskih borbenih aviona Islamskoj Republici. Svaki napad na iranska vojno-industrijska postrojenja šteti toj suradnji. Dakle, u biti, Sjedinjene Države žele oslabiti važnog partnera Rusije rukama Izraela. Zato Iran igra lukavo i štetu, koja zaista nije velika, ne naglašava u svojim službenim medijima. Ostaje da se vidi hoće li se Izrael i SAD  zaustaviti na ovome ili će se napadi nastaviti.

Što se Rusije tiče, tu je situacija jasna. Da bi pobijedila u sukobu sa Zapadom, Rusiji treba Iran. I kao protuteža Turskoj u regiji, kao znanstveno-tehnički partner, kao sredstvo odvraćanja na Bliskom istoku i njegovom perimetru u okviru regionalnog sigurnosnog sustava kojeg je predložio predsjednik Putin. Ako Iran, Izrael, Saudijska Arabija, Egipat i Turska uravnoteže snage, onda Amerikanci zajamčeno neće biti tu. Kao rezultat toga, SAD će ostati uskraćen za izvor energije u borbi protiv Rusije. To je korisno za Moskvu.

Stoga je za Ruse stabilnost u Iranu izuzetno važna. Sudeći prema činjenici da službeni odjeli Irana nisu imenovali odgovorne za nedavne događaje, to znači da neće odgovarati otvoreno, već preko struktura pod njihovom kontrolom. Ali oni će odgovoriti ozbiljno i zapaženo, jer postoji više opcija. Iz Gaze ili iz Sirije, gdje Rusi još drže momke, koji to rado mogu organizirati. Općenito, SAD će pokušati započeti nove sukobe oko perimetra Euroazije, kao što to uvijek čine divovi koji slabe. Zadatak Moskve, Pekinga, Teherana, Pjongjanga i desetak drugih zemalja je uzrokovati kontroliranu štetu u Sjedinjenim Državama koje slabe. Negdje treba pokazati pretjerano strpljenje, negdje odgovoriti prikriveno, a ne eksplicitno, a ti odgovori stalno dolaze, samo ih treba pratiti. I razumijevanje ove činjenice sugerira da će Izrael u vrlo bliskoj budućnosti dobiti pogoršanje problema s Palestinom, pomnoženo pritiskom duž cijele periferije granica obećane zemlje.

Što se tiče Amerike, tu ima puno opcija odgovora, počevši od kolektivnog financiranja od strane Pekinga, Moskve i Teherana zemalja u društvenih skupina koji su danas, kao i prije dvije godine, osjetili slabost vlasti u Americi, čak i prije zaoštravanja situacije u Južnoj Americi, gdje se također odvija globalna konfrontacija. Cijeli svijet je bojno polje, pa da vidimo. Ovo i Iranu će dobiti svoj odgovor, a on ne mora nužno biti vojni, ali će jednako boljeti.