Bidenov ili Trumpov fašizam? To koji vam se više sviđa, potpuno je svejedno

Nekidan sam objavi kritiku Trumpa, posebno za one u Srbiji koji vjeruju da se radilo o „predsjedniku mirotvorcu“. Imam u arhivi još dvije stručne politološke analize, ali preduge i možda se mnogima ne bi dalo čitati, iako mi nije problem objaviti. Ali ako pogledamo čisto s američke točke gledišta, parafrazirat ću Muharema Bazdulja, koji je nekidan napisao: „Svatko ima pravo na stav i mišljenje, ali kad je o činjenicama riječ, čitatelji se ne bi smeli lagati“. Pa što je u ovim činjenicama pogrešno?

U Sjedinjenim Američkim Državama je proteklih godina došlo do prilično zanimljive polarizacije s dva ekstremizma, takozvani „lijevo-liberalni“, što je samo po sebi oksimoron, jer izvorna ljevica ne može biti liberalna, a na drugo strani imamo uspon Trumpovog bjelačkog supremacionizma i fašizma. Ni jedan ni drugi tabor nemaju baš nikakve veze s klasičnim liberalima u prvom slučaju, niti konzervativcima u drugom.

Takozvani „lijevi liberali“: Fašizam „demokrata“

Ovdje politici imperijalizma i „izvozu demokracije“ svim sredstvima treba dodati novi liberalizam, koji čak nije neoliberalizam iz druge polovice XX stoljeća, već agresivni fašistoidni politički trend koji se manifestira kroz pokrete BLM i američke Antifa skupine, koje ponižavaju i fizički napadaju sve koji misle drugačije.

Poznate, u američkoj ili europskoj stvarnosti ukorijenjene verzije klasičnog liberalizma danas se pretvaraju u anakronizme. Kao rezultat toga, liberalizmi u inozemstvu, u sustavnoj i u nesustavnoj verziji, sve više zaostaju za svojim zapadnim standardom do te mjere da postoji stvarna šansa za njihovo  izumiranje.

Jedno od glavnih obilježja američke i globalne politike danas je transformacija liberalne ideologije u nešto novo, što se naziva terminom „wokeism“. Govorimo o bizarnoj mješavini „lijevog liberalizma“, progresivizma, ekologije, političkog feminizma i sve češće ideologije "demokratskog socijalizma", neobjašnjive političke doktrine koja nema veze ni sa znanstvenim socijalizmom nastalim na temeljima učenja Marxa i Engelsa, ni s demokracijom.

Ništa se novo ne može pojaviti bez borbe sa starim. Američki publicisti koji opravdavaju ovaj fenomen navode "Trumpov fenomen" kao glavni čimbenik rastuće popularnosti probuđene ideologije. Međutim, wokeizam se ne bori toliko protiv „trumpizma“, koliko protiv svih „zastarjelih“ verzija liberalizama i ekonomskog neoliberalizma, kako je liberalizam barem shvaćan devedesetih, a da ne spominjemo klasični liberalizam XIX stoljeća. Ovdje zapravo imamo krvavu unutarnju čistku u prvom redu, a onda i borba protiv prirodnog neprijatelja „novog Trumpovog konzervativizma“, zapravo druge verzije aktualnog američkog fašizma koji nema veze s klasičnim konzervativcima, a ima i vrlo malo veze s neokonzervativcima iz '90-ih, što se vidi u sukobu ideja između Trumpa i Linsdaya Grahama, na primjer.

„Liberalni wokeizam“ osporava temeljne pojmove sloboda zapadne civilizacije, uključujući pitanja poput vjerskih uvjerenja, osobnih odnosa i roditeljstva. Ova ideologija se razlikuje od prethodnih koncepata po svojoj prisilnoj, pa čak i kriminalnoj prirodi. U startu je radikalna i usmjerena na suzbijanje protivnika, na njihovo ušutkivanje ili na prisilu javnog kajanja zbog "pogrešnih stavova", gdje je najbolji primjer onaj gdje svi bijelci na svijetu moraju klečati zbog američkog imperijalizma i ropskog sustava koji je iz Afrike u Ameriku oteo i preselio milijune ljudi.

Logično se zapitati zašto bi Poljaci, ma kakvi oni bili, morali klečati na utakmici svoje reprezentacije, što  se nedavno dogodilo, ako s tim nikakve veze nemaju. Ali moraju jer su američka marioneta u EU, a u Washingtonu, recimo to tako, „vlada“ predstavnik „liberalnog wokeizma“.

Apologeti političke korektnost govorili su: "Ne možeš to reći." Novi apologeti kažu: "Morate reći baš ovo ili ćete trpjeti posljedice svojih pogrešnih odluka."

Prema svim školama političke znanosti ovo se zove diktatura i fašizam. I nemojte ovo brkati sa slobodom govora u Rusiji ili Kini, ili pak Iranu, jer tamo još uvijek postoji ili sloboda govora, kao u Rusiji, ili se može pribjeći „ketmanu“, načinu iznošenja stavova kojeg je Czesław Miłosz opisao u djelu „Zarobljeni  um“, kada sustav, čak i jednopartijski, oprašta „eskapade“ disidenata. U Americi toga nema. Jedna pogrešno izgovorena riječ i nekakvo sumnjivo „nedjelo“ vas ili vaših predaka i razapeti ste, izopćeni iz javnog života kao gubavac. To nema veze s liberalizmom i Voltaireom koji je rekao: "Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš.“

Ovaj se pristup najjasnije očitovao u takozvanoj trendu brisanja stotine tisuća neugodnih računa s društvenih mreža, sve do stranice američkog predsjednika Donalda Trumpa.

"Novi liberalizam" ili ovo krilo fašizma neprestano jača, posebno u Sjedinjenim Državama. Na kongresnim izborima u studenom 2020. zabilježen je značajan porast pristaša tih stavova među demokratskim parlamentarcima. Čak su i u predizborno razdoblje za demokratske predizborne izbore kandidati iz redova "novih liberala", poput već slavne Alexandrije Ocasio-Cortez, često samouvjereno pobjeđivali konkurente,  umjerenije liberale, uključujući ugledne parlamentarce, koji su u Kongresu desetljećima predstavljali svoje izborne jedinice i države. Nakon izbora, predsjednica Donjeg doma Kongresa Nancy Pelosi uspjela je ponovno zauzeti ovo mjesto samo milošću kongresmena iz redova "novih liberala", koji su imali dovoljno glasova da blokiraju njen izbor. Novi liberali u Americi, promičući ideologiju „wokeizma“, spremni su se, za razliku od stare generacije liberala, poistovjetiti sa socijalistima. Ovo je paradoks kojem sam posvetio desetine analiza, ali mi se to često čini kao Sizifov posao.

S obzirom na ulogu Sjedinjenih Država kao supersile i stvaratelja trendova u političkoj i kulturnoj modi, sukob između starih i novih američkih liberala neizbježno se prenosi na ostatak svijeta. Kako nova generacija „liberala“ u Sjedinjenim Državama bude jačala, a govorimo o tom taboru fašizma, političari širom svijeta koji se identificiraju kao liberali morat će se prilagoditi toj novoj sili ili tražiti veze s drugim partnerima na tom istom Zapadu. Ti partneri će im biti klasični konzervativci, po prirodi stvari, jer u političkom smislu moramo uspostaviti „staus quo ante“. To  će moći samo s klasičnim liberalima, klasičnim konzervativcima, patriotima, ali ne i sa šovinistima, s vjernicima, ali ne s vjerskim fanaticima i fundamentalistima i s „lijevim konzevrativcima“, kako su mene nazvali „drugovi“ iz Radničke fronte, pristaše američkog „wokeizma“. Ovaj fašizam, baš kao nacifašizam prošlog stoljeća, moraju udruženi poraziti novi „crveni“ Staljin i konzervativci i liberali koje su tada predstavljali Churchill i Roosevelt.

Trumpovi fašisti

Ali ovdje imamo još jednog neprijatelja, koji jeste suprotstavljeni tabor „woke fašizmu“, a to su Trumpovi fašisti. Reći da su oni bolji od jurišnika BLM i Antifa može samo politički ignorant.

Pogledamo samo kratki opis američkih krajnje desničarskih organizacija povezanih s Trumpovim aktivnostima i sloganom MAGA, a u dnu imate njihove simbole. Po čemu su oni drugačiji od skupina BLM i Antifa? Po ničemu i nije isključeno da će vrlo lako naći s njima zajednički jezik, samo da s političke scene pometu klasične liberale i konzervativce, pa čak i neoliberale i neokonzervativce iz '90-ih. A onda: „Vae victis“, latinski "jao pobijeđenima", jer Amerika tada može spaliti Ustav i proglasiti fašističku diktaturu. No da vidimo Trumpove skupine, jer se o BLM i Antifa, onim američkim naravno, već mnogo toga reklo.

„Lion's guard“

Nakon što je slika lava dobila na značaju putem bijelog nacionalističkog bloga VDARE, često su je otvoreno koristile rasističke pristaše Trumpa. Trenutno se razmatra da se ovaj amblem usvoji kao logotip Stranke patriota, nove političke skupine koju je stvorio bivši predsjednik. Lav je ovdje referenca na poznati citat talijanskog fašističkog vođe Benita Mussolinija: "Bolje je živjeti jedan dan kao lav nego sto godina kao ovca."

„America First“

America First Media internetska je emisija koja je prerasla u politički pokret koji vodi bijeli nacionalist i kolumnist Nick Fuentes. Fuentes je sudjelovao u zauzimanju Kapitola zajedno s drugim saveznicima krajnje desnice, uključujući organizatora marša Ujedinjene desnice Tima "Baked Alaska" Gioneta. Sljedbenici America First (AF) ne prihvaćaju neokonzervativnu politiku glavne Republikanske stranke, tvrdeći da su "paleokonzervativni" principi. Pokret America First poziva na kršćanski i bjelački supremacionizam, nadmoć bijelaca, izolacionizam, i tako dalje. Krajnji cilj pokreta Fuentesa je uspostaviti kršćansku teokraciju u kojoj je bijelcima zajamčena demografska superiornost. Dakle, imamo čistu ideologiju „novih arijevaca“, koja se primjećuje u svim radikalnim skupinama i tihim pristašama Trumpa, a tu i tamo poneki Afroemrikanac kojeg dovedu na skupove im služi kao dekor za „multietničnost“.

QANON / WWG1WGA ili Kamo ide jedan, idemo svi

Ovo je „predivna družina idiota“, zaista, ali vrlo opasnih i koji kroz sustavan rad Stevea Bannona puštaju korijenje i u Europi.

QAnon je ultradesničarski kult koji je započeo na internetskim forumima oko 2016. godine i od tada je postao raširen među pristašama Trumpove administracije. Nestalna priroda QAnona znači da se narativ kojeg promovira neprestano mijenja, ali dovoljno je reći da pristaše QAnona vjeruju da anonimni vladin dužnosnik u Trumpovoj administraciji, poznat jednostavno kao "Q", "propušta" informacije o tajnoj vladi na Internet. Prema tim "curenjima", Trump j uključen u kampanju rušenja globalne klike sotonističkih, komunističkih i kanibalističkih pedofila, a svako njegovo djelovanje, ma koliko se izvana činilo nesposobnim, zapravo je pažljivo promišljen korak prema stvaranju "oluje" u budućnosti, koja će, prema pristalicama QAnona, uključivati ​​Trumpovo preuzimanje vlasti od savezne vlade, proglašenje ratnog stanja i održavanje masovnih vojnih sudova za članove spomenute klike globalista i pedosatanista.

Ako uzmnemo u obzir da mnogi ne vjeruju baš u sve ono što piše QAnon, sigurno ćete primijetiti na društvenim mrežama da mnogi vjeruju u općeraširenu pedofiliju među „onim drugima“, krađu organa i djece od kojih se pravi adenokrom i slične budalaštine. Ovo s pedofilijom, iako vjerojatno ima poneki političar da to i jeste, podsjeća na Hitlerovu „Noć dugih noževa“, kada je suparnike iz Nacističke stranke optužio da su homoseksualci i onda pobio njih i njihove suradnike.

„Three Percenters“

„Three Percentage“ nacionalni je decentralizirani protuvladin pokret milicija koji se pojavio za vrijeme Obaminog predsjedništva s objavljenim ciljem da spriječi bilo kakve pokušaje tiranije od strane savezne vlade. To nije kohezivna organizacija i „Tripostotnici“  se razlikuju po ideologiji i razini fanatizma i mogu imati bilo kakve stavove, od civilnih libertarijanaca do bijelih nacionalista.

Istodobno, osumnjičeni brojne pokušaje terorističkih napada identificirani su kao pripadnici ove grupe. Ime pokreta potječe od povijesno sumnjive tvrdnje da je samo 3% kolonijalnih Amerikanaca uzelo oružje u revolucionarnom ratu za oslobođenje. Poznati su po tome što s oružjem i taktičkom opremom prisustvuju na političkim demonstracijama, ponekad prerušeni u zaštitare po zadatku. Milicije „Three Percentersa“ bile su među skupinama koje su dijelile fašiste i antifašiste na maršu Ujedinjenih desnica 2017. u Charlottesvilleu u državi Virginia.

„Oath Keepers“ ili Čuvari zakletve

„Oath Keepersi“ su desničarska milicija koja se, poput „Three Percentersa“, formirala tijekom Obamine administracije sa svrhom „obrane Ustava od vladine tiranije“. Za razliku od „Tripostotnika“, Čuvari zakletve su organizacija bliska s nacionalnim vodstvom i upravnim odborom. Poznati su po svojoj nasilnoj retorici i ponekad agresivnom ponašanju. Među članovima "Čuvara zakletve" ima mnogo nativista, islamofoba, rasista, antisemita, pa čak i neonacista. Posljednjih godina čuvari zakletve se postali radikalniji, ponekad podržavajući čak i građanski rat.

Tijekom prosvjeda Black Lives Mattera 2020., izazvanih policijskim ubojstvima Georgea Floyda i Breonne Taylora, osnivača „Oath Keepersa“ Stuart Rhodes rekao je da bi predsjednik Donald Trump trebao proglasiti ratno stanje i poslati savezne trupe za suzbijanje lijevih izgrednika u gradovima poput Portlanda i Minneapolisa.

„Right-Wing Death Squad" - Desničarski odredi smrti (RWDS)

RWDS, kratica za "Desničarski odred smrti", moto je koji šire neonacistički akceleracionisti, krajnje desničarska sekta koja preferira nasilje u rušenju vlade i poticanje rasnog rata za ostvarenje političkih ciljeva.

Desničarski odredi smrti uključuju terorističke skupine poput Atomwaffen Division i The Base.

Na njihov stav je snažno utjecao „The Turner Diaries“, distopijski roman o rasnom ratovanju koji je nadahnuo nebrojene desničarske terorističke napade, ponajviše bombaški napad u Oklahoma Cityu. Posljednjih godina ovaj je moto rašireniji među manje fanatičnim krajnje desničarskim skupinama poput Proud Boysa i njihovih pokreta milicija. Slike povezane s helikopterima također su uobičajene uz kraticu. Riječ je o referencama na fašističkog čileanskog diktatora Augusta Pinocheta, zloglasnog po svojoj praksi rješavanja političkih neistomišljenika bacanjem iz helikoptera iz visine u more i jednostavno o zemlju. Argentinski general Videla je „preferirao“ more, jer disidenti i ljevičari „humanije“ umiru drogirani bačeni u vodu. Barem su tako Videlu savjetovali argentinski biskupi, koji su u tome vidjeli povratak u vodu majčine utrobe. U svakom slučaju, Pinochet ili Videla, ovo su svakako psihopati i u svakoj normalnoj zemlji bi bili pod nadzorom i izopćeni iz političkog života.

„Proud Boys“

„Proud Boys“ su možda su najveća i najpoznatija fašistička organizacija koja trenutno djeluje u Sjedinjenim Državama. Pokret „Proud Boys“ koji je 2016. godine osnovao suosnivač Vice Media Gavin McInnes u osnovi je ultradesničarska ulična banda koja putuje na događaje u nadi da će se boriti protiv „antifašista“. Nazvavši se "zapadnim šovinistima", „Proud Boysi“ formalno odbacuju rasizam i bijeli nacionalizam, često ističući da dopuštaju i nebijelim i neeuropskim muškarcima da se pridruže grupi. Međutim, postoji bezbroj dokumentiranih slučajeva da „Proud Boysi“ sudjeluju u događajima bijelih supemacionista, poput marša Ujedinjene desnice, s neonacističkim stavovima i takvim javnim osobama, jasno se držeći ideja bijelog supremacionizma.

„Proud Boysi“ su bili među onima koji su sudjelovali u zauzimanju Kapitola 6. siječnja i u određenom smislu postali su de facto udarna snaga MAGA krila Republikanske stranke, što bi bio slogan Trumpove kampanje „Učinite Ameriku opet velikom“. „Proud Boysi“ su zaštitari na događajima Trumpovih pristaša i primaju zahvalnost desničarskih izabranih dužnosnika.

Sada kada imamo dvije ideologije koje nasiljem potiskuju liberale i konzervativce starog kova, također nasilne, u zemlji u svijetu, ali pod nekakvim izgovorom i u okviru barem nekakvih zakona, logično je zaključiti da je Ameriku preplavila plima dvije vrste fašizma, onog „wokeističkog“ i „trumpističkog“, za svijet je najbolje da se ta dva fašizma sukobe na nacionalnom teritoriju Sjedinjenih Država, ali je razlika među njima zapravo vrlo mala i kao taktiku mogu izabrati situacijski savez da se nasiljem riješe golobalista, „pedosatanista“ istare oligarhije koja je preblaga za  ostvarenje ciljeva. Dementni Biden ionako ne kontrolira situaciju i Demokratska stranka na vlasti je zapravo u njihovim rukama. Trump sa svojim biračkim tijelom u Kongres može uvesti sve političke predstavnike i zastupnike navedenih fašističkih milicija i njihovih simpatizera, a njih je na desetke milijuna, prema posljednjim izborima. Tada će Zastupnički dom i Senat kontrolirati ovi novi „demokrati“ i „republikanci“, a kako se povijest ponavlja dva puta, prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa, još jedno „paljenje Rechistaga“ će biti dovoljno da svijet može reći: „Bilo nam je bolje kad nam je bilo gore“, jer SAD s neskrivenim fašistima na vlasti je nešto s čim će se suočiti cijela međunarodna zajednica. Kako? Nažalost, postoji samo jedan recept, a njegove detalje nam mogu pojasniti preživjeli veterani Crvene armije.  

Vanjska politika

Donald Trump:

1. Nastavak izgradnje ukrajinske vojske i utvrda, opskrba oružjem;

2. Izlazak uz INF sporazuma da se rakete u bilateralnom ugovoru mogu razmjestiti u Harkovu;

3. Dekret kojim KSS priznaje za Vojsku Kosova, uz naknadno naoružanje i otvaranje put u NATO partnerstvo;

4. Vraćanje sankcija Iranu;

5. Raketiranje Sirije;

6. Ponovno uvođenje punog embarga Kubi i ponovni prekid tek uspostavljenih bilateralnih odnosa na razini ambasade;

7. Pokušaj državnog udara i agresije na Venezuelu, koju je spriječila Rusija;

8. Opći trgovinski rat protiv Kine;

9. Raspirivanje nekoliko sukoba u Sahelu, od Somalije do Nigerije, duž cijele linije, kako bi se spriječio prodor Kine na sjever Afrike;

10. Pritisak i lobiranje za ekonomsko i energetsko uništenje EU i prebacivanje proizvodnje u SAD.

Joe Biden:

1. Nastavak svih radnji koje su na kraju dovele do ruskog odgovora u Ukrajini.

2. Zadržavanje svih strategija i taktika prema Kini, Iranu, Kubi i Venezueli, uz neke verbalne korekcije, čisto kozmetičkog tipa.

3. Nastavak posla oko jačanja lažne državnosti Kosova.

4. Sirija, Kuba, Venezuela – status quo. Za sada.

5. Nastavak uništenja EU u svakom smislu, posebno veza Rusije i Njemačke, koji nisu bili ovakvi od Drugog svjetskog rata.

Zapravo, Trump je samo nastavio gdje e stao Obama, malo pogoršao situaciju u odnosima s Kinom, Iranom, Kubom, Sirijom i Venezuelom, dok je Biden dao težište na ukrajinsko pitanje. U suštini se nije promijenilo ništa.

Pa sad, nakon svega, još jednom, što od ovih činjenica nije točno?