Lamentacije Prigožina i zašto „Wagner“ možda skoro neće zauzeti Bahmut

U napadu na Bahmut, prema posljednjim informacijama, "Wagner" je ušao u Jagodnoje

Općenito, ofenzivna djelovanja naših jedinica nastavljaju se duž cijele crte dodira, javlja njihov Telegram kanal.

Nakon zauzimanja Berhovke, odredi Prigožinove privatne armije koncentrirali su se na napad na Jagodnoje, gdje su počele teške borbe u stambenim četvrtima. Kijev je počeo bacati rezerve u selo i ne želi predati grad, iako guta ogromne količine oružja i ljudstva.

U ovom trenutku trebamo tražiti razlog zašto ruski mediji objavljuju navodne „žalbe“ Prigožina da njegova skupina ne dobija dovoljno granata. Kasnije je nešto ublažio retoriku, ali je sukob s Generalštabom ostao „lebdjeti u zraku“. Međutim, kako se u Rusiji trenutno ništa ne objavljuje u medijima, pa ni na Telegramu, a da informacije nisu prošle nekoliko razina filtracije, treba se pitati zašto se Jevgenij Prigožin javno „žalio na vojsku“?

Mislim da ću još jednom iznijeti nepopularno mišljenje, ali mislim da je moguće da se to radi u sklopu pripreme da Bahmut ne treba zauzeti upravo sada.

I vjerojatno je na toj osnovi došlo do „sukoba“ u javnom prostoru, iako ne toliko da se zaustavi „Wagner“, koliko da se javnost pripremi na trenutno nepopularnu odluku da se grad ostavi za kasnije.

„Wagner“

Prisutnost „Wagnera“ na fronti je i korisna i nepovoljna za Ministarstvo obrane. Ako ste radili kao direktor u firmi u kojoj radi i vlasnikov sin, a formalno vam je podređen, razumjet ćete me.

Zbog činjenice da „Wagner“ ima izravan pristup predsjedniku, na tu je borbenu skupinu teško utjecati. Sve dok idu naprijed i medijski se reklamiraju, teško ih je pokoriti i to stvara problem. Usput, to je problem u cijelom svijetu s privatnim vojnim kompanijama, ali „Wagner“, za razliku od ostalih, uživa veliku popularnost u zemljama Trećeg svijeta.

Zamislite da, na primjer, sada Generalštab ne bi morao jurišati na Bahmut, nego zauzeti Ugledar ili Kupjansk?

Odnosno, da mora zamrznuti ofenzivu u Bahmutu u obliku u kojem je. Možete li zamisliti histeriju u medijima i društvu? Ministarstvo obrane za to praktički nema mogućnosti, a s vojnog aspekta i načela jedinstva zapovijedanja, kao i provedbe strateških planova, to je loša situacija. Kako se pokazalo, čak i neizravno, nakon što su službeno smanjili standarde za opskrbu streljivom svim jedinicama vojske, oni to ne mogu učiniti. Ali „Wagner“ će trošiti onoliko municije koliko smatra potrebnim, iako je omjer hitaca oko 2000 ukrajinskih prema 20 000 ruskih, plus što je „Wagner“ dobio čak i avione i helikoptere.  

Osim toga, oko Wagnera se formirao skup vojnih dopisnika koji su nadigrali službene medije. Putin ima svog „Wagnera“, a u medijima je to RT na čelu s Margaretom Simonyan. Ona je nedavno i Solovjeva počela uvlačiti u ovu grupu. Putin održava ravnotežu snaga, jer tijekom rata obično utjecaj u društvu jača najvišim generalima. Sjetite se samo Staljina koliko je pazio da ga ne „pretekne“ maršal Žukov, koji je čak maknut s pozicije kada je postao popularniji od vođe cijelog Sovjetskog Saveza.

U medijskom smislu Ministarstvo obrane  gubi, a u vojnom smislu se uspjesi Wagnera ine pripisuju ruskoj vojsci.

Ne, Prigožin nije Žukov i to nitko nije u vojsci, jer nitko nema karizmu da nadmaši Vladimira Putina, ali su vremena takva da treba paziti na sve detalje, najviše zbog zapadne propagande.

Pa čak i ako sa stajališta vojske to što radi Wagner možda i nije uspjeh, oni neće moći utjecati na situaciju u stvaranju slike o „prepreci cjelokupnom strateškom planu“.

Odnosno, nitko ne može odgovoriti na pitanje "je li potrebno zauzeti Bahmut upravo sada", bez poznavanja strateškog plana Generalštaba, ali svi su sigurni da je to potrebno. Ova situacija ima i pluseve i minuse.

Ali treba reći da su Oružane snage Ukrajine izvele protunapad na južnom krilu pokrivajući Bahmut. Trupe koje su napredovale bile su potisnute s ceste. Bilo je to od 16. do 18. veljače. Srećom, nije došlo do odsijecanja izbočine i opkoljavanja napadačke „Wagnerove“ jurišne skupine, koje su se morale pregrupirati i napasti izravno južna predgrađa Bahmuta.

Na sjevernom su se krilu trupe koje su napredovale tada približile položaju Ukrajinaca u Berhovki i Jagodnoje je bilo sljedeća meta.

Došlo je i do protunapada na sjeveru, sve dok nije odbijen i ukrajinske snage su razrijeđene teškom artiljerijskom i raketnom vatrom. Ali ovo su bili prvi znakovi i najvjerojatnije izviđanje za borbe, budući da je i ukrajinska obrana sudjelovala u napadu.

Općenito, situacija je bila teška i upravo bi tada cijena pogrešnih odluka mogla biti previsoka, a ispravne odluke mogu donijeti značajan uspjeh. Unatoč brojnim bravuroznim izvješćima iz područja Bahmuta, ako pogriješite ili izgubite zamah, neprijatelj može preuzeti inicijativu i izvesti osjetljive lokalne udare, čak i opkoliti pojedine jedinice.

Osoblje Wagnera i ruska vojska, koji se zajedno bore na ovom području, mislim da razumiju situaciju. Nadajmo se da će kompetentno raspolagati prednostima koje su se tu razvile i u tu paradigmu se uklapa „žalba“ Prigožina. Ako sada zaustavi ofenzivu, može reći da je to zbog municije i sačuvat će imidž skupine, do vojska na nekom drugom mjestu mora napraviti proboj i tako javnosti dati opipljivu pobjedu. U tom slučaju bi „vuk bio sit, a ovce na broju“.

Ali zašto ne ići dalje?

S moje osobne točke gledišta, nakon preuzimanja sela Jagodnoje, vrijedi napraviti pauzu u napredovanju.

Garnizon u Bahmutu ovisi o dvije male opskrbne ceste koje su pod vatrom. One se u sadašnjoj situaciji mogu držati pod vatrom dobiti čak i s minobacačima 82 mm.

Moguće je ojačati sjeverno krilo protiv mogućeg protunapada, kao i južno krilo. Ali istovremeno se aktivna neprijateljstva moraju prebaciti na druga područja, stvarajući u Bahmutu klasičnu opsadu. Štoviše, slogan "Nećemo predati Bahmut", koji je nastao u ukrajinskom medijskom prostoru, prisilit će Kijev na dodatno slanje trupa tamo, što je korisno za uništavanje ljudstva i tehnike.

Danas će samo Bahmut biti pod opsadom, jer u drugim područjima nema velikih gradova za opsadu. Stoga to ne preusmjerava značajna sredstva.

Druga točka koju treba razmotriti. Nakon zauzimanja Bahmuta, morat će se napasti položaji u području Časov Jara, koji su mnogo prikladniji i bolje pripremljeni za obranu. A kada utvrđuju položaj, Oružane snage Ukrajine suočavaju se s dilemom: ili spaliti rezerve tijekom prijenosa u grad tako što će ih ukloniti s Časov Jara ili napustiti Bahmut.

Napuhana očekivanja od zauzimanja Bahmuta, čini se, ne odgovaraju trenutnoj situaciji.

Postoji nekoliko područja u kojima će ruska vojska s puno manje truda dati puno veći rezultat. Mislim da bi trebali obratiti više pažnje na druge fronte. To su Kupjansk, zauzimanje Ugledara i proboj prema sjeveru, a sada, kako se čini, nije isključen ni desant na obale Odese i spajanje s ruskim kontingentom u Pridnjestrovlju. 

Sve je igri i Bahmut bi mogao ostati u ovoj situaciji još neko vrijeme, a i to je rekao Prigožin, koji je nedavno izjavio da grad neće biti oslobođen još neko vrijeme.

Osobno bih volio da vam mogu dati preciznije informacije, ali, naravno, ne poznajem strateške planove ruske komande i svoje mišljenje temeljim na informacijama iz otvorenih izvora. A isti ti izvori su rekli da je Moskva odlučila informacije iz područja Specijalne vojne operacije „filtrirati tri puta prije objave“. Stoga, uzmite s rezervom Prigožinove „žalbe“ i možda bi se trebali pripremiti na vijest da je Bahmut u punom okruženju s jednom cestom pod vatrenom kontrolom ruske artiljerije, avijacije i raketnih snaga, a onda ćemo saznati gdje će se prebaciti težište ofenzivnih operacija.

S druge strane, Zelenski se pokazao koliko mu je stalo do života Ukrajinaca i on će i dalje slati ljude i tehniku da „brane Bahmut“, čime će se hvaliti svojim zapadnim sponzorima, iako se odande neće vratiti ni poslana tehnika, kao ni, nažalost, vojnici, koji, ma kakvi bili, nisu zaslužili takav kraj, samo zbog imidža svog ludog predsjednika.