Najvažnija poruka SVO nije rješavanje prijetnje iz Ukrajine nego poruka svijetu da počinje novo doba

Prošlo je godinu dana od početka ruske Specijalne vojne operacije u Ukrajini, ali ovdje neće biti govora o vojnom aspektu, jer se linija razdvajanja i podaci o sukobljenim stranama mogu naći bilo gdje. Naravno, obje strane veličaju svoje borce, a neprijatelj je „skoro slomljen“, iako je činjenica da je petina teritorija bivše Ukrajine sada Ruska Federacija, a nekoliko mjesta na liniji razdvajanja se kolokvijalno zovu „mlin za mljevenje mesa i uništavanje oružja“. To uglavnom vrijedi za ukrajinske i NATO snage.

Ono što je bitnije je to da je 24. 02. 2022. točka s koje nema povratka, a oni koji događaje tumače kroz doktrinu historijskog materijalizma će jednom u budućnosti ovaj datum uspoređivati s Francuskom revolucijom, završetkom Drugog svjetskog rata ili početkom procesa dekolonizacije Trećeg svijeta.

Tek sada vidimo da smo mi, ljudi koji žive zapadno od ruskih i turskih granica, koji ne spadaju u Veliki Istok, ali i mnogi drugi narodi Zemlje posljednjih desetljeća živjeli nekakav čudan san. Taj san je bio priča s ozonskim rupama, „humanitarnim“ bombardiranjem, globalnim zatopljenjem, „umjerenim pobunjenicima“, zelenom energijom, baltičkim SS marševima, tenkovskim biatlonima, transrodnim osobama, inspektorima OESS-a, uvijek „kriminalnim komunizmom“ i „svetim kapitalizmom“, te san u kojem su najljepši dio bile zapadne vrijednosti i burze. Planet se jednostavno gušio u lažima. 

A onda je Rusija priznala DNR i LNR i poslala vojsku da zaštiti one koji su osam godina živjeli pod granatama u vlastitom domu. Na vlastitoj zemlji.

Da, mnogi će reći, čak drsko i uvjereni da su u pravu, da je rat počeo prošle godine, zaboravljajući travanj 2014. i osam godina užasa koji se nikoga nije ticao.

I sav ovaj čir starih trulih laži je odjednom eksplodirao. Čir pun monstruozne mržnje prožete podlošću, bolom i užasom.

Svijet je postao stvaran, odbacio nasmijanu masku i pogledao se u ogledalo. I bio je užasnut.

Naučili smo da su granate koje se prave u Engleskoj prvo su trebale ubiti samo Ruse. Da su u Rusiji krali, kradu i krasti će, nazdravljajući, pri tom, na svojim skupim jahtama ili u luksuznim restoranima Londona. Naravno, tada se određivala suma koju je trebalo proslijediti ruskom liberalnom kulturnjaku, jer s dobrom plaćom je veća vjerojatnost da će prvom prilikom izdati zemlju, svima pljunuti u lice i otići.

Nema samo Rusija taj problem, ali ga ona rješava. I Kina, koja ima iste zakone, kao i mnoge druge zemlje koje drže do suvereniteta i svoje budućnosti. Najveći problem sa zapadnim plaćenicima i nevladinim organizacijama i udruga, koji još uvijek slobodno vršljaju u svojim domovinama, imaju Srbija i Armenija. Alijev je u Azerbejdžanu odavno protjerao svu tu bulumentu i zato je vjerojatno dobio rat u Karabahu u samo nekoliko mjeseci.

Ruska kampanja u Ukrajini, gdje se spremala „Ukrajinska Oluja“, bila je trenutak kada su Zapad i lokalni petokolonaši otvoreno počeli govoriti istinu, ono što su oduvijek mislili, da bi bilo lijepo podijeliti Rusiju na dijelove, ukinuti sam koncept ruske državnosti, strijeljati one koji se ne slažu, zamijeniti vojsku „normalnom“, onom kakvu ljudi imaju na Zapadu. I idealno za sve odjednom, svatko će djelovati samo u svojoj sferi zanimanja i neće se baviti općim, društveno korisnim, kolektivitetom, koji je u srži istočnih naroda i civilizacija.

Banderovci našeg vremena će dobiti šansu za slobodno provođenje okrutnosti i sadizma svojih predaka, a upravo zbog toga ih toliko vole liberali i zapadni političari. Zbog sadizma i okrutnosti kojeg nije imao ni ISIL, jer netko ipak mora provesti „konačno rješenje“ ruskog pitanja. Jednom zauvijek. 

Ali za Ruse i ruske narode masovno herojstvo nije poštapalica iz prošlosti, već točan opis kako se ruska vojska bori protiv strašnog neprijatelja. Rješavanjem problema u obuci, opskrbi, naoružanju su jedan dio, ali je ključna hrabrost.

Samo se ne treba obazirati na bijesno pljuvanje zapadne propagande. Nju jednostavno treba ignorirati i ići ka svome cilju.

Cijeli je svijet vidio monstruoznu terorističku državu koja je svoje pipke pustila po cijelom planetu, špijunirajući svakog stanovnika zemlje, kradući mu novac, pripremajući mu bukagije ili grob. I radi toga, zbog porobljavanja čovječanstva, ta zemlja čini sve moguće zločine. Od financiranja terorizma, nacizma i ekofašizma do izravne legalizirane torture i terorističkih akata, od kojih je posljednji miniranje magistralnog plinovoda koji bi od Njemačke tvorio  plinsku supersilu EU.

Ta zemlja glasno vrišti za mirom, a istovremeno bijesno raspiruje rat. I uvijek je, stoljećima, činila upravo to. Ima najmoćniju propagandnu mašineriju u povijesti, prema kojoj je Goebels pravi amater. Tamo nemaju savjesti, časti, istinoljubivosti. Živjeti u lažima je za njim kao jesti i piti.

Pokazalo se da je živjeti istinu mnogo teže nego živjeti u slatkoj iluziji. A i stanje u kojem se sada nalazi Rusija, dok ostatak svijeta gleda i razmišlja s iznenađenjem i skrivenom nadom, vrlo je slično mamurluku nakon teške pijanke. 

Ali kada prođe teško jutarnje buđenje, krenu se sređivati stvari.

Jedini i najvažniji, obezvrijeđeni i popljuvani, jednostavan i monstruozno složen koncept koji Rusiju i sve slobodoljubive narode može provesti kroz Dolinu smrti je ne samo da se zauvijek izvuče iz ove obmane, već i da pokaže put ostatku svijeta. Uplašenom svijetu.

I sve stane u nekoliko jednostavnih, ali za one uspavane i konformiste strašne riječi – ruska kampanja je okrutan, nemilosrdan i pravedan zahtjev za promjenama.

“I iznenada, prijeteći, došla je povijest”, napisao je Bulgakov.

To je jedina istina. 24. 02. 2022. je elita koja je početkom '90-ih proglasila „kraj povijesti“ dobila poruku da će svijet biti multipolaran i taj je proces nepovratan.

Oni koji žele ostati sluge i vazali, to mogu činiti i dalje, ali ne na štetu ostatka svijeta i ne na ruskim granicama. Imaju tu svoju „međunarodnu zajednicu“, ali Ukrajina neće biti njen dio. Ili barem ono što se u Moskvi odluči što će biti ta Ukrajina, jer je tamo i stvorena, proširena nekoliko puta, pa će biti i preispitana. Ostatak „međunarodne zajednice“, ako baš hoće, kao ovisnici koji se ne žele riješiti poroka, jer je ljepša opijumska magla od ružne stvarnosti, neka i dalje žive „san“ s ozonskim rupama, „humanitarnim“ bombardiranjem, globalnim zatopljenjem, „umjerenim pobunjenicima“, zelenom energijom, baltičkim SS marševima, tenkovskim biatlonima, transrodnim osobama, inspektorima OESS-a, uvijek „kriminalnim komunizmom“ i „svetim kapitalizmom“, „san“ u kojem su najljepši dio zapadne vrijednosti i burze. Ostatak svijeta se probudio i ići će svojim putem, uz nadu da će po zakonima historije ovaj dio Zemlje, prije ili kasnije, shvatiti da su promjene neminovne.