Banke Zapada su kriminalna hobotnica, a SVB  je samo vrh ledenog brijega i ovo nije kraj

Nakon vijesti iz Sjedinjenih Država, pa odluke Londona da kupi dugove Silicon Valley Banke i Središnje banke Švicarske da se s 50 milijardi proračunskog novca spašava Suisse Bank, stiže vijest da su mirovinski fondovi Ujedinjenog Kraljevstva drastično smanjili svoje udjele u matičnom tržištu u proteklih 25 godina, smanjivši potražnju za nevjerojatnih 400 milijardi funti, pa  London postaje sve nestabilniji kao financijsko tržište, navodi se u novom izvješću kojeg je objavio Bloomberg Ali da pojasnimo zašto je sve ovo pokušaj spašavanja sustava koji je do srži truo i sve ovo su samo posljedice funkcioniranja zapadnog financijskog sektora dok 2013. Kina nije najavila dedolarizaciju, a do 2023. je, zajedno s Rusijom i drugim zemljama, napravila divovske korake u tom smislu.

Vjerojatno mislite da će rasprava o "sigurnom bankarstvu" biti pomalo dosadna. Pa, bankarstvo mora biti dosadno. A sigurni smo da bi službenici u središnjim bankama diljem svijeta danas, od kojih mnogi imaju problema sa spavanjem, željeli da bude tako.

Ovaj kratki članak objasnit će zašto je globalni bankarski sustav u kojem su do sada dominirale zapadne banke neučinkovit i što razlikuje pouzdanu banku od nepouzdane. Pretpostavljam da niti jedna osoba od 1000 zapravo ne razumije razliku, osim što svi znamo da su uvijek sigurnije banke čije financije i valute podržava zlato i jaka ekonomija pod nadzorom vlasti. Ali problem je što se svjetsko gospodarstvo trenutno temelji na nepouzdanim bankama koje posluju s nepouzdanim valutama kriminalnih vlada. One zemlje koje nisu ovisne o ovom sustavu će proći kroz ovu krizu neokrznute. Ali oni koji ovise o bankama i valutama bez osiguranja, oni bi se trebali zamisliti.

Moderno bankarstvo proizašlo je iz juvelirskog zanata srednjeg vijeka. Posao draguljara zahtijevao je radnu zalihu plemenitih metala, a isplativo upravljanje tom zalihom zahtijevalo je iskustvo u kupnji i prodaji metala i njegovom sigurnom skladištenju. Te su se mogućnosti lako pretočile u posao posuđivanja zlata, odnosno u posao posuđivanja novca.

Većina ljudi danas samo je nejasno svjesna da je prije ranih '30-ih stanovništvo koristilo zlatnike u svakodnevnoj trgovini. Osim toga, zlato je podupiralo većinu nacionalnih valuta po fiksnoj stopi konvertibilnosti. Banke su bile samo još jedan posao, ništa posebno. Razlikovali su se od ostalih poslova samo po tome što su držali, posuđivali i uzimali zlatnike ne kao sporednu već kao osnovnu djelatnost. Bankari su postali draguljari bez čekića.

Donedavno su bankovni depoziti bili strogo podijeljeni u dvije klase, ovisno o preferencijama deponenata i uvjetima koje banke nude, pa su glavni postali oročeni depoziti i depoziti po viđenju. Iako se posljednjih godina izgubila razlika između to dvoje, poštivanje razlika bitan je element zdrave bankarske prakse.

Oročeni depoziti

Kod oročenog depozita, u biti štednog računa, klijent sklapa ugovor o ostavljanju novca kod bankara na određeno razdoblje. Zauzvrat dobiva određenu kamatu za svoj rizik, za prouzročene neugodnosti i kao nagradu što je bankaru dopustio korištenje novca njega kao deponenta. Bankar, uvjeren da ima određenu količinu zlata na određeno vrijeme, može ga posuditi, a učinit će to uz kamatu dovoljno visoku da pokrije troškove, uključujući kamate obećane deponentu, te stvoriti rezervu za moguće gubitke na kreditima, a ako sve bude po planu, ostvarit će dobit.

Oročeni depozit podrazumijeva obveze za obje strane. Deponent je blokiran do dospijeća uplate. Kako razuman bankar može obećati oročenom štediši da će mu vratiti novac na zahtjev i bez kazne kada ga planira posuditi nekome drugom?

U poslovanju s oročenim depozitom, bankar je trgovac zajmovima, koji djeluje kao posrednik između zajmodavaca i zajmoprimaca. Kako bi izbjegli gubitke, bankari su radije davali zajmove za proizvodnu imovinu, čiji je prihod jamčio da zajmoprimac može platiti kamatu kad stigne. I bili su voljni dati samo djelić vrijednosti založene imovine kako bi osigurali marginu sigurnosti. I to samo na određeno vrijeme, primjerice, prije berbe ili prodaje zaliha. I na kraju, samo za ljude s poznatim dobrim karakterom je to bila prva linija obrane od prijevare.

To su oročeni depoziti. Depoziti po viđenju bili su sasvim druga stvar.

Depoziti po viđenju

Depoziti po viđenju nazvani su tako jer su se, za razliku od oročenih depozita, isplaćivali klijentu na zahtjev, kada god on hoće. Ovo je osnova tekućih računa. Bankar ne plaća kamate na taj novac, jer ga navodno nikada nije koristio. Naprotiv, naplaćivao je proviziju od deponenta.

Banka u tom slučaju preuzima odgovornost za držanje novca dostupnim za trenutačno podizanje.

Banka tako upravlja prijenosom novca, ako depozitar tako želi, ispisivanjem čeka ili predajom skladišne ​​potvrde koja predstavlja zlato na depozitu.

Pošteni bankar ne bi trebao posuđivati ​​više novca za depozite po viđenju kao što Allied Van and Storage ne bi trebao posuđivati ​​namještaj za kojeg ste platili da vam ga čuva.

Skladišne ​​potvrde za zlato nazivaju se novčanice.

Kad ih je vlada izdala, zvali su se valuta. Zlatne poluge, zlatnici, novčanice i valuta zajedno su činili javnu zalihu  sredstava  za transakcije. Ali njihov je volumen bio strogo ograničen količinom zlata stvarno dostupnom ljudima.

Zdrava načela bankarstva identična su zdravim načelima skladištenja bilo koje robe, bili to automobili, krumpiri ili knjige. Ili novac. Nema ničeg tajnovitog u zdravom bankarstvu. Ali bankarstvo diljem svijeta postalo je apsolutno nepouzdano otkako su središnje banke koje sponzorira vlada počele da dominiraju financijskim sustavom.

Središnje banke su okosnica današnjeg globalnog financijskog sustava. Kupnjom državnog duga banke mogu dopustiti državi da neko vrijeme financira svoje aktivnosti bez poreza. Na prvi pogled top izgleda kao “besplatan ručak”. No zapravo je prilično štetan i motor je deprecijacije valute.

Središnje banke mogu se činiti kao stalni dio krajolika, ali one su zapravo nedavni izum. Sustav američkih federalnih rezervi, primjerice, nije postojao sve do 1913. godine.

Neučinkovito bankarstvo

Prijevara se može infiltrirati u bilo koji posao. Bankar, vidjevši da tuđe zlato neiskorišteno leži u njegovom trezoru, može pomisliti: "Koja je svrha vađenja zlata iz zemlje iz rudnika samo da bi ga se vratilo pod zemlju u trezor?"

Ljudi pišu državne ili bankarske obveznice na račun rog zlata i koriste se dobivenim novčanicama. Ali samo zlato se rijetko kreće. Nemirni bankar može zaključiti da bi, iako se radi o prijevari deponenata, ovisno o tome što im je banka točno obećala, lako mogao napraviti mnogo više novčanica i posuditi ih, a 100% kamata zadržati za sebe.

Prepušteni sami sebi, neki su bankari pokušali učiniti upravo to. No većina njih pazila bi da ne ode predaleko, jer će igra naglo završiti ako nastane bilo kakva sumnja u sposobnost banke da posuđuje zlato na zahtjev. Pojava središnjih banaka ublažila je taj strah uvođenjem institucije zajmodavca u posljednjoj instanci. Budući da je središnja banka uvijek spremna dati zajam, bankari mogu slobodno davati obećanja za koja znaju da ih sami ne mogu održati.

I tako danas imamo banke koje raspolažu s jedva 20%, ali to u najboljem slučaju, vrijednosti novca kojeg su dale u obliku kredita ili drugih financijskih instrumenata. Često ni toliko. A Silicom Valley Banka je primjer takve banke koja je davala šakom i kapom svima koji su ulagali u IT sektor, kriptovalute ili projekte „zelene energije“.

Kako danas funkcionira bankarstvo

U prošlosti, kada je banka stvorila previše valute ni iz čega, ljudi su to primijetili i događao se "slom banke". Ali kada središnja banka dopusti svim bankama da učine isto, to je manje vjerojatno, osim ako se ne sazna da je pojedinačna banka davala stvarno glupe zajmove.

Središnje banke su u početku bile opravdane, posebno pri stvaranju Sustava federalnih rezervi u Sjedinjenim Državama, kao sredstva za osiguranje ekonomske stabilnosti. Nasumično kažnjavanje nemarnih bankara i njihovih glupih klijenata bilo je izgovor da se država uvuče u bankarski posao. Kao što se događalo u mnogim slučajevima, povremeni i lokalni problem je bivao "riješen", tako da je postao sustavan i smješten u nacionalnu instituciju. To je otprilike analogno načinu na koji se vlada nosi s problemom šumskih požara. Naime, njihovo brzo gašenje donosi trenutne i vidljive koristi. Ali odgođena i zaboravljena posljedica toga je da se mrtvo drvo gomila desetljećima. Sada, kad požar bukne, to bi mogao biti požar koji se događa jednom u stoljeću.

Bankarstvo, zapadno najviše, koje nema razvijen realni sektor i nema zlata, već se bazira na uslugama, inovacijama i ekonomiji koja je kad sam ja išao u školu bila izvan klasifikacije i nije pripadala ni primarnom, ni sekundarnom , ni tercijarnom sektoru. Na to nitko nije računao kao na nešto od čega se živi.

Zato, na Zapadu najviše, bankarski sektor sada funkcionira na temelju "djelomične rezerve". U našem prethodnom primjeru, naš pouzdani bankar držao je 100% rezervi za depozite po viđenju. Odnosno, držao je jednu uncu zlata u svom trezoru za svaku novčanicu vrijednosti jedne unce koju je izdao. A mogao je posuđivati ​​samo prihode od oročenih depozita, za koje je siguran da neće biti masovnog povlačenja, ali ne na depozite po viđenju. Sustav "djelomične rezerve" ne može funkcionirati na slobodnom tržištu i mora se zakonski propisati. Ali to ne može funkcionirati kada se novčanice mogu zamijeniti za robu poput zlata i novčanice moraju biti "zakonito sredstvo plaćanja".

Sustav djelomičnih rezervi razlog je zašto je bankarstvo isplativije od uobičajenog poslovanja. U bilo kojoj industriji visoki prosječni prinosi privlače konkurenciju, a ona koja smanjuje prinose.

Bankar može posuditi dolar, kojeg poslovni čovjek može iskoristiti za kupnju bilo čega. Kada prodavač, koji je dobio taj novac, ponovno položi dolar, bankar ga može ponovno posuditi uz kamatu.

Dobra vijest za bankara je da se njegov prihod višestruko povećava. Loša je vijest da se zbog piramidalne poluge može dogoditi kaskada neispunjavanja obveza.

U svakoj zemlji središnja banka povremeno mijenja stopu rezervi, teoretski sa 100% na 0% depozita, koju banke moraju zadržati za sebe, pa u skladu s tim kako odgovorni dužnosnici vide stanje gospodarstva.

U svakom slučaju, u Sjedinjenim Državama zaštita od bankrota nije osigurana pouzdanom praksom, već zakonima. Godine 1934., kako bi vratila povjerenje u komercijalne banke, američka vlada uspostavila je sustav osiguranja depozita - Federalnu korporaciju za osiguranje depozita (FDIC). Na početku je osigurano bilo 2500 dolara po deponentu u banci, da bi na kraju taj iznos narastao na današnjih 250 000 dolara. U Europi je 100 000 eura iznos za kojeg garantira država.

I ovdje imamo cirkus. Osiguranje koje FDIC pokriva su depoziti od oko 9800 milijardi dolara, ali imovina institucije iznosi samo 126 milijardi dolara, što je kao jedan cent na dolar. Bit će pravo čudo ako FDIC ne bankrotira i ne zahtijeva dokapitalizaciju od države. Taj novac, a to su milijarde, vjerojatno će biti stvoren iz ničega, prodajom duga državnih obveznica Federalnih rezervi, zbog čega je američka ministrica financija Janet Yellen već tražila od Kongresa da ukine ograničenje na dug i da FED štampa dolara koliko je potrebno.

No bankarski sustav djelomičnih rezervi, sa svim svojim nesretnim zamkama, ključan je za globalni financijski sustav u njegovom trenutnom obliku. Možete planirati svoj život sa spoznajom da će vlade i središnje banke svijeta učiniti sve što mogu kako bi održale povjerenje u financijski sustav. Da bi to učinili, moraju spriječiti deflaciju pod svaku cijenu. I za to će nastaviti tiskati sve više i više dolara, funti, eura, jena i čega god imate.

Zemlje koje proizvode, rade, obrađuju zemlju, kopaju rude, tale čelik, vade naftu i plin itd., itd., itd. puno su manje izložene takvim rizicima. Nije ovdje potrebno da budete nobelovac za ekonomiju, kao Paul Krugman i Joseph Stiglitz. Dovoljno je pogledati strukturu američke ekonomije iz 2021. godine, prema njihovim izvorima.

Kina je od 2014. godine na drugom mjestu u svijetu po nominalnom BDP-u i prvom po BDP-u po paritetu kupovne moći. Kinesko gospodarstvo raste posljednjih 30 godina.

Početkom 21. stoljeća Narodna Republika Kina je globalna industrijska velesila po stopi proizvodnje. Također je svemirska i nuklearna velesila jer zemlja zauzima vodeće položaje po proizvodnji ugljena i drva, kao i rudama željeza, mangana, cinka i olova, antimona i volframa.

Ali u Kini uslužni i proizvodni sektori čine gotovo iste dijelove BDP-a zemlje, jer su danas i usluge važan sektor, ali ako sve prepustite guruima usluga, inovacija, „zelenih projekata“ i čega sve ne, a zanemarite rudnike, „visoke peći“ i njive i farme, bakarski sektor će se ponašati upravo ovako kako se ponaša američki, a što je najgore, oni svoje krize i dugove prelijevaju na vazalske zemlje, a tu im je EU najunosniji „partner“. Bolje rečeno žrtva koju vodi idiokracija, pa neka nam je Biog u pomoći...