Evgenij Prigožin i činjenice koje mu ne idu u prilog

Evgenij Prigožin je jučer, pored tijela mrtvih suboraca, sukob s ruskim ministarstvom obrane podigao na višu razinu i iz svađa po kuloarima ga iznio u javnu sferu. Zaprijetio je i da će se 10. 05. povući iz Bahmuta u pozadinske kampove, što bi značilo vraćanje grada u ruke neprijatelja. Možda ne cijelog, ali bi Ukrajinci sigurno povratili nekoliko kvartova, jer je rotaciju na terenu nemoguće izvršiti u jeki najvećih sukoba.

Kadirov je rekao da će njegove snage preuzeti Bahmut, ako bude potrebno, a „starijem bratu Prigožinu“, kako ga je nazvao, savjetovao je da te stvari rješava kroz vojne kanale i institucije, a ne na način da nanosi štetu ruskoj vojsci i državi.

Ali što Prigožin uopće hoće? Kažu da su mu već meta bile gradske vlasti Moskvi, pa se pretpostavljalo da ima političke ambicije i da u politiku uđe kao gradonačelnik Moskve. Cijelu ovu priču treba detaljnije istražiti, ali javna svađa definitivno nije nešto što koristi Rusiji kao državi.

No, pogledajmo neke činjenice koje ne idu u prilog probitku Prigožina u državi, čak i uz sve zasluge Wagnera na bojnom polju.

On je stvarno moćan. Internet tvrdi da je iza sebe imao krađe i pljačke, ali smatrajmo to grijesima iz mladosti.

Stvorio poslovno mini-carstvo. Čini se da u biznisu radi na rubu bankrota, ali kao da ima sreće i čekao je da dođu po njega.  

Pod svoje je uzeo privatnu vojsku. No, njegov život do ovog datuma je važan samo zbog toga što možda nagovještava preduvjete za aktualna zbivanja. Pogledajmo sljedeće činjenice, a teško se ne složiti da je to tako:

1. Prigožin aktivno unosi razdor u zajedničku stvar. Njegova vojska radi svoj posao, nema pritužbi na borce. Ali iz medija se čini da se bori samo njegova vojska. Kao da nema vojnika po ugovoru i mobiliziranih, koji se ne bore ništa manje hrabro od Wagnera. Kao da nema zrakoplovstva i svih drugih rodova vojske, koji izravno i neizravno osiguravaju njezin napredak. Kao da je njegovo mjesto najvažnije, a u drugim smjerovima je nevažno što će se dogoditi. Je li od njega bilo zahvalnosti prema onima koji su ostali u njegovoj sjeni? Pa i nije baš.

2. Prigožin je odabrao neprikladan način interakcije s ruskim vlastima. Sve te video poruke s elementom teatralnosti nisu za rješavanje problema, već za PR. Na radost neprijatelja, koji plješće i nada se čemu se nada, ali o tome u nastavku.

3. Iz nekog razloga, Prigožin je regrutirao zatvorenike u svoju vojsku. Ovdje imamo različita mišljenja, jer nije nužno da se radi o lošim ljudima i mladim momcima, jer Rusija ima 450 000 zatvorenika, od kojih su neki za relativno male kazne protiv tuđe imovine, preprodaju opijata i slično, što je bolje da iskupe na frontu, umjesto po kazamatima. Ali mogu li se oni nazvati elitom domovine? Pa ne znam.

4. Prigožin nije sputan vojnom i državnom disciplinom i onda imamo ovakve izljeve bijesa u stilu „želim se boriti, ali želim se žaliti“. Teško je i zamisliti Staljinove oficire kako šalju ovakve zahtjeve maršalima i urlaju. Zašto Ruska vojska to trpi? Možda samo zbog činjenice da je još uvijek  Putinov prijatelj. No i to ima granice, jer je Putinu Rusija preča od bilo kojeg prijateljstva.

5. On se jasno suprotstavlja drugima. Svi su izdajice i ubacuju klipove u kotače njegovih kola. Zasad nije zamahnuo prema onome kojemu glasine pripisuju "vrh". To je Vladimir Vladimirovič Putin, naravno, ali možda ni kritike na njegov račun nisu daleko

6. Činjenica je da Prigožin ovakvim apelima zapravo radi za propagandu neprijatelja. Osim razdora u ruskim redovima, neprijatelju su tu i drugi propagandni "darovi", kao obećanje da neće uzimati zarobljenike. Ta je izjava jedan od razloga žestokog otpora Ukrajinaca na području povjerenom Wagneru? Pošto će ih ionako ubiti, da bar umru tako što će u smrt odvući što više „Moskala“. To je logična reakcija na onakve izjave.

I dalje, zapadna propaganda zbog toga Ruse prikazuje kao monstrume. Zasad joj to nije išlo, a onda je dobila takav dar da Rusi ispadaju pravi monstrumi.

Ovo su činjenice, a oni koji žele mogu dodati svoje mišljenje, idemo na rezultat.

Kao rezultat imamo organizaciju koja se sastoji od obučenih boraca, a dio njih  nije opterećen nekakvim visokim, a možda i nikakvim moralom. Oni su odani Prigožinu, ima ih mnogo i pitanje je gdje zapovjednik može poslati tu svoju vojsku u bliskoj budućnosti? U pozadinu, kako kaže? Teško.

Opcija prelaska na suprotnu stranu je malo vjerojatna, ali ne treba je odbaciti. Barem hipotetski. Ako počne “gorjeti”, sve je moguće i u praksi je više puta bilo takvih obrata.

Ali najvjerojatnije će njegova vojska ići u Moskvu. A to nisu slinavci Navaljnog, koje ne košta ništa rastjerati s pendrecima po leđima. Riječ je o dobro uvježbanim borcima, odanim isključivo svom “zapovjedniku”. I to je vojska koja želi dovesti svog idola u Kremlj. Sjetite se da je Žukov maknut samo zbog popularnosti i straha Staljina da bi mogao pretendirati na mjesto Vrhovnog vođe, iako to maršalu uopće nije bila namjera. Ovdje se nemojte kladiti da je tako.

Evgenij Prigožin kao predsjednik? Ovo, nažalost, nije potpuna fantazija. Sviđa li se Rusima ova perspektiva? Osobno mislim da ne i nadam se da će se nesuglasice izgladiti i da će se Prigožin i Šojgu pojaviti zajedno u javnosti. Ako ne bude tako i ovo se nastavi, uz svo poštovanje za ono što je Wagner učinio u Bahmutu, ranije u Popasni i drugim mjestima, moje je mišljenje da će ruska država pokazati da je jača od skupine plaćenika.  

PS / 06. 05. 2023. Najnovija izjava Prigožina sugerira da je shvatio da se s Ministarstvom obrane ne treba svađati na društvenim mrežama: 

Evgenij Prigožin jutros:  "Neprijatelj dnevno izvlači od 400 do 600 ljudi, isto toliko pogine. Neprijatelj ne štedi streljivo. Pojavio se veliki broj strane tehnike. Ali divizije PMC "Wagner" rade glatko, kanonada artiljerije radi. Idemo dalje. Ostalo je 2,5 kilometara za očistiti i grad će biti zauzet.