Prigožin i njegovi „apeli“: Teza o „maskirovki“ je više nego logična 

"Grad leži u ruševinama, natopljen duhom smrti. Ovo je groblje betonskih fragmenata, kratera i iskrivljenog čelika. Ukrajinske oružane snage sada drže mali dio grada, koji je zapravo postao golema "zona ubijanja", primjećuje Murad Gazdiev, koji se danas javlja iz Artemovska.

Grupa Wagner često je govorila da glavni zadatak ovdje nije zapravo zauzeti grad, već se boriti kako bi što više iskrvarili ukrajinsku vojsku.

I  TASS se danas bavio ovom temom. Počet ću s dva citata.

“Sada ne želim ocjenjivati ​​racionalnost donošenja odluka na različitim razinama vojnog zapovjedništva, ali sada, kao što znate, Ministarstvo obrane i Glavni stožer čak su prisiljeni uvesti određena ograničenja”, rekao je Vladimir Putin, 25. ožujka ove godine.

"Strateška uloga Bahmuta nije tako velika. Nakon Bahmuta slijede Seversk, Slavjansk, Kramatorsk, Konstantinovka, Družkovka i Časov Jar, sva naselja koja su dio takozvanog "Donbaskog prstena" i čine utvrđeno područje. S druge strane, Bahmut je dio ovog utvrđenog područja, s druge strane, zauzimanje samog Bahmuta neće osigurati kratkoročnu pobjedu nad Ukrajinom, put do Dnjepra, pa čak ni zauzimanje Donbasa“, rekao je Prigožin osobno, 14. travnja ove godine. Dakle, prije samo tri tjedna.

Dakle, vrhovni zapovjednik javno je priznao postojanje nestašice streljiva i u vezi s tim uvođenja ograničenja njihove upotrebe od strane Ministarstva obrane Ruske Federacije.

Prigožin je javno priznao da je strateška uloga Bahmuta mala i da čak ni njegovo zarobljavanje neće dovesti do radikalne promjene u ratu.

I onda se postavlja pitanje. Ako zauzimanje Bahmuta ne dovede do strateške pobjede u ovom smjeru, zašto su nam onda potrebni njegovi “mesni napadi” i gomilanje leševa Wagnerovih boraca od strane neprijatelja? Uostalom, unatoč Prigožinovim izjavama o genijalnom planu “mljevenja” ukrajinske vojske u Bahmutu, odvija se i obrnuti proces “mljevenja” Wagnerovih lovaca. I ne zna se tko je više "samljeo".

Nije li ovo “mljevenje” ponavljanje zloglasnih bitaka “za šumarevu kuću”?

A sada se vratimo na problem "gladi za granatama". Kako je rekao Putin, zbog nedostatka streljiva u ruskoj skupini, uvedena su ograničenja upotrebe streljiva za sve vojne jedinice i formacije koje sudjeluju u neprijateljstvima. Ova jedinstvena ograničenja vrijede i za Wagner. I vjerujte mi, Wagner prima potrebne količine s točnošću jedne granate.

Ali Prigožin zahtijeva dostavu granata u mnogo većim količinama. Ali u vezi s općom "glađu za granatama" to znači da je za to potrebno uzeti te granate nekom drugom. Na primjer, jedinicama u smjeru Zaporožje i Herson, gdje danas Oružane snage Ukrajine svakodnevno izvode izviđanje snage, pripremajući se za stratešku ofenzivu u južnom smjeru za proboj do Azovskog mora i do Krima.

Želio bih pitati, što je danas važnije, nastavak bahmutskih "krvavih napada" ili odbijanje napada Oružanih snaga Ukrajine da se ruske grupe u južnom smjeru presjeku na dva dijela, eliminira kopneni koridor do Krima, zaustaviti pristup vodi Sjevernokrimskog kanala i da se Ukrajinci probiju se na Krim preko Perekopske prevlake?

Čak i ako smo oštri protivnik Šojgua, Gerasimova i drugih ljudi iz njihovog okruženja, mora se reći da oni, s obzirom na realnu situaciju s „glađu za granatama“, jednostavno nemaju na zalihama te granate da zadovolje sve želje gospodina Prigožina, stoji u uvodnoj kolumni portala Antimaydan .

Ali potpuno iste ofanzive u obliku "krvavih napada" ruske trupe vode kod Avdejevke, Marinke, Ugledara i drugih mjesta. A nema dovoljno municije. Ali s obzirom na to da si lokalni zapovjednici ne mogu dopustiti slobodno izražavanje mišljenja o ovom i drugim pitanjima na društvenim mrežama, kao što je dozvoljeno Evgeniju Viktoroviču, prisiljeni su šutjeti..

Zamišljam što bi se dogodilo da se jedan od tih zapovjednika usudio reći da će zbog “nestašice granata” njemu podređena vojna jedinica do 10. svibnja napustiti front i povući se u pozadinu. Mislim da bi ga za par sati s lisicama na rukama odveli u Lefortovo.

A Prigožinu se, bez obzira na sve, koji ovakvim izjavama čini vojni zločin, za što su ratnih godina zapovjednici odmah strijeljani, neće dogoditi ništa.

Upravo zbog takvih postupaka i općenito djelovanja Prigožina su mnogi kategorički protivnici privatnih vojnih kompanija u Rusiji. Oružane snage Rusije moraju biti jedinstvene i nedjeljive, inače će se pretvoriti u naoružanu gomilu koja neće braniti suverenitet i neovisnost Rusije, već će se boriti za onoga tko plati više. Istodobno, nemam ništa protiv djelovanja Wagnera i sličnih vojnih tvrtki u Africi ili Latinskoj Americi. Ali na teritoriju Rusije ne bi trebale postojati i djelovati.

Ako čitamo ove izjave, čini se da je Prigožin otvorio Pandorinu kutiju sa svojom posljednjom izjavom i sve je više glasova da se preispita uloga plaćenika u ratnim operacijama. U samoj Rusiji mogu biti zaštitarske tvrtke ili čuvati infrastrukturu Gazproma, koji je upravo osnovao svoju vojnu skupinu, ali biti rival ili kritičar ruske vojske, to se nikada u Rusiji nije dogodilo. Sovjetski Savez ne treba ni spominjati, iako je tamo bilo nezamislivo da uopće postoji privatna vojska.

Ali što ako nije tako?

A sada dvije riječi o samom ratu, iako sam najobičnija osoba, kao i svi drugi. Pokušavam izvući zaključke na temelju podataka, iako je moj mozak je ograničen, kao i svačiji. I konačno, naš kilogram ili dva sive tvari, da ne tražim koliko točno teži mozak, nema ni sto grama mozga Suvorova ili Žukova. Ali unatoč svemu, iskreno ne razumijem kada većina ljudi ne koristi to bogatstvo. U redu, ne može svatko biti analitičar, ali ako čovjek ne koristi svoj intelektualni potencijal, a pritom je zadovoljan životom, sretan i ne stvara probleme drugima, to mogu razumjeti. Čak je i pohvalno. I svakako, puno bolje nego kada se ljudi uhvate onoga što ne mogu razumjeti i počnu kokodakati nakon svakog događaja čije značenje ne mogu shvatiti. Ali nekada je je dovoljno jednostavno uključiti mozak i logiku, no ova opcija, prema mojim zapažanjima, mnogima nije dostupna.

Nije čudo što nekada morate objašnjavati elementarne stvari. Problem je da elementarne stvari nije tako lako objasniti, kao što se ne sijeku paralelni pravci. Ovo je očito, ali možda treba objasniti jednostavnim riječima, pa da pokušam.

O ratu općenito

Blitzkrieg. Ova riječ grije srce laika, koji želi da rat bude mali i pobjednički. U praksi je gotovo svaki blitzkrieg osuđen na neuspjeh, uz neke iznimke koje su nevjerojatan primjer uspješnog blitzkriega, i to iz najnepovoljnije startne pozicije.

Istina je da je ruska vojska stvarno mogla ponoviti ovaj scenarij u Ukrajini. Odnosno, mogli su zaista pogaziti Ukrajince u tri dana i 8. ožujka 2022. održati Paradu pobjede u Kijevu.

Zašto to nisu učinili? Hajdemo shvatiti. Koji su ciljevi rata kojima Moskva teži? Denacifikacija i demilitarizacija Ukrajine cilj je Specijalne operacije. Bismo li to postigli blitzkriegom? Ne. A zašto?

Nakon brze pobjede postojale bi samo dvije mogućnosti razvoja događaja:

1) Gruzijski scenarij, kada su se Rusi  približili Tbilisiju i natjerali Saakašvillija da pred kamerama pojede svoju kravatu, pa su se povukli na zadate položaje. U slučaju Ukrajine to ne bi funkcioniralo, jer bi Zapad iskoristio ukrajinsko stanovništvo za osvetu. Gruzijci su, za razliku od Ukrajinaca, uspjeli izvući prave zaključke.

2) Okupacija i marionetska vlada. Prvo, ovo je besciljno rasipanje energije i trošenje sredstava, i drugo, cijela masa nacista, koja se postupno prerađuje u ukrajinsku crnicu, otišla bi u ilegalu i odatle bi provodili sve vrste vojnih operacija. To bi za Ruse značilo da opet moraju u planine u lov na „Banderovce“?

Što se želi postići produljenjem rata?

Prvo, svi oni koji bi mogli formirati brojne i opasne neonacističke bande su uvučeni u "mlinove za meso" poput Bahmuta i tamo su „zbrinuti“. Bahmut radi kao zamka za žohare, zapamtite ovo. Odnosno, ono što je NKVD radio od 1944. do 1953., sada se može lako i brzo napraviti za godinu dana frontovskog rada, i to s puno manje gubitaka, kako među vojskom tako i među civilima lojalnim Rusiji.

Drugo, krvare i NATO vojske, koje gube vojnu opremu, koju Rusi sustavno pretvaraju u staro željezo, gube streljivo, financije i trpe uništavanje infrastrukture. Naime, po vašem mišljenju, s čime su povezane katastrofe koje su učestale u Sjedinjenim Državama? Washington je naredio oživljavanje ukinutih kapaciteta vojno-industrijskog kompleksa, posebice proizvodnje streljiva, ali logistika nije spremna za to, pa vlakovi s eksplozivnim komponentama lete niz padinu, gore poduzeća dvostruke namjene i što se sve ne događa zbog očite preopterećenosti.

Drugim riječima, Rusija vodi rat iscrpljivanja.

O Glavnom stožeru

Uzmimo da nam ruski generali nisu simpatični, ali je iznenađujuće kada ljudi koji, nemajući odgovarajuće kompetencije, počinju za nešto optuživati ​​Šojgua, Gerasimova i druge. Kakve su optužbe protiv njih i gdje su činjenice? Ako su "pljačkali", onda predočite dokaze da je Gerasimov tada toliko ukrao. Međutim, neka se to dokumentira. Popis, protokol, izdano- zaprimljeno i sve što se traži. Ali ako nema konkretnih činjenica, ali ima emocija, onda se to zove kleveta.

Vojska nema dovoljno toga i toga…, ali u kojoj konkretno vojnoj jedinici? Broj, ime zapovjednika, ime voditelja opskrbe, što to točno nedostaje. Nema takvih informacija? Postoje mutne fotografije ljudi koji izgledaju kao vojnici u odjeći koja izgleda kao uniforme, snimljeni tko zna gdje i govore o „nedostatku“ ovoga ili onoga.

I da budemo iskreni, neke postupke zapovjedništva možete kritizirati samo ako sami imate vojno obrazovanje na razini Glavnog stožera, imate iskustva u zapovijedanju barem vojnim okrugom, po mogućnosti vojskom, poznajete plan operacije, njezin ishod i odstupanje između prvog i drugog. Inače je bolje šutjeti, jer se riskira da se ispadne budala.

Da, i usput, osobno također komentiram sve i svašta, ali je glavno ne postati uzbunjivač i zapasti u „strelkovštinu“, uz poznato: „Oh, ništa ne valja, sve je propalo,…“ itd.

Prigožin je rekao…

Ovdje bih pokušao napraviti odmak od onoga na početku, jer Prigožin uvijek tako govori, a onda Wagner radi svoj posao, i to dobro.

A što ako je ovo dio taktike Sun Cua, prema kojem je način obmane? Gdje se najviše gledaju Prigožinovi spotovi? Pogodite?

Recite mi, zašto bi Prigožin, koji ima direktnu telefonsku vezu s Glavnim stožerom, trebao snimati reklame?! Ako bolje razmislimo sa sivom tvari, za što i  za koga?

Čak ni ruski protivnici više ne padaju na ovo. Ujutro su postovi u Ukrajini bili: „Prigožin je lagao“, „U Bahmutu Wagner pojačava pritisak“, itd. Ali za neke je kritika vlasti kao melem za dušu.

Da ne budem neutemeljen, reći ću jednostavno., jer su podaci iz otvorenih izvora lako provjerljivi. PMC Wagner je u tri dana primio 101 000 granata i 1100 raketa za MLRS. I to unatoč činjenici da sve jedinice Oružanih snaga Ukrajine ne troše više od 90 000 granata mjesečno, i to na potezu od Dnjepra do Harkova.

Pa čemu onda sve ovo? Logika nalaže da pomislimo da Wagner troši granate s velikodušnošću „pijanog gazde“. Ali zašto ograditi „mlin za meso“? Znači da su sve ove žalbe s manjkom granata  pokušaj da se Ukrowermacht spriječi u povlačenju. Jednostavno rečeno, ne dopustiti im da hrle do zapadne granice „Kijevske gubernije“. Jedina stvar koja sprječava ukrajinsku komandu da ne bježi je uvjerenje da će Rusima ponestati granata. Pa i budala se u snu obogati.

I ne smiju se pustiti. Rat mora samljeti ne samo strateške rezerve NATO pakta, nego i sav ološ koji je više ili manje zaražen ukrajinskim virusom – to se zove denacifikacija. Lakše ih je peglati s "nestalim" granatama, nego ih hvatati tenkovima po ukrajinskim stepama i vješati. To je elementarna logika.

Tako da bi Prigožinove izjave zaista mogle biti mamac u zamci za žohare. Oni koji su se borili protiv žohara znaju da su zamke učinkovitije od pasta i aerosola. Jer neprijatelj sam dolazi po porciju smrti.

Po mom mišljenju, taktika ruskog Glavnog stožera je očita, logična i učinkovita. Glavna stvar je očigledna svakome tko zna zbrojiti dva i dva, ali ako netko nosi mozak kao beskoristan teret, onda je to teško dokučiti.