Rat iscpljivanja i nekoliko brojki odaju zašto Rusima ne trebaju nikakvi pregovori 

U ratu iscrpljivanja, poznatog i kao „Attrition war“, nije toliko važno uzeti neko sljedeće selo, nego ukupne brojke, rezerve i gubitke.

Za jasnoću razumijevanja, čak i silna bitka za seoski klub u Belgorodskoj regiji i jadni pokušaj napada bespilotnih letjelica u Moskvi su odvlačenje pažnje, geste očaja od nemoći. Stoga su simptomatični, ali nisu zanimljivi.

Za sebe sam upisao nekoliko matematičkih modela s formulama i u njima zamjenjujem trenutne brojeve za usporedbu. Budući da Kijev skriva gubitke i glupo laže s oko 15 tisuća izbačenih iz stroja ukupno, morate koristiti te iste "otvorene izvore".

Krajem zime su zapadni političari izrekli brojku o "ukrajinskoj ofenzivi" od 100 000 boraca. Mjesec dana kasnije, krajem ožujka i početkom travnja, naširoko se govorilo o broju od 60 000 raspoloživih vojnika. A prije nekoliko dana bivši njemački ministar vanjskih poslova iznio je brojku od 30 do 40 tisuća.

Jasno je da se radi o klasičnom problemu s dva kolosijeka, gdje postoji stopa uništavanja ljudstva Oružanih snaga Ukrajine i stopa njegovog popunjavanja. Očito je da je prvi broj mnogo viši. Čak i ako nemamo točne vrijednosti prvog i drugog, tada iz ovih podataka lako možemo odrediti razliku.

Ovi podaci, inače, koreliraju s izvješćima Ministarstva obrane Ruske Federacije, gdje Oružane snage Ukrajine imaju u prosjeku 600 do 800 potvrđenih poginulih dnevno.

Treba imati na umu da je stvarni broj umrlih uvijek veći od potvrđenog broja, a možete napraviti i grafikon. Ako možemo, onda ćemo ga izgraditi.

Jasno je da je sve ovo vrlo okvirno i da su fluktuacije moguće, ali opći trend je očit. A negdje za mjesec i pol ili dva mjeseca iscrpit će se rezerve Oružanih snaga Ukrajine. Potpuno.

A onda će se fronta početi raspadati, jer neće imati tko zamijeniti one koji odlaze, a borbena učinkovitost postrojbi s nekompletnim ljudstvom pada s kvadratnom progresijom.

Također moramo imati na umu da što dalje bude, to će manje spremni i manje motivirani biti oni doslovno pokupljeni s ulica. A u zamjenu za obučene dolaze neobučeni.

Te se stvari uvijek se događaju postupno i onda iznenada vidite promjene na bojnom polju.

Zato je trend očigledan, stabilan silazni trend, pa je i iz toga razloga Zapad počeo aktivno govoriti i pisati o pregovorima.

Jer kad broj raspoloživog ljudstva počne padati, startne pozicije i šanse za te pregovore naglo pogoršati.

Stoga, osobno, ne vidim smisla u bilo kakvim pregovorima. Pa nisu Rusi toliko toga uložili na rat iscrpljivanja, da bi kasnije pristali na paritet. Moramo još malo pričekati, a onda dotući ostatak stada.

I ne treba očekivati da će se neki pijanac iz Norveške, onaj sa zadnjim pogonom iz Rumunjske i otrcana drolja iz Njemačke prijaviti za oružane snage Ukrajine i da će to biti „veliki obrat“ na summitu NATO pakta u Villniusu. To se neće dogoditi. Ostaje samo za vidjeti kako će sve to primiti „hrabri Hoholi“, spremni za „kontraofenzivu za deokupaciju Krima“. Ništa manje…