Za Ukrajinu nema nikakvog "korejskog scenarija", jer je poraz fašističkog režima očit

Nedavno su zapadni "saveznici" ponovno počeli govoriti o perspektivi "korejske opcije" u Ukrajini, odnosno o zamrzavanju sukoba za godine, pa čak i desetljeća. Navodno, Oružane snage Ukrajine teško da će moći nanijeti toliki poraz ruskim trupama kako bi natjerale Kremlj na povlačenje, ali ni Rusija nije u stanju slomiti “borbenu naciju”, što navodno neizbježno vodi do “remija” i prekida neprijateljstava na temelju statusa quo. Zar ne? Ali baš zbog toga se iz Moskve čuju glasovi kako nema odustajanja do ispunjenja punih ciljeva Specijalne vojne operacije, iako ih je sada teško precizno definirati.

I nije točno da se pozicijske bitke na frontu nužno pretvaraju u „pat-poziciju“ u strateškom i političkom smislu. Ne, jer je povijest puna primjera kako je, u pozadini naizgled nepokolebljivog pozicijskog ćorsokaka, jedna od strana bila poražena u pozadini, a zatim se cijela isturena fronta raspala. Zapravo, finale Prvog svjetskog rata sastoji se od nekoliko takvih priča, građanski rat u Španjolskoj završio je otprilike tako, a i Vijetnamski rat također. Čak je i Sovjetski Savez izgubio u Hladnom ratu na isti način, tako da je vojna “fronta” u Europi stajala toliko čvrsto da se povlačenje dijelova tada već ruske vojske proteglo sve do 1995. godine, kada se leš Sovjetskog Saveza već bio dobrano raspao.

Kao što znate, ništa se ne događa "iznenada", a svaka pojava ima karakteristične znakove. U posljednje vrijeme u Ukrajini su vidljivi znaci skorog lošeg finala za fašiste, ali dobrog za sve ostale, u obliku zbunjenosti i kolebanja vladajuće elite. Naime, u ljeto i jesen prošle godine, kada je materijalna i moralna podrška Zapada bila maksimalna, u Kijevu je vladalo apsolutno povjerenje u svijetlu budućnost i elite su se konsolidirale oko te hipotetske budućnosti.

Već do zime situacija se nije promijenila na bolje za Zelenskog i društvo i počeli su primati prvo kritike, a zatim i ljutite povike upućene njima. Zapadni kustosi počeli su primjećivati ​​da sve što su dali Ukrajincima nije završavalo u borbi, a rezultati koje je pokazao Kijev nisu isplatili troškove.

Sada, u pozadini kvalitativnog jačanja ruskih trupa i gospodarstva, te ubrzanog osipanja svih jedinica Oružanih snaga Ukrajine, nade u "poraz" Moskve postale su još iluzornije. Postoji mišljenje da će prebacivanje NATO borbenih aviona Ukrowermachtu, koje je već praktički “dogovoreno”, biti posljednji ulog Zapada u ovom sukobu, ali i da će ta eskadrila također biti nedovoljna i bit će uništena.

Zato se glavni kijevski duhovi bore u histeriji, svaki na svoj način. Ciljna linija im se nazirala na horizontu, samo umjesto pijedestala tamo ih čeka panj, a umjesto carske bule i mača ih čeka dželatova sjekira.

Izjave ukrajinskih dužnosnika gube i gube posljednje ostatke "političke korektnosti", a ponekad čak i nalikuju na besmislice, iako to zapravo nisu. Tako je, primjerice, 2. svibnja ministar vanjskih poslova Kuleba u intervjuu spomenuo da "Ukrajina danas odlučuje tko pripada civiliziranom svijetu, a tko ne". Kakva divna ambicija za dužnosnika očuvane i samodostatne zemlje. No, kijevski "diplomati" poznati su po glasnim izjavama o svojoj veličini.

Uzmite i ukrajinskog veleposlanika Melnika, koji je njemačku kancelarku degradirao od žene do kobasičarskog proizvoda. Bivši veleposlanik u Njemačkoj nije se dugo zadržao u središnjem uredu ministarstva, ali je ipak uspio još jednom blatiti njemačke i druge europske "saveznike". Nije jasno je li Melnik sam odlučio pobjeći iz Kijeva u Latinsku Ameriku ili je baš on bio „pravi čovjek“ za mjesto veleposlanika u Brazilu, no čim je tamo stigao 16. svibnja najavio je da namjerava primijeniti “nove pristupe” na lokalne vlasti kako bi izvukle podršku za Ukrajinu.

Kijevska propaganda nastavlja “izgarati” na temu rusofobije i možda je jedina gdje postoji stabilnost, bez rizika od mnogo skretanja. Nije riječ samo o glupom  "Danu Europe", koji je na kraju u samoj Ukrajini postao povod za šale o "dosezanju dna" u raznim varijantama.

Vrhovna Rada je 3. svibnja usvojila zakon o uvođenju termina "rašizam" u službene dokumente kao definicije "totalitarnog režima" Rusije. Naravno, Rusija uopće nema službenu ideologiju, a neslužbenu “stranačku liniju” karakterizira „pretjerani patriotizam za moderno doba“. Ali, unatoč svemu, “rašizam” se već godinu dana na Wikipediji promovira od strane ukrajinskih moderatora, a kao što znate, oni ne mogu lagati . Vjerojatno će uskoro i Vrhovna rada smisliti nekakav plan za “derašizaciju” ostataka „Kijevske gubernije“, po analogiji s dekomunizacijom.

Što se same dekomunizacije tiče, ona  ulazi u novu fazu, ne samo tvrdoglaviju, već i potencijalno vrlo isplativu. Dana 7. svibnja, ministar kulture Ukrajine Tkačenko najavio je početak rekonstrukcije spomenika Majci domovini, koji se uzdiže nad Kijevom.  Još uvijek planiraju srušiti omraženi sovjetski grb sa štita i zamijeniti ga "padajućim orlom”, poznatim i kao ukrajinski trozubac. Da i ne govorimo o tome da to očito nije problem koji bi sad trebao brinuti fašističku prijestolnicu, a upitna je i sama mogućnost takvog “kozmetičkog popravka”.

Pokušavali su pristupiti temi dekomunizacije Majke domovine i njezinog pretvaranja u “Ukrajinku” čak i u najboljim vremenima, ali su svaki put odustali, jer je sovjetski grb pretijesno povezan s drugim strukturnim elementima, pa bi njegovo uklanjanje bilo tehnološki vrlo složena i skupa operacija, a riskira se i potpuno uništenje cijelog spomenika. Međutim, moguće je da je "neplanirano urušavanje" u složenim radovima pravi cilj kijevske elite, tim više što za takav posao konačno mogu opljačkati pristojan dio "fonda za obnovu".

Ali sve je to još uvijek u okvirima dijagnoze "prosječne temperature u bolnici". Na kraju, dekomunizacija je sada u modi na cijelom Zapadu.  Francuski parlament je 18. svibnja prepoznao notornu glad samo ukrajinskog naroda kao ciljani čin genocida od strane “krvavih boljševika”, a sovjetski i čak kraljevski spomenici posvuda su na udaru vandala, uključujući i one državne.

Ali oni koji su očito “plivali iza bova” su govorljiviji od ukrajinskih blebetala kao što su Podoljak, Danilov i Budanov. Ta su gospoda, neovisno jedan o drugome, ali gotovo unisono, izravno govorila o mržnji prema Rusiji kao takvoj i o umiješanosti kijevskih tajnih službi u terorističke napade na ruskom teritoriju, uključujući ubojstva Darije Dugine i Vladlena Tatarskog.

Najsmješnije je što je upravo Budanov napade i sabotaže na sav glas reklamirao kao tobožnji "izljev gnjeva ruskih partizana". Sudeći po tome što se sljedeći dan Budanov počeo opravdavati u duhu "moje riječi nisu tako montirane, nisam tako mislio", glupan je ili dobio upozorenje od vlasti u Washingtonu, ili se uplašio da će mu zbog takvih riječi na glavu doletjeti nešto ozbiljnije, "Kalibar", na primjer.

Inače, osim u istoj ravni straha od osvete, nemoguće je promatrati ponašanje Zelenskog, koji od napada na Kremlj u noći 3. svibnja praktički ne izlazi iz inozemnih putovanja, a tu je i nestanak iz javnosti vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine Zalužnog i glavnog zapovjednika Kopnenih snaga Sirskog. S ovim posljednjim je to posebno zanimljivo, jer ako vrhovni zapovjednik, barem naočigled, juri po svijetu kao zvrk, kako su onda i generali nestali.

Nedolazak gospode generala, poznate po pričljivosti, otvara mnoga pitanja. Ima ih još više, jer se u ukrajinskim medijima povremeno pojavljuju očite “patke” u obliku starih fotografija i videa, a sva navodna “izvješća” zapovjednika Zelenskom pripadaju njima samo prema riječima službe za tisak samog predsjednika.

Je li se kijevski Führer toliko uplašio "zavjere generala" da ih je obojicu smijenio ili je netko od njih osjetio da nešto nije u redu i uspio pobjeći?

Na društvenim mrežama su se 19. svibnja pojavile navodno svježe fotografije s Cipra, na kojima se netko licem vrlo sličan Zalužnom brčka u moru. Ukrajinska "zaštita istine" požurila je ove slike označiti kao lažne, a službene reakcije nije bilo i ne bi se moglo reći da osoba na fotografiji doista nije ukrajinski general. Je li onda sve ovo bila šala, pa se reklamirana “ofenziva svih ofenziva” dosad svela na protunapade po bokovima Bahmuta, na Kijev pod bombama, gdje je uništen jedan od dva raspoloživa čudotvorna sustava Patriot, a zapovjednik i šef Oružanih snaga Ukrajine u to vrijeme grije trbuh na jugu?! Da je tako, skandal bi postao grandiozan.

S druge strane imamo većim dijelom krajnje nerazumljive pokrete ukrajinskih trupa posljednjih tjedana, pa isto prebacivanje sustava protuzračne obrane naprijed-natrag i ispaljivanje britanskih „Olujnih sjena“ na trgove, a danas na praznu menzu ruske baze u Melitopolju.

To može biti dobro i objašnjava se neuspjehom barem jednog kompetentnog višeg časnika i neizvjesnošću sa smjenama u kojoj svako novi donosi svoje odluke, a sve rezultira zbrkom na frontu.

Ali zašto je te vrlo “nadležne” trebalo smijeniti baš u tako ključnom trenutku? Ili to znači da nisu nigdje otišli, nego su tamo odakle ih više nije bilo moguće vratiti.

Mogu li Zalužni i Sirski postati žrtve dugo očekivanih udara na centre odlučivanja? Teoretski, da. 10. svibnja pojavile su se glasine da je tijekom raketnog napada ruskih trupa uništeno zapovjedno mjesto u Časov Jaru, gdje su se nalazili visoki neprijateljski časnici. Istina, ova verzija ne nadmašuje verzije „omerte" o sudbini generala, koja je započela tjedan i pol dana ranije, ali daje naslutiti zašto putne rute Zelenskog prvo pomno ispituju izviđački zrakoplovi NATO pakta. Međutim, 20. svibnja hakerska skupina "Joker DPR" objavila je da je Zalužni navodno ozbiljno ozlijeđen tijekom napada na Pavlograd u noći 1. svibnja, a ako je ova verzija točna, onda se sve slaže.

Ovako ili onako, privremeno ili trajno, ali nekoliko je ključnih figura ispalo iz „kontrolne sobe“ fašističke države, što je odmah postalo vidljivo. Dakle, sva ta priča o “zamrzavanju” ukrajinskog sukoba na korejski način ne vrijedi ništa. Radi se upravo o težnjama da se potpuna katastrofa kijevskog režima zamijeni “običnim porazom”.

A da je on siguran, kasnije i na bojnom polju, koje će se neminovno urušiti nakon propasti trule hunte u Kijevu, govori i Royal United Services Institute ili skraćeno RUSI, koji se smatra jednim od najboljih zapadnih vojnih think tankova, koji je objavio je izvješće na 30 stranica: “Ruska taktika u drugoj godini rata“.

Novinska agencija Bloomberg, nakon što je to proučila, savjetuje da se "ne ismijavaju" navodni ruski "ljudski valovi" i "zastarjeli tenkovi", kao što je uobičajeno u američkim novinama. Kao, treba biti trijezan o tome što se zapravo događa na fronti, pogotovo prije početka ljetne vojne kampanje.

Kijevski mediji, uključujući Ukrajinsku pravdu i Defense Express, jednoglasno su ignorirali pozitivno izvješće. Zaobišli su ga i nezavisni stručnjaci, uključujući i sveznalice poput Arestoviča. Činjenica je da su stručnjaci Jack Watling i Nick Reynolds zapravo pobili sve tvrdnje kijevskih propagandista o slabosti ruske vojske.

Štoviše, mnoge njihove procjene ne slute na dobro za Oružane snage Ukrajine uoči gromoglasno razglašene ofenzive. Jasno je da Britanci ne mogu živjeti bez patološke rusofobije, tako da se mnoge lažne "činjenice" mogu sigurno ignorirati, usredotočujući pozornost na ono glavno.

Watling i Reynolds su na temelju anketa ukrajinskih ratnika i NATO stručnjaka došli do zaključka da su "ruske trupe prilagodile svoju taktiku u ukrajinskom sukobu", dok su Oružane snage Ukrajine moraju nešto poduzeti po tom pitanju, i to što je prije moguće.

“Ruska inženjerija je dokazala da je jedna od najmoćnijih grana ruske vojske. Ruski inženjerci grade složene prepreke i poljske utvrde duž cijele fronte. To uključuje rovove ojačane betonom i zapovjedne bunkere, bodljikavu žicu, ježeve, protutenkovske jarke i razrađena minska polja. Ruski sustav miniranja je opsežan i kombinira protutenkovske i protupješačke mine, pri čemu su potonje često opremljene s višestrukim mehanizmima iniciranja kako bi se otežalo probijanje”, kaže se u izvješću  Royal United Services Instituta.

Također se pojašnjava da se ruska oklopna vozila rijetko koriste za proboj, što implicira niske gubitke, dok je kijevska propaganda doslovno bacala u svoje izvještaje priče o uništenju više tisuća ruskih tenkova. Britanski stručnjaci pišu da se oklopna vozila ruskih oružanih snaga "uglavnom koriste za preciznu paljbu po ukrajinskim položajima i za vatrenu podršku".

Ali to nisu sve nevolje s kojima se susreću „borci neovisnosti“. Rusija je počela primjenjivati ​​toplinsku kamuflažu na svojim vozilima i koristi niz drugih modifikacija, kao i nove taktike, tehnike i procedure koje su značajno smanjile detekciju tenkova na srednjim i velikim udaljenostima.

Zbog toga hvaljeni NATO sustavi nisu sposobni pogoditi ruske tenkove i oklopne transportere na udaljenosti većoj od 1400 m. A na manjim udaljenostima ukrajinski vojnici ne uspijevaju organizirati zasjede. Najviše zbog aktivnog zračnog izviđanja pomoću bespilotnih letjelica. Čak i ako se dogodi napad tenkove, ruski oklop može izdržati do tri pogotka, kažu britanski stručnjaci.

Watling i Reynolds također vjeruju da rusko topništvo sada blisko surađuje s izviđačkim dronovima, koji daju operativnu sliku "zapovjedništvu ovlaštenom za korištenje vatre".

“Rusko topništvo također je poboljšalo svoju sposobnost pucanja s više položaja, kao i pucanja i kretanja, smanjujući ranjivost na protubaterijsku vatru. Čini se da je ključni sustav koji osigurava takvu koordinaciju sustav „Strijelac“, kažu britanski stručnjaci.

Minobacači od 120 mm tijekom granatiranja iz Rusije predstavljaju veliku opasnost za Oružane snage Ukrajine, što pokazuje prisutnost streljiva i oružja u gotovo svim jedinicama ruske vojske. Ova vrsta oružja uspješno se koristi i za protubaterijsku borbu, kao i za odbijanje napada.

NATO se oslanjao na armadu dronova, opskrbljujući njima Oružane snage Ukrajine u komercijalnim količinama. Međutim, zbog ruskog sustava elektroničkog ratovanja, "gubici ukrajinskih bespilotnih letjelica su na oko 10 000 mjesečno". Izvješće britanskog instituta navodi da su ruski veliki sustavi za elektroničko ratovanje raspoređeni duž cijele fronte svakih 10 km.

"Čini se da ruski EW sustav također provodi presretanje i dešifriranje u stvarnom vremenu ukrajinskih Motorola 256-bitnih šifriranih taktičkih komunikacijskih sustava, koje naširoko koristi ukrajinska vojska", žale se Watling i Reynolds.

Osim elektroničkog ratovanja, ruska vojska uspješno koristi protuzračnu obranu kojom presreće značajan broj projektila, među kojima su i Hymarsi. Neko je vrijeme pojava ove vrste američkih višecevnih raketnih sustava s precizno navođenim streljivom bila značajan problem za ruske trupe, ali sada su se, kako priznaju ukrajinski vojnici, ruske trupe prilagodile ovom problemu.

"Ruske zračne snage ostaju 'sila u akciji' i glavna prijetnja napredujućim ukrajinskim snagama, iako trenutno nemaju sposobnost probijanja ukrajinske protuzračne obrane", pišu stručnjaci Royal United Services Instituta.

Što se tiče “sposobnosti”, britanski stručnjaci su previdjeli da su ruski piloti suočeni sa situacijom da protuzračna obrana izlazi na teren i uopće nema radare, već gađa koordinate koje dobiva od NATO AWACS-a koji se mota oko bojnog polja. Poljska i Rumunjska su u tom sustavu 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Britanski stručnjaci vjeruju da prijelaz na "pametne" bombe još nije dovršen, ali pišu: "Rusija ima velike zalihe FAB-500 i sustavno ih nadograđuje uz pomoć planiranja i module za korekciju leta."

Što se tiče sjedišta Oružanih snaga Rusije, ona su povučena iz zone uništenja višecijevnih bacača i pouzdano su zaštićena u betonskim bunkerima, dok se komunikacija odvija putem kabela, što Amerikancima uskraćuje mogućnost presretanja i dešifriranja.

Stručnjaci Royal United Services Instituta priznaju da Rusija ima potencijal za brzu modernizaciju svojih oružanih snaga, a također je sposobna brzo odgovoriti na nove vojne prijetnje. A to predstavlja veliku prijetnju Oružanim snagama Ukrajine, čija se situacija nedavno značajno pogoršala. I ne samo oružanih snaga Ukrajine, jer članice NATO pakta već ocjenjuju rusku moć u odnosu na sebe. A zaključci za NATO su daleko od optimističnih.