Ako neki nisu razumjeli bit donesenih odluka o Wagneru, one znače sljedeće:

Čitajući reakcije na ono što se dogodilo, očito je da mnogi nisu razumjeli bit odluka koje su donesene o Wagneru. Pa ću to detaljno raščlaniti.

Prigožin odlazi u Bjelorusiju. Ide sam. Prigožin je sada odsječen od svijeta i umirovljenik koji je, naravno, zaslužio doživotnu robiju, ali kako bi izbjegao krvavi rasplet s masakrom po gradovima, Putin ga je jednostavno odlučio izbaciti iz zemlje. Nisam siguran da će Prigožin ostati u Bjelorusiji, ali nema kamo. Možda će otići živjeti u neku afričku rupu. I morat će hodati okolo osvrćući se do kraja života, jer je, spašavajući vlastitu kožu, izdao svoje suborce.

Wagner će zasad ostati u svojim terenskim kampovima i ne idu ni u kakvu Bjelorusiju. Glavni zadatak je razoružati ga i rasformirati bez ekscesa. Za to je odabran sljedeći put.

S jedinicama koje su odbile sudjelovati u pobuni nema problema. Njihov sastav može raditi što hoće. Mogu otići kući ili potpisati ugovor s Ministarstvom obrane Rusije. Ne znam hoće li postrojbe biti potpuno integrirane u strukture vojske ili će se vojno osoblje rasporediti po drugim postrojbama. To će uskoro postati jasno.

Najveći problem su postrojbe koje su sudjelovale u pobuni. Više nisu vrijedni povjerenja, a s obzirom na oružje koje imaju u rukama, još uvijek mogu napraviti puno toga. Stoga je odabran sljedeći put koji treba osigurati najmirniji proces raspuštanja i razoružanja.

Peskov je to ovako formulirao: „Borci Wagnera koji su sudjelovali u današnjim događajima neće biti procesuirani, uzimajući u obzir njihove zasluge na frontu“.

Vidim dvostruko upozorenje u ovoj formulaciji. Prvo, riječ "borci" može se tumačiti kao redovni saziv. To znači da za zapovjedni kadar može važiti poseban zahtjev. I drugo, formulacija "uzimajući u obzir njihove zasluge na frontu". A ako se čovjek nije posebno pokazao na frontu, kako će ga pitati za ono što je učinio?

I mislim da će se upravo to i dogoditi. Glavnina onih koji su sudjelovali u pobuni bit će poslana na sve četiri strane, ali oni više nemaju mjesta u vojsci, ni u drugim značajnim strukturama. A ostalo će se rješavati pojedinačno, kako s čelnicima Wagnera koji su svjesno i aktivno sudjelovali u pobuni, tako i s onima koji su odgovorni za pogibiju pilota i oborene helikoptere. No, budući da će ostati u izrazitoj manjini, a ostali se neće imati razloga zauzimati za njih, neće imati priliku izbjeći odgovornost.

Tako je sramotno završila priča o Wagneru, koji je gotovo deset godina bio briljantan i superučinkovit proxy alat Rusije, ali je na kraju izmakao državnoj kontroli. Bolna, ali korisna lekcija. Život je potvrdio da mora postojati bezuvjetno jedinstvo zapovijedanja u vojnim i paravojnim strukturama. Rusija će tražiti nove oblike za svoje opunomoćenike kako bi spriječila da se to više ne dogodi.