Analiza ukrajinske ofenizve: Leševe nitko i ne kupi - To je deveti krug Pakla
Nakon prvog tjedna ukrajinske "kontraofenzive",
svi svjetski mediji su objavili snimke uništenih Leoparda i zapaljenih Bradleya. Ukrajinsko
zapovjedništvo promijenilo je taktiku i smjer napada. Ali gubici u ljudstvu
samo su se povećavali, a azovska stepa za njih se pretvorila u krug pakla.
Opširan materijal o situaciji na tom dijelu fronta, gdje se vode najnasilnije
borbe, donosi portal Cargrad.
Tijek
neprijateljstava
Prvi tjedan ofenzive završio je teškim porazom Oružanih
snaga Ukrajine u smjeru Orehova. Oklopne skupine Ukrajinaca masovno su
naletjele na minska polja i bile uništene udarima ruskog topništva i prijenosnih
protuoklopnih sustava (ATGM). Nakon niza neuspješnih napada, uključujući i one
noćne, izvedenih uz korištenje izvrsnih NATO termovizija, ukrajinski napad je
na ovom pravcu utihnuo. Napadi su nakratko prestali. Ali Ukrajinci su povećali
svoje napore da odjelu takozvani Vremevski rub, odakle se pokreću napadi iz relativno
velikog sela Velikaja Novoselka prema jugu.
U početku je ofenziva išla dolinom rijeke Mokri Jali, gdje
su ukrajinske oružane snage sukcesivno zauzimale sela Neskučnoje i
Blagodatnoje. U isto vrijeme, dominantne uzvisine zapadno od rijeke ostale su u
rukama ruske vojske, zbog čega su im jurišni odredi Ukrajinaca bili kao „na
dlanu“. Međutim, od 10. do 12. lipnja Ukrajinci su izveli niz juriša na ova
brda. Ofenzivi je pomoglo loše vrijeme. Niski oblaci i obilne kiše su
onemogućili korištenje ruske avijacije. Kao rezultat toga, neprijatelj se uspio
pomaknuti uz brda, zapadno i istočno od doline rijeke.
Dijelovi ruske 5. armije izveli su brojne protunapade,
uključujući i one s ciljem ponovnog zauzimanja položaja na zapovjednim visovima
zapadno od rijeke. Selo Makarovka je nekoliko puta prelazilo iz ruke u ruke. Do
13. lipnja Oružane snage Ukrajine uspjele su potisnuti ruske jedinice iz ovog
sela. Osim toga, zauzeli su selo Levadnoje, koje se nalazi zapadno od ruskih
položaja na zapadnoj obali rijeke Mokri Jali.
Zapravo, od ovog trenutka možemo reći da je neprijatelj uspio eliminirati Vremevsku izbočinu, kako većina medija i Telegram kanala i dalje koristi ovaj izraz, da ne pravimo konfuziju.
Umjesto toga, formiran je Rovnopoljski hrbat, čiji se vrh
nalazi u selu Rovnopol, a nalazi se sedam kilometara zapadno i pet kilometara
južno od Vremovke.
Ukrajinci su također napredovali sa sjeveroistoka, zbog čega
su se borbe odvijale duž linije Makarovka-Urožajnoje. Nakon toga je
napredovanje Oružanih snaga Ukrajine zastalo, a od 14. i 15. lipnja, unatoč
žestokim okršajima, Ukrowermacht nije napredovao u ovom smjeru.
Ali njihova aktivnost se nastavila u smjeru Orehova. Ujutro 15.
lipnja, ukrajinski diverzanti su krenuli naprijed, pokušavajući se infiltrirati
u ruske položaje, a do večeri su u bitku uvedeni tenkovi. Sljedećeg dana, ukrajinska
komanda je pokrenula ofenzivu na malo selo znakovitog imena Pjatihatki. Naselje
Lobkove uz cestu korišteno je kao koncentracijsko područje Oružanih snaga
Ukrajine.
Ovaj udarac zadaje se osjetno zapadnije od onog kojim su
oružane snage Ukrajine pokušale probiti rusku obranu duž linije Orehovo-Tokmak
u prvom tjednu "protunapada", što je rezultiralo svjetski poznatom
snimkom uništenih Bradleya i Leoparda.
Od 17. i 18. lipnja borbe su se nastavile u području Pjatihatki.
Nakon nekoliko napada, Ukrajinci su uspjeli zauzeti selo, nakon čega su ruske
haubice, "Grad" i sustavi počele „pokrivati“ tih dvadesetak kuća od čerpića i bez utvrda. Također, nastavljeni su pokušaji juriša u područjima Male Tokmačke, Novodanilovke i Rabotina,
dakle, tamo gdje je neprijatelj udario glavom o rusku obranu u prvom tjednu "protunapada".
Istog dana nastavljene su borbe u smjeru Jug-Donjeck, južno od Velike Novoselke. Ali ako su ranije oružane snage Ukrajine napale zapadnu obalu rijeke Mokri Jali, sada je ofenziva pokrenuta na njezinoj istočnoj obali. Kao rezultat toga, rasplamsale su se bitke duž linije Žetva - Novodonjeckoje.
Dana 19. lipnja ruska vojska drži dominantne uzvisine, s
kojih korigira vatru na neprijatelja, koji je zauzeo sivu zonu i niz sela u
nizini.
Pješadijski napadi
kroz stepu
Ruska vojska napominje da je ukrajinsko zapovjedništvo nakon
masovnog uništavanja zapadne oklopne tehnike u prvom tjednu ofenzive radikalno
promijenilo taktiku napada. Sada naprijed jure sovjetski tenkovi i borbena pješadijska
vozila, kao i mase pješadije. Pješice i u oklopnim vozilima.
S čime se to može povezati? Najvjerojatnije time što su
sponzori Kijeva, gledajući tužnu sliku na televiziji, izgrdili ukrajinsko
vodstv i strogo zabranili daljnju diskreditaciju zapadne vojne industrije. Kao
rezultat toga, nastala je paradoksalna situacija i da je Kijev toliko dugo
molio za njemačke tenkove, tako ih nemilosrdno promovirao, obećavajući da će
rusku obranu pregaziti kao od šale, samo da te tenkove dobije u komercijalnim
količinama, a sada ne može dopustiti gubitke tih vozila, čak ni u slučajevima
kada su gubici oklopnih vozila opravdani i apsolutno neizbježni.
Klađenje na stalni PR, propagandu i podmetanje mogućih
raspoloženja dovelo je do toga da hvaljeni njemački tenkovi, umjesto da
otvaraju put ukrajinskoj vojsci, sada sve promatraju pozadi, a valovi ukrajinskog
topovskog ide naprijed, sjedeći u najboljem slučaju na sovjetskim borbenim
vozilima ili zapadnom oklopu kojeg, kako kažu, koriste kao taksi za
prebacivanje na prvu liniju, a ne za borbu.
Naime, Oružane snage Ukrajine ponovno su se vratile taktici
"mesnih juriša" i zatrpavanju ruske položaje leševima, što su
prakticirali prošle godine tijekom napada na Herson.
Razmjeri gubitaka koje su pretrpjele ukrajinske jedinice u
ovom slučaju impresioniraju čak i rusku vojsku, što najbolje opisuje ove
samoubilačke napade.
Izvor Cargrada, koji se nalazi izravno u smjeru Orehova,
izvijestio je da je cijela stepa ispred njegovih položaja bila posuta
stotinama, a možda i tisućama leševa. Prema riječima našeg sugovornika, moguće
je samo nagađati gubitke neprijatelja u svakom od napada, budući da su nova
tijela pomiješana s ostacima onih koji su pali u prijašnjim napadima.
Eksplozije topničkih granata razdiru leševe jednih i drugih. Ukrajinska oklopna
vozila voze naprijed-natrag preko tijela, meljući gusjenicama ljudsko meso i
miješajući ga sa zemljom.
„Zapravo, Ukrajinci već jako dugo ne mogu pokupiti svoje.
Prilikom eksplozija sve se to rasprši. Smrad je takav da ga osjetimo i nekoliko
kilometara od linija kontakta“, piše dopisnik s fronta ruskog portala.
Strašni gubici počeli su utjecati na moral Ukrajinaca. Prvi
put od ruskog napada na Kijev počeli su se bilježiti slučajevi grupne predaje
ukrajinske vojske. Kapituliraju ostaci četnih jurišnih grupa, a brojnost im je
između desetine i voda. Međutim, ovdje nije važan broj zarobljenika, već sama
činjenica da se ukrajinska vojska prestala bojati pucnjave u leđa vlastitih
suboraca i odreda neonacista zbog namjere da dignu ruke i polože oružje. Ovo je
vrlo važna psihološka prekretnica i, izgleda, ona je prijeđena.
Ratni dopisnik Aleksandar Sladkov skrenuo je pozornost na
ovaj trenutak.
„Pojavio se glavni znak uspjeha: Ukrajinci su se počeli
predavati. Ne jedan po jedan, nego u grupama, cijelim jedinicama. A ovo je jak
poziv na uzbunu za Kijev i NATO. Ovo je lom koji se može pretvoriti u
uništenje. Sreća je hirovita. Ali Boga ne možete prevariti. On je na našoj
strani. Bog ne može biti za one koji ubijaju djecu“, napisao je Sladkov na svom
Telegram kanalu.
Taktičko značenje
onoga što se događa
Ofenziva u smjeru Jug-Donjeck, od Velike Novoselke, preko
bivše Vremevske izbočine, uz rijeku Mokri Jali, ne odvija se zato što Oružane
snage Ukrajine žele biti bliže vodi u ljetnim vrućinama, već zato što uz ovu
rijeku prolazi cesta za Mariupolj. Krećući se tuda, ukrajinske snage
predstavljaju prijetnju nedavno obnovljenom ruskom gradu, a ujedno nastoje
presjeći kopneni koridor prema Krimu, što je glavni strateški cilj njihove
ofenzive.
FOTO: Karte fronte iz zapadnih izvora:
Na tom putu čekaju ih najmanje dvije crte obrane čiji su razmjeri impresionirali i zapadne stručnjake.
Intenziviranje neprijateljstava posljednjih dana na liniji
Urožajnoje-Novodonjeckoje sugerira da ukrajinska komanda želi proširiti otvor
svog prodora, osiguravajući od bočne vatre jedinice koje napreduju dolinom
rijeke i duž ceste. Logično je očekivati da
će sljedeći korak neprijatelja učiniti slične napore na zapadnom obodu ruske
Rovnopoljske izbočine,
nastavljajući napade iz
Levadnog.
Neprijatelj na isti način djeluje u regiji Zaporožje. Napad
na Pjatihatki je pokušaj otvaranja puta prema Vasiljevki, odnosno pokretanja
ofenzive duž Dnjepra, gdje im je desni bok pokriven rijekom.
Iako se ne smije zanemariti pokušaj napredovanja prema
Mariupolju, kao ni prijetnju Vasiljevki, najvažnija točka je bio i ostao Tokmak.
Logično je pretpostaviti da će se ukrajinska komanda u bliskoj budućnosti
angažirati na osiguranju bokova svojih nadirućih skupina, a od sljedećeg tjedna
ponovno će se vratiti pokušaju proboja ruske obrane na glavnim pravcima:
Orehovo - Tokmak i uz cestu TO518 do Mariupolja, nakon čega slijedi niz
ekspanzivnih udaraca na rubovima zabijenih klinova.
U svakoj fazi, Oružane snage Ukrajine će ići preko leševa
svojih vojnika. Ruska će vojska i dalje manevrirati jakom vatrom, izvoditi
protunapade i povremeno napuštati već potpuno razbijene položaje.
Već je očito da Oružane snage Ukrajine plaćaju cijenu koja
je potpuno neadekvatna njihovom uspjehu, ali neće moći iskočiti iz ove nove mašine
za mljevenje mesa. Zapad je krajnje nezadovoljan ne samo golemim gubicima
"moljene" NATO opreme, već i skoro potpunim izostankom bilo kakvih
uspjeha koje bi mogao prezentirati svojoj javnosti.
17. lipnja američki predsjednik Joe Biden rekao je da
njegova zemlja neće Ukrajini olakšati ulazak u NATO. Nakon brojnih izjava da su
vrata saveza navodno "otvorena" za Ukrajinu. Bidenova izjava nije
ništa drugo nego javni šamar kijevskom režimu i zahtjev da se bolje iskoriste
američka ulaganja u rat s Rusima.
S obzirom da je summit NATO pakta zakazan za 11. i 12.
srpnja, može se pretpostaviti da će prije tog datuma Kijev pokušati učiniti sve
što je u njegovoj moći kako bi domaćinima pokazao nekakav "rezultat".
Ali sada to nije čak ni proboj fronte, niti poraz jedne od ruskih skupina, već se
traži potpuno zauzimanje bilo kojeg manjeg ili velikog naselja. Čak i ako je to
regionalno središte ili veliko selo, zapadni mediji će to znati nazvati
"malim, ali vrlo važnim gradom". Čak i takav uspjeh omogućit će
pokretanje nove propagandne kampanje s porukom kako su "hrabri Ukrajinci
dobili malo opreme, pa nisu mogli postići glavni uspjeh", što bi bio
izlazak na obale Azovskog mora.
Što se Rusije tiče, za rusku vojsku glavni zadatak je
spriječiti proboj glavne crte obrane, a nakon dva tjedna mljevenja mesa,
neprijatelj nije ni započeo napad na prvu crtu, kao i uništiti ljudstvo i
tehniko neprijatelja, što je upravo u punom jeku.
Kod Rusa je situacija još uvijek napeta, jer Kijev ima
velike rezerve. Ali za sada se obrambena bitka u Azovskom moru odvija na način
koji je koristan Rusiji.
I za kraj, ruska vojska je stjerala Oružane snage Ukrajine u
vatrenu vreću u blizini sela Pjatihatki, koje je uništeno, rekao je predsjednik
pokreta "Mi smo zajedno s Rusijom" Vladimir Rogov.
U Zaporožju, blizu ukrajinske strane, ruski vojnici ponovno
su zauzeli selo. U okolici sela je bilo malo zatišja, ali su se onda borbe
zaoštrile. Rusi su uspjeli stjerati neprijatelja u vatrenu vreću.
Situacija u Pjatihatki trenutno je i dalje napeta. To je u
svom telegram kanalu objavio Vladimir Rogov.
Razaranja u selu su značajna budući da se nastavljaju pozicijske
borbe visokog intenziteta. Vojni dopisnici također naglašavaju da se selo,
nakon pokušaja Oružanih snaga Ukrajine da zadrže položaje kod Pjatihatkija,
"pretvorilo u ruševine".
No, Ukrajinci se još uvijek nisu daleko povukli. Prema
izvješćima s bojišta, glavnina ukrajinskih trupa nalazi se između Pjatihatkija
i Lobkova, a na periferiji Pjatihatkija nalazi se minimalan broj snaga Ukrajine,
a borbe se nastavljaju uz aktivnu upotrebu teškog naoružanja na niz područja.




Ako su vijesti točne Prigožin je ljut i tvrdi da je situacija lošija nego što se prikazuje. Linija fronte je manje više jasna i dobici ukrajinaca postoje ali nisu spektakularni. Ostaje pitanje njihovih ali i ruskih žrtava. Prigožin tvrdi ( barem prema onom što sam pročitao ) da i rusi trpe velike gubitke. Mislim da je istina negdje u sredini. U svakom slučaju ima li iko relevantnih informacija o ruskim gubicima, ali molim, ne navijačke tipa 10:1 , nijedan aligator nijer oboren i sl. ;)
OdgovoriIzbrišiPa ti si navijač kad se zanimaš za gubitke / dobitke...Osnova sporta , jel tako...
OdgovoriIzbrišiRat je i svaka strana ima gubitke , manje ili veće , a oni se sabiraju nakon rata..Pusti to kraju...
Prigožin prema današnjim vijestima tvrdi "da nije rat započeo jer su ukrajinci mislili napasti ruske enklave nego iz drugih razloga te da se rat mogao izbjeći pregovorima Putina i Zelenskog". Podsjećam da je i moja teorija da je jedan od razloga ( prvi je sprećavanje ulaska u NATO i postavljanje raketa na granici sa Rusijom ) i taj što je Putin htio ostaviti veću Rusiju nego što ju je preuzeo. Neki ljudi kako stare sve više misle da imaju mesijansku ili neku takvu ulogu. Ukratko, uz ukrajinsku ofanzivu i Wagner će možda postati problem. Može li si to Putin dozvoliti?
OdgovoriIzbrišiPrigožin je trol visoke klase. Ne treba ga ubacivati u računicu.
IzbrišiJa sam očekivao da ih Rusi puste malo dublje, između prve i druge linije da bi zgromili dve - tri brigade odjednom, ali ruska komanda je pametnija od mene. Taktika laganog mlevenja i dalje daje dobre rezultate. Pozdrav autoru i zahvalnost za trud.
OdgovoriIzbriši