BALKANIST: Tko  priziva krv, „Majdan“ i Kurtijev scenario na ulicama Beograda?

„Nalazimo se u Ukrajini, u Kijevu, na trgu Majdan. Odavde vas pozivamo da izađete na prosvjed u Beogradu. I znajte da ništa nije slučajno“, tako je tijekom nedavnog boravka u Ukrajini srpski zastupnik Aleksandar Olenik iznio svoj plan uličnih prosvjeda službenog naziva "Srbija protiv nasilja".

U želji da na ulici, nasiljem, sruši vlast predvođenu predsjednikom Aleksandrom Vučićem, spomenuti gost iz Kijeva nije usamljen u redovima srbijanske opozicije. Prijedloge državnog vrha da se sve nesuglasice riješe na izborima predstavnici mnogih stranaka ignoriraju. Pogotovo iz prozapadnih i neoliberalnih krugova. Danas su oni najglasniji u pozivu na ulične prosvjede. Pritom tvrde da skupovi nisu stranačkog karaktera, već su navodno spontana i masovna reakcija nezadovoljnih građana. Opozicijski političari kažu da izbori nisu rješenje jer ne postoje demokratski uvjeti za njihovo održavanje. To je njihovo najčešće objašnjenje zašto do sada nisu dobili izbore. Nitko od njih ne priznaje da je razlog tome što je njihova politika često u suprotnosti s mišljenjem većine srpskih birača. Praktično sva istraživanja javnog mnijenja pokazuju da se 80 do 90 posto građana protivi priznanju "neovisnog" Kosova, ulasku u NATO ili uvođenju sankcija Rusiji. U ovim ključnim pitanjima vlast inzistira na volji većine građana, dok je opozicija duboko podijeljena. U razgovorima o "nedemokratskoj atmosferi" koju stvaraju vlasti, koja bi trebala poslužiti kao povod za ponavljanje "Majdana", postoji samo jedna opozicija. Ovaj recept već su otvoreno preporučili neki predstavnici Zapada.

Janusz Bugajski, viši suradnik Zaklade Jamestown u Washingtonu, poznat po svojim kritikama Beograda i pozivima na priznavanje samoproglašenog Kosova, nedavno se ponovno umiješao u unutarnje stvari Srbije.

“Srbija je vjerojatno na pragu demokratske revolucije koja će zamijeniti korumpirani autokratski režim”, rekao je Bugajski podržavajući aktualne prosvjede.

Dio opozicije ponudio je vodstvu zemlje "mekši" scenarij i "kompromis" uz formiranje prijelazne vlade u kojoj bi sudjelovali zajedno s vladajućom većinom. Opet bez izbora. Predsjednik Vučić oštro je odbacio tu opciju.

“To bi bilo uništenje Srbije, jer bi to značilo da bi neki oligarsi i strane sile preuzeli kormilo vlasti u zemlji. Dok god sam predsjednik, poštovat ću nezavisnost Srbije”, rekao je Vučić.

Napomenuo je i da se pojedinci nadaju "nekim stvarima koje se nikada neće dogoditi, a to je da će netko na ulici preuzeti vlast u svoje ruke".

Povrh toga, organizatori prosvjeda pozvali su na radikalizaciju skupova, što se nikako ne uklapa u koncept “plišane” revolucije. U sklopu oporbenog performansa na ulicu je iznesena obješena lutka u liku predsjednika Srbije. Neki su i javno pozivali na njegovo ubojstvo. Osim toga, tijekom prosvjeda blokirane su ključne prometnice i institucije, a jedan od slogana prosvjednika je “Srbija mora stati”. Ovakve metode tumače se i kao način da se izazove oštra reakcija vlasti i policije, što bi poslužilo kao povod za rasplamsavanje sukoba.

“Očekivali su da će vidjeti kordon policije kada su se približili zgradi rezidencije predsjednika Srbije. Znate ove trikove. Čekaju “pendrek spasa”, kojeg se koristi kao političko oružje kada ne znaju što dalje”, rekao je predsjednik Vučić podsjetivši da je policijska intervencija na Majdanu u jednom trenutku bila pretjerana, što je ukrajinskim prosvjedima 2014. dalo novi zamah.

Istovremeno, dio srbijanske opozicije i javnosti ignorira broj mrtvih kao posljedicu sukoba u središtu Kijeva, kao i raspravu o svim dalekosežnim posljedicama za Ukrajinu. Dominira samo zapadnjački narativ o eliminaciji “totalitarnog režima”.

Neki od prosvjednika koristili su i neke metode bjeloruske oporbe, primjerice, mijenjanje državne zastave. Tako su nedavno pribjegli simbolima koji se nisu dugo koristili u Kneževini Srbiji, onu nakon usvajanja Sretenjskog ustava iz 1835. U prošlosti se ova zastava smatrala previše sličnom francuskoj trobojnici, a istovremeno se doživljavala kao simbol potpunog okretanja Zapadu. Apsolutno približavanje države zapadnim centrima moći danas mnogi prosvjednici ističu kao nužnost. Sve se manje ljudi sjeća da su službeni zahtjevi organizatora prosvjeda bili ostavka ministra unutarnjih poslova i ravnatelja službe BIA, te promjene medijske politike zemlje.

Ali neki istaknuti prosvjednici otvoreno zahtijevaju promjenu cjelokupnog vanjskopolitičkog kursa. Smatraju da je Srbiji potrebno članstvo u NATO paktu i pridruživanje sankcijama Rusiji. Upravo u trenutku kada su se takve ideje širile, stigla je podrška prosvjedima iz regije, odnosno iz Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine, kao i sa samoproglašenog Kosova. Predstavnici prištinske “vlade” na čelu s Albinom Kurtijem, koji se inače poziva na Zapad, uspoređujući sebe s Vladimirom Zelenskim, a tzv. Kosovo s Ukrajinom, otvoreno su pozvali na još jedan “Majdan”. Istovremeno, kosovski “premijer” vodi propagandu koja ocrnjuje Srbe na sjeveru Kosova i Metohije nazivajući ih “bandama”. Time Kurti pokušava opravdati odmazdu prema srpskom narodu, a istovremeno označava predstavnike Beograda kao izazivače nemira u sjevernim općinama regije. Priština optužuje najviši državni vrh Srbije za povezanost s kriminalom i korupcijom, a upravo iste optužbe sada iznose i prosvjednici na ulicama Beograda.

Iz toga proizlazi da je u borbi protiv "korumpiranog režima", kako je srpsku vladu nazvao Janusz Bugajski, sve dopušteno. Kao i u slučaju Kurtijevih akcija uhićenja "zločinačkih skupina" na sjeveru Kosova, gdje je sada u tijeku najozbiljnija kriza. Javnu podršku demonstrantima i prosvjedima iskazao je i Blerim Velha, šef kabineta kosovske "predsjednice" Vjose Osmani, koji je ustvrdio da "pojedine vibracije 'Majdana' već dolaze iz Beograda". Austrijski ekonomist, poznat po lobiranju za NATO i EU Günther Fehlinger poželio je Srbiji jednaku sudbinu kao Ukrajini.

“Da srpskom Majdanu, da rušenju Vučića, da kraju ruske Srbije, da europskoj Srbiji”, poručio je Felinger.

U slučaju je zapažena i Ukrajinka Irina Seidkhanova, koja se predstavlja kao novinarka, odvjetnica i blogerica.

“Ako stvarno želite srušiti svoju vladu, koja vam ne odgovara, znate što vam je činiti. Da, bit će mrtvih, možda i više od stotinu, kao u Kijevu 2014. Ali sloboda nikad nije besplatna. Sretno svima koji žele promjene za lijepu Srbiju", napisala je ona na Twitteru.

Takvu je Srbiju Janusz Bugajski želio vidjeti još u ožujku prošle godine, prije izbora. Potom je “savjetovao”: “Ako Aleksandar Vučić ne izgubi na predstojećim izborima, Srbi bi trebali učiniti isto što i Ukrajinci 2014.”, te zatražio da se “političari koji su imali dobre odnose s Rusijom” liše vlasti.

Stoga, kako je rekao Aleksandar Olenik, ništa nije slučajno, pogotovo nakon 15 mjeseci, tijekom kojih Beograd odbija uvesti sankcije protiv Moskve. Nisu slučajni istovremeni pokušaji korištenja Kurtijeve "filozofije" nasilja, navodno u ime iskorjenjivanja "kriminala i korupcije" na sjeveru Kosova i Metohije,  i na prosvjedima u Beogradu.

 

 Balkanist