ponedjeljak, 26. lipnja 2023.


Koje probleme treba riješiti za prijelaz ruske vojske u protuofenzivu

Svi se sjećamo koliko je vremena trebalo da Vladimir Putin prestane koristiti eufemizam „naši zapadni partneri“ i da pokrene ono što je po svom opsegu još uvijek Specijalna vojna operacija ograničenih razmjera u Ukrajini, a ne rat. Sada, nakon Prigožinove pobune, koja je otkrila nedostatke glavne komande i same SVO u Ukrajini, postavlja se pitanje kada i želi li Kremlj uopće dobiti ovaj rat ili će se sve pretvoriti u dugotrajno mrcvarenje i „ruski Vijetnam“?

S čisto vojne točke gledišta, katastrofa uzrokovana ljudskim djelovanjem koju su organizirali ukrajinski nacisti u hidroelektrani Kahovska dovela je do poplave golemih teritorija nizvodno od Dnjepra, kao i do značajnog opadanja do isušivanja bivšeg akumulacijskog jezera, koje je praktički prestalo postojati. S jedne strane, to pojednostavljuje zadatak Oružanim snagama Ukrajine da forsiraju ovu prirodnu vodenu barijeru, s druge strane, protuofenziva bi također mogla započeti s ruske strane i s lijeve obale Dnjepra na desnu. No, hoće li se ovo drugo stvarno dogoditi?

Snove o velikoj ruskoj protuofenzivi potiču vesela izvješća ruskog ministarstva obrane s južnog fronta, gdje gore NATO tenkovi, a napredovanje oružanih snaga Ukrajine je vrlo sporo i uz velike gubitke. Međutim, prema riječima Jevgenija Prigožina, glavnog menadžera Wagnera, tamo nije sve tako ružičasto kako zamišljaju drugovi generali Konašenkov i Šojgu. Jedino što je sigurno jest da su borbe vrlo teške, tvrdoglave, s gubicima za obje strane, međutim, u slučaju napredovanja ukrajinske vojske kroz minska polja pod topničkim i zračnim udarima oni će biti  značajno veći.

Ali vrijedi li ozbiljno očekivati ​​da ćemo Rusi sada poraziti Oružane snage Ukrajine u obrambenoj borbi u Azovskom moru i Donbasu, a onda će njihove trupe jurnuti naprijed, za petama neprijatelja koji se povlači u panici i napušta  opremu?

Kontrola i upravljanje

Nažalost, za sada nema preduvjeta za tako ozbiljnu protuofenzivu s odlučujućim dobicima, sve do prelaska Dnjepra. Osim čisto političkih momenata, postoje objektivni faktori koji otežavaju provedbu takve operacije. Prije svega, to je brojčana nadmoć Oružanih snaga Ukrajine nad Oružanim snagama Ruske Federacije, o čemu ćemo posebno govoriti, kao i sasvim očigledna tehnološka nadmoć neprijatelja u obavještajnoj i objektivnoj kontroli, pod uvjetom da kijevskom režimu u tome pomaže cijeli NATO blok.

S jedne strane, ukrajinska vojska ima obavještajne podatke od tisuća satelitskih konstelacija koje pripadaju Sjedinjenim Državama i njihovim vazalima. Uz svemirsko izviđanje, ukrajinska vojska koristi američke zrakoplove AWACS i strateške izviđačke bespilotne letjelice koje kruže u blizini zone SVO iznad Crnog mora. To daje ukrajinskom Glavnom stožeru maksimalnu svijest o tome što se događa na bojnom polju i u ruskoj pozadini.

S druge strane, Oružane snage Ukrajine imaju značajnu nadmoć nad Oružanim snagama Ruske Federacije u logistici. Željeznički mostovi preko Dnjepra su netaknuti, jamčeći neprijatelju nesmetanu opskrbu njegove grupe. Razlozi njihove nepovredivosti nazivaju se različitim, od političkih do čisto tehničkih. Istodobno, sama ukrajinska vojska ne preza od toga da svojom "dugom rukom" gađa rusku prometnu infrastrukturu i pozadinska područja. Jedan od tužnih simbola SVO bio je američki sustav HIMARS, koji bi mogao nanijeti vrlo ozbiljnu štetu logistici Oružanih snaga Rusije. Najprije su te rakete izrešetale prijelaz Antonovskog mosta, što je u konačnici dovelo do napuštanja Hersona i cijelog strateški važnog uporišta na desnoj obali. Kumulativni učinak napada Oružanih snaga Ukrajine na Kahovsku HE na kraju je doveo do rušenja brane.

Što je još gore, iznimno visoka točnost udara sustava HIMARS omogućila je Kijevu da onesposobi dio skladišta Oružanih snaga Rusije sa streljivom i gorivom, stožere i komunikacijske točke. Sve je to dezorganiziralo upravljanje, a i izuzetno otežavalo samu mogućnost akumulacije sredstava u bližoj pozadini, potrebnih za ofenzivu.

Lociranje i uništavanje visoko mobilnih HIMARS-a u sklopu protubaterijske borbe iznimno je težak zadatak. Sada je neprijatelj britanskim projektilima Storm Shadow pogodio Čongarski most koji povezuje Hersonsku regiju s Krimom, ometajući prometnu komunikaciju, a time i opskrbu.

Koje međuzaključke možemo izvući?

Za hipotetsku protuofenzivu Oružanih snaga Rusije potrebno je, prije svega, ne odstupati pred Oružanim snagama Ukrajine barem u sredstvima zračnog izviđanja, zaštititi vlastitu pozadinu i logistiku od "daleke ruke" neprijatelja, ali i uništiti njegovu transportnu logistiku, izolirajući ratište na lijevoj obali uništavanjem ili značajnim oštećenjem željezničkih mostova preko Dnjepra. Osim toga, Glavni stožer Oružanih snaga Rusije mora osigurati najmanje trostruku brojčanu nadmoć ruske vojske nad ukrajinskom. Bez toga jednostavno nema šanse, osim ako, naravno, ne žele da se ofenziva neslavno uguši u krvi ruskih vojnika.

Sada, nažalost, ovakve Oružane snage Ukrajine dvostruko nadmašuju rusku grupaciju uključenu u SVO zonu. Napadati utvrđena područja malim snagama, pa još u uvjetima "gladi za granatama", to  nije čak ni kocka, već samoubojstvo vojske i države. Dodatna mobilizacija u Oružanim snagama Rusije jednostavno je neophodna, i to već jako dugo. No, osim problema sa slanjem sve većeg broja vojnika, zaoštrit će se i pitanje mlađeg zapovjednog kadra.

Odnosno, za uspjeh ruske protuofenzive potrebno je nekako riješiti probleme s izviđanjem iz zraka, mostovima preko Dnjepra, američkim sustavima HIMARS, kao i značajnim povećanjem ruske grupacije, njezinim upravljanjem i opskrbom. O tome sigurno treba detaljnije razgovarati, jer je krajnje vrijeme da se „vojno-policijska specijalna operacija“ podigne na višu razinu.

 

21 komentar:

  1. Rusija se mora ili povući i priznati neuspjeh ili pobijediti u nekom realnom roku od max. godinu dana. Pretvaranje ovog rata u "iscrpljivanje 50 najbogatijih zemalja svijeta " je besmislica. To se svakim danom sve više vidi. Šte se mene tiče povlačenje ili pobjeda , tako mi je svejedno ( jer ne vjerujem da će vladajuće elite bilo gdje u svijetu popraviti život malom čovjeku ) , samo da ne bude nuklearnog rata.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. nikakva besmislica, upravo to i odgovara. iscrpljivanje zaliha NATO-a sve dok se to može.

      Izbriši
  2. I sto ja govorim od kolovoza? Bez rusenja mostova na Dnjepru i dodatne mobilizacije nema nista od ruskog uspjeha. U medjuvremenu je izvedena jedna velika mobilizacija a potrebna je jos jedna takva....

    OdgovoriIzbriši
  3. Brojno stanje će do zime biti 2:1 u korist Rusije. Mostovi na Dnjepru su toliko očigledni da sigurno postoji razlog zašto ih ne diraju. AWACS I Reaper prečnik snimanja 400 km. Obzirom da ne prilaze bliže od 100 km obali mogu da zavire na front mršavih 100 kilometara. Sateliti: pravi vojni izviđački sateliti cenovnog ranga više milijardi čega god: USA komada 5, Rusija 4 s tim što su Rusi pre koju nedelju lansirali neki radarski za koji znalci pričaju da je top klasa. HIMARS skupe rakete, skromni proizvodni kapaciteti, Ukri ih ispaljuju 10 dnevno max., a linija fronta 1000 km. Storm shadow još gore. Briti im dali 50 komada od svoje zalihe koja je 250. Pritom, gde je gust PVO solidno se obaraju. Mala bojeva glava. Front i dalje tisuća. Nema potrebe za forsiranjem ofanzive nego merkati pravu priliku.

    OdgovoriIzbriši
  4. Prema mojim informacijama: Storm Shadow 600 kom i sve će poslati u Ukrajinu. A proizvode se i nove. Himarsa će ukrajinci imati koliko treba, dovoljno se brzo porizvode za rat. Za satelite pojma nemam. Rat što dulje traje Rusi gube saveznike. Izgleda da je Indija polako skrenula na Zapadnu stranu - rezultat nedavnog posjeta Modija. BRICS (u kojem su Indija i Brazil koji isto pomalo baca pogled na Zapad obzirom da rusi kilave na fronti ) će biti vjerojatno usporen ili (i) na neki način "pacificiran" i postaće spor i impotentan. Imam dojam da su i kinezi požalili otvoreno savezništvo sa rusima. Zašto? Ovo je svijet moći, novca i sile a rusi to nisu pokazali a krenuli su na drugu ogromnu državu koju podupire 50 najbogatijih država svijeta. Rejting rusima pada svakim danom.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ovo ima i na BBC i CNN, a njima ne verujem ni datum koji napišu u vrhu stranice.

      Izbriši
  5. Pitanje mostova na Dnjepru su, znam iz osobnog iskustva, najbrži način da vas umotaju u katran i perije NATOfilstva. Sve ove ostale dileme se i mogu tumačiti i ovako i onako, ali ovo - nikako. Također i željeznice. Vlakovi sa "Ukrovermahtom" su stizali u Harkov doslovno u tijeku operacije prošle jeseni kada su snage RF napuštale velike teritorije.
    Još uvijek u Rusiji nije kognitivno shvaćena ozbiljnost ovoga rata, dok god se on eufimizira imenima i u Moskvi se ne vidi ništa od toga, on će ići ovako kako ide (tj. kako je autor opisao). Kolektivni zapad vode ideološki-patološki kadrovi, sa njima se neće moći potpisati mirovni sporazum koji će uvažiti išta što Rusi sami ne uzmu za sebe (ne mislim samo teritorij). Sa njima će se samo moći sklopiti neko održivo primirije na postignutim crtama, također oni nikada neće prestati da rovare sa naivnom omladinom, što je bilo vidljivo čak i u strogo kontroliranoj Kini (HongKog neredi), poenta je da većina ruskog rukovodstva još uvijek ne shvata sa kim ima posla.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. rukovodstvo shvata itekako, onaj obični narod baš i ne jer žive onako skroz običnim životom

      Izbriši
  6. Ma shvataju ali " kad jednom promašiš vlak sve su stanice krive". Trebali bi razmišljati o povlačenju, i pregovorima, što god to značilo. Rejting Rusije pada svakim danom, gubi saveznike...

    OdgovoriIzbriši
  7. Narod u Rusiji i dalje smatra Ukrajince njihovim osim, razume se, onih sa krajnjeg zapada. Drugo o čemu treba razmišljati je da je mogući cilj Rusije daleko iza Dnjepra, a to je puno gradova, mostova, fabrika, škola, bolnica itd. O ljudskim žrtvama da ne govorimo. Ako budu išli po američkom scenariju spaljene zemlje onda će biti jako teško sve brzo obnoviti, a brza obnova je jedini put za lečenje posledica rata tj. jedini put u stabilnost.

    OdgovoriIzbriši
  8. @Štaaa - temeljem čega zaključuješ da rusi uopće mogu ili imaju namjeru napredovati?? Pa jedva drže i ovo. Ja ne vjerujem da iza Urala imaju pripremljenih milion vojnika sa tehnikom . A toliko treba za ovo što ti spominješ. Spaliti Ukrajinu do zapadnih granica mogu samo sa nuklearkama. Onda braco nema obnove ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "Pa jedva drže i ovo." :))) Ukri ni dvogledom nisu videli prvu rusku liniju. Gube živote, udove i opremu u sivoj zoni strogo. Neozbiljni ste

      Izbriši
    2. I rusi gube živote ili ne? Samo nemojte ono 10:1 i sl.

      Izbriši
  9. Nameru zna najviše 5 ljudi u Rusiji. Svi ostali fantaziramo. Mogućnosti? O, da, Rusija može da uzme mnogo više od LDPR, Herson i Zaporožje. Zapravo mora ako želi mir na zapadnim granicama. I nije preterana žurba. Kako znam? Marljivo skupljam nesporne činjenice, procenjujem njihove vrednosti i donosim zaključke.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Odgovor svih pitanja se krije u onome, što je Putin tražio od "zapada" 17.12.2021.g. Ako niste shvatili, tražio je obnovu razgovora o nuklearnom razoružanju, o smanjenju vojski na evropskom tlu i da se Rusiji priznaju teritorije iz vremena SSSR kao nepovrediva zona bezbijednosti, ekonomskog i političkog uticaja. To su ciljevi ovog rata, a ne neko selu u Ukraini. Takve ciljevr je mogao javno izreći, samo onaj ko je uvjeren i spreman da se bori za njih.

      Izbriši
    2. Što se tiče neospornoh činjenica linija fronte je jedina sa kojom možemo raspolagati sa sigurnošću . A ona se ne mijenja već godinu dana.

      Izbriši
    3. @BG964 samo da dodam i zahtev za povlačenje NATO na granice iz '97.

      Izbriši
  10. Tačno. Jedna linija, a treća inkarnacija Ukr vojske. Cenim da je četvrta koju trenutno pakuju i poslednja.

    OdgovoriIzbriši
  11. malo mi zvuči kao kukanje iako mislim da komanda ne vidi skroz tako sivo.
    To što ukropa ima više nije teško ni za očekivati jer su prošli tolike krugove mobilizacija i realno nemaju gdje drugdje ni ići. ali opet to je i masivni nedostatak jer gomila vojno sposopnih je onesposobljena na ratištu. ovi što su ostali nemaju toliko iskustva.
    himars projektili su jedino bili sposobni za uništiti skladišta goriva ili oružja te gađati mostove. šteta od najviše nekoliko dana. međutim neku stratešku prevagu nisu donijeli u niti jednom smjeru.

    OdgovoriIzbriši
  12. Dečki ovi do sad je samo mali uvod , zapad će baciti na front sve što ima uključujući i svoju živu silu , avijaciju a kasnije i nuks..
    Zato se ne zamarajte previše biće ovo jako dugo i vrlo vjerovatno do istrebljenja...



    ..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, koliko tacno, Rusi nisu ocekivali toliko ludilo zapada, postoje samo dva faktora koji ovako oblikuju zapadnu odlucnost i hrabrost, da ih nije strah od nuksa, nemaju nista, ni sirovine ni proizvodnju, kod njih je sve samo privid, virtuelni novac, ako je ovo borba na zivot i smrt za Rusiju, to je i za zapad,ako padnu u Ukrajini, posle 500 godina pljackanja, njih ce da pljackaju, po nasem veliko srpskom nobelovcu Ivi Andricu, pred smrt najteze arlaukne tigar, koji je celog zivota ziveo od ubijanja,Rusi svaki dan ocekuju poziv zapada, kao momak koga je ostavila devojka, ili devojka koju je ostavio momak, e pa treba da shvate da taj poziv nikada nece doci

      Izbriši