Erdogan je u političkom trileru pokazao sve vrline turskog bazardžije i Rusija ima svoj dio kolača

Na Erdoganovom bazaru (turcizam -pijaca, tržnica op.a.) možete kupiti apsolutno sve, uključujući i ono što je zakonom zabranjeno, za ruski Pogled piše Dmitrij Bavirin

Nakon što je predao “Azov” ukrajinskim vlastima, turski čelnik Recep Erdogan napravio je još jedan neočekivani potez. Zatraživši članstvo Turske u EU u zamjenu za ulazak Švedske u NATO, odmah je pristao na drugačiju cijenu, a sada će na summit u Vilniusu doći kao glavni akter. Sve to ide na ruku američkim vlastima.

Ruski i kod mnogih drugih naroda nacionalni stereotipi nisu uvijek istiniti, a za mnoge su u svakom slučaju uvredljivi, ali Recep Tayyip Erdogan doslovno je slika i prilike turskog trgovca da bi je zanemario. Ili, točnije, u liku direktora središnje tržnice na kojoj se može kupiti apsolutno sve, pa i ono što je zakonom zabranjeno.

U protekla tri dana otkupili su na svom tržištu:

- Za ukrajinske vlasti - zapovjednike neonacističkog bataljuna "Azov",

- Za vodstvo Sjedinjenih Država, Švedske i NATO-a - članstvo Stockholma u Sjevernoatlantskom savezu.

Ti su poslovi redatelja Erdogana učinili protagonistom svjetskih sapunica i za svi su bili prilično iznenađeni, iako se cjenkao glasno da svi čuju.

Istina, pritom nije snizio cijenu, kako to obično biva kod turskih trgovaca, nego ju je, naprotiv, forsirao i dizao.

Nekoliko sati prije nego što se saznalo za švedski dogovor, Erdogan je najavio novi uvjet za njezin prijem u NATO - ulazak Turske u Europsku uniju, što traži više od četvrt stoljeća. Ali na sastanku odmah nakon toga s glavnim tajnikom NATO-a, premijerom Švedske i predsjednikom Europskog vijeća pristao je pristati na manje.

Prema riječima glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga, Stockholm je "obećao da će uložiti aktivne napore" da Europska unija sklopi novi carinski sporazum s Turskom, uvede Turcima bezvizni režim i "intenzivira proces pristupanja EU". Maglovita su to obećanja neizvjesne budućnosti i ne ovisi sve o Švedskoj, pa čak ni o predsjedatelju Europskog vijeća, ali ne treba misliti da se Erdogan jeftino prodao.

Posebnost njegovog bazara je da prihvaća gotovo sve valute i organizira razne vrste razmjene, ali su uvjeti transakcije poslovna tajna radi zajedničke koristi gostiju i uprave. A sad, tek rijetki upućeni zapravo znaju što je Erdogan dobio za "Azov" i ratifikaciju sporazuma sa Švedskom.

Najpopularnija verzija "izvana" kaže da su to dodatni lovci F-16, kao i dijelovi i održavanje za one koji su već u turskoj službi. Sve to, naravno, neće osigurati Šveđani, već Sjedinjene Države. Prethodno su Amerikanci varali i tako “kaznili” Ankaru što je od Rusije kupila sustav S-400. Sad su se predomislili.

Htjeli ili ne, shvatit ćemo malo kasnije. Tursko tržište ne odaje svoje tajne, iako ih u nekim slučajevima prodaje, međutim, izvršenje takvog posla ne može biti tajno. I već sada je jasno da je američki predsjednik Joe Biden imao motiva popustiti pred turskim zahtjevima.

Dogovori s Erdoganom omogućili su preokret na dnevnom redu summita NATO pakta uz osobno sudjelovanje obojice. Sada je gotovo trijumfalno i najvjerojatnije već na jesen širenje na Švedsku na jesen i prevladavanje razmimoilaženja s turskim saveznicima. A nedavno je “najvažniji”, ali sada skandalozan i otrovan režim za Bidena, potisnut u drugi plan.

Ključ je i neuspjeh “protuofenzive Oružanih snaga Ukrajine”, čija je priprema bila glavna zadaća NATO-a prošle sezone. To je zadovoljenje ukrajinske akutne gladi za granatama američkim kazetnim streljivom, što su mnogi neprijateljski primili i u Europi i u Bidenovoj stranci.

Konačno, tu je nedostatak jedinstva u NATO-u po pitanju treba li dati Ukrajini pravna jamstva za uključivanje u savez odmah nakon završetka sukoba s Rusijom ili ne dati.

Po najnovijoj objavi završne izjave i odbijanju Zelenskog da sudjeluje u radu summita, što je zadnja vijest, ništa od željenog Kijev nije dobio.

Ukrajinski predsjednik Zelenski zahtijevao je takva jamstva takoreći u ultimatumu, zaprijetivši svojim nedolaskom na summit.

Na kraju će ipak mislio doći, ali po drugi paket dugoročne pomoći i pretvaranje dvostupanjskog procesa ulaska u savez u jednofazni, samo za Kijev. No generalno, umjesto skandala i mučnog obračuna gubitaka, sad će to biti piknik uz ćevape, animatore i zdravicu direktoru turskog bazara, koji je zasjenio Zelenskog i Ukrajinu, gurnuvši ih u drugi plan.

Paradoksalno, ali ovo je korisno za Rusiju, jer je Švedska ionako NATO, posebno s ulaskom Finske, a nametanje te kao glavne teme i guranje Ukrajine u drugi plan je kao savršeni scenarij političkog trilera u korist Rusije.

Mnogi su sve što se događa s Turskom neizbježno protumačili kao neku vrstu  "razvoda s Moskvom". Poput činjenice da se Ankara konačno odlučila za savezništvo sa Zapadom i na svom tržištu prodala “posebne odnose” s Rusijom. Ali u ovoj interpretaciji ima više emocija nego istine.

Turska je već odavno odredila svoje prioritete – ona je Zapad, a Rusija joj nije saveznik niti je to ikada bila. S Turcima Rusi imaju “posebne odnose”, ali više u smislu nesuglasica. Osim toga, Ankara je više od puko pokrovitelja "Ičkerijaca" - terorista čečenskog podrijetla, za koje je Turska postala "sigurno utočište". Tamo se promiče i nezavisnost Tatarstana, interesi terorista Medžilisa krimskih Tatara i Mustafe Džemileva i puno toga što se može smatrati izravnom prijetnjom Rusiji.

To je bilo i prije Erdogana. Ali već pod njim, trikovi Ankare s proukrajinskim dijelom Krimskih Tatara, i proizvodnja armensko-azerbajdžanskog sukoba u Zakavkazju kako bi proširila svoj utjecaj, i pravi rat u Siriji, gdje je ruski saveznik Bashar al-Assad neprijatelj Turaka. Oštro negativna uloga Turske za ruske interese u svim ovim slučajevima jedinstvena je na svoj način.

U dobrom smislu, mnogi brkaju s “posebnim odnosima” činjenicu da je Erdoganu uvijek stalo do profita, pa Rusi na njegovo tržište ulaze i kao kupci i kao prodavači, gdje uz pomoć turskog čvorišta Gazprom prodaje plin.

Ostali kupci su "dragi gosti" sa Zapada, a oni su, naravno, zahtijevali da u trgovačkim centrima ne bude ništa ruskog, ali ih je turski predsjednik brzo podsjetio tko je gazda na njegovom turskom bazaru.

To je i razlog zašto Turska neće ući u EU. Barem ne pod Erdoganom, jer njemu ne trebaju restrikcije njegove moći i podjela vlasti s Bruxellesom, gdje ga već dugo uopć ne vole. No i nakon njega Turcima će se ispriječiti nekoliko zemalja koje su već u Europskoj uniji, posebno Grčka, pa bi Zapad mogao strahovati od novih Erdoganovih zahtjeva prema Švedskoj u budućnosti, prije svega zbog njihove neizvedivosti, što je olakšalo manevar Bidenu.

Za Rusiju je sve ovo krajnje neugodna situacija, ali nema razloga za brigu oko razlaza s Turcima, unatoč finti s NATO paktom, EU i Azovcima. Priroda odnosa Rusije i Turske se neće promijeniti. Sve je to samo zastor koji skriva prave parametre dogovora između Turaka i Zapada. Iza sličnih zavjesa često su se skrivali poslovi s Rusima.

Zbog postojanja "sive zone", najvećeg izbora robe i tajne prirode usluga, tursko tržište je dobilo poseban značaj za sankcioniranu Moskvu.

Stoga će Rusija to i dalje koristiti, bez obzira na to sviđa li se Rusima Erdoganovo ponašanje ili ne.

U politici koju su Turci vodili kroz svoju povijest nikada nije bilo mjesta za graciozne manevre i viteške zakletve časti. Oduvijek je to prije svega bila suverena čaršija, pod nadzorom mračnih ljudi sa sabljama, koji su sjekli ruke onima koji su planirali prevariti vladare.

Čistoći i viteštvu na tom bazaru nema mjesta. Ako vam se ne sviđa, nemojte ga koristiti, ali je isplativije koristiti ga, a profit je glavni princip Turske. Da ne bi nešto izgubio, bazardžija Erdogan će zaboraviti na sve. Na svoje "principijelne" zahtjeve Stockholmu o kurdskim teroristima i na spaljivanje Kur'ana, što je zaboravio za tri tjedna, kao i na obećanja o "Azovu" Moskvi za nekoliko mjeseci. I jedno i drugo je prodao kao paradajz.

Čast i savjest ne možete kupiti. Ali za sve ostalo tu je Erdoganov bazar.

I na kraju, što svakako treba pratiti tokom dana, a to možete ovdje, na portalu Strana.

17.20  Novinari i dalje od Stoltenberga pokušavaju dobiti odgovor na pitanje koje uvjete Ukrajina mora ispuniti da bi dobila pozivnicu od NATO-a. Glavni tajnik NATO-a ne odgovara ništa suštinski, pozivajući se na 10. članak Povelje NATO-a gdje su zapisani kriteriji za članstvo. Također govori općenite fraze o potrebi da se ukrajinska vojska prebaci na NATO standarde.

17.15  Stoltenberg na konferenciji za novinare nije suštinski odgovorio na pitanje ukrajinskog novinara koje uvjete Ukrajina mora ispuniti da bi dobila poziv za članstvo u NATO-u. Ponovio je samo tri točke o Ukrajini, odobrene na summitu NATO-a, koje je već ranije spomenuo. Nakon toga, pitanje o nedostatku pozivnice Ukrajini postavio je zapadni novinar, citirajući Zelenskog, koji je to nazvao "apsurdnim". Stoltenberg je u odgovoru govorio o potrebi reformi. Također je rekao da je trenutna izjava summita "snažan politički signal, jači nego ikad prije".

17.10  Ukrajina neće dobiti pozivnicu za članstvo u NATO-u na summitu u Vilniusu, što su tražile ukrajinske vlasti.

Ukrajina će dobiti poziv u NATO kada se "svi saveznici slože i uvjeti budu ispunjeni", rekao je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg.

Istovremeno, čelnici zemalja članica usvojili su paket potpore Ukrajini koji predviđa:

- Ukidanje obveze ispunjavanja MAP-a o članstvu;

- Dugoročni program vojne pomoći od 500 milijuna dolara godišnje za modernizaciju ukrajinske vojske i potpuni prijelaz na NATO standarde;

- Pokretanje Vijeća NATO-Ukrajina koje bi trebalo postati platforma za konzultacije u kriznim situacijama. Prvi sastanak održat će se sutra uz sudjelovanje predsjednika Zelenskog.

17.03  Zemlje NATO-a dogovorile su deklaraciju o prijemu Ukrajine u savez, javlja Reuters.

16.56  Zemlje NATO-a na svom aktualnom summitu neće pozvati Ukrajinu na pregovore o članstvu, ali su obećale da će to učiniti kada se sve članice Saveza slože i uvjeti dopuste.

Naravno, nikada nećemo saznati je li ovo ruski dio kolača na turskom bazaru „prijatelja Erdogana“, ali tko bolje poznaje turskog bazardžiju, ne bi se iznenadio da je večerašnje slavlje za zeleno svjetlo za Švedsku nekako povezano sa za Rusiju vrlo povoljnim ishodom odbijanja Ukrajine kao potencijalnog kandidata za ulazak u NATO. Zato ništa ne uzimajte zdravo za gotovo i vodeći se stereotipima o „turskoj dvoličnosti“. Prevažna je Erdoganu Rusija da bi ostao bez nje, a za ulogu žrtvenog jarca je najbolja Ukrajina. Vuk sit, a koze na broju, svima osim Kijevu i ukrajinskoj hunti.